SOCIJALNA POLITIKA, RAD, (NE)ZAPOSLENOST

1. SOCIJALNA POLITIKA, RAD, (NE)ZAPOSLENOST Prof. dr. sc. Vlado Puljiz Zadar, 8. – 10. lipnja 2010. godine

2. NEKOLIKO UVODNIH OBJAŠNJENJA • Socijalna politika i tržište rada: europski i anglosaksonski pristup • Rad i zaposlenost • Radni kontingent stanovništva • Aktivno stanovništvo • Zaposleno stanovništvo • Nezaposleno stanovništvo • Dvije definicije nezaposlenosti • Siva ekonomije i utjecaj na tržište rada

3. I. ZNAČENJE I KONCEPTI RADA • Rad kao središte društvenog i individualnog života • Koncepti rada kroz povijest - rad kao kazna (biblijsko značenje) - rad kao sredstvo za stjecanje nagrade (benediktinsko “ora et labora”) - rad kao izvor zadovoljstva (renesansno poimanje rada) - rad kao bezlična sila (taylorovsko poimanje) - rad kao zaposlenost (salarijat) • dvostruko značenje rada: rad kao muka i rad kao zadovoljstvo (porijeklo riječi “travail” – od “tripalium”)

4. EVOLUCIJA RADA I ZAPOSLENOSTI • Rad kao muka i izvor zadovoljstva (termini: lat. tripalium i franc. Travail • Evolucija rada kroz povijest - Rad integriran u ukupne uvjete življenja (u tradicionalnim seljačkim društvima) - U srednjovjekovnom gradu: zanatski rad i degradirani najamni rad • Preobrazba rada u zaposlenost u ind. društvu - 1. faza – proleterski rad (prva faza industrijalizacije) - 2. faza – salarijat – rad kao socijalni status (20. st.) - 3. faza – fleksibilni rad – (21. stoljeće)

5. SALARIJAT KAO FAZA U RAZVOJU RADA • Temeljna obilježja salarijata - izdvajanje aktivnog od neaktivnog dijela populacije - radna disciplina i racionalizacija rada (taylorizam) - povećanje plaće i radničke potrošnja: masovna proizvodnja i potrošnja (Fordovih “five dollars”) - pravo radnika na kolektivna dobra i usluge (zdravstvo, obrazovanje, socijalna sigurnost) - pravo na rad i kolektivno pregovaranje (sindikat) - promijenjena struktura zaposlene populacije – zaposleni i uzdržavani

6. DRUŠTVENE PROMJENE I FLEKSIBILIZACIJA RADA • Globalizacija i nova međunarodna podjela rada • Neoliberalizam i slabljenje države-nacije • Premoć financijskog kapitala i njegova pokretljivost na globalnoj razini • Treća tehnološka revolucija i posljedice u svijetu rada • Promjene u organizaciji rada (toyotizam) • Individualizacija rada (veća sloboda, ali i odgovornost) – slabljenje sindikata

7. GLAVNI TRENDOVI U STRUKTURI RADA (ZAPOSLENOSTI) • Porast nezaposlenosti 1980. ih; obnova zaposlenosti posljednja dva decenija; nova kriza počela prošle godine • Tercijarizacija ekonomije • Marketizacija javnih usluga • Povećanje zaposlenosti žena • Diversifikacija oblika zaposlenosti – atipični, fleksibilni oblici rada (deregulacija) • Promjene u strukturi zaposlenih na dva kraja dobne strukture (mladih i starih)

8. OBLICI I POSLJEDICE FLEKSIBILIZACIJE RADA • Eksterna fleksibilizacija, prilagodba broja radnika i eksternalizacija poslova (outsourcing) • Interna fleksibilizacija – prilagodba radnog vremena, preraspoređivanje radnika • Prekarizacija – destabilizacija stabilnog rada • Oblici fleksibilne zaposlenosti • Posljedice fleksibilizacije i prekarizacije rada • Slabljenje veze zaposlenosti i socijalne sigurnosti; fluidno društvo • Potreba za novom socijalnom paradigmom vezanom uz rad i suradnju između socijalnih partnera

9. II. NEZAPOSLENOST KAO SOCIJALNI RIZIK • Pojava pojma “nezaposlenost” (SAD – 1878. -“unvoluntary idlennes”, Francuska – 1896. -“chomeur”) • Termin “nezaposlenost” u ekonomskoj i socijalnoj politici afirmirao W. Beveridge 1919. godine, te posebno u svom programu socijalnih reformi 1942. (Report Beveridge) • Zašto se nezaposlenost posljednja od klasičnih rizika (bolest, starost, nesreća na poslu, nezaposlenost) počela tretirati kao socijalni rizik? • Vrste nezaposlenosti – kratkotrajna (frikcijska), dugotrajna i vrlo dugotrajna

10. POSLJEDICE NEZAPOSLENOSTI • Gubitak prihoda i povećanje rizika siromaštva • Gubitak latentnih funkcija: - struktura vremena - socijalni kontakti izvan obitelji - socijalni status i identitet - socijalna isključenost - posljedice za zdravlje nezaposlenoga

11. POVIJEST OSIGURANJA NEZAPOSLENIH • Prvi programi zaštite nezaposlenih u švicarskom kantonu Bern i Saint Gallen, potom u Ghentu (Belgija) i Koelnu (Njemačka) • Nacionalne sheme dobrovoljnog osiguranja u zapadnim zemljama početkom 20. stoljeća • Preporuka MOR-a iz 1919. godine o osiguranju nezaposlenih • Širenje osiguranja nezaposlenih nakon Drugog svjetskog rata; Konvencija o socijalnoj sigurnosti MOR-a br. 102, Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti 1964. godine

12. PASIVNA POLITIKA PREMA NEZAPOSLENIMA – NAKNADE ZA NEZAPOSLENOST OSTALA PRAVA • Visina i način utvrđivanja naknade za nezaposlenost • Kvalifikacijski uvjeti, kontrola i obveze korisnika naknade • Financiranje naknada nezaposlenima • Naknada i socijalna pomoć nezaposlenima • Ostala prava nezaposlenih (zdravstveno i socijalno osiguranje, prava na socijalnu pomoć nakon razdoblja naknade i slino).

13. AKTIVNA POLITIKA PREMA NEZAPOSLENIMA • Vrste aktivne politike - posredovanje (job broking) - obrazovanje za rad (labor market training) - kreiranje zaposlenosti ( direct job creation) • Veliki programi zapošljavanja tijekom povijesti (američki New Deal i drugi programi) • Mogućnost provedbe javnih radova u naše vrijeme

14. NOVI PROGRAMI AKTIVNE POLITIKE PREMA NEZAPOSLENIMA • Američki program “privremene pomoći potrebitim obiteljima” (TANF) 1997. • Britanski program “New Deal” za mlade, hendikepirane, samohrane majke i starije nezaposlene 1997. • Danski program “flexicurity” od 1994. • Francuski program RMI (1988.) i njegova prilagodba RMA iz 2003. godine • Kritika “workfare programa” (razlike “workfarea” u SAD i Europi)

15. FLEKSIBILNOST I NOVA POLITIKA PREMA NEZAPOSLENIMA • Prijedlozi radne skupine A. Supiota - mjere socijalne i ekonomske politike koje jamče kontinuitet socijalne karijere - rad postaje fleksibilan; održava se socijalna sigurnost tijekom prelaznih intervala; aktivna politika na tržištu rada • Programi fleksigurnosti - primjer: danski “flexicurity” - ostali modeli “flexicuritya” - fleksigurnost i tranzicijske zemlje (Cazes, Nesporova)

16. EROPSKA UNIJA I POLITIKA ZAPOŠLJAVANJA • Lisabonska strategija iz 2000. godine - osnovni cilj: aktiviranje radne snage, povećanje obrazovne razine (društvo znanja) i produktivnosti rada (do 2010. godine) - podići razinu zaposlenosti u EU na 70% - podići zaposlenost žena na 60% - podići zaposlenost u dobi 55-64 na 50% - rad i zaposlenost – ključ socijalnog pitanja

17. III.(NE)ZAPOSLENOST U HRVATSKOJ • Počeci zapošljavanja i prve institucije u Austro - Ugarskoj Monarhiji 1906. GODINE • Institucije za nezaposlene u prvoj Jugoslaviji 1922. (burze rada) • Ekstenzivno zapošljavanje u socijalizmu (industrijalizacija) • Prva kriza i zapošljavanje u inozemstvu 1960. ih; druga kriza 1980.-ih godina • Veliki porast nezaposlenosti tijekom Domovinskog rata i tranzicije 1990.-ih • Rast zaposlenosti posljednjih nekoliko godina • Kriza zapošljavanja i porast nezaposlenosti posljednje dvije godine

18. OSNOVNI POKAZATELJI ZA HRVATSKU (I.) • Radni kontingent stan. (popis 2001.) 15 – 64 godine 2 988 286 • Aktivno stanovništvo (2009.) 1 755 225 • Zaposleni (2009.) 1 500 934 • Nezaposleni (2009.) 262 821 - stopa zaposlenosti (zaposleni/15-64 g.) – 56,6 % - stopa reg. nezaposlenosti (nez./akt st.) - 16% - stopa anketne nezaposlenosti (2010.) - 9,3% • - u zaposlenost 60% novih radnika ulazi iz stanja neaktivnosti (uglavnom su to mladi), a 40% novozaposlenih iz statusa nezaposlenosti (radi se o starijim radnicima)

19. POKAZATELJI ZA HRVATSKU (II.) • Stopa zaposlenosti skupine 15-24 godine (2004.) u RH – 26,5% (EU-36,8%) • Stopa zaposlenosti 55-64 godine (2004.) u RH – 30,1%; u EU – 41,0% • Stopa zaposlenih žena u ukupnom broju zaposlenih (2005.) – 45,5% • Novozaposleni (115 tisuća) 2004. prema oblicima zapošljavanja: - stalni radni odnos ………………………… 13,9% - radni odnos na određeno vrijeme……….. 69,9% - sezonski radni ugovor ……………………. 14,9% - ostali oblici radnog angažmana………….. 1,3%

20. HRVATSKA POLITIKA PREMA NEZAPOSLENIMA I. • Zakon o radu 1996. godine – visoka i rigidna zaštita zaposlenih • Izmjene zakona 2003. godine – smanjena zaštita zaposlenih, ali još uvijek visoka • Indikator zakonske zaštite radnika kombinira zaštitu zaposlenih i politiku prema nezaposlenima – taj je indeks među najvećima u Europi • Različita je razina zaštite zaposlenih u državnom i javnom, s jedne strane, te privatnom sektoru, s druge strane

21. HRVATSKA POLITIKA PREMA NEZAPOSLENIMA II. Pasivna politika - broj korisnika novčane naknade godine 2009. – 69 930 ili 26,6% svih nezaposlenih - vrijeme naknade za nezaposlenost ovisi o radnom stažu - visina naknade: od 20% prosječne plaće do 1200 kuna - ostala prava nezaposlenih Aktivna politika - četiri vala aktivne politike (svaki val traje oko tri godine) - broj korisnika: 10 384 (2007. ); najviše 28 tisuća (2003.) - izdaci za aktivne programe - 0,08% DBP – a (2007.) - najčešća mjera aktivne politike - subvencioniranje zapošljavanja, koja je dosta popularna kod poslodavaca - ostale mjere aktivne politike (ranjive skupine) Ukupni izdaci za programe za nezaposlene – 0,41% BDP-a (2007.) (EU-1,8%)

22. OCJENA HRVATSKE POLITIKE PREMA NEZAPOSLENIMA • Relativno niski izdaci za nezaposlene u odnosu na EU (tri puta manji) • Pretežu mjere pasivne pred mjerama aktivne politike • Izdaci za aktivne mjere 2009. godine – samo 12% izdataka za programe za nezaposlene; to je potpuno oprečno situaciji u EU • Diskontinuitet mjera aktivne politike • Glavne mjere aktivne politike – subvencioniranje zapošljavanja (najviše se daje za branitelje) • Segmentirano tržište rada • Relativno visoka zaštita zaposlenih u odnosu na druge zemlje, posebno u javnom sektoru • Slaba zaštita u vrijeme nezaposlenosti

23. MOGUĆNOSTI ZA HRVATSKI MODEL FLEKSIGURNOSTI • Fleksigurnost i aktivacija ključne su europske strategije politike prema nezaposlenima • U Hrvatskoj su počele rasprave o fleksigurnosti, ali praktična politika zahtijeva snažan zaokret radi njene praktične primjene; potrebna su znatno veća sredstva za takvu vrstu politike • Kriza koja je zahvatila svijet sigurno će promijeniti dosadašnje europske strategije politika na tržištu rada • Treba očekivati da će se smanjiti programi, pa tako reducirati ili odgoditi programi fleksigurnosti za bolja vremena. No treba ga postupno pripremati.