290 likes | 475 Views
PSIHIJATRIJA U IZVANREDNIM SITUACIJAMA. OPĆE KARAKTERISTIKE ELEMENTARNIH NESREĆA. Istodobno materijalno razaranje i oštećivanje ljudskog zdravlja u širokim razmjerima. Nesrazmjer između potreba za spašavanjem zdravlja i života ljudi i postojećih mogućnosti.
E N D
OPĆE KARAKTERISTIKE ELEMENTARNIH NESREĆA • Istodobno materijalno razaranje i oštećivanje ljudskog zdravlja u širokim razmjerima. • Nesrazmjer između potreba za spašavanjem zdravlja i života ljudi i postojećih mogućnosti. • Ograničenost događaja na jednom području, odnosno razgraničenje od područja u kojem život teče normalno.
MIRNODOBSKE MASOVNE NESREĆE • Poplave, potresi, željezničke nesreće itd. • Trajno ili privremeno onesposobljavanje pojedinaca ili veće skupine za nastavak normalnog života i rada. • Širenje psiholoških i psihopatoloških reakcija izvan područja nesreće tj. na širu okolinu. • Pojava dugotrajnih ili naknadnih psihopatoloških reakcija u pojedinaca ili većeg broja pučanstva. • Psihičke reakcije ovise o intenzitetu i opsegu nesreće te o biološkim, psihološkim i socijalnim faktorima (pripremljenost, mogućnosti zbrinjavanja).
NAJČEŠĆI OBLICI PSIHIČKIH REAKCIJA • Individualni (ličnost, premorbidno stanje, prilagodbeni potecijal) • Skupni (psihološki povezana skupina, poistovjećivanje sa skupinom) • Masovni (faza šoka, faza izvlačenja, faza prilagodbe)
POSTUPAK PRUŽANJA PSIHIJATRIJSKE POMOĆI • Pomoć pružati prema načelima urgentne medicine (trijaža) • Psihijatrijska, odnosno psihološka pomoć treba većinom biti kratkotrajna i na licu mjesta. • Manji broj se evakuira do bolnice.
RATNA PSIHIJATRIJA • Anksioznost i strah su dominantni osjećaji u ratu. To su normalne psihičke reakcije na nenormalnu, ratnu situaciju. • Anksioznost se javlja zbog iščekivanja opasnosti. • Strah se javlja kao reakcija na stvarnu opasnost.
PSIHIČKI SLOM RATNIKA • Do kraja II sv. rata,dominantni stav bio je: psihički slom ratnika je posljedica predispozicije + stresa. • Današnji stav - psihički slom se može javiti kod svakog ratnika, ako je dovoljno dugo izložen stresovima.
PSIHIČKI SLOM RATNIKA U VEĆIM RATOVIMA • I sv. rat – 106.000 američkih vojnika dopremljeno s bojišta na psihijatrijsko liječenje (65% onespos.) • II sv. rat – 1,393.000 američkih vojnika su zbog psihičkog sloma onesposobljeni za borbu. Od 800.000 koji su aktivno sudjelovali u borbi 37,5% su trajno onesposobljeni. • Korejski rat – 48.000 američkih vojnika liječeno je zbog psihičkog poremećaja. Od 198.380 vojnika 24% onesposobljeno. • Vijetnamski rat – 12,6% vojnika izgubljeno zbog psihičkih uzroka. PTSP kod 18% do 54%. • Domovinski rat - ? (13% do 35%)
MITOVI O PSIHIČKOM SLOMU • Psihički slom doživljavaju slabići. • Na borbu se vojnik s vremenom navikne. • Psihički slom je rjeđi u borbi za pravednu stvar. • Psihički slom je rjeđi u pobjedničkoj vojsci. • Psihički slom je prolazna reakcija bez trajnih posljedica.
OBLICI REAGIRANJA NA OPASNOST • Bijeg ili borba (Flight or fight reakcija) • Stupor • Dominantna reakcija na opasnost je strah praćen podraženošću neuroendokrinog sustava. Ako stresna situacija potraje dovoljno dugo, organizam u stresu "sagorijeva", odnosno dolazi do trajnih promjena. Zato je ratnicima nužno određivati povremeni odmor podalje od zone opasnosti.
DOMINANTNI MEHANIZMI OBRANE U RATU U NEKONTROLIRANIM SITUACIJAMA • Usklađivanje vlastitog ponašanja s događajima koji su izvan kontrole pojedinca (prilagodba). • Vjera u pomoć drugog (suborac, zapovjednik, Bog). • Vjera u "vječni život".
OBLICI PSIHIČKOG SLOMA • Akutan (u prvih 5 dana borbe) 50%. • Postupan (tijekom 5 tjedana borbe) 50%.
AKUTNA REAKCIJA NA STRES • Drhtanje, skamenjenost, obamrlost, gubitak kontrole sfinktera, anestezija, psihogena gluhoća i nijemost (surdomutizam u rusko-japanskom ratu).
FAZE POSTUPNOG PSIHIČKOG SLOMA • I – 1. tjedan – jaki strah + nagon na mokrenje, gubitak teka, povraćanje, drhtanje, znojenje, egoistično reagiranje. • II – 2. i 3. tjedan – povećano povjerenje u oružje, suborce i vlastite vojničke sposobnosti. Tjelesne reakcije sumanjeizražene pa ne ometaju borbene funkcije. • III – 4. tjedan – simptomi borbene iscrpljenosti: umor, nemogućnost odmora, nesanica, ponovno javljanje straha iz I faze, pojačan oprez koji ometa normalne borbene funkcije, razdražljivost, provale bijesa. • IV – 5. tjedan – stadij psihičke iscrpljenosti, bespomoćnosti i beznadnosti. Vojnik je apatičan, dekoncentriran, ne shvaća zapovijedi, vjeruje da će poginuti, postaje trom i ravnodušan, moguće su burne nekontrolirane emocionalne reakcije.
NAJČEŠĆE PSIHIČKE REAKCIJE NA STRES U BORBI • Anksiozne (psihički i tjelesni simptomi anksioznosti). • Histerične (disocijativne, psihog. sumračno stanje, depersonalizacija, konverzivne reakcije) • Depresivne • Psihosomatske (osteomuskularne, gastrointestin., respiratorne). • Panika (faza šoka, faza reakcije, faza razriješenja) – najčešće je izaziva imaginarna opasnost (glasine), a rjeđe stvarna opasnost. • Psihogene psihoze – prolazne paranoidne reakcije, pseudoranjavanje (imitiranje ranjenika).
TEŽI PSIHIČKI POREMEĆAJI U RATU Obično su postojali i prije rata, a u ratu se mogu pogoršati: • jezgrovne neuroze, emocionalno nezrele ličnosti – teško podnose ratne napore; • psihopatske ličnosti – neprilagodljivi, antisocijalni; • endogene psihoze – nisu osobit problem; • mentalno retardirani – nisu sposobni odgovoriti ratnih zahtjevima.
PREVENCIJA PSIHIČKIH POREMEĆAJA U RATU • Antistresna priprema: - obuka ponašanja u ratu, - dobro informiranje, - okupiranost realnim zadaćama, - njegovanje solidarnosti, - znanje rukovođenja, - dobri planovi (plan napada, plan povlačenja, rezervni plan, plan zdravstvene zaštite itd).
LIJEČENJE PSIHIČKIH POREMEĆAJA U RATU • Psihoterapijski postupci: - kratki (individualni ili grupni – debrifing), - pri određivanju poštede, uskladiti interes vojnika s interesom ugroženog pučanstva koje taj vojnik brani, - vojnike uklanjati s prve crte samo kratko. • Medikamentozna terapija: - anksikolitici, - antidepesivi, - antipsihotici (voditi računa o dozi, nuspojavama i predvidivom vremenu davanja).
POVIJESNI NAZIVI PTSP-a • Traumatska neuroza (u II sv. ratu), • Sindrom koncentracijskih logora (kod bivših logoraša), • Vijetnamski sindrom (poslije vijetnamskog rata), • Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) u DSM-III i DSM-III R (1987).
DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA PTSP U DSM-IV • Postoji traumatski doživljaj izvan uobičajenog ljudskog iskustva. • Traumatski događaj doživljava se na jedan od slijedećih načina: • ponavljana intruzivna mučna sjećanja, • ponavljano prosnivanje traumatskog doživljaja, • žive slike (flash-backovi) • intenzivna patnja pri izlaganju podsjetnicima na traumu (obljetnica, film i sl.) • Uporno izbjegavanje poticaja vezanih uz traumu (misli, aktivnosti, nesjećanje, emocionalna otupjelost … • Trajni simptomi pojačan pobuđenosti (nesanice, hiperiritabilnost, hipervigilitet, preosjetljivost) • Poremećaj traje najmanje mjesec dana.
EPIDEMIOLOGIJA PTSP-a • U općoj populaciji javlja se kod 0,5% muškaraca i l,3% žena. • Kod amerikanaca sudionika vijetnamskog rata nađen je od 18% do 54% (prema jednoj studiji: kod 26% sudionika teških borbi, 17% sudionika prosječnih borbi, 7% sudionika koji nisu bili u izravnim borbama). • Kod ratnih zarobljenika 67%. • Domovinski rat ? (češći kod logoraša i kod kombinacije logora, tjelesnog ranjavanja i prognaništva).
ETIOLOGIJA • Stresni događaj izvan uobičajenog ljudskog iskustva na koji osoba nije odgojem i kulturom pripremljena (ranjavanje, svjedočenje tuđe smrti, silovanje, zlostavljanje u logoru itd). Prethodne traume u djetinjstvu. • Premorbidna ličnost ima značajnu ulogu u nastanku PTSP-a, ali nije presudni faktor. • Dob traumatiziranog (rana odrasla dob). • Socijalni čimbenici (mogu pozitivno i negativno utjecati). • Biološki čimbenici (konstitucija).
KLINIČKA SLIKA • Početak odmah ili nekoliko godina kasnije. • Repeticije traumatskog doživljaja, hiperiritabilost i izbjegavajuće ponašanje (ključni trijas). • Česti su osjećaji krivnje, smetnje u kontroli impulzivnosti, pražnjenja agresivnosti, kognitivne smetnje koje mogu ubrzati nastup psihoorganskog sindroma. • PTSP često prate anksiozni i depresivni poremećaji, a može se komplicirati alkoholizmom, narkomanijom i asocijalnim ponašanjem.
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA • Oko 80% bolesnika s PTSP-om ima još jednu ili dvije psihijatrijske dijagnoze, koje treba odvojeno prikazati. • Najčešći su depresije, fobični poremećaj, psihoorganski poremećaj. • Rentne tendencije - treba i na njih misliti.
PROGNOZA • Akutni oblik traje do 6 mj. • Kronični oblik često se komplicira alkoholizmom, narkomanijom i promjenama osobnosti.
LIJEČENJE • Grupna psihoterapija, • Anksolitici (kratko), antidepresivi nove generacije (duže), • Psihosocijalna podrška, • Liječenje komplikacija