ASTRONOMIJA STARIH NARODA

1. ASTRONOMIJA STARIH NARODA Dr.sc Hrvoje Gračanin

2. Egipatska i babilonska civilizacija • nastale u dolinama velikih rijeka: Egipat – Nil, Babilon – Eufrat i Tigris (Mezopotamija) • prirodni okoliš utjecao na svjetonazor starih Egipćana i Babilonaca – promišljanje svijeta koje je svoja polazišta nalazilo u motrenju sklada prirodnih pojava i njihovoj slikovitoj povezanosti sa stvaralačkim božanskim silama

3. Indijska i kineska civilizacija • Indija – u dolinama rijeka Ind i Rava nastaju u 4. tisućljeću pr. Kr. prve neolitičke kulture (Dravidi); početkom 2. tisućljeća pr. Kr. – prodor indoeuropskih Arijaca koji pokoravaju Dravide; sanskrt; Vede – književni i obredni tekstovi Arijaca; hinduizam • Kina – u dolinama rijeka Hongho i Jangce (prve kulture još u paleolitiku) – prve države potkraj 3. tisućljeća pr. Kr.

4. Postanak svijeta • EGIPĆANI: svemir je bio potpuno ispunjen prvobitnim oceanom zvanim Nun sličnim kozmičkom jajetu, iz kojega se izdigao praiskonski brežuljak • BABILONCI: vodeni kaos utjelovljen u dvije nepokretne sile – slanu vodu Tiamat i podzemnu slatku vodu Apsu koje su se međusobno miješale; iz njih su se rodili bogovi koji su odgovorni za stvaranje; bog Marduk je u sukobu bogova mlađega i starijega naraštaja stvorio cijeli svemir iz Tiamatina tijela, razrezavši ga poput osušene ribe

5. Postanak svijeta - Indijci Razni mitovi: • tvorac načinio svemir od drva, kao što tesar gradi kuću; • Dijaus (obogovljeno nebo) kišom oplođuje božicu Zemlje Prtivi; • svemir stvoren iz dijelova tijela jedinstvenog kozmičkog čovjeka Puruse, raskomadana u prvotnom žrtvovanju; • Glad u praznini koja je stvorila svijet kao svoju hranu; • stvoritelj začeo sama sebe u činu samospoznaje, samoozbiljenja ili izrastao u biće veliko kao muškarac i žena, te se potom razdvojio u njih • Postojanje ili Brahman s pomoću nebesa, Zemlje, atmosfere i tri godišnja doba (ljeto, doba kiše, doba žetve) stvorilo cijeli svemir • svemir stvorili bogovi (Indra, Varuna, Višnu, Pradžapati)

6. Postanak svijeta - Kinezi • svijet nastao iz kaosa koji je imao oblik kokošjeg jajeta – iz njega rođen div Pangu; od teških dijelova jajeta nastala zemlja (jin), od lakih i čistih nebo (jang); udaljavanje neba i zemlje, a Pangu koji raste ispunjava razmak; nakon njegove smrti, od dijelova tijela, nastali različiti prirodni elementi • tri kozmološke škole: • Hsijan je – Sunce i nebeska tijela, stvorena od zgusnute pare, slobodno lebde u praznom prostoru • Hun t’ian – svijet je kokošje jaje na dugačkoj okomitoj osi; nebo sa zvijezdama u unutrašnjosti gornjeg dijela ljuske, ispunjeno parom; Zemlja pluta na praoceanu u dnu ljuske • Gai t’ian – nebo okrenuta zdjelica koja se iznad Zemlje obrće oko vlastite osi (zvijezda Sjevernjača); nebo i Zemlja dvije su usporedne kupole; Zemlja ravna ploha ili krnja četverostrana piramida okružena sa četiri mora; nebo (jang) je okruglo i kreće se u krug, a Zemlja (jin) je četvrtasta i miruje

7. Nebeska tijela kao božanstva • EGIPĆANI: SUNCE najvažnije egipatsko božanstvo: kao sunčani kolut Aten, Sunce koje se diže Kefri, Sunce u zenitu Ra, Sunce koje zalazi Atum, mlado Sunce na obzorju Ra-Harahte; MJESEC je brat Sunca i sin neba Nut; ZVIJEZDE su djeca božice neba koja ih je kao krmača ujutro rađala, a obnoć proždirala; i PLANETI su bogovi (posada noćnog čamca boga Raa) • BABILONCI: MJESEC je bog Nana ili Sin, otac Sunca i pet planeta; SUNCE je bog Ut ili Šamaš; ZVIJEZDE i PLANETI su također bogovi

8. Nebeska tijela kao božanstva • INDIJCI: SUNCE Surija ili Ravi; MJESEC Čondra ili Soma; ZVIJEZDE i PLANETI su također bogovi • KINEZI: SUNCE (“Gospodar istoka”, Dong jun i “Najsjajniji”, Taijang) ) i MJESEC (Jueki, božica Heng E) nastali od prvotne pare juanki, s time da je Sunce postalo od vatrenog kija, a Mjesec od hladnoga kija; isprva bilo 9 sunaca i 12 mjeseca; ZVIJEZDE i PLANETI nastali od tvari preostale od stvaranja Sunca i Mjeseca

9. Grčke kozmološke spoznaje – jonska škola • Anaksimandar iz Mileta (611-546), prvi razvio kozmološki sustav, svijet nastao iz neosjetilne tvari apeiron, “ono bezgranično”, koja je prethodila razdiobi u suprotne značajke, poput vruće-hladno, mokro-suho, i predstavljala primitivno jedinstvo svih pojava) • Anaksimen iz Mileta (585-526), aer (magla, para, zrak) u osnovi svih tvari i vječno u kretanju; svemir polukugla

10. Grčke kozmološke spoznaje – Pitagora i pitagorejci • Pitagora s otoka Sama (o. 580-500), putovao po Egiptu i Babiloniji i ondje saznao mnoge astronomske i matematičke tajne; sve se sastoji od četiri osnovna elementa: zemlje, vode, zraka i vatre • pitagorejci, Pitagorini sljedbenici i nasljedovači, su u 5. st. pr. Kr. razvili jednu od prvih grčkih astronomskih postavki: red u svemiru je matematičke naravi, pa je promatranjem pravilnosti u kretanju nebesa moguće otkriti sklad u svemiru; sva se nebeska tijela okreću oko središnje vatre (i Sunce i Zemlja)

11. Svrha promatranja neba i pojava na nebu • EGIPĆANI: mjerenje vremena, graditeljstvo – određivanje položaja hramova i piramida; vjerski razlozi; moreplovstvo; važno središte za astronomska proučavanja - hram boga Sunca u Heliopolu (staroegipatski Junu) • BABILONCI: mjerenje vremena, određivanje smjerova na dugim trgovačkim putovanjima i mjesta na Zemlji vjerski razlozi (astrologija = zvjezdoznanstvo); najranija možda promatračnica u Ninurtinu hramu u Kalahu u Asiriji (9. st. pr. Kr.); najvažnija promatračnica u Babiloniji (6. st. pr. Kr. smještena na ziguratu Etemenankiju, Mardukovu hramu u Babilonu

12. Svrha promatranja neba i pojava na nebu • INDIJCI: mjerenje vremena; vjerski razlozi (pravilno doba za prinošenje žrtava) • KINEZI: mjerenje vremena; vjerski razlozi (astrologija - kretanje nebeskih tijela i astronomske pojave utječu na život ljudi i zbivanja na Zemlji)

13. Prvi astronomski zapisi – Egipćani • najstariji poznati astronomski zapisi iz oko 2100. g. pr. Kr.; počeci sežu u 4. tisućljeće pr. Kr.; naša saznanja o egipatskoj astronomiji temelje se na odlomcima, slikama iz grobnica, raznim natpisima u hramovima, rijetkim zapisima na papirusu i opisima iz druge ruke; sigurni pokazatelj poznavanja zvijezda, planeta i njihova kretanja posjedujemo iz doba Novoga kraljevstva (1552. - 1070. g. pr. Kr.) kad su stropovi faraonskih grobnica i posmrtnih hramova često bili ukrašavani slikovitim prikazima nebeskoga svoda

14. Prvi astronomski zapisi – Babilonci • prvi zapisi iz 2. tisućljeća pr. Kr.; počeci sežu u 4. tisućljeće pr. Kr.; astronomska svjedočanstva sačuvala su se na babilonskim i asirskim glinenim pločicama; tri vrste izvora: zapisi o astronomskim pojavama u epu Enuma Anu Enlil (“Kad su bogovi Anu i Enlil”) iz 2. tisućljeća pr. Kr. na 70 pločica među kojima su i Venerine pločice kralja Amizaduge (18/17. st. pr. Kr.) i u kraljevskim izvješćima o znamenjima od 8. st. pr. Kr. nadalje; astronomski dnevnici s odličnim podacima o promatranjima iz razdoblja od 750. pr. Kr. do 75. posl. Kr.; te tekstovi iz arhiva u Babilonu i Uruku iz posljednja pet stoljeća pr. Kr. koji se bave matematičkom astronomijom

15. Prvi astronomski zapisi - Indijci • najraniji arheološki nalazi – početak 8. tisućljeća pr. Kr. • prvo razdoblje indijske astronomije - najstariji pisani izvor Rigveda - zbirka prastarih tekstova obrednoga i književnoga karaktera (prema predaji nastala prije 3100. g. pr. Kr.); prvi zapisi iz 3. tisućljeća pr. Kr. rasprava Vedanga Džjotiša iz kasnoga vedskog razdoblja – sačuvana tri njezina preinačena teksta • srednje razdoblje indijske astronomije – dodiri s babilonskom astronomijom • treće razdoblje indijske astronomije – utjecaj grčke astronomije

16. Prvi astronomski zapisi - Kinezi • arheološki ostaci iz 4. tisućljeća pr. Kr. • najstariji zapisi iz 2. tisućljeća pr. Kr. • astronomija tajna znanost, usko povezana s Visokom vjerom Carstva, o kojoj je mogla ovisiti dobrobit cara odnosno države – Ministarstvo za astronomiju u carskoj palači; djelo Ši-čing bilježi da je mitskičetvrti car Jao (2356-2255. g. pr. Kr.) dao službeni položaj astronomima Hsiju i Hou; dio teksta u kojemu se nalazi kratki ulomak s tim podatkom možda potječe još iz 8. ili 7. st. pr. Kr.;to je prvi spomen astronomije u kineskoj povijesti • nakon otprilike 200. g. pr. Kr. redovito su se počele bilježiti različite nebeske pojave - odlika gotovo svih tih zapisa kronološka je potankost

17. Tehnika promatranja i astronomska oruđa i pomagala • promatranje nebeskih pojava i objekata golim okom • promatračnice su se nalazile u hramovima • Egipćani su posjedovali alat zvan merkhet (“oruđe znanja”), načinjeno od izrovašena središnjeg rebra palmina lista i sa sličnom svrhom kao astrolab (starinska astronomska sprava za određivanje položaja zvijezda prema ekliptici) • Babilonci su imali glinene astrolabne ploče koje su se sastojale od tri koncentrična kruga podijeljena u dvanaest dijelova;svako od 36 polja sadržavalo je imena zviježđa i obične brojeve

18. Tehnika promatranja i astronomska oruđa i pomagala • promatranje neba golim okom • u Kini postojali profesionalni “gledači neba” koji su vrijeme provodili ležeći na leđima i promatrajući nebo • astronomska oruđa (u Kini): gnomon ili sjenomjer - običan štap držan u savršeno okomitom položaju, a s dužinom već zarana utvrđenom na 2.4 m; sunčani sat; klepsidra ili vodeni sat; kugla s obručima koja je služila i kao planetarij; zvjezdani almanasi

19. Tehnika promatranja i astronomska oruđa i pomagala • promatranje golim okom - uzvisine: planine i brda • tehnička pomagala u 4. st. pr. Kr. još vrlo jednostavna i neprikladna za točnije izračune • gnomon ili Sunčani sat - Anaksimandar preuzeo od Babilonaca; Ferekid s Lera načinio vlastiti; služio za promatranje gibanja Sunca • prvi globusi od drveta, kamena ili metala za prikaz kretanja zviježđa pripisuju se Talesu i Anaksimandru • glasoviti uređaj s Antikitere iz 82. g. pr. Kr. služio vjerojatno koristio za opisivanje kretanja Mjeseca, Sunca i planeta

20. Planeti • stari narodi su poznavali pet planeta: Merkur, Veneru, Mars, Jupiter i Saturn • planeti smatrani zvijezdama • promatrali su njihovo gibanje; osobito su Grci bili zaokupljeni kretanjem planeta i njihovim poretkom: Zemlja u središtu, potom Merkur, Venera (“donji planeti” jer kruže oko Zemlje ispred Sunca), Mars, Jupiter i Saturn (“gornji planeti” jer kruže oko Zemlje iza Sunca)

21. Zvijezde i zviježđa • EGIPĆANI: 36 skupina bogova zvijezda na koje je podijeljeno noćno nebo; označili 25 posebnih zviježđa (npr. Krokodil, vodenkonj, lav); najvažnija zvijezda Sopdet ili Sirius • BABILONCI: u 5. st. pr. Kr. podijelili ekliptiku na 12 zodijačkih znakova • INDIJCI: zvijezde, zvijezđa i dijelove ekliptike opisivali izrazom nakšatra; ekliptika podijeljena na 27 nakšatra s 13 1/3 stupnja svaka; nakšatre prozvane po bogovima; kasnije nakšatre svedene na zodijački sustav (2 ¼ nakšatre = 1 zodijački znak) • KINEZI: zviježđa podijelili na 5 palača, znakova ili slika: četiri sa po 7 zviježđa i jednu koju je činilo cirkumpolarno područje • GRCI: do 5. st. pr. Kr. bila su im poznata gotova sva zviježđa njihove zvjezdane sfere; zvjezdani katalog Klaudija Ptolemeja ima 48 zviježđa i 1028 zvijezda

22. Nositelji astronomskih spoznaja • EGIPĆANI: nositelji su svećenici; za osamnaeste dinastije (1552. - 1306. g. pr. Kr.) astronom Amenemhat sastavio je “Popis svemira” u kojemu je utvrdio zviježđa znana Egipćanima, ali nije spomenuo ni Sirius niti planete koji su im otprije bili poznati • BABILONCI: nositelji su svećenici; Nabu-rimani (6/5. st. pr. Kr.), najraniji imenom poznati babilonski astronom; Kidinu (4. st. pr. Kr.), predstojnik astronomske škole u Siparu

23. Nositelji astronomskih spoznaja • INDIJCI: svećenici i zvjezdoznanci, kasnije izučeni zvjezdoslovi; rani indijski zvjezdoznanac Jadžnavalkija (o. 1800. g. pr. Kr.); astronomi Arjabhata (476. - o. 550.), Varahamihira (505. - 587.) i Brahmagupta (598. - o. 665.) • KINEZI: zvjezdoslovi državni službenici, obično svećenici; zvjezdarnica u Pekingu (najstariji dijelovi iz 555. g.), Čan Heng (78. - 139.), Cu Č’ung-Či (430. - 501.)

24. Nositelji astronomskih spoznaja • GRCI: astronomijom su se isprva bavili filozofi, a kasnije učenjaci koji su uz to često bili i matematičari i geografi • najpoznatiji su astronomi Eudoks s Knida (5/4. st. pr. Kr.), Kalip iz Kizika (4. st. pr. Kr.), Heraklid iz Herakleje Pontske (4. st. pr. Kr.), Aristarh sa Sama (4/3. st. pr. Kr.), Hiparh iz Nikeje (2. st. pr. Kr.) i Klaudije Ptolemej (1/2. st. p. Kr.)