NASILJE U OBITELJI

1. NASILJE U OBITELJI Uredila: Nina Vela Vrabec, dipl.soc.pedagog OBITELJSKI CENTAR PRMORSKO GORANSKE ŽUPANIJE

2. PRAVNA REGULACIJA

3. PRAVNA REGULACIJA KAZNENI ZAKON ZAKON O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI OBITELJSKI ZAKON – posredno, propisujući mjere obiteljsko-pravne zaštite

4. DEFINIRANJE NASILJA U OBITELJI Nasilje (od riječi sila) Nasilje u obitelji - definirano zakonima Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (čl.4, Narodne novine 116/03) Svaka primjena fizičke sile ili psihičke prisile na integritet osobe, Svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost, da će prouzročiti fizičku ili psihičku bol, Postojanje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva, Fizički napad bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili ne, Verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog uznemiravanja, Spolno uznemiravanje, Uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja, Protupravna izolacija ili ograničavanja slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama, Oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini.

5. Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji počinitelju se mogu izreći; *novčana kazna *kazna zatvora *zaštitne mjere – • obavezni psihosocijalni tretman • zabrana približavanja žrtvi nasilja • zabrana uhođenja ili uznemiravanja osobe izložene nasilju • udaljavanje iz stana, kuće ,drugog stambenog prostora • obavezno liječenje od ovisnosti • mjere oduzimanja predmeta *mjere opreza

6. Nasilničko ponašanje u obitelji (Kazneni zakon čl.215a., Narodne novine 110/97) Čin kojim član obitelji nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog člana obitelji u ponižavajući položaj Nacionalna kampanja za borbu protiv obiteljskog nasilja nad ženama “Za nasilje nema opravdanja” za razdoblje 2006.-2008. (Vlada RH i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti)

7. Dinamika nasilja u obitelji: I razdoblje rastuće napetosti II razdoblje jačanja napetosti (nekontrolirano oslobađanje rastuće napetosti dovodi do nasilnog čina III razdoblje žaljenja IV razdoblje medenog mjeseca

8. OBLICI NASILJA PSIHIČKO NASILJE Oblici zlostavljanja s ciljem zadobivanja moći i kontrole nad žrtvom Zabrane, prijetnje žrtvi ili njoj dragoj osobi, uvrede, podcjenjivanje, izrugivanje, omalovažavanje, ucjene, kontrola kretanja, izolacija… Opasnost psihičkom zdravlju i osobnosti žrtve TJELESNO NASILJE Šamaranje, čupanje za kosu, guranje, udaranje šakama, nogama ili predmetima, ozljeđivanje oružjem Opasnost od lakših i/ili težih tjelesnih ozljeda SEKSUALNO NASILJE Tjelesno i psihičko seksualno nasilje Seksualno uznemiravanje, seksualna zloupotreba, incest, nedobrovoljne seksualne radnje, silovanje, te svaki seksualni čin počinjen protiv volje druge osobe EKONOMSKO NASILJE Uskraćivanje i oduzimanje financijskih sredstava, neplaćanje alimentacije i drugi oblici koji žrtvu ostavljaju bez sredstava za život

9. TKO MOŽE BITI ŽRTVA NASILJA U OBITELJI? NASILJE SE MOŽE DOGODITI SVAKOME BEZ OBZIRA NA DOB, SPOL, STATUS, OBRAZOVANJE, RASU, NACIONALNOST, SPOLNU ORIJENTACIJU ILI MATERIJALNU SITUACIJU

10. SUDIONICI NASILJA U OBITELJI MOGU BITI SVI ČLANOVI OBITELJI: Muž i žena u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici Djeca i roditelji Braća i sestre Djedovi i bake Unuci i unuke Pradjedovi i prabake Stričevi i strine, tetke i tetci, ujaci i ujne Bratići i sestrične Nećaci i nećakinje Punac i punica, svekar i svekrva, šogori i šogorice Osobe koje su živjele zajedno u obiteljskoj ili izvanbračnoj zajednici i njihova djeca Osobe koje imaju zajedničku djecu, posvojitelj i posvojenik, skrbnik i štićenik

11. ZNAKOVI ZLOSTAVLJANJA ZNAKOVI TJELESNOG ZLOSTAVLJANJA ozljede na licu ozljede na prsnom košu, grudima i trbuhu, odnosno dijelovima tijela prekrivenim odjećom podlijevi i ogrebotine na tijelu isčašenja, napukline ili lomovi kostiju opekline različitog stupnja ozljede nožem ili drugim predmetima unutarnje povrede vidljivi tragovi gušenja na vratu (prstima, žicom, remenom, ručnikom) izbijeni zubi povreda bubnjića ozljede u genitalnom području

12. ZNAKOVI ZLOSTAVLJANJA SOCIJALNI ZNAKOVI ZLOSTAVLJANJA povlačenje od okoline – prekid kontakata s drugim ljudima nedostatak socijalne mreže OSTALI ZNAKOVI KOJI MOGU UPUĆIVATI NA ZLOSTAVLJANJE napetost, nemir, osjećaj slabosti, osjećaj straha, srama i krivnje samozanemarivanje i gubitak samopouzdanja neurotske reakcije (depresivnost, anksioznost, napadi panike), poremećaji spavanja, poremećaji prehrane (anoreksija, bulimija, pothranjenost, dehidriranost) zlouporaba alkohola i droga problemi s koncentracijom, dezorijentiranost, rastresenost, agresivnost prema sebi i drugima, seksualne teškoće posttraumatski stresni poremećaj – PTSP

13. Posljedice zlostavljanja unutar obitelji su višeznačni za zdravlje i sreću pojedinca, za dobrobit cijele zajednice Život u takvoj zajednici smanjuje mogućnost samoaktualizacije pojedinca

14. NASILJE NAD ŽENAMA U OBITELJI

15. ZAŠTO ŽENE OSTAJU U NASILNIČKIM VEZAMA? EKONOMSKA OVISNOST (uzdržavanje djece, nemogućnost nalaženja posla) RODITELJSTVO (djeca trebaju oca) RODBINA (pritisak na ženu da “sačuva” brak) STRAH (strah za fizičku sigurnost sebe i djece ako ode) SPASITELJSKI SINDROM (ako ostane s njim, može ga “spasiti” i pomoći mu da se promijeni, on ne može živjeti bez nje, ubit će se i sl.) PORICANJE (smatra da to nije tako loš brak)LJUBAV (voli ga i razmišlja o njegovim pozitivnim osobinama) DUŽNOST (obećala je da će ostati s njim “dok ih smrt ne rastavi”) KRIVNJA (smatra kako je kriva zbog svega, jer je uzrokovala njegove probleme)

16. ZAŠTO ŽENE OSTAJU U NASILNIČKIM VEZAMA? ODGOVORNOST (smatra da je njena dužnost riješiti sve probleme i spasiti vezu) SRAM, PONIŽENJE (ne želi da itko za to sazna) NISKA RAZINA SAMOPOŠTOVANJA (vjeruje da je sve njena pogreška, da se drugim ženama to ne događa, te da je sigurno to zavrijedila. “Nikad neću naći boljega, i malo ljubavi je bolje nego samoća”) SPOLNE ULOGE (“Muškarci su takvi”) NERAZUMIJEVANJE NADLEŽNIH USTANOVA (ne vjeruje da će policija, pravosuđe, zdravstvene ili socijalne ustanove razumijeti o čemu se radi)

17. AKO VAŠ PARTNER: Naređuje i ponaša se kao gospodar Prijeti van ili vas ucjenjuje, verbalno ponižava, vrijeđa Sam donosi sve odluke Kontrolira što radite, kuda se krećete, gdje i s kim ste bili Zabranjuje izlaske i/ili ne dozvoljava da imate vlastiti krug prijatelja Često pokazuje znakove ljubomore Prisiljava vas na spolni odnos tuče vas, vuče za kosu, gura Prebacuje krivicu na vas, nakon što vas je istukao

18. AKO VAŠ PARTNER: nakon počinjenog nasilja se ispričava i govori vam da vas voli poriče da vas zlostavlja POSTOJI VELIKA MOGUĆNOST DA SE NALAZITE U POTENCIJALNO NASILNOM PARTNERSKOM ODNOSU

19. Treba znati! • Nijedna osoba nije kriva ako je netko tuče i loše se ponaša prema njoj • Nitko nije uzrok nasilničkom ponašanju drugog • Svatko zaslužuje da se drugi prema njemu ponašaju sa poštovanjem • Svatko zaslužuje siguran i sretan život • Nitko nije sam-postoje ljudi koji moraju, mogu i žele pomoći

20. MITOVI I ČINJENICE O OBITELJSKOM NASILJU

21. MIT: Žrtva uzrokuje nasilje.Zlostavljena žena je to tražila ČINJENICA:Zlostavljač uzrokuje nasilje.On je odgovoran za svoje postupke MIT: Nasilje u obitelji i među bračnim partnerima je njihova privatna stvar. ČINJENICA: Nasilje u obitelji je ozbiljan društveni problem.

22. MIT:Žene su nasilne kao muškarciČINJENICA: Muškarci su značajno češće počinitelji nasilja u obiteljiMIT:Alkohol i zlouporaba opojnih droga stvarni su uzroci nasilnog ponašanjaČINJENICA:Alkohol i opojne droge nisu uzroci nasilnog ponašanjaMIT: Muškarci koji su nasilni ne mogu sdi pomoćiČINJENICA:Muškarci mogu promijerniti svoje ponašanje

23. MIT:Bračne tučnjave nisu ozbiljne.To se događa u svakom braku.ČINJENICA:Bračne tučnjave su ozbiljne i zahtijevaju pozornost društvaMIT: Djeca trebaju oca, iako je nasilan prema njima i/ili njihovoj majci.Žena bi za dobro djece trebala ostati u takvom brakuČINJENICA:Odrastanjem u takvoj obitelji djeca uče biti nasilna.

24. NASILJE NAD DJECOM U OBITELJI

25. oba ili jedan roditelj su bili žrtve nasilja kao djeca oba ili jedan roditelj su imali problematično djetinjstvo oba ili jedan roditelj su psihotični ili ovisni o alkoholu ili drogama u odnosu među roditeljima je prisutno nasilje neko od djece je bilo ugroženo u obitelji ili umrlo u neobjašnjenim okolnostima neželjena trudnoća, a dijete nije bilo dobrodošlo Prema istraživanjima i kliničkim iskustvima visoko rizične obitelji za zapuštanje, zlostavljanje i zanemarivanje djece su one u kojima:

26. ne postoji odgovarajuća povezanost i prisnost između roditelja i djeteta oba roditelja imaju slabe roditeljske vještine oba roditelja su mlađa od 20 godina, nezrela i socijalno izolirana prihodi i stambeni uvjeti su nezadovoljavajući roditelji nemaju socijalnu podršku obitelj je multi-problemna

27. ZNAKOVI KOJI UKAZUJU NA IZLOŽENOST DJECE NASILJU ZNAKOVI KOD DJECE PREDŠKOLSKE DOBI tjelesne pritužbe (glavobolja, trbuhobolja) izuzetno velika tjeskoba kod odvajanja mokrenje u krevet neprimjereno dobi sklonost cviljenju i tome da se “uhvati i prilijepi” za neku osobu kao znak tjekobe poremećaji spavanja (nesanica, povećan strah od mraka, opiranje odlasku u krevet) usporen tjelesni razvoj povučenost pomanjkanje povjerenja prema odraslima strah od određene osobe ili određenog spola samodestruktivno ponašanje ili agresivnost u interakcijama je dominantna tema moć i kontrola pretjerana uslužnost ili gorljivost da ugodi strah od ili odbijanje neugrožavajućeg odnosa

28. DJECA OSNOVNOŠKOLSKE DOBI - mogu očitovati neka od slijedećih ponašanja ovisno o stupnju i učestalosti zlostavljanja: trajne pritužbe na tjelesne boli ponašanja kojima traži odobravanje povučenost, pasivnost, potpuna poslušnost niska tolerancija na frustraciju ili beskonačna strpljivost prečesto djeluje kao “mamin mali pomoćnik” ili “učiteljičin mali pomoćnik” ispadi bijesa učestali sukobi s braćom/sestrama i vršnjacima u razredu agresivno maltretiranje druge djece Mogu očitovati krajnosti u ponašanju; s jedne strane odlično školsko postignuće, perfekcionizam i pretjeranu odgovornost, a s druge teškoće u koncentraciji, slabo praćenje školske nastave, nespretno ponašanje, sklonost nezgodama, strah od odlaska u školu…

29. ZNAKOVI I POSLJEDICE KOD ADOLESCENATA bijeg u drogu ili alkohol bježanje od kuće (ili provođenje vrlo malo vremena kod kuće) suicidalne misli i pokušaji homicidalne misli i pokušaji kriminalna djela poput prodaje droge ili krađe pesimizam u pogledu zadovoljavanja temeljnih potreba za sigurnošću, ljubavi i pripadanjem nisko samopoštovanje poteškoće u odnosima s vršnjacima smanjeno suosjećanje sa žrtvama poteškoće u kognitivnom i obrazovnom funkcioniranju bijeg u ranu trudnoću Međugeneracijski prijenos nasilja ** Strah i trauma poput PTSP Ozlijede(pokušaj da se zaštiti žrtva u obiteljio

30. TKO MOŽE, A TKO MORA PRIJAVITI NASILJE U OBITELJI? moralna obveza svakog pojedinca u društvu zakonska obveza zdravstvenih djelatnika, djelatnika socijalne skrbi, psihologa, socijalnog radnika, socijalnog pedagoga i djelatnika odgojno-obrazovne ustanove – MORAJU policiji ili državnom odvjetništvu prijaviti nasilje u obitelji za koje su saznali u obavljanju dužnosti – u protivnom čine prekršaj

31. ŠTO ĆE UČINITI OBITELJSKI CENTAR PRIMORSKO GORANSKE ŽUPANIJE? proslijediti prijavu policiji i nadležnom Centru za socijalnu skrb upoznati podnositelja prijave s pravnom regulacijom nasilja u obitelji žrtvu nasilja upoznati s njenim pravima, mogućnostima provesti savjetodavni rad s žrtvom nasilja

32. Reference: Ajduković M., Pavleković G. (2004): Nasilje nad ženom u obitelji, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb Ajduković M., Pečnik N. (1994): Zlostavljanje i zanemarivanje djece u obitelji, Zagreb, Revija soc.pol. 3, 269-276 Jemrić I.: “Nasilje nad ženama” www.zinfo.hr Kulović S. (2005) : “Psihodinamika posljedica nasilja nad ženama”, www.zenska-mreza.hr “Oblici zlostavljanja djece”, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Zagreb, www.poliklinika-djeca.hr www.mobms.hr www.mup.hr

33. HVALA NA PAŽNJI!