Sukobi su dio života

1. Sukobi su dio života Prema knjizi: Sukobi u obitelji, Rezić, Miharija, Milanović Udruga Djeca prva, Zagreb, 2010.

2. Živjeti zajedno znači usklađivati svoje potrebe s potrebama drugih • Usklađivanje je uvijek potencijalni sukob • Sukobi su dio života, sukobi sami po sebi nisu opasni po zdravlje obitelji i zajednice – opasan može biti način na koji se oni rješavaju.

3. Razvojni smisao sukoba • Aktivno se zauzimamo za sebe – svoje potrebe, želje, misli, osjećaje, nakane,… • U zdravom sukobu doživljavamo da su naše potrebe drugima važne – zanimaju se za njih i ozbiljno ih shvaćaju • Ako potrebe ne mogu biti zadovoljene doživljavamo neugodan osjećaj spriječenosti (frustracije) koji valja “odbolovati” kroz ljutnju, tugu…te tako u sigurnom okruženju razvijamo tzv. toleranciju na frustraciju

4. Razvojni smisao sukoba • Dijete koje uporno nastoji provesti svoju nakanu, zadovoljiti svoju potrebu, ostvariti svoju želju –aktivno se zauzima za sebe • Trogodišnja djevojčica hoće jesti sladoled prije večere • Četverogodišnjakinja želi u vrtić obući svoju omiljenu ljetnu haljinicu, a siječanj je • Petogodišnjak želi ostati u igri dulje nego li to dozvoljavaju roditelji • Šest godišnjak je ljut jer je izgubio u igri i nesmotreno loptom pogodi drugo dijete

5. Razvojni smisao sukoba 2. Ljutnja koju dijete osjeća ako je spriječeno provesti svoju nakanu, ostvariti svoju želju, zadovoljiti svoju potrebu – jača ga u pravcusavladavanja preprekai može bitiosnova za kasniju upornostu postizanju ciljeva • uporno je u pregovaranju – ljetna haljinica može biti obučena na tople čarape i majicuili vježbanju– nakon puno muke cipele će biti zavezane • A ako je roditelj ili odgojitelj “neumoljiv” barem će kroz razgovor saznati da je djetetu ono što je htjelo bilovažno – potreba može djetetu i odraslom biti važna, ali zato ne mora biti zadovoljena

6. Razvojni smisao sukoba 3. Dijete koje nije uspjelo u svojoj nakani, nakon početne ljutnje koja nije dovela do “popuštanja” počinjetugovati • Svaku frustraciju valja “odbolovati” – to znači da ne dolazi do nakupljanja neugodnih osjećaja prema vlastitim sposobnostima ili prema drugima – vršnjacima i odraslima • Ne dopuštanje ljutnje ili procesa tugovanja početak je stvaranja mehanizma potiskivanja koji je dugoročno destruktivan – i za dijete i za odnose u obitelji ili zajednici

7. Djeca znaju što žele, ali vrlo malo znaju koje su njihove potrebe koje nadilaze taj trenutak • Ako odrasli sebe doživljavaju kao osobe koje će djeci omogućiti da dobiju ono što najviše žele, djeca sasvim sigurno neće dobiti ono što najviše trebaju: vodstvo odraslih koji preuzimaju odgovornost za cjelokupan život djeteta. • Djeca trebaju odrasle koji su ih spremni saslušati, dati im priznanje i ozbiljno ih shvaćati, onoliko koliko je to moguće i koliko za to mogu odgovarati

8. To ipak ne znači da svaki sukob s djetetom ima razvojnog smisla VAŽNO – KADA I KAKO se sukobljavamo • KADA - odrasla osoba promišlja i odlučuje kada sukob s djetetom ima smisla za djetetov razvoj, a kada ne • KAKO - odrasla osoba je odgovorna za svoje ponašanje tijekom sukoba i za njegov ishod

9. Za djetetov zdrav razvoj važno je sukobiti se s njime kada je ono: 1. Neodgovorno prema sebi i svojim potrebama 2. Neodgovorno u izvršavanju svojih obveza 3. Bez uvažavanja prema drugima 4. Ne ponaša se u skladu s pravilima ponašanja i društvenim normama

10. 1.Neodgovorno prema sebi i svojim potrebama Primjerice: • trogodišnje dijete ne želi samo oprati ruke prije jela • petogodišnjak izbjegava na vrijeme otići na WC • osmogodišnje dijete ne želi ići na spavanje u devet, a ustaje radi škole u sedam ujutro • dvanaest godišnjakinja oblači novu tanku jaknu, a vani pada snijeg • trinaest godišnjak ima temperaturu i ide na igralište na nogomet • petnaest godišnja djevojka izlazi u grad i uredi se tako da bi svatko pomislio da ima dvadeset godina

11. 2.Neodgovorno u izvršavanju svojih obveza Primjerice: • pet minuta prije odlaska u školu ne zna što treba složiti u torbu • zaboravlja u školu ponijeti – bojice, opremu za tjelesni i dr. • izbjegava pisati domaću zadaću – tuguje, ljuti se, govori da ne zna, laže da nema ništa za zadaću… • izbjegava na vrijeme učiti, žali se na trbobolju u dane testova i ispitivanja, želi ostati kod kuće, traži da ga roditelj ispriča • ne brine ga loša ocjena, govori da mu nije stalo do toga što učitelj o njemu misli, svoj interes usmjerava na druga područja – sport, glazbu… • ne prenosi informacije od roditelja u školu i obratno ili daje krive informacije U predškolskoj dobi je dovoljna obveza sve bolje i vještije brinuti o sebi i svojem vlasništvu Tek u godini pred polazak u školu dobro je uvježbavati pamćenje i izvršavanje nekih malih obveza ali bi bilo dobro da je njihovo uvježbavanje lišeno tjeskobe

12. 3.Bez uvažavanja prema drugima • izolira, ignorira ili ogovara drugu djecu • ne suosjeća s drugima, ne odvaja vrijeme za druge, skriva informacije, škrto je… • fizički ugrožava vršnjake ili mlađe i slabije • ne poštuje tuđe tijelo, osjećaje, vlasništvo

13. odbija sudjelovati u kućnim poslovima ne poštuje pravila ponašanja na ulici, u javnom prijevozu pod nastavom ostavlja uključen mobitel, ne oslovljava učitelja odgovarajućim načinom ulazi ili izlazi kroz prozor U predškolskog dobi pravila bi se morala ponajprije odnositi na samozaštitna ponašanja (u smislu razvoja osobne odgovornosti), te na neka ponašanja koja štite drugu djecu od povreda i ozljeda Ne kradi – to je vrijedno sukoba 4.Ne ponaša se u skladu s pravilima ponašanja i društvenim normama

14. Kada sukobi s djetetom nemaju smisla? • Kada dijete nije onakvo kakvo smo si željeli • Kada dijete ne brine za nas i naše potrebe • Kada smo ljuti na nekog drugog i tu ljutnju prenosimo na odnos s djetetom

15. Kada sukobi s djetetom nemaju smisla? 1. Većina roditelja ima popis primjedbi i želja u vezi svog djeteta: • Ne oblači se kako ja mislim da bi trebalo • Ne ponaša se kako je želim (ne pozdravlja na stubištu, boji se razgovarati na telefon, priča sa svima, traži od drugih ljudi da mu nešto daju, jede po kućama…) • Ne govori kako ja mislim da treba (tih je, preglasan, odgovara jednom riječju, govori previše,…) • Ne radi stvari na način kako je mislim da treba (prebrz, prespor, površno, bavi se detaljima…) • Htjela bi da je zrelija (odbija čuvati mlađeg brata, a ja sam to u njezinim godinama brinula za dvoje) • previše se bavi ozbiljnim temama, prebrzo raste (ispituje me o ekologiji, inflaciji, pita „Kako to da je svemir beskonačan?“...) Ovo nisu razlozi za ulaženje u sukob s djetetom! Ako tražimo od djeteta da bude brže, tiše, zrelije, ili na bilo koji način drukčije poručujemo mu da nešto s njim nije u redu

16. Umjesto neprihvaćanja i ukazivanja na posljedice – pokažimo zanimanje za vezu između ponašanja i djetetova unutarnjeg života • Djeca se ne ponašaju bez razloga samo zato što mi te razloge ne vidimo ili ne razumijemo – ponašanje nam se ne mora sviđati, ali razloga bi trebali uvažavati i razumjeti – mogli bi nam se i sviđati • Dijete nikada bez razloga nije šutljivo, preglasno, zaigrano, grubo… Kad smo uznemireni jer se dijete ne ponaša onako kako želimo – imamo unutarnji konflikt između onoga kakvo dijete želimo i kakvo dijete imamo • Prije nego li djetetu poručimo da smo nezadovoljni njegovim ponašanjem, dobro je pokušati razumjeti razlog ponašanja na koje reagiramo kritikom, omalovažavanjem ili agresijom • Ako pokažemo znatiželju za djetetove potrebe i ono samo će doći u “bolji kontakt samo sa sobom” a i naučit će “izražavati sebe”

17. 2. Postoje situacije u kojima roditelji i drugi odrasli poručuju djetetu: • da ono upravlja njihovim osjećajima i ponašanjima • da su djeca odgovorna zato što ne brinu o svojim roditeljima • da su ona uzrokovala njihovu bolest, ljutnju, sreću, pogrešku, problem na poslu, probleme u odnosu sa drugim roditeljem ili starijim članovima obitelji manipuliraju

18. Roditelji kažu: • Smeta mi • Namjerno mi prkosi kad ja imam puno posla (telefonira mi na posao pet puta dnevno, a zna da ja imam završni obračun; u pol vožnje od dvorane do kuće plače da je gladno; • Namjerno nešto traži kad zna da ja uživam (smeta mi svojim pitanjima dok telefoniram; posvađa se s sestrom baš kad ja pijem kavu sa susjedom; • Sramoti me • Točno zna što mi smeta i upravo to radi (podrigne u restoranu na ručku s kumovima, u dućanu glasno traži da mu kupim ono za što zna nemam novca,…) • U školi/vrtiću priča o meni (žali se odgojiteljici/učiteljici…), govori o stvarima za koje ja ne želim da se znaju (da se mama i tata svađaju, da je mama plakala…) • Prešućuje ono što se dogodilo u vrtiću/školi (moram saznati sa strane, ispadne da me se boji, da sam mama kojoj dijete ne smije sve reći, odgojiteljica/učiteljica misli da nisam zainteresirana, da se ne brinem dovoljno… • Nije na mojoj strani • Drži stranu ocu, a vidi da se on i ja svađamo i da je on grub prema meni • Govori drugima ono što zna da ja želim prešutjeti • Ismijava moje nespretnosti ili moje loše strane i ne vidi da me to vrijeđa

19. Odrasli koji djeci poručuju da su ona uzrok njihove sreće, ljutnje, nesanice, pogreške,bolesti • Daju djetetu moć nad njihovim psihičkim i fizičkim životom ili nad odnosom odraslih međusobno ili odraslog i djeteta • Ovo je osobito opasno u predškolskoj dobi kada je dijete zbog svojih kognitivnih ograničenja sklono povjerovati da se “sve oko njega događa radi njega” • Ova moć je i odgovornost koju dijete ne može preuzeti u vidu stvarne odgovornosti nego u vidu KRIVNJE • Ne možemo se zdravo sukobljavati s djetetom u području djetetove osobne odgovornosti (kada to ima smisla) ako mu dajemo odgovornost za sebe (što zaista nema smisla) – to je puno i to je zbrka

20. 3. Nerijetko roditelji svoju ljutnju na nekog drugog iskaljuju na djetetu mnoga djeca sa strepnjom čekaju kakvog će se raspoloženja majka ili otac vratiti s posla kući možda neka djeca sa strepnjom čekaju i kakvog će raspoloženja njihova odgojiteljica ili učiteljica doći danas na posao djeca imaju iskustvo da na isti događaj odrasli nekada uopće ne reagiraju, nekada ih to zabavlja, a nekada naglo planu i izrazito su ljuti Kada dijete ne može predvidjeti kako će odrasla osoba reagirati na njegovo ponašanje -jer to ne ovisi o njemu nego o raspoloženju odrasle osobe - to se u području emocionalnog zlostavljana naziva TERORIZIRANJE

21. Nerijetko roditelji svoju ljutnju na nekog drugog iskaljuju na djetetu Ova vrsta sukoba ne samo da nema smisla već ozbiljno ugrožava djetetovu sigurnost i njegovo povjerenje u odrasle!!! ODRASLA bi osoba trebala imati na umu da se problemi se rješavaju tamo gdje su i nastali – inače proizvodimo nove, na novom mjestu, s novim osobama • Odrasla osoba ne treba u susretu s djecom navlačiti masku dobre volje na lice (niti masku ljutnje, ako to u suštini nije) • Veliki je dar djetetu pričati mu o tome što vas je naljutilo, uznemirilo, rastužilo, razveselilo • Ako mu o tome pričate niste mu uvijek dali svoje dobro raspoloženje, ali ste mu DALI SEBE • To je jedan od značajnijih darova tijekom odnosa djeteta i odraslih jer će ono tako upoznati ljude i njihovu različitost.

22. Ulazimo li u sukob s djetetom kada je bolje razmisliti i raspraviti sam sa sobom? Ako svoje potrebe i očekivanja stavimo u prvi plan dijete će iz takvih sukoba: • naučiti da ga ne razumijemo • pomisliti da brinemo o sebi, a ne o njemu • pomisliti da ga ne volimo • postati nesigurno, povlačit će se ili će biti agresivno Učestalo kritiziranje i optuživanje stvaraju ljutnju i jad iz kojeg dijete ne čuje što su vrijednosti za koje se roditelj zalaže. Ako često narušavamo odnos bliskosti s djetetom u sukobima koji nisu opravdani, gubi se moć odraslih za djelotvorno sukobljavanje s djetetom kada je to potrebno i zdravo za dijete

23. Svi na posao i u susret s drugima idemo s nekim planovima i željama • Uznemireni smo kada naše ideje o kvalitetnom danu, odnosu, poslu,… budu osujećene zbog problema koji se pojavi • ljutnja što je do problema došlo uzima nam energiju za rješavanje problema • “S energijom racionalno” - zvuči jednostavno ali nije uvijek lako

24. Kako Tako da čuvamo vrijednosti i odnos Vrijednosti: • Ravnopravno dostojanstvo • Autentičnost • Integritet • Odgovornost

25. Ravnopravno dostojanstvo • Kako ti je to samo palo na pamet pitati • Ma nemoj mladi gospodin bi birao što će jesti • Još ću valjda tebe pitati kakvu ću plahtu kupiti • Djeco vi ćete jesti kasnije da odrasli mogu u miru razgovarati za stolom • Dolaze nam gosti. Odi u svoju sobu i budi tiho • Budi pristojna i odgovori susjedi na pitanje • Nećeš od sramote takva ići u goste – brzo obuci ono što sam ti priredila

26. Ravnopravno dostojanstvo • Izvadila sam ti na stol maslac, kruh, med, pekmez i nareske – biraj što bi danas volio za doručak • Koja se tebi boja sviđa za tvoju novu posteljinu? A meni plava. Možemo kupiti ovu šarenu. Ta bi mogla biti lijepa i tebi i meni • Ne možemo više ostati vani jer je hladno i ja sam jako umorna. Razumijem da se ljutiš jer ti je s Markom jako zabavno, ali kasno je i moramo kući. • Marija polako se pripremaj za spavanje. Imaš još pola sata za dovršiti igru i pospremiti igračke… • Mislim da se baki neće svidjeti ovo što si obukla. Jesi spremna na to? Što ćeš ako ti baka kaže da si boje čudno složila? • Dolaze nam gosti s kojima moramo nešto važno dogovoriti. Ako ti bude dosadno slobodno se odi igrati u svoju sobu.

27. Autentičnost • Smiješno mi je što je dijete opsovalo, a pravim se da se ljutim • Dijete vidi da nisam dobro i pita me što mi je,a ja mu tužnog pogleda kažem da je sve u redu • Jako sam se uplašila, a djetetu pokazujem da sam ljuta • Baš sam ljuta, ali ne želim da se to vidi pa okrećem leđa ili mijenjam aktivnost • Pazi kako se ponašaš dok budemo u gostima

28. Autentičnost • Dobro si primijetila – danas nisam najbolje volje. Malo sam zabrinuta za svoju prijateljicu – bolesna je i trebala bi ići doktoru • Marija, jako sam se zabrinula kada sam vidjela da te nema. Bojala sam se da ti se može nešto loše dogoditi. Sretna sam što te vidim živu i zdravu. Kako to da si otišla iz vrtića, a da mi se nisi javila? Što se dogodilo?... • Ljuta sam što autobus kasni jer sam imala plan da na izletu svašta zabavno radimo. Bojim se da nećemo sve stići vidjeti. Morat ćemo izabrati što nam je najvažnije… • Idemo u kazalište. Nadam se da će vam biti zanimljivo

29. Integritet • Bolje da te nema ako se Tanji nešto dogodi • Ako to još jednom čujem nastradala si • Kad te ja dohvatim • Odi u sobu i dođi natrag kad se prestaneš ljutiti • Vraćaj se ovamo i gledaj me u oči dok ti govorim • Budalo, glupane, štetočino, ljenčino, nespretnjakoviću

30. Integritet • Znam da bi voljela pričuvati sestricu dok ja odem u dućan, ali ti si još mala djevojčica i trebaš brinuti za sebe… Tanja je moja briga. • Razumijem da si ljuta, ali ne sviđa mi kako vrištiš. Kako bi se to moglo reći da bolje razumijem o čemu se radi? Nisam znala da ti je sladoled tako važan. Kako bi se osjećala da si ga dobila prije večere? Kad si još sretna? • E sad si stvarno pretjerao. Prestani zadirkivati Luciju i dođi mi pričati o tome što te je u vezi s Lucijom naljutilo. Što bi htio s njom raditi? • Kad ostaviš šalicu na rubu stola, ona lako može pasti. • Ti si jako pametan dječak, a ovo što si napravio bilo je jako opasno

31. Odgovornost • Sam si si kriv – sam si to htio • Nemoj mi se žaliti kad se razboliš • Ako padneš i oguliš koljena još ću te i ja udariti jer nisi pazio • Ako budeš pila kavu narast će ti rep • Zbog njegovih crtića ne mogu gledati omiljenu seriju

32. Odgovornost • Ne možeš na kišu bez kabanice i čizmica. Znam da bi moglo biti uzbudljivo, ali ja sam odgovorna za tvoje zdravlje i obuči ćeš se tako da se možeš bezbrižno igrati na kiši • Ajoj da vidim kako si se udario. Jel jako boli? Sad ćemo to urediti. Kako ti je sada? Što se dogodilo da si tako nesmotreno trčao? Voljela bih da drugi puta bolje gledaš gdje ideš? A ti? • Kava nije za djecu i ne možeš ju piti • Meni je ova serija važna i želim ju pogledati. Zabavi se svojim igračkama dok ju ja gledam. • Vidim da si svoju čokoladicu odmah pojela. Ja ti neću reći da slobodno pojedeš i bratovu. Moraš sama odlučiti što ćeš učiniti. Ja ću bratu svakako reći da mu je baka poslala čokoladicu. Sama odluči – što je jače – tvoja želja da pojedeš nešto što nije tvoje ili pravda.

33. Sukobi su dio života Djetetu ponekad treba vodstvo odrasle osobe koja će: • Postavljati djetetu granice koje ga štite, a ne ograničavaju i ugrožavaju njegov integritet • Preuzeti odgovornost za djetetovu dobrobit • Pokazati znatiželju za djetetov unutarnji svijet i pomagati mu da sebe “iznese” na svijetlo dana i onda kada to zbog uznemirenosti nije lako i onda kada u tome zbog dobi i nedostatka iskustva nije spretno • čuti da djetetu nešto treba, ali argumentirano odbiti ili odgoditi zadovoljenje njegove potrebe, što znači da može izdržati djetetov ljutiti pogled, čuti djetetove ljute riječi – bez nelagode i tjeskobe • Biti strpljiva tijekom procesa djetetova tugovanja za nečim što je željelo, a nije dobilo – ostati s njim u odnosu i onda kada se dijete izolira u vlastitu tugu – dodati mu maramicu, pokriti dekicom i biti mu blizu – bez riječi • Naučiti dijete osobnim granicama, osobnoj odgovornosti i raznovrsnosti zajedništva

34. Život je cesta Ponekad lijepo uređena, ponekad makadam, ponekad blatna, s rupama, uzbrdicama, nizbrdicama, naglim zavojima Kada nema sukoba držimo se za ruke i zajedno kročimo bez napetosti Kada je nekome teško savjetujemo ga, hrabrimo, preuzimamo privremeno njegovu prtljagu, olakšavamo putovanje kada se sukobljavamo ne držimo se za ruke, ne olakšavamo put, ne nosimo tuđe stvari i to je zato najteži dio puta važno je da dijete na tom dijelu puta nije samo

35. Tijekom sukoba važno je: • Odbaciti suvišnu prtljagu koja usporava i otežava put – sebičnost, ovisnost, dominaciju, samoživost, podčinjavanje • Sačuvati vrijednosti – autentičnost, odgovornost, ravnopravno dostojanstvo, integritet • Naoružati se vještinama prihvaćanja i sučeljavanja • Biti svjestan svojih snaga i slabosti • Znati brinuti o sebi i drugome • Biti spreman na iznenađenja • Razlikovati što je važno, a što nije • Ići zajedno dalje premda uvijek ne znamo kamo ćemo stići, što ćemo tamo naći i do kada će putovanje trajati