270 likes | 723 Views
Kćeri Božje ljubavi. DRINSKE MUČENICE. Družbu Kćeri Božje ljubavi osnovala je Majka Franziska Lechner u Beču, u Austriji, 1868. Svrha Družbe bila je pružiti siromašnim djevojkama i kućnim pomoćnicama dom, odgoj i obrazovanje.
E N D
Kćeri Božje ljubavi DRINSKE MUČENICE
Družbu Kćeri Božje ljubavi osnovala je Majka Franziska Lechner u Beču, u Austriji, 1868. Svrha Družbe bila je pružiti siromašnim djevojkama i kućnim pomoćnicama dom, odgoj i obrazovanje. Osim toga, Majka Franziska otvarala je sirotišta, internate i škole za siromašnu djecu.
Iz Beča se Družba ubrzo proširila po svijetu. Na poziv prvog Vrhbosanskog nadbiskupa, dr. Josipa Stadlera, sestre Kćeri Božje ljubavi došle su 1882. u Sarajevo odakle su proširile svoje djelovanje i po drugim mjestima BiH.
Godine 1911. na Palama, nedaleko od Sarajeva, otvorile su samostan Marijin dom prvotno zamišljen kao oaza za oporavak bolesnih sestara. Na Palama su držale osnovnu školu i pomagale svima bez obzira na vjeru i narodnost.
Marijin dom postao je poznat po dobrim djelima prema svim potrebnima zbog čega je prozvan »GOSTINJCEM SIROMAHA«.
Ratna 1941. zatekla je u samostanu na Palama 5 sestara.
Kata Ivanišević s. M. Jula (48) Hrvatica
Karolina Leidenix s. M. Berchmana (76) Austrijanka
Josefa Bojanc s. M. Krizina (56) Slovenka
Jožefa Fabjan s. M. Antonija (34) Slovenka
Terezija Banja s. M. Bernadeta (29) Hrvatica mađarskog podrijetla
Sestre su svojim životom i radom svjedočile kršćansku ljubav u duhu karizme svoje Družbe. Požrtvovno su dijelile kruh djeci Državnog Dječjeg doma ne razlikujući ih ni po vjeri ni po naciji, te pomagale siromahe i prosjake koji su im dolazili s Romanije. Unatoč tomu, njihovo ljudsko i redovničko djelovanje nasilno je prekinuto 11. prosinca 1941.
U kasnim popodnevnim satima, 11. prosinca 1941., skupina vojnika je upala u kuću, svih pet sestara nasilno odvela u smjeru Goražda, a kuću su opljačkali i zapalili. Njihov križni put, dug 65 km, po hladnoći i snijegu, bez odgovarajuće odjeće, uz preslušavanja i ispitivanja, prijetnje i vrijeđanja trajao je četiri dana i četiri noći.
Nakon četiri dana hoda po snijegu i hladnoći, stigli su u Goražde 15. prosinca 1941. u kasnim popodnevnim satima. Smještene su u poveću prostoriju vojarne na drugom katu.
Uvečer je skupina vojnika nahrupila u prostoriju u kojoj su sestre bile zatvorene. Zatražili su od njih da se odreknu redovništva i ponudili im službu bolničarki uz uvjet da im se prethodno podaju. Sestre su to, poput Isusa iskušavana u pustinji, bez imalo razmišljanja odlučno odbile.
Kada su kasnije ponovno došli, bili su pripiti i nasilniji. Imali su potrebu ne samo zadovoljiti svoju požudu, nego i obeščastiti sestre i sve ono sveto u čemu su – u kome – one prepoznavale vrijednost svoga života, svoje službe. Budući da se sestre nisu predomislile, štoviše, još su odlučnije izražavale svoje protivljenje njihovim nečasnim i niskim namjerama, vojnici su nasrnuli na njih.
Prozor koji je sestrama bio jedini mogući izlaz.
Vojnici su jurnuli pred vojarnu i ozlijeđene sestre usmrtili noževima, a njihova mrtva tijela bacili u rijeku Drinu.
S. Berchmana, 76-ogodišnja starica, shrvana od puta i svih događanja, odvojena je od ostalih sestara i zadržana u Sjetlini.
Ostala je desetak dana u Sjetlini, a potom su joj rekli da će poći ostalim sestrama u Goražde. Odvezla su je dva vojnika na saonicama. Po povratku je jedan rekao kako je sretno stigla sestrama. Oko vrata je imao njezinu krunicu. Ubijena je 23. prosinca 1941. www.miljenko.info