100 likes | 188 Views
Na Očevim ramenima. Probijajući se kroz gradsku vrevu otac je čvrsto držao svoga sinčića za ruku, dok mu je mališ ipak neprestano nešto predbacivao sitnim dječjim glasićem.
E N D
Probijajući se kroz gradsku vrevu otac je čvrsto držao svoga sinčića za ruku, dok mu je mališ ipak neprestano nešto predbacivao sitnim dječjim glasićem.
Bijaše nezadovoljan,s pravom, slabom „vidljivošću“i „besperspektivnošću“situacije u kojoj jeneprestano morao gledatiu tuđe cipele pazeći da ga netkone ugazi.
U jednom trenutku otac ga snažnim rukama podiže na ramena na kojima se osjetio kao kralj na prijestolju ili planinar na vrhu planine s koje puca pogled uokolo.
Oduševljen zbog položaja u kojem se našao nadvisujući sve ostale prolaznike, dječačić je ponosno uzviknuo:
Otac se samo osmjehnuo dok mu je kroz glavu prolazio stih kojim stari svetopisac opisa sličnu situaciju koja se opetovaše mnogo puta u povijesti spasenja,
pa i onda kad su ljudi, poput male djece, zaboravljali da su na Očevim ramenima:
Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.