poremećaji pažnje uz hiperaktivnost

2. poremećaji pažnje uz hiperaktivnost

3. Pažnja je potrebna da bi se uspjelo u školi. Svaki učenik može ponekad imati manjak pažnje (slabu koncentraciju), npr. uslijed obiteljskih problema, neprospavanenoći, emocionalnih problema, neprimjerenih odgojnih postupaka, zlostavljanja, školskog neuspjeha, straha od ispitivanja, umora, dosade itd. Manjak pažnje je dosta čest i najčešći je razlog zbog kojeg djeca normalnih intelektualnih sposobnosti imaju poteškoće u učenju

4. Neka djeca koja imaju poteškoće koncentracije, imaju i tzv. hiperaktivni poremećaj. Za njih je karakteristično da: • su krajnje nemirna, • imaju teškoća sa sjedenjem, • nemirna su pred spavanje, • prekomjerno trče i penju se, • stalno su u pokretu, • imaju i problema u odnosima s vršnjacima jer ne mogu sudjelovati u zajedničkim aktivnostima. Ovakve teškoće nazivaju se ADHD sindrom. (Attention Deficit/Hyperactivity Disorder) (deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj)

5. Oko 5% djece ima znatne poteškoće u koncentraciji pažnje, koje su često udružene s hiperaktivnim ponašanjem. • Problem je oko 4 puta češći kod dječaka nego kod djevojčica. • Vjeruje se da ove poteškoće imaju početak u ranom djetinjstvu, iako se većina slučajeva ne dijagnosticira do početka školovanja. • Ove poteškoće mogu biti i razvojne (tzv. razvojna hiperaktivnost): kod neke djece se u predškolskom uzrastu javlja prolazne teškoće u održavanju pažnje, pojačana aktivnost i izljevi srdžbe. Ta činjenica otežava rano dijagnosticiranje ADHD sindroma.

6. Iz knjige Felixa Dietza:”Kad bih samo mogao biti pažljiv – ispovijed hiperaktivnog mladića” Prije dijagnoze:“U vrtiću sam pravio puno neprilika.Izvadio bih igračke, 5 minuta se igrao, zatim uzimao drugo. Prijašnje igračke naprosto bih ostavio, umjesto da ih spremim… U školi sam ustajao i hodao naokolo... Također sam stalno nešto radio s olovkama i ljuljao se na stolici.Ponekad sam i padao skupa sa stolicom. Pošto sam neprestano brbljao sa susjedom, učitelji su me samo još grdili.“

7. Iz knjige Felixa Dietza:”Kad bih samo mogao biti pažljiv – ispovijed hiperaktivnog mladića” Nakon dijagnoze:“Skoro svi učitelji su bili oduševljeni. Opazili su da nisam samo zločesti i nemirni Felix, koji neprestano ometa nastavu,već da mogu sada mirno sjediti na stolici. Odjednom sam mogao pratiti što se događa na nastavi, slušati što učitelji govorei nisu me neprestano odvraćali ni suučenici ni moje vlastite misli. Suučenici su me počeli pozivati na proslave rođendana. Stekao sam prave prijatelje s kojima sam se mogao sastajati.” (prijevod izvatka iz knige s www.elternforfamily.de)

8. Djeca s ADHD-om teško zadržavaju pažnju, impulzivna su i obično pretjerano aktivna. Neka su djeca, međutim, nepažljiva i impulzivna, ali nisu hiperaktivna. Sva se djeca, s vremena na vrijeme, ponašaju na takav način, no djeca s ADHD-om ponašaju se tako gotovo uvijek. Sljedeći popis može pomoći roditeljima u zaključivanju ima li dijete simptome ADHD-a. Ako dijete ima značajan broj ovih simptoma i ako ti simptomi traju šest mjeseci ili dulje, o svojim zapažanjima trebaju razgovarati s liječnikom.

9. Djeca s ADHD u dobi od 3 do 6 godina: • Stalno su u pokretu, • teško im je mirno sjediti za vrijeme obroka, • s igračkama se igraju tek kratko vrijeme, jure od jedne aktivnosti do druge, • s teškoćom odgovaraju na jednostavne zapovijedi • igraju se na način koji se čini bučnijim od ostale djece, • govore bez prestanka i često prekidaju druge, • teško im je dijeliti, čekati na red, stajati mirno uredu • često uzimaju stvari od drugih bez mnogo obzira za tuđe osjećaje, • redovito se “loše” vladaju, • s teškoćom održavaju prijateljstva, • odgajateljice u vrtiću opisuju ih kao "teške" ili "problematičnog ponašanja“.

10. Djeca s ADHD u dobi od 6 do 12 godina: • Često poduzimaju opasne pothvate ne razmišljajući o posljedicama • vrpolje se i meškolje nemirno na stolcu i često šeću u učionici • lako odvraćaju pozornost i ne dovršavaju dužnosti ili zadatke • s teškoćom prate upute • igraju se na otvoreno agresivan način • govore u neprikladno vrijeme i često nepromišljeno "bubnu" odgovore • s teškoćom čekaju u redu ili da dođu na red u igrama • neorganizirana su i često gube stvari; čine nemarne greške • imaju neujednačen školski uradak • društveno su nezrela, imaju malo prijatelja i lošu reputaciju među vršnjacima • učitelji ih označuju kao "nemotivirane", "lijene", "sanjalice", ili "problematičnog ponašanja"

11. Što uzrokuje ADHD? Prema dosadašnjim istraživanjima smatra se da: Djeca s ADHD-om imaju problema s tvarima koje šalju poruke u mozak (neurotransmiterima). Nasljeđe ima određenu ulogu u nastajanju ADHD-a. ADHD može biti povezan s razvojnim problemima.

12. Lijekovi Ponekad je potrebno da djeca koja pate od ADHD sindroma uzimaju lijekove. Uzimanje lijekova (koji i u kojoj količini) potrebno je dogovoriti s liječnikom specijalistom. Ti lijekovi pomažu djeci u kontroli ponašanja, ona postaju mirnija, pažljivija i manje su agresivna. Lijekovi za djecu s ADHD-om se nikada ne bi smijeli upotrebljavati kao jedini oblik liječenja!!! Uz lijekove se sve više primjenjuju tehnike mijenjanja ponašanja (bihevioralne tehnike).

13. Efikasne metode za promjenu ponašanja (bihevioralne tehnike) kod djece s ADHD

14. Deficit pažnje bez hiperaktivnosti (ADD) Djeca koja imaju poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti (ADD = Attention Deficit Disorder Without Hyperactivity), imaju iste simptome kao djeca s ADHD-om, osim što ne pokazuju znakove pretjerane aktivnosti. Ona mogu izgledati spora, bojažljiva ili nemotivirana. Često imaju slabiju uspješnost u školi i učitelji i roditelji misle da su lijena. Djeca s ADD-om trebaju isto liječenje kao i djeca s ADHD-om. Razgovarajte s djetetovim liječnikom i psihologom ako mislite da vaše dijete ima ADD.

15. U školi

16. Školski uvjeti (disciplinski zahtjevi, dugo sjedenje, potreba za dugotrajnom koncentracijom) često su teški za dijete s ADHD-om. • Stoga je potrebna suradnja roditelja i učitelja kako bi roditelji razumjeli poteškoće koje dijete ima u školi i kako bi učitelji mogli razumjeti uzroke ovih poteškoća. • Djeca s ADHD-om se lakše snalaze u malim skupinama, pa je dobro koristiti ih kad god je moguće. • Osim toga, stvari im lako dosade i trebaju stalni poticaj kako bi dovršili zadaće. Zbog toga je potrebno što više uputa.

17. Deficit pažnje i hiperaktivni poremećaj se, dakle, najčešće dijagnosticira s početkom osnovnog školovanja, jer tada postaje vrlo jasno vidljiv. Škola je sasvim novo i vrlo zahtjevno iskustvo za dijete. U školi se poteškoće pažnje očituju tako da dijete ne može raditi školski zadatak tako dugo kao druga djeca u razredu. Učenik ne sjedi na mjestu, šeće razredom, ometa rad druge djece i grupe, osobito u nižim razredima, na početku školovanja. Djeca s poremećajem pažnje često odaju dojam da ne slušaju, da nisu uključena u sadašnje zbivanje ("sanjarenje").Ona rade na impulzivan način, pa često previđaju, ispuštaju detalje, pogrešno razumiju zadatak ili uputu, čak i kad su dobro motivirana.

18. Mnoga djeca s ADHD-om postižu mnogo više s privatnim učiteljem ili instruktorom nego u školi. Ako postoje mogućnosti, bolje je da individualno s djetetom radi stručna osoba nego roditelj. • Pažnja kod djeteta oscilira, pa ono ima “dobre” dane kad koncentracija traje čak 20 minuta i “loše” dane kad ne traje duže od par minuta. To treba također uzeti u obzir i prilagoditi zahtjeve. • U školi je često bolje skoncentrirano ujutro i pažnja mu opada tijekom dana. Stoga treba teže zadatke davati odmah na početku, te povećati broj i učestalost odmora s daljnjim radom.

19. Što roditelji mogu učiniti?

20. Dijete s ADHD-om može uzrokovati mnogo stresova roditeljima i cijeloj obitelji. Ako se poteškoće ne tretiraju na odgovarajući način, njegovo će ponašanje biti trajno ometajuće za obitelj. No postoje neke stvari kojeroditelji mogu učiniti kako bi mu pomogli u kontroli ponašanja.

21. Djeca s ADHD-om za razliku od ostale djece reagiraju momentalno. Kada su suočena sa zadacima koji su dosadni i koji im odmah ne donose užitak ili nagradu, imaju osjećaj da trebaju raditi nešto drugo. Zato, ako želite dijete motivirati da se duže vrijeme zadrži na nekom zadatku, osigurajte mu male nagrade i zadovoljstva koja će ga dovoljno dugo zainteresirati za ono što radi. Te nagrade i zadovoljstva mogu biti jednostavne pohvale ili komplimenti ili pak zagrljaj. Ponekad će biti potrebno da s dijetetom dogovorite da će za obavljeni zadatak dobiti neki poseban privilegij ili nagradu.

22. Prema mnogim stručnjacima, djeca s ADHD-om nemaju razvijen osjećaj za vrijeme i za budućnost. Zbog toga imaju poteškoća u planiranju aktivnosti i planiranju budućnosti općenito. Držite se ustaljenog rasporeda dnevnih aktivnosti. Neka vaše dijete, ako je to moguće, uvijek u isto vrijeme ustaje, jede, kupa se, kreće u školu, odlazi na spavanje.Da biste dijete naučili na planiranje, dobro ga je upozoriti koliko vremena ima na raspolaganje za obavljanje neke aktivnosti (npr. 20 min. za pospremanje sobe).

23. Kad god je moguće, izbjegavajte boravak djeteta na mjestima i u situacijama koje ga mogu jako poticati na aktivnost ili ga uznemiriti: mjesta s velikim brojem ljudi, bukom i sl. Djeca s ADHD-om često privuku pozornost okoline kad učine nešto loše. Na taj način dijete uči što ne smije, ali ne uči što treba napraviti. Zatotrebana njega obraćati pažnju onda kada se ponaša primjereno: uputiti mu ljubazne riječi, zagrliti ga, pogledati ga i nasmiješiti se. To će dovesti do stvaranja pozitivnih stavova, razvoja samopouzdanja i nastojanja da se poželjno ponašanje ponovi.

24. Ako dijete reagira agresivno (udaranjem, bacanjem stvari, urlanjem i sl.), dobro je udaljiti ga iz trenutne situacije (time out). Kratak predah nasamo, dok se dijete ne smiri, puno je bolji izbor od kažnjavanja. Poželjno je sačekati da se smiri i tada razgovaratio problemu. Važno je provjeriti da li je razumjelo posljedice takvog ponašanja.Važno je mirno i dosljedno zahtijevati korektno ispunjavanje zadataka u svakodnevnom životu. Bitna pretpostavka za to je vjerovanje da dijete nije loše samo po sebi i da će uspjeti naučiti kontrolirati svoje ponašanje.

25. Ritmičke vježbe, vježbe raspoređivanja i spretnosti, igre kod kojih je potrebna strpljivost, ručni radovi i konstruiranje kao i diktati s crtanjem i vježbe slušanja omogućavaju jačanje sposobnosti koncentracije školskog djeteta. • Pri tome treba isključiti sve utjecaje koji mogu ometati i odvraćati od zadatka (buka, umor, strah i dr.). • Bitan je “tihi” rad. • Naravno, igra ili zadatak mora biti dovoljno privlačan da bi probudio u potpunosti spremnost djeteta za sudjelovanjem. • Ne smije mu se nametati previše pojedinosti istovremeno kako se pažnja ne bi odvratila od onoga što je bitno. • Nužne su jednostavne skice, jasnioblici, kratka, jasna objašnjenja i upute.

26. Kako pomoći djetetu s poremećajem pažnje koje ima problema u odnosima s vršnjacima?

27. Impulsivnost i pretjerana aktivnost djece s ADHD-om često su razlozi zbog kojih se druga djeca odbijaju družiti s djecom koja imaju ADHD. Ako je djete uz to još i agresivno i neprijateljski raspoloženo, djeca se još manje žele igrati pa ono postaje neomiljeno među vršnjacima. Prisjetimo se da djeca s ADHD-om žive za trenutak, odnosno sve što čine rade zato da bi nešto dobila i to odmah u tom trenutku. Ona nisu naučila čekati. Budući da mnoga socijalna ponašanja zahtijevaju čekanje da bi od njih imali koristi (npr. suradnja s drugima, dijeljenje igračaka i sl.), prijateljsko ponašanje za ovu djecu nema nikakve vrijednosti.

28. Pomozite djetetu da razvije socijalne vještine (da dijeli svoje stvari s drugima, razgovara pristojno, da sluša druge, da ne izgleda zaposleno dok mu drugi govore i sl.) Promatrajte svoje dijete u igri, a u razgovoru nasamo s njim ukažite mu na ono što ste uočili, što mislite kako bi se inače trebao/la ponašati u igri i razgovoru i sl. • Organizirajte druženja djece kod vaše kuće i pod vašim nadzorom-ohrabrite svoje djete da pozove prijatelje i vršnjake kući na igru. Pokušajte im pomoći u strukturiranju igre (ponudite im nekoliko mogućnosti). • Uključite svoje dijete u slobodne aktivnosti- u kojima će imati kontakata sa svojim vršnjacima i imati mogućnost razvijati prijateljstva i uvježbavati svoje socijalne vještine. Pri tome vodite računa da je u tim slobodnim aktivnostima vaše dijete pod stalnim nadzorom odrasle osobe.

29. Kako se u školi može smanjiti školski neuspjeh djece s manjkom pažnje? • količinu, opseg i vrstu gradiva treba prilagoditi mogućnostima djece, a ne postavljati pred sve iste zahtjeve • omogućiti da djeca dobiju podatke preko različitih osjetila, jer neka djeca bolje uče podatke dobivene preko vida, druga sluha ili dodira, neka ako su podaci vezani uz motoriku itd. • u razredu ne treba stvarati natjecateljsku atmosferu • uvesti različite oblike suradničkog učenja

30. upućivati djecu u dobre navike i metode učenja • poticati djecu da uče u manjim djelovima i češće, te tako organizirati i ponavljanja gradiva • omogućavati djeci s poteškoćama manje i spontane odmore • hvaliti povremeno i kad to dijete doista zasluži • individualizirati ocjenjivanje učenika • uložiti svjestan napor da se uoče i djetetove pozitivne osobine (primjećujemo ono što je loše)

31. komentare ograničiti na postupke, a ne osobnost (ne: ti si neodgojen, već: ne smiješ ...) • dati djetetu zaduženja koja će mu omogućiti kretnje • smjestiti dijete u prvu klupu, po mogućnosti uz mirnu djecu • preferirati usmeno ispitivanje, manji broj pitanja ili produljiti vrijeme rješavanja zadataka (bolje manji broj pitanja zbog problema u održavanju pažnje) • provjeriti je li dijete razumjelo pitanje • ne inzistirati na pisanju, dati neki drugi zadatak • češće ispitivati manji broj lekcija • roditeljima davati informacije na neoptužujući način

32. I zaključno … Kod sumnje na ADHD potrebno je što ranije početi s tretmanom. Terapija i pomoć okoline dovode kod djece s poteškoćama u održavanju pažnje do znatnog smanjenja poteškoća. Iako njihove posebnosti najčešće ostaju tijekom cijelog života, puno manje ometaju njihovu uspješnost kada prestanu sa školovanjem, osobito ako odaberu zanimanja u kojima će njihove poteškoće manje ometati ili čak postati prednosti. “Pomoć i podrška koju djeca s ADHD dobivaju od svojih roditelja, učitelja i stručnjaka, može im pomoći da odrastu i postanu uspješne i sretne odrasle osobe.” (iz teksta “Razumijevanje djeteta s ADHD- om”Udruge roditelja "Korak po korak" u suradnji s Američkom pedijatrijskom akademijom)

33. Roditelji i učitelji trebaju uvijek imati na umu (Pospiš, M. 1997.): • djeca se razvijaju • za razvoj je potrebno vrijeme • brzina razvoja kod sve djece nije ista • nasljeđe igra veliku ulogu u učenju • okolina ima veliki utjecaj na učenje • neka djeca nisu sposobna zadržati pozornost dovoljno dugo • neka djeca ne mogu sjediti dovoljno dugo • neuspješnost dovodi do frustracije i gubitka motivacije

34. A Albert Einstein? Je li Albert Einstein imao ADHD? Pogledajte činjenice: Imao je puno problema u razredu u djetinjstvu – slab uspjeh u školi, lako mu je bilo odvući pažnju. Bio je neuredan i zaboravan ... a ipak je bio tako zadivljujuće talentiran! www.adhd.org.nz

35. Korištena i preporučena literatura • Kocijan Hercigonja, D., Buljan Flander, G, Vučković, D(1999.). Hiperaktivno dijete, uznemireni roditelji i odgajatelji. Jastrebarsko: Naklada Slap • Pospiš, M. (1997.). Neurološki pristup školskom neuspjehu. Varaždinske Toplice: Tonimir • Pregrad, J. (1994.). Smanjena koncentracija. Miharija, Ž.; Leko Kolbah, A. Pomozimo djeci stradaloj u ratu. Zagreb: Ministarstvo kulture i prosvjete, Zavod za školstvo, Ured UNICEF-a u Zagrebu • Prvčić, I, Rister, M. Deficit pažnje / hiperaktivni poremećaj. www.public.srce.hud • Živković, Ž. i Brajković, S.(2000.). Spajalica. Đakovo: Tempo.

36. Linkovi http://www.nimh.gov/publicat/adhd.cfm http://www.ddat.org/ http://www.ads-hyperaktivitaet.de/ http://www.adhs.ch/ http://www.korakpokorak.hr/roditelji1.htm http://public.srce.hr/hud/Tekstovi/hiperaktivnost.html http://my.webmed.com/content/article http://www.adhd.com http://www.chadd.org/ http://www.adhdnews.com http://www.add-adhd.org/ http://www.ffcmh.org http://www.aap.org/policy/s0120.html http://www.zappelphilipp.de/