510 likes | 945 Views
DEVIJANTNOST. Gordan Razumić, Matija Raić, Valentin Rukavina, Marija Vu j ica, Kristijan Novak, Ivana Rajaković, Ivana Slavi. Uvod. devijantnost se sastoji od onih činova koji ne slijede norme i očekivanja neke određene društvene skupine devijantnost se može:
E N D
DEVIJANTNOST Gordan Razumić, Matija Raić, Valentin Rukavina, Marija Vujica, Kristijan Novak, Ivana Rajaković, Ivana Slavi
Uvod • devijantnost se sastoji od onih činova koji ne slijede norme i očekivanja neke određene društvene skupine • devijantnost se može: • pozitivno sankcionirati(nagrađivati) • negativno sankcionirati(kažnjavati) • prihvaćati bez nagrade ili kazne
Definicija devijantnosti • devijantnost je relativna: ne postoji apsolutan način da se definira • može se definirati jedino u odnosu na neki standard koji isto tako nije fiksan • shvaćanje devijantnosti se mijenja od vremena do vremena i od mjesta do mjesta • devijantnost je kulturno determinirana • nesociološka objašnjenja devijantnosti postavljaju pitanja: npr. «Zašto neki ljudi kradu?»
Sociološka istraživanja ličnosti • područje istraživanja koje je ograničeno na devijantnost koja rezultira negativnim sankcijama • američki sociolog Marshall Clinard predlaže da se izraz devijantnost rezervira za nedopustivo ponašanje koje zajednica ne može tolerirati • prema Clinardovoj definiciji, zločin i delinkvencija najočitiji su oblici devijantnosti • delinkvencija se odnosi na zločinačku aktivnost mladih ljudi • međutim mnogi devijantni činovi koji se ne odobravaju ne smatraju se zločinačkim
Biološke teorije devijantnosti Devijantnost se objašnjava genetskom strukturom znanstvena objašnjenja postala su popularna u 19. st. Cesare Lombroso: u svojoj knjizi «Delinkventan čovjek» dokazivao je kako su kriminalci ostatak nekog ranijeg i primitivnijeg oblika čovjeka, ali za to nema dokaza
Sheldon i Glueck su tvrdili da su našli vezu između tjelesne građe i delinkventnog ponašanja mezomorfni ljudi su zbog drugačije tjelesne građe skloniji zločinačkom djelovanju tijekom 1960-ih britanski kriminolozi tvrdili su da su otkrili točan genetski uzrok zločinačkog ponašanja, tzv. kromosomsku abnormalnost
Henry Kelly smatra da zločin može uzrokovati kemijska neravnoteža u tijelu, npr. hiperglikemija ili pomanjkanje vitamina • Anne Moir i David Jessel u knjizi «A mind to Crime» ispituju povezanost mentalnog sklopa s zločinačkim ponašanjem • Hans Bruner tvrdi da je ustanovljena izravna veza između gena i kriminaliteta
Psihološke teorije devijantnosti • devijantnost potječe iz mentalnih procesa a ne iz fizičkih razlika • Hans Eysenck tvrdi da postoji veza između genetski utemeljenih karakteristika ličnosti i zločinačkog ponašanja • ekstovertirana ličnost će češće kršiti zakon • John Bowlby je smatrao da su uzroci devijantnosti u ranoj socijalizaciji djece • Freud je smatrao da zločin može biti rezultat neravnoteže uma, a razlog je katkada to što Edipov ili Elektrin kompleks nije razriješen • Aichorn je objasnio delinkvenciju kao nerazvijen super ego • Glover je smatrao da se djeca mogu poistovjetiti sa vrlo strogim roditeljima što može dovesti do zločinačkog ponašanja
Empirijska istraživanja somatskih preduvjeta devijantnosti • Značajnija istraživanja o povezanosti somatskih osobina sa sklonošću prema zločinu preveli su Charles Goring 1913. god. te Ernest Hooton 1937. god. • Goring nije ustanovio nikakve značajnije statističke značajke između normalnih ljudi i koji posjeduju neke karakteristične osobine “rođenom zločinca” • Hooton – istraživanje između 14.000 zatvorenika i 3.000 slobodnih građana i razlike su se pokazale statistički značajnima, zaključuje da su kriminalci moralno, intelektualno, morfološki i genetički degenerirani te predlaže upotrebu eugenike i kontrolirane reprodukcije
Devijantna supkultura • Značajna ideja Richarda Clowarda i Lloyda Ohlina, smatraju da devijantna životna strategija nužno ima oblik supkulturnog udruživanja, i to uz sljedeće pretpostavke: • Dakle postojanje devijantne sredina u kojoj postoje mehanizmi poticanja • Održavanje i opravdavanje devijantnog ili kriminalnog ponašanja • Promicanje u prakticirajući oblik ponašanja • kad se teorija primjeni na kriminalnu djelatnost može imati tri obličja; criminal, conflict i retreatist
Integracija psiholoških i društvenih objašnjenja devijantnosti • David Matza iznio je sveobuhvatnu teoriju devijantnosti jer je devijantnost proučavao s više gledišta; s gledišta devijantnog aktora, uvažavajući njegovu psihološku situaciju i biološke predispozicije • Razlikuje tri skupa čimbenika devijantne karijere: • 1. afinitet – tu svrstava sve čimbenike koji stvaraju predispoziciju za kršenje normi(npr. Ekonomska deprivilegiranost, diskriminaciju, drukčije podrijetlo)
2. afilijacija – ona deformira društvenost, stalni kontakt s devijantnom supkulturom, te internalizacija normi takve zajednice • 3. označivanje – devijantne pojave se osuđuju od strane društva, nastaje društvena reakcija na pripadnika supkulture
OPĆE SOCIOLOGIJSKE TEORIJE DEVIJANTNOSTI • U središtu Robert Merton i njegov esej „Društvena struktura i anomija“ (1938.) • Merton anomiju vidi kao nesklad između društvenih ciljeva (vrijednosti) i sredstava (normi). Društveno bogatstvo i obilje smatra temeljnim ciljevima. • Stavio je naglasak na individualnu reakciju pojedinca na stanje anomije i iznio je 5 tipova adaptivnih modela: • Konformizam-prihvaćanje ciljeva i normi • Inovacija-prihvaćanje ciljeva, a odbacivanje normi • Ritualizam- odbacivanje ciljeva međutim striktno pridržavanje normi • Povlačenje-napuštanje svih ciljeva i normi • Pobuna-odbacivanje, a ujedno i zamjenjivanje ciljeva i normi
Mertonova teorija se u velikoj mjeri razrađuje, proširuje i dopunjava. • Tako npr. Talcott Parsons, za razliku od Mertona, shvaća anomiju u širem smislu. On ju vidi kao čistu suprotnost , polarnu antitezu institucionalnoj izgradnji skupa društvenih uloga i kao takvu veliku opasnost za društveni poredak. • Simon i Gagnon su reformulirali teoriju smatrajući da je zastarjela pošto ju je Merton iznio 30-tih godina prošlog stoljeća, poslije velike gospodarske krize. Ekonomsko obilje 1970-ih ima bitno drukčiji utjecaj na anomiju pojedinaca te proširuju i uvode neke nove „tipove“ kao što su: optimalni i nezainteresirani konformist, prisilan izvršitelj, prilagođeni devijant, nezainteresirana osoba, bjegunac, konvencionalni reformist, misionar, potpuni pobunjenik. • Valja napomenuti da anomijske teorije ipak prenaglašavaju neprijelaznu čvrstoću društvene strukture u kojoj pojedinac nema mogućnost izbora nego jednostavno reagira na situacije.
Socijalizacijska teorija ili teorija učenja • Polazi od pretpostavke da se devijantnost, kao i svako drugo djelovanje jednostavno uči. • Već je Gabriel Tarde 1905. godine u Parizu objavio „La psichologie penale“ u kojem opisuje zakon imitacije smatrajući da se devijantno ponašanje isprva „imitira iz mode“ a zatim prelazi u naviku. • Najpoznatija je teorija Edwina Sutherlanda, teorija „diferencijalne asocijacije“. • Ukratko, on analizira nedevijantne i devijantne, konfliktne društvene grupe i uspoređuje nedevijantne norme (asocijacije) i devijantne norme (diferencijalne asocijacije). Smatra da je devijantno ponašanje posljedica normativnog konflikta koji je povezan sa diferencijalnim društvenim strukturama kao susjedstvo, ulica i dr. Na razini pojedinca to rezultira devijantnim ponašanjem naučenim kroz normativne konflikte u manjim društvenim zajednicama.
Gabriel Tarde EdwinaSutherlanda
Istraživanje devijantnosti u Hrvatskoj • 1997.-2000. je poduzeto veliko istraživanje u Hrvatskoj i obuhvatilo je uzorak od 1245 ispitanika građanina Republike Hrvatske i 173 zatvorenika iz KZ lepoglave. Primijenjena je metoda ankete. • Cilj je bio povezati devijantnost i neosjetljivost na zajedničke ciljeve. U rezultatima istraživanja potvrđeno je značajno razlikovanje u stavovima većine populacije i devijantnih osoba-zatvorenika. Od 33 tvrdnje koje su obuhvaćale jako široko područje odluka i stavova u 22 je primijećena značajna statistička razlika u stavovima. Zatvorenici su skloniji zanemarivanju ostalih članova u društvu i gledanju samo na vlastite ciljeve.
Funkcionalističkaperspektiva • polazod društva kao cjeline • Pozitivna funkcija devijantnosti Emil Durkheim -> zločin je neizbježan i normalan aspekt društva Albert K. Cohen -> pozitivne funkcije devijantnosti Robert Merton ->devijantnost potječe iz kulture i strukture samoga društva • MARIJA
Interakcionistička perspektiva • drugačija teorijska perspektiva • interakcija devijantne osobe i onih koji je kao takvu definiraju Horward S.Becker – teorija etiketiranja ->čin postaje devijantan kad ga drugi tako definiraju Edvin M. Lemert – duštvena reakcija –„uzrok“ devijantnosti ->važnost reakcije drugih na devijanta Edving Goffman -> institucije (ustanove za liječenje devijantnosti) potvrđuju etiketu devijantnosti
Fenomenološka i tradicionalne marksističke perspektive • etiketiranje navodi ljude na više devijantnih djela Aaron V. Cicourel -> delikventi su proizvod čimbenika društvene kontrole • marksistički pojmovi kao okvir za razumijevanje devijantnosti WilliamChambliss, Frank Pearce, LaurenSnider, MiltonMankoff -> zakone donosi država koja predstavlja interese vladajuće klase -> poštovanje zakona društva u cjelini – aspekt lažne svijesti
Neomarksističke i radikalne perspektive • u društvu postoje konkurentske skupine sa sukobljenim interesima Nova kriminologija: Ian Taylor, PaulWalton, JockYoung -> zločinci svjesno odlučuju kršiti zakon -> česti su politički motivi za kršenje zakona StuartHall, ChasCritcher, Tony Jefferson, JohnClarke i Brian Roberts -> moralna panika- snažna reakcija i strah javnosti od zločina („mugginga“) -> društvena reakcija na zločin i raspodjela moći u društvu
Da li se isplati živjeti u skladu s normama i zakonom? • do materijalnog se bogatstva lakše se dolazi primjenom bezakonja • pravda se provodi sporo i mučno ( nekad ni ne sustigne sve) • oni koji žive u skladu sa zakonom vračaju razne državne dugove,imaju skroman standard… • društvo ne jamči takvom pojedincu nagradu
Vrijednosti • pojave smještene unutar šireg područja svijesti • svijest- je fenomen nastao tijekom evolucijskog razvoja složenih bioloških organizama ponajprije putem međusobne društvene interakcije ( Gehlen) • razlikujemo nekoliko pristupa vrijednostima: filozofska, antropološka, sociološka..
Filozofski pristup • Sokrat – neznanje je izvor pogrešaka- glavna vrijednost je znanje… • Platon- glavna vrijednost – savršena ideja tj. Ideja dobra • Kant – ništa ne može nadvisiti vlastitu svijest
Antropološki pristup • razlikuju: -> socijalnu antropologiju- bavi se društvenim odnosima i smješta kulturu unutar društvenog okvira -> kulturnu antropologiju-društvo i njegovu strukturu drži dijelom šireg kulturnog sustava • kulturni antropolozi – utemeljuju različitosti pojedinih kulturnih okvira • socijalni antropolozi- smatraju da vrijednosti utječu na različite izbore pojedinca
Sociološki pristup • prema Supeku trebao bi biti dinamičan ( zahvatiti strukturalne i povijesne determinante te društvene nositelje vrijednosti) i diferencijalan (usmjeren analizi društvenih snaga koje vrijednosti stvaraju ili opovrgavaju) • socijalno podrijetlo – skup varijabli koje utječu u primarnoj socijalizaciji.
NORME • dolazi od latinske rijeci (norma, normae f.- mjera, pravilo, pravac) • « kulturološke definicije poželjnog ponašanja» • smjernice prihvatljivog i prikladnog ponašanja u određenim situacijama • odstupanje od normi s definira kao devijantnost tj. devijacija • s obzirom na važnost norme možemo ih svrstati u 3 vrste: običaji, tabui i zakoni
običaji- pravilnosti društvenog ponašanja prihvaćene od većine članova društva • - blage sankcije ili uopće nema sankcija • tabui – norme kojih je kršenje potpuno zabranjeno jer je neprirodno, neljudski ( incest) • zakoni- formalizirane, pisane i poštivane društvene norme koje osiguravaju posebne institucije. • kršenje ili nepoštivanje se strogo kažnjava
Socijalna kontrola • proces kojim članovi grupe daju ili pozitivnu podršku poželjnim oblicima djelovanja ili obeshrabruju nepoželjne oblike djelovanja • pozitivne sankcije (nagrade) i negativne sankcije (kazne) • dva oblika djelovanja socijalne kontrole: -> neformalni( verbalna i gestovna) -> formalni (priznanja i pohvale)
David Matza • Pogreške socioloških teorija: a) posebnost devijantnih osoba b) predeterminističko stajalište o nastanku devijantnosti • Delikventi nisu okrenuti protiv normi i vrijednosti društva • Sposobni su neutralizirati moralnu stegu društva
Tehnike neutralizacije • Poricanje odgovornosti za devijantan čin • Poricanje da je učinjena šteta • Poricanje da je počinjeno zlodjelo • Osuda onih koji nameću pravila • Pozivanje na višu lojalnost • Stanje lutanja • Prikrivene vrijednosti naspram službenih vrijednosti • Raspoloženje fatalizma osjećaj nemoći • Povratak moći raspoloženje humanizma • Delikventi nisu patološke ličnosti, nisu bolesni
Lijevi realizam - Young, Lea, Matthews i Kinsey - Podržavaju reformu društva prije revolucionarne promjene • Young – “čvrsto ” sa zločinom - Tvrde da su, time što sve zločine uzimaju jednako ozbiljno, povratili ravnotežu
Etnička pripadnost i zločin • Gilroy – rasizam u policiji • kritika – Lea i Young – crnci neke zločine doista čine češće nego bijelci (istraživanje Stevensa i Willisa-MUP) • Nezaposlenost i rasna diskriminacija – etničke manjine čine više uličnih zločina nego drugi • Objašnjenje zločina: - relativna depriviranost - supkultura - marginalizacija
Problem zločina • Razdoblje kasne moderne – veća neizvjesnost i nestabilnost • Strukturalna nezaposlenost, ekonomska neizvjesnost, smanjenje socijalnih usluga, nestabilnost obiteljskih i međuljudskih odnosa • Rast pluralizma i individualizma
Manjkavost trenutne policijske prakse: • S rastom zločina policija nije uspjela poboljšati stopu rješavanja slučajeva • Policija malen dio vremena troši na istraživanje zločina • Javnost pomaže policiji u rješavanju zločina – smanjenje povjerenja javnosti u policiju • Nedostatak informacija – vojno redarstvo
Kriminolosija desnog realizma • James Q. Wilson – “Razmišljanje o zločinu”, 1975. • bavi se “grabežljivim uličnim zločinom” • zločin = posljedica racionalnih kalkulacija • rješenje : oštrije kazne i brojnija policija • jake zajednice odvraćaju od zločina – gubitak ugleda • ključna uloga policije – spriječiti propadanje nekog područja tako da u korijenu sasiječe prve znakove nepoželjnog ponašanja – stvara se osjećaj sigurnosti kod građana
Wilson i Hernstein – “Zločin i ljudska priroda”, 1985. • uzroci zločina biološke naravi • loš odgoj veća vjerojatnost da će se njihov potencijal ostvariti • ljudi imaju slobodnu volju – odlučuju hoće li počiniti zločin važući troškove i koristi
Marketizacija, globalizacija, nejednakost i zločin • Ian Taylor – “Politička ekonomija zločina” • istražuje kako su promjene u globalnoj ekonomiji utjecale na zločin • “rast bez radnih mjesta” • odsutnost prilika i nade – okretanje zločinu • ukupan rast kriminala potiču rastući materijalizam i sve šira nejednakost • trgovina drogom
Eliot Currie • tržišno društvo promiče zločin: a) povećanjem nejednakosti i koncentriranoga ekonomskog razvoja b) smanjivanjem sposobnosti lokalnih zajednica da pružaju neformalnu potporu, uzajamnu pomoć i djelotvoran odgoj i nadzor nad mladima c) nametanjem pritiska i fragmentiranjem obitelji d) ukidajući javno pružanje osnovnih usluga onima kojima je već oduzelo sredstva za život, ekonomsku sigurnost i neformalnu potporu zajednice d) poticanjem jedne kulture darwinskog nadmetanja za status i sredstva i nametanjem razine potrošnje koju ne može svima omogućiti zakonitim putevima
Dick Hobbs i Colin Dunningham • organizirani zločin povezuje pojedince u labave mreže • zločinačka karijera = poslovna karijera • zločin = glokalan sustav – globalne povezanosti koje su lokalno utemeljene • zločinci – prilagodljivi i neprestano tragaju za profitabilnim ulaskom na različita tržišta
Rod i obrasci zločina • „Naše je znanje još u povojima. U usporedbi s golemom dokumentacijom o svim aspektima delikvencije i zločina muškaraca, u području odnosa žena i zločina učinilo se izvanredno malo“ CarolSmart,1977. • Za to zanemarivanje iznijela je niz razloga: • Žene počinju manje zločinačkih djela od muškaraca • Većina zločina koje počine žene razmjerno su trivijalna • U sociologiji i kriminologiji uglavnom su prevladavali muškarci • Kriminal žena se smatra manje problematičnim pa je stoga povukao manje pozornosti
Prikrivene prijestupnice • Otto Pollak pišući 1950.-ih o „prikrivenim” prijestupnicama ustanovio je da je vjerojatnost neregistriranja zločina u žena je velika • Pretpostavio da su počinitelji gotovo svih krađa iz trgovina i svih nezakonitih pobačaja žene, te ustvrdio da vlasti za njih neće saznati • Dokazao da su počinitelji neprijavljenih zločina kućne pomoćnice • Istaknuo sve neprijavljene prekršaje prostitucije (za muške klijente prostitutki smatralo se da se ne upuštaju u nezakonite aktivnosti) • Ustvrdio kako ženama njihova uloga u kući omogućava skrivanje zločina (poput trovanje rođaka, seksualno zlostavljanje njihove djece) • Pollak objašnjava otkud to neprijavljivanje zločina žena: • Tvrdi kako u službama za provedbu zakona uglavnom rade muškarci. Odgojeni da budu vitezovi, obično su blagi s prijestupnicama i stoga u statistici ima manje žena. • Razlog to što su žene posebno vješte u skrivanju zločina jest ženska biologija
Predrasude kaznenog sustava prema ženama • Sustav u koji se odnosi suosjećajnije prema muškim prijestupnicima nego prema ženskim žrtvama (vrijedi osobito za suđenje za silovanje) • Carol Smart dokazuje kako takva suđenja „veličaju shvaćanje o muškoj seksualnoj potrebi i ženskoj seksualnoj hirovitosti“. • U prilog toj tvrdnji navodi izjave sudaca na suđenjima za silovanje: • „Dobro je poznato da su posebno žene i mali dječaci neiskreni i skloni izmišljanju“, sudac Sutcliffe, 1976. • „Žene koje kažu ne, ne misle uvijek ne. Ne radi se samo o tome kako to ona kaže, kako pokazuje i daje do znanja. Ako to ne želi, samo treba skupit noge“, sudac Wild, 1982. • „Vrhunac je nerazboritosti za djevojku da noću stopira. To je jasno, to ne treba čak ni posebno spominjati. Ona to u pravom smislu riječi traži.“ , sudac Bertrand Richards, 1982.
Ženski zločin i oslobođenje žena • Freda Adler, američka autorica, tvrdila je kako oslobođenje žena dovelo do novog tipa ženskog kriminala i rasta doprinosa žena kriminalu • Razlika u ponašanju muškaraca i žena društveno uvjetovane • Zašto se žene sve više upuštaju u zločina? • Glavni razlog je taj da žene preuzimaju muške društvene uloge i u zakonitim i nezakonitim područjima djelovanja (kako su se žene zapošljavale tražile su veću zastupljenost u poslovima).
Žene, zločin i siromaštvo • Godine 1985. Pat Carlen provela je istraživanje i dolazi do zaključka da oslobođenje nije donijelo povećan broj zločinačkih djela žena. • Prema Carlen žene iz radničke klase kontrolirane su putem obećanja nagrada koje proistječu iz radnog mjesta i obitelji. • Klasna pogodba – nudi materijalne nagrade za poštene žene radničke klase • Rodna pogodba – nudi psihološke ili materijalne nagrade koje proistječu iz rada ili iz ljubav muškog hranitelja obitelji • Zbog siromaštva i odrastanja uzorci iz njenog istraživanja su odbacivali klasnu i rodnu pogodbu
Konformizam žena Francse Heidensohn istražuje zbog čega je ženama teško kršiti zakon. Iznosi nekoliko nadzora nad ženama Nadzor nad ženama kod kuće – status kućaniceizravno ograničava žene tako što smanjuje njihove mogućnosti za kriminal; boravak u kući kao jedan oblik pritvora Nadzor nad ženama u javnosti – žene se nadziru u javnosti silom i nasiljem što ih primjenjuju muškarci Nadzor nad ženama u poslu – žene obično kontroliraju nadređeni u hijerarhiji
Muškosti i zločin • James W. Messereschmidt preuzima strukturacijsku teoriju (ako ljudi mijenjaju način ponašanja mijenjaju se i strukture) • Smatra da su klasna, rasna i rodna struktura najvažnije društvene strukture. • Rodne strukture prepoznaje tri ključne društvene strukture: • radna podjela u vrijeme industrijalizacije stvorila ulogu majke/kućanice i muškog hranitelja, u vrijeme drugog svjetskog rata radna podjela se promijenila (dvoje zaposleni) • rodne odnose moći – muškarci imaju veću kontrolu • spolnost – vladajuća ideologija označava heteroseksualno ponašanje kao obilježje identiteta muškarca
Postizanje muškosti i zločini u skupini mladića • „Muškost se postiže, ona nije nešto učinjeno muškarcima ili prethodno dano“ , Messerschmidt, 1993. • Podjela muškosti na dva glavna tipa: • Hegemonistička muškost je dominantna i vrednovana tip muškosti • Podređena muškost je manje moćna i nosi niži status (homoseksualna muškost, muškost Afroamerikanaca) • Bijeli mladići iz srednje klase – obično su uspješni u školi, te je njihova muškost oslabljena (prema nastavnicima se moraju ponašat podređeno), no izvan škole nastoje pokazati značajke koje su u školi potisnute (vandalizam, opijanje) • Bijeli mladići iz radničke klase – školu također doživljavaju kao mjesto na kojemu im oduzimaju muškost, no njihovi su izgledi za uspjeh u školi manji, zato muškost grade oko važnosti fizičke agresije (suprotstavljanje nametanju autoriteta) • Mladići iz niže srednje kase, mladići iz etičkih manjina – mali izgledi da svoju muškost potvrde putem uspjeha u školi, ti mladići svoju šansu vide na ulici
Tipovi pravih muškaraca • na ulici (svodništvo jer svodnici imaju strogu kontrolu nad prostitutkama; cool držanje opasnih tipova uporaba luksuznih potrošačkih dobara) • na radnom mjestu (muškarci iz radničke klase opiru se autoritetima rukovoditelja, skloni su raznim oblicima seksualnog uznemiravanja) • u obitelji (nemoćni muškarci tugu žene, siluju ih, ubijaju)