Uvod u psihologiju Biološke osnove

1. Uvod u psihologiju Biološke osnove

2. distalno EVOLUCIJSKA POVIJEST BIHEVIORALNA GENETIKA INDIVIDUALNA POVIJEST UČENJA proksimalno SVJESNO I NESVJESNO KOGNITIVNO PROCESIRANJE INFORMACIJA BIOKEMIJSKI I NEUROLOŠKI PROCESI Biološke osnove

3. Tri objašnjenja o nastanku života na Zemlji: 1. Kreacionističko objašnjenje počiva na ideji da je neko nadmoćno, božansko biće stvorilo sve oblike živoga svijeta. 2. Teorije sijanja - život nije nastao na Zemlji nego je sjeme života izvanzemaljskog porijekla 3. Evolucija putem prirodne selekcije - 1859. «On the Origin of Species by Means of Natural Selection» Dvije osnovne ideje: 3.1. svi su organizmi nastali modifikacijom iz zajedničkih predaka 3.2. glavni je mehanizam te modifikacije prirodna selekcija individualnih varijacija

4. -putovanje brodom Beagle (27. Decembra 1831. - 2. Oktobra 1836.) -teorija prirodne selekcije počela se pojavljivati 28. Septembra 1838. potaknuta čitanjem Malthusovog eseja Essay on the Principle of Population (1798) -evolucija putem prirodne selekcije opisana je 1859. godine u Darwinovoj knjizi «On the Origin of Species by Means of Natural Selection» u kojoj je opisao koncepte i činjenice vezane uz evoluciju do kojih je došao petnaestak godina prije. Najvažniji poticaj za objavljivanje te knjige bilo je pismo mladog geologa Alfreda Russela Wallacea, koje je sadržavalo i članak pod nazivom «On the Tendency of Varieties to Depart Indefinitively from the Original Type», u kojem on izlaže ideje o evoluciji putem prirodne selekcije koje su vrlo slične Darwinovim.

5. Darwinovo putovanje brodom Beagle

7. Zebe s galapagoških otoka

9. Osnovni elementi teorije prirodne selekcije: 1. Varijacija – organizmi variraju po različitim obilježjima kao što su visina, težina, sposobnosti, osobine ličnosti, itd. Varijacija je ključna za odvijanje procesa evolucije i tamo gdje nema varijacije nema niti evolucije. Darwinu nije bila poznata genetska osnova individualnih varijacija, a danas se zna da one nastaju mutacijom i rekombinacijom gena. 2. Nasljeđivanje – samo su neke od postojećih varijacija nasljedne, tj. pouzdano prelaze s roditelja na potomstvo. Ostale varijacije, uzrokovane npr. okolinskim faktorima, potomstvo ne nasljeđuje. Jedino su nasljeđene varijacije važne za evolucijski proces. 3. Selekcija – organizmi s nekim nasljeđenim varijacijama imaju veći broj potomaka, jer im ta nasljeđena obilježja pomažu pri opstanku i reprodukciji. Prirodna se selekcija odvija kroz interakciju između okoline i varijacija unutar populacije, pa će se one varijacije koje unutar određenih okolinskih uvjeta olakšavaju preživljavanje i reprodukciju postepeno akumulirati u populaciji.

10. Osnovna obilježja evolucije putem prirodne selekcije 1. Evolucija nije intencionalna, nije usmjerena prema nikakvnom cilju. Organizmi ne postaju bolji, savršeniji, nema nekog krajnjeg cilja prema kojem organizmi teže. Evolucionistička objašnjenja nisu teleološka, nema nikakvog plana po kojem bi se odvijao razvoj organske materije, niti nikakvog cilja. 2. Evolucija putem prirodne selekcije je gradualna, postepena, pogotovo ako je mjerimo dužinom ljudskog života. Potrebne su brojne generacije, ponekad i milioni generacija da bi došlo do ovakvih oblika organskog života kakve danas poznajemo. 3. Evolucija je ujedinila sve vrste živih bića i povezala iz sa zajedničkim precima. Svaka vrsta povezana je sa svim drugim vrstama kroz zajedničke pretke. Darwinova je teorija po prvi puta omogućila da se i čovjek smjesti u veliko drvo života, pokazujući na taj način njegovo mjesto u prirodi i njegovu povezanost sa svim drugim vrstama.

11. Charles Robert Darwin (1809-1882) In the distant future I see open fields for far more important researches. Psychology will be based on a new foundation, that of the neccessary acquirement of each mental power and capacity by gradation. Light will be thrown on the origin of man and his history. (Darwin, 1859, str. 458).

12. Evolucija nakon Darwina, moderna sinteza -1883. August Weismann, vatreni zagovornik prirodne selekcije, predložio je da su spolne stanice potpuno nezavisne i imune na bilo koje utjecaje ostatka tijela, odbacujući ideju o utjecaju okoline na nasljeđe. Njegove ideje nisu bile prihvaćene od neolamarkijanista, međutim, široko su prihvaćene nakon Mendela i otkrića osnovnih zakonitosti nasljeđivanja. -Otkriće Mendelovih eksperimenata 1900. dovelo je i do neposrednog prihvaćanja Darwinove teorije o prirodnoj selekciji. Gregor Mendel (1823-1884)

13. Spajanje Darwinove teorije evolucije putem prirodne selekcije i Mendelovih zakona nasljeđivanja kulminiralo je u periodu od 1936. do 1947., periodu koji se u biologiji naziva Moderna sinteza. Fisher (1930). Genetical Theory of Natural Selection Haldane (1932). The Causes of Evolution - u potpunosti su razvili matematičku teoriju promjene čestine gena pod utjecajem prirodne selekcije i pokazali su da čak vrlo male selektivne razlike mogu dovesti do evolucijskih promjena.

15. Teorije srednje razine u evolucijskoj biologiji Darwinova teorija evolucije putem prirodne selekcije predstavlja osnovu za sva evolucijska objašnjenja. Međutim, ta je teorija vrlo široka i zbog toga nije bila prikladna za istraživanje i objašnjenje specifičnih područja funkcioniranja ljudi i životinja. Tek su se od šezdestih godina prošlog stoljeća počele razvijati i tzv. teorije srednje razine, koje svoje polazište imaju u Darwinovoj teoriji, ali koje se odnose na specifične domene ponašanja. Te su teorije dovele do velikog broja istraživanja i u znatnoj su mjeri utjecale na razvoj evolucijske psihologije.  Sociobiologija

16. Iz Darwinove teorije proizlazi da prirodna selekcija ne može dovesti do ponašanja štetnih za jedinku. Nasuprot tome, u prirodi postoje brojni primjeri suradnje. Životinje se međusobno čiste, dijele hranu i izlažu velikim rizicima za dobrobit drugih. Ako prirodna selekcija djeluje u smjeru natjecanja za preživljavanje i reprodukciju jedinke, kako onda teorija prirodne selekcije može objasniti činjenicu da neka ponašanja smanjuju vjerojatnost za vlastito preživljavanje i reprodukciju? Darwin je smatrao da su ta ponašanja korisna za grupu, a tek su teorije srednje razine u evolucijskoj biologiji ponudile prihvatljiva objašnjenja.  Pitanje jedinice selekcije!

17. Teorija srodničkog altruizma (ukupne reproduktivne uspješnosti) (Hamilton, 1964) Altruistično ponašanjemože se definirati kaosamodestruktivno ponašanje koje se izvodi za korist drugih (Wilson, 1975). Socijalno ponašanje vrsta evoluira na takav način da u svakoj različitoj situaciji koja izaziva neko ponašanje pojedinac uspoređuje reproduktivnu uspješnost drugih u odnosu na vlastitu reproduktivnu uspješnost u skladu s koeficijentom genetske povezanosti adekvatnim u toj situaciji (Hamilton, 1964). Biološki altruizam može evoluirati iako on reducira reproduktivnu uspješnost onoga koji pruža pomoć, ali jedino ako to pomaže pomagačevu genetskom srodniku. Br1 > Cr2 B = korist pomognutome r1 = genetska korelacija između pomagača i potomstva primatelja pomoći C = cijena pomagača r2 = genetska korelacija između pomagača i vlastitog potomstva

21. Burnstein i sur. (1994)

22. Altruizam u funkciji reproduktivne vrijednosti srodnika

23. Teorija konflikta između roditelja i potomstva (Trivers, 1974) A roditelj od B i C djed od D i E 0,5 0,5 B promatrani pojedinac C brat od B 0,5 0,5 0,5 D potomak od B E nećak od B Množeći koeficijente uzduž strelica koje spajaju dva pojedinca dobiti ćemo vjerojatnost kojom oni dijele alele od zajedničkog pretka. Djed/baka su jednako povezani sa svom svojom djecom (0.5) i sa svim unucima (0.25). Međutim, pojedinac kojeg promatramo (B) u genetskom je srodstvu sa svojim djetetom 0.5, a sa svojim nećakom 0.25. Dakle, B je selekcioniran da za svog potomka (D) želi veći dio resursa svojih roditelja (A) nego za potomka svoga brata (E). Međutim, njegovi su roditelji (A) u jednakom genetskom srodstvu sa svojom djecom i svim unucima, pa će zbog toga oni biti selekcionirani da se tim zahtjevima odupiru.

24. U skladu s ovom teorijom; • Roditelji i djeca doći će u konflikt kada djeci trebaju biti reducirani resursi (npr. pri prestanku dojenja), • Roditelji će ohrabrivati djecu da svoju braću i sestre vrednuju više nego što su to prirodno skloni, • Roditelji će biti skloni kažnjavati konflikte između braće/sestara i nagrađivati kooperaciju.

25. Teorija recipročnog altruizma (Trivers, 1971) Uvjeti za evoluciju recipročnog altruizma: 1.morali su postojati pomažući akti koji imaju nisku cijenu za pomagača i veliku korist za primatelja pomoći, 2.uloge pomagača i primatelja pomoći moraju se često mijenjati, 3. originalni primatelj pomoći mora biti sposoban prepoznati pomagača Relativno velika korist koju pojedinci mogu imati od recipročnog altruizma predstavlja snažan selekcijski pritisak za razvoj mehanizama koji će održavati recipročni altruizam. Istraživanja pokazuju da je ljudski kognitivni sustav opskrbljen mehanizmima koji nam omogućava uspješno identificiranje prijevara u recipročnosti, te da je on također oblikovan prirodnom selekcijom.

26. Teorija diferencijalnog roditeljskog investiranja (Trivers, 1972) Roditeljsko investiranje definira se kao ponašanja roditelja prema potomstvu koja doprinose vjerojatnosti da će se potomstvo reproducirati na račun roditeljskog investiranja u ostalo potomstvo (Trivers, 1972). Kod najvećeg broja vrsta ženke manifestiraju veće minimalno investiranje u pojedinačne potomke nego mužjaci, pa su zbog toga one više ograničene s obzirom na dodatne potomke koji su mogući dodatnim sparivanjima s drugim mužjacima. Mužjaci manje investiraju u svakog pojedinog potomka nego ženke, pa su oni manje ograničeni dodatnim sparivanjem i dodatnim potomcima.To je osnovni razlog zbog čega su mužjaci u međusobnoj kompeticiji za reproduktivnim resursima ženki. S druge strane, ograničeni reproduktivni resursi i znatno veće roditeljsko ulaganje dovode do toga da su ženke znatno izbirljivije u pogledu spolnog partnera nego mužjaci.

27. Dodatna objašnjenja za veću izbirljivost ženki: • Fisher - ženke mogu imati nasljednu preferenciju prema nekim nasljednim obilježjima mužjaka, vjerojatno zbog toga jer preferirano obilježje govori o većoj vjerojatnosti preživljavanja mužjaka s tim obilježjima. Sparivanje s takvim mužjakom dovest će do muškog potomstva koje će također imati to obilježje, pa će i ono biti privlačno ženkama, odnosno do ženskog potomstva koje će također preferirati to obilježje. Taj će se kružni selekcijski proces nastaviti sve dotle dok preferirano obilježje ne postane toliko pretjeran teret za mužjaka da mu ono počinje smanjivati vjerojatnost preživljavanja. • Zahavi (hipoteza o hendikepu) – pojedina su obilježja mužjaka ženkama atraktivna jer predstavljaju nedostatak koji govori o njegovim genetskim kvalitetama. Naime, sama činjenica da je mužjak s tim nedostatkom preživio govori da je on potencijalno vrijedan spolni partner.