NASILJE MEĐU DJECOM U ŠKOLI

1. NASILJE MEĐU DJECOMU ŠKOLI BULLYING

2. nasilje u školi je problem koji je prisutan u cijelome svijetu • u današnje su vrijeme roditelji i učitelji vrlo zabrinuti učestalim nasilnim ponašanjima kojima su izložena njihova djeca ili u njima sudjeluju

3. NASILJE MEĐU DJECOM: • Što je nasilje • Vrijeme i mjesto odvijanja nasilja • Žrtve i nasilnici • Posljedice nasilja • Što učiniti ako je dijete izloženo nasilju • Što učiniti ako je Vaše dijete nasilnik • Koraci u rješavanju problema

4. Što je nasilje među djecom? Nasilje među djecom u školama obuhvaća širok spektar agresivnih ponašanja koja se događaju među djecom, od rješavanja konflikata nasilnim putem, neprihvatljivog izražavanja ljutnje ili frustracije do ozbiljnih incidenata uz upotrebu oružja.

5. Nasilje u školi je... ... nasilje u kojem je učenik trajno i učestalo izložen negativnim postupcima od strane jednog ili više učenika koji ga namjerno žele povrijediti, poniziti ili izložiti neugodnostima (Olweus, 1988. i 1991.) Termini koji se koriste za označavanje nasilja u školi su: mobbing i bullying.

6. nasilje u školi narušava sigurnost djeteta i njegov psihofizički život • djelatnici škole i roditelji mogu pomoći u sprječavanju i zaustavljanju nasilja u školama, štoviše, bez njihove aktivnosti nije moguće smanjiti udio nasilja u školama

7. SUZBIJANJE NASILJA MEĐU DJECOM JE ZADAĆA: • MINISTARSTVA ZNANOSTI, PROSVJETE I ŠPORTA • UČITELJA • RODITELJA • STRUČNJAKA (PEDAGOGA, PSIHOLOGA, LIJEČNIKA, SOCIJALNOG RADNIKA)

8. Nasilje u školi nije... • jednokratniincident koji se neće ponoviti • prijateljska razmirica, svađa ili nesporazum • nenamjerno nanošenje boli • prijateljsko zadirkivanje • nasilno rješavanje sukoba između prijatelja iste moći

9. Verbalno nasilje • dobacivanje • izrugivanje • omalovažavanje • prijetnje

10. Socijalno - društveno • izbjegavanje • ignoriranje • isključivanje iz aktivnosti • ogovaranje • širenje zlobnih tračeva

11. Psihološko • oštećivanje imovine • krađa i bacanje stvari • prijeteći pogledi • praćenje

12. Fizičko • guranje • rušenje • udarci - tučnjava

13. Vrijeme i mjesto odvijanja nasilja • kad je smanjen nadzor odraslih • školsko dvorište • hodnik škole • WC • put do škole

14. V RAZLIKE IZMEÐU DJECAKA I DJEVOJCICA V DJEČACI • više su izloženi nasilju • općenito, više sudjeluju u zlostavljanju • češće se služe tjelesnim nasiljem • češće su izloženi nasilju pojedinca DJEVOJČICE • među djevojčicama su uobičajene suptilnije metode nasilja (ogovaranje, ignoriranje, širenje glasina i sl.) • nasilje se među djevojčicama zbog toga teže otkriva • češće su izložene nasilju grupe Olweus, 1998.

15. Žrtve • oprezna • mirna • povučena • niskog samopoštovanja • usamljena • utučena • prezaštićena • nesigurna djeca • plačljiva • ima malo prijatelja • fizički slabija od nasilnika (nije uvjet) • tjelesno slabija i nespretnija djeca • djeca sa posebnim potrebama • djeca koja u nekom pogledu predstavljaju manjinu u odnosu na ostale

16. PROVOKATIVNE ŽRTVE • nagle ćudi • kombinacija ustrašene i agresivne reakcije • teškoće u koncentraciji – izazivaju razdražljivost i napetost • djeca koja, osim što su bojažljiva, nesigurna i imaju negativno mišljenje o sebi, ponekad i sama pokušavaju uzvratiti nasilniku • mogu biti hiperaktivni, nemirni, rastreseni • imaju neugodne navike • odrasli pokazuju ponekad nesklonost prema njima • ponekad zlostavlja slabije

17. Nasilnici • djeca koja teško održavaju pažnju • lošijeg su školskog uspjeha • djevojčice su suptilnije i njihovo je zlostavljanje uglavnom verbalnog tipa:ogovaraju, spletkare i obično se nalaze u "elitnijim" skupinama

18. Posljedice nasilja: • čupanje kose • griženje noktiju • nametljivost • prkos • snažna ljutnja • laž • varanje • krađa • bježanje od obveza • ovisnost • plašljivost • povučenost • nemir • rastresenost • lijenost • nezainteresiranost • površnost • Autizam • tikovi

19. Ima li rješenja bulliyngu?

20. Nema izoliranog rješavanja nasilja među djecom, dok se tolerira nasilje u društvu. Djeca uče prepisivanjem modela koje ne samo čuju, nego i vide od nas odraslih. Dok god je društvo tolerantno prema nasilju na svim razinama, od obiteljskog nadalje, dok država ne bude stroža u kažnjavanju nasilnika, djeca će primati određenu poruku - ne da je nasilje dozvoljeno, ali da mu se ništa neće posebno dogoditi ako bude nasilno. Naša djeca su naša slika, ona uče, iz medija, iz našeg ponašanja kao vozača, kao pacijenta dok čekamo u ambulanti, u redovima, kako reagiramo na kaznena djela...

21. Što učiniti ako je Vaše dijete izloženo nasilju u školi?

22. ZNAKOVI ZLOSTAVLJANJA • dijete dolazi kući u poderanoj odjeći ili pokidanih knjiga • dijete dolazi kući u modricama i s ogrebotinama koje se ne mogu objasniti • ne druži se s prijateljima iz razreda niti ima “najboljeg” prijatelja. Druga djeca ga/ju ne pozivaju na druženje • doima se nesretnim i tužnim • ima učestale glavobolje i bolove u trbuhu koji se ne mogu objasniti (osobito ujutro) • ne želi ići u školu • ima napade lošeg raspoloženja • mijenja put kojim ide iz škole i u školu • ima sve lošiji uspjeh u školi • traži više novca ili krade novac iz kuće

23. ostanite smireni i strpljivi;vjerujte djetetu i slušajte ga; otvoreno razgovarajte o tome što se dogodilo; postavljajte pitanja, ali činite to oprezno • pokažite djetetu da Vam je stalo do njega i do toga da uspješno riješi problem;ne govorite ništa što bi moglo povećati osjećaj straha ili usamljenosti kod djeteta; važno je da dijete zna da ima pravo na zaštitu te da se ima kome obratiti • ohrabrite dijete i recite mu da je postupilo dobro kada se obratilo Vama za pomoć

24. ne poduzimajte nikakve ‘korake’ prije nego što ste o tome razgovarali s djetetom; roditelji ponekad zbog uzbuđenosti reagiraju emotivno i naglo, na način koji još više pogorša stanje kod djeteta (Npr. roditelj se obračuna sa zlostavljačem koji je omiljen u razredu. Druga se djeca zbog toga više ne žele družiti sa zlostavljanim djetetom.)

25. ne obećavajte ništa što ne možete ispuniti;(Npr. ne obećavajte djetetu da nikome nećete reći za problem.) • o događaju obavijestite razrednicui/ili osobu iz stručnog tima škole; ispričajte detaljno što se dogodilo i koliko je trajalo; pitajte što će škola poduzeti i dogovorite ponovni sastanak – SURAĐUJTE SA ŠKOLOM!!! • ako ste primijetili da je Vaše dijete češće izloženo nasilju, pokušajte dogovoriti s razrednicom da dijete ciljano smjesti u klupu s djetetom koje je dobar prijatelj, ali je i vješto u socijalnim situacijama, kako bi Vaše dijete naučilo kako se družiti s drugima, ali i kako se zauzeti za sebe i pri tom nikoga ne povrijediti (=asertivnost)

26. pomozite djetetu da shvati zašto je nasilnik to činio; treba shvatiti da nije krivo za ono što mu se događalo; ako je Vaše dijete bilo čime izazvalo agresiju nasilnika, upozorite ga na to • ako dijete pati od ozbiljnijih problema nakon što je bilo izloženo nasilju, potražite pomoć stručnjaka • ne potičite dijete na fizičko osvećivanje (Samo ti njega udari! Vrati mu!)

27. v • podučite dijete ponašanjima koja ga mogu zaštititi od nasilja u školi

28. Ponašati se hrabro. Čak i kada smo jako uplašeni jer nam netko prijeti, korisno je ponašati se hrabro: podignuti glavu, uspravno hodati i gledati osobu u oči. • Ignorirati nasilnika. Djetetu je potrebno objasniti da nasilnik upravo želi njegovu reakciju. • Zauzeti se za sebe. Djetetu je potrebno objasniti da nasilniku treba reći "ne", a zatim mirno otići.

29. Povjeriti se odrasloj osobi. Djeca često smatraju da bi povjeravanje odrasloj osobi bilo tužakanje. Potrebno je objasniti što je tužakanje a što je traženje pomoći: tužakanje je kad govoriš što je netko učinio da bi mu nanio zlo. Tužakanje nije kada kažeš što ti je netko učinio da bi zaštitio sebe. Dijete treba imati osjećaj sigurnosti i povjerenja prema odraslim osobama. • Povjeriti se prijateljima i potražiti pomoć. • NIKADA ne uzvraćati na nasilje nasiljem jer to nasilnik i želi. Netko bi mogao biti i ozlijeđen.

30. v Što uciniti ako je Vaše dijete nasilno? Ako ste primijetili da je vaše dijete nasilno prema suučenicima, mlađoj djeci i drugima, važno je odmah reagirati i dijete poučiti nenasilnim metodama rješavanja sukoba, zadobivanja pažnje, sklapanja prijateljstava i dr. Sjetite se da su nasilna djeca u starijoj dobi češće počinitelji kaznenih djela.

31. Ne tražite opravdanje za djetetovo nasilno ponašanje. • Tražite od djeteta da vam detaljno ispriča što se dogodilo. • Pitajte ga što je svojim ponašanjem željelo postići. • Pitajte da Vam kaže što je bilo loše u tom ponašanju. • Predložite djetetu da se stavi u cipele svoje žrtve. Kako se ona osjećala?

32. KAO PRVI KORAK U RJEŠAVANJU PROBLEMA NASILJA: • U NJEŽNOM RAZGOVORU S DJETETOM DOZNATI ŠTO MU SE DOGODILO, TKO JE BIO UKLJUČEN, GDJE I KADA SE DOGODILO NASILJE, TKO JE JOŠ TO VIDIO • MOŽETE ZABILJEŽITI SVE ŠTO STE DOZNALI

33. DALJNJI KORACI: • KADA VAM SITUCIJA POSTANE JASNA, TE SA SVOJIM DJETETOM DOGOVORITE KAKO BI TREBALO POSTUPATI, KONTAKTIRAJTE UČITELJA VAŠEGA DJETETA • UPOZNAJTE GA S POJEDINOSTIMA KOJE STE USTANOVILI • U DOGOVORU S UČITELJEM UKLJUČITE ŠKOLSKOG PEDAGOGA ILI PSIHOLOGA U RJEŠAVANJE PROBLEMA NASILJA • ZABILJEŽITE ŠTO JE ŠKOLA ODLUČILA PODUZETI (RAZGOVOR S UČENICIMA, NJIHOVIM RODITELJIMA, OSOBAMA KOJE SU VIDJELE INCIDENT, UKLJUČIVANJE LIJEČNIKA, SOCIJALNOG RADNIKA ILI POLICIJE U RJEŠAVANJE PROBLEMA), TE DOGOVORITE PONOVNI SUSRET NA KOME ĆETE BITI OBAVIJEŠTENI ŠTO JE PODUZETO I ŠTO VAM SAVJETUJU

34. NEKOLIKO PRIJEDLOGA O PREVENCIJI NASILJA: • NA PUTU OD KUĆE DO ŠKOLE I OBRNUTO NEKA VAŠE DIJETE PO MOGUĆNOSTI IDE S DRUGOM DJECOM • UKOLIKO VAŠE DIJETE TEŽE SKLAPA PRIJATELJSTVA, OHRABRUJTE GA DA SE ŠTO VIŠE DRUŽI S DRUGOM DJECOM. POZOVITE U GOSTE NJEGOVE ŠKOLSKE PRIJATELJE. • JAČAJTE DJETETOVO SAMOPOŠTOVANJE • DIJETE TREBA ZNATI DA O NASILJU NE SMIJE ŠUTJETI, NEGO TREBA ZATRAŽITI ZAŠTITU RODITELJA I UČITELJA

35. Demokratska prava • Prihvaćanjem Konvencije o pravima djece priznaje se da su djeca po pravima jednaka odraslima. Djecu treba učiti ponašanju koje će biti svrsishodno. Osim zadovoljavanja vlastitih potreba, djeca trebaju voditi brigu i o potrebama druge djece i odraslih. Jedno je od temeljnih demokratskih načela da svaki pojedinac mora raspolagati pravom da bude pošteđen ugnjetavanja i opetovanog, namjernog ponižavanja, u školi kao i u društvu u cjelini.

36. RODITELJI TREBAJU U SVOME ODGAJANJU: • PRUŽITI DJECI OSJEĆAJ SIGURNOSTI I POVJERENJA • REDOVNO RAZGOVARATI S DJECOM I SLUŠATI ŠTO IM DJECA GOVORE • RAZVIJATI KOD DJECE OSJEĆAJ SAMOPOŠTOVANJA • RAZVIJATI SOCIJALNE VJEŠTINE

37. ZAJEDNIČKA NASTOJANJA RODITELJA I UČITELJA PRIDONIJET ĆE RJEŠAVANJU PROBLEMA NASILJA MEĐU DJECOM.