PSIHOLOŠKI ČIMBENICI I ORALNI POREMEĆAJI

1. PSIHOLOŠKI ČIMBENICI I ORALNI POREMEĆAJI Prof.dr.sc. Danijel Buljan Klinika za psihijatriju, KB «Sestremilosrdnice» Katedra za psihijatriju s medicinskom psihologijom, Stomatološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu

2. UVOD • Oralna medicina • Liaisonska psihijatrija • Što je psihostomatologija? Područje stomatologije (oralne medicine) koje se bavi proučavanjem povezanosti etiologije, dijagnostike i terapije psihijatrijskih i stomatoloških (oralnih) poremećaja

3. Definicija • Psihosomatska medicina naglašava značaj psiholoških čimbenika u poticanju, napredovanju, težini ili pogoršanju bolesti, predispoziciji ili reakciji na bolest • Spada u šire područje medicine ponašanja • Američka nacionalna akademija znanosti definirala je 1978 medicinu ponašanja kao «Interdisciplinarno područje koje se bavi razvojem i integracijom bihevioralnih i biomedicinskih znanstvenih spoznaja i tehnika značajnih za zdravlje i bolest i primjenu tog znanja i tehnika u prevenciji, dijagnozi, liječenju i rehabilitaciji.»

4. Dijagnostički kriteriji DSM-IV i MKB-10 • Ne upotrebljava termin psihosomatski • Opisuje psihološke čimbenike ili probleme ponašanja koji štete i značajno zahvaćaju tijek ili ishod općeg tjelesnog stanja, ili značajno povećavaju rizik nepovoljnog ishoda liječenja - Psihološki simptomi (psihosomatski poremećaj) - Duševni poremećaji (komorbiditet) - Osobine ličnosti, stil života, zabrinutost (Tip A) - Psihološke reakcije na stres - Zdravstveno neprilagođena ponašanja (prežderavanje, smanjene tjelesne aktivnosti, neuredan seksualni život) - Drugi psihološki čimbenici (interpersonalni, kulturalni ili duhovni čimbenici)

5. KLASIFIKACIJA Skupine psihostomatoloških poremećaja: • Primarni psihijatrijski poremećaji (somatoformni, idiopatski) sa funkcionalnim oralnim simptomima F45 • Psihosomatski poremećaji F54 • Sekundarni psihijatrijski poremećaji javljaju se kao psihološka reakcija na dijagnostičke i terapijske postupke te teške somatske bolesti u oralnoj regiji koje smanjuju kvalitetu života, uzrokuju invaliditet ili ugrožavaju život pacijenta • Komorbidni psihički i oralni poremećaji-dva zasebna klinička entiteta u različitim uzročno-posljedičnim, dijagnostičkim i terapijskim odnosima (npr. depresija, sumanuta dizmorfofobija…..

6. Fiziološki i psihološki značaj oralne regije Fizičke oralne funkcije. Poremećaj izaziva distres, anksioznost i depresivnost: • Priprema hrane za gutanje i akt gutanja • Moduliranje govora - verbalna komunikacija • Izražajnost lica - neverbalna komunikacija (dizmorfofobija ) • Seksualnefunkcije - disfunkcionalnost (anksioznost) Psiholaške (simbolične) oralne funkcije: • Usta kao “dio duše” – zdrava i nasmijana izraz pozitivne osobe, - bolesna izraz negativne osobe • Usta kao “osjetni organ”- razlikovanje ukusne i loše hrane, užitaka i nezadovoljstva (poremećaji hranjenja) • Usta kao “izvor zadovoljstva” (nježna i osjećajna osoba puna razumijevanja) i kao “vrata pakla” (smrdljiva, agresivna i destruktivna osoba)

7. Epidemiologija • Prevalencija kronične boli je općenito 15% • Feinmann i sur. u 43% pacijenata sa idiopatskim bolnim sindromom lica nisu pronašli psihički poremećaj, 35% bolovali su od depresije, 22% od različitih neurotskih poremećaja i mali broj od poremećaja ličnosti • Oko 30% pacijenata zlorabi sredstva ovisnosti • Oralni osjetni simptomi obično se javljaju u četvrtoj i petoj dekadi • U obiteljima sa idiopatskim bolnim oralnim poremećajima znatno su češći anksiozni i depresivni poremećaji i zloporaba sredstava ovisnosti nego u općoj populaciji

8. PSIHOGENI ORALNI SIMPTOMI I ZNAKOVI • Osjetni • Ulceracije oralne sluznice

9. Osjetni oralni simptomi i znakovi • Atipčna bol lica - facijalnaartro-mialgija(sindrom temporomandibularnogzgloba) • Atipična facijalna neuralgija • Atipična odontalgija (idiopatska periodontalgija) • Psihotična bol

10. Osjetni oralni simptomi i znakovii • Oralna disestezija-pekuća usta (stomatopiroza), pekući jezik (glosopiroza, glosodinija), ponekad se javlja disestezija usnica i mekog nepca, povezuje se sa kancerofobijom • Poremećaj okusa i salivacije – povezuje se sa stresom i depresijom. Disfagija i anoreksija se mogu razviti • Anestezija lica-histerična anestezija, konverzija emocionalne napetosti ili konflikta u somatski simptom

11. Oralne ulceracije • Aftozne ulceracije – psihosomatski poremećaj povezan sa stresom • Stomatitis facta - Često je udružen sa jednim od bolnih sindroma (emocionalno nestabilni psihopati-simulanti)

12. SEKUNDARNI PSIHIJATRIOJSKI POREMEĆAJI Prouzročeni teškim somatskim bolestima: • Tumori nazofarinksa, maksilarnog sinusa, parotidne žlijezde, fossae infratemporalis i kranija, koji utječu na senzorne i motoričke živce tog područja • Bol i osjetni poremećaji kod bolesti čeljusti(npr. ciste, metastaze, sarkomi, hiperparatireoidosis) • Defektno zubalo • Stomatološki dijagnostički i terapijski postupci uzrokuju anksioznost, depresivnost, dentalna fobija (43% osoba izbjegava stomatologa iako imaju problem)

13. Pacijenti inzistiranje na postavljanju somatske dijagnoze • Uzaludno uvjeravanje stručnjaka da kod njih ne postoji patološki supstrat • Inzistiraju na dijagnostičkim postupcima • Često mijenjanju liječnike specijaliste tragajući za dijagnozom i izlječenjem • Pacijenti izbjegavaju psihijatrijski pregled i stigmu što otežava njihovo liječenje

14. Edukacija različitih specijalnosti Suradnja timova • Općeg stomatologa • oralna patologija • kirurga • endodonta • periodonta • ORL-oga • liječnika primarne zdravstvne zaštite Timski rad stomatologa, psihologa i psihijatra daje najbolje dijagnostičke i terapijske rezultate

15. Dva tipa reakcije liječnika su posebno značajna • Prihvaćanje simptoma kao posljedice pacijentove psihičke bolesti te uskraćivanje daljnjeg dijagnostičkog postupka i izražavanje sumnje u da pacijent simulira • Liječnik ponekad sumnja u vlastitu prosudbu, pitajući se da li je učinio sve u skladu sa suvremenim medicinskim dostignućima i može se upustiti u nepotrebne, skupe i rizične dijagnostičke i terapijske postupke

16. Reakcija pacijenta • Pacijent traži jasnu dijagnozu i lijek za svoju bolest • Podvrgava se opsežnim dijagnostičkim i terapijskim zahvatima zahvatima, zubnim rekonstrukcijama, operacijama…

17. Važnost kontinuiranog nadzora i ponavljanih pregleda • Do otkrivanja uzroka oralnih simptoma, kod otprilike polovine pacijenata, dolazi tek nakon određenog vremena • Kontinuirani nadzor skupine stručnjaka i sofisticirana dijagnostička oprema • Tumori nazofarinksa, parotidne žlijezde, fossae infratemporalis i kranija, koji utječu na senzorne i motoričke živce tog područja, s vremenom se povećaju i postanu dostupni dijagnostici • Sistemske neurološke bolesti, dijabetes melitus i multipla skleroza razvijaju se od svog prodromalnog stadija, u kojem su prisutni samo neuobičajeni oralni simptomi, nisu dostupne dijagnostici • Bolnost ili pečenje jezika u približno jedne trećine pacijenata sa deficitom B vitamina (B1, B2, B6, B12) ili željeza (anemija).

18. Problem stigme • Pacijenti sa sumanutostima naglašavaju problem stigmatiziranosti • Oralna bolest predstavlja svojevrsnu stigmu • Duševna bolest također stigmatizira • Psihofarmakoterapja za pacijenta predstavlja potvrdu psihijatrijske stigme • Ordiniranje psihofarmaka kao dio stomatološkog terapijskog algoritma

19. Liječenje • Psihoterapijske tehnike smanjenja vanjskog stresa • Kognitivno-bievioralna terapija • Anksiolitici za akutnu anksioznosti • Antidepresivi - SIPPSa (selektivni inhibitori onovne pohrane serotonina) u liječenju kronične anksioznosti i depresije • Antipsihotici prve generacije ili konvencionalni, tipični • Antipsihotici druge generacije ili novi, atipični • značaj informiranja pacijenta o vjerojatnim i mogućim nuspojavama • terapija se započinje najnižim dnevnim dozama koje se postupno povećavaju u tjednim razmacima

20. ZAKLJUČAK • Prepoznavanje uloge psihogenih čimbenika u orofacijalnoj bolesti zahtjeva multidisciplinarni pristup • Uska suradnja između stomatologa, psihijatra i psihologa od neprocjenjive je vrijednosti za dijagnostiku i terapiju • Psihički poremećaji mogu biti na neurotsko anksioznoj, psihopatskoj ili psihotičnoj razini • Metoda izbora je istovremeno liječenje stomatoloških i psihičkih poremećaja