1 / 27

PODRŠKA DJECI I ADOLESCENTIMA U SITUACIJAMA GUBITKA

PODRŠKA DJECI I ADOLESCENTIMA U SITUACIJAMA GUBITKA. Snježana Marohnić , psih . Dr.sc . Linda Rajhvajn Bulat Studijski centar socijalnog rada. Tugovanje kod djece. Odrasli obično pokušavaju djecu držati dalje od smrti

lenci
Download Presentation

PODRŠKA DJECI I ADOLESCENTIMA U SITUACIJAMA GUBITKA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. PODRŠKA DJECI I ADOLESCENTIMA U SITUACIJAMA GUBITKA Snježana Marohnić, psih. Dr.sc. Linda Rajhvajn Bulat Studijski centar socijalnog rada

  2. Tugovanje kod djece • Odrasli obično pokušavaju djecu držati dalje od smrti • Želimo zaštititi djecu i ne oduzeti im povjerenje i osjećaj sigurnosti • Bojimo se konfrontirati ih sa konačnošću smrti i prenijeti im svoje emocije Ovisno o dobi i razvojnom stupnju, djeca imaju različito shvaćanje smrti

  3. Djeca do 2 godine • Od 7-8 mjeseci djeca uspostavljaju stabilnu povezanost s nekom osobom • Imaju aktivni pristup dugoročnom pamćenju i aktivno traže nestalog roditelja • Plaču i pokazuju očaj • Pokazuju normalnu tugu bez mogućnosti shvaćanja da se preminuli neće vratiti

  4. Djeca do 2 godine • REAKCIJE: plakanje, promjene navika spavanja, hranjenja i kontrole sfinktera, emocionalno povlačenje, privremeni razvojni zaostaci, nezadovoljstvo • POMAŽE: dodatno maženje i nošenje, poštivanje uhodanih navika i uvriježenog ponašanja, stabilno okruženje, pridržavanje uobičajenog rasporeda, igra, izražavanje ljubavi

  5. Djeca od 2 do 7 godina • Magično mišljenje: dijete može misliti da je ono nešto napravilo pa je zato netko umro • Imaju puno pitanja • Treba im jasno reći da se preminuli neće vratiti • Dijete ne razumije: • da se osoba ne može vratiti(Kada će se moja sestrica vratiti?) • da tjelesne funkcije nisu trajne (Kako će disati ispod zemlje?) • da smrt nije isto što i san (Kada se tata probudi, hoćemo li ići u šetnju?)

  6. Djeca od 2 do 7 godina • REAKCIJE: razdoblja bijesa, tuge i tjeskobe, ispada ili ravnodušnosti, poremećaji u navikama hranjenja, spavanja, regresivno ponašanje (sisanje palca), strahovi (od napuštanja), osjećaj krivnje, bezbrojna pitanja o smrti • POMAŽE:maženje, zagrljaji i pokazivanje ljubavi, prihvaćanje reakcija, uvjeriti dijete da ono nije krivo za smrt, poručivanje da ćemo i dalje o njemu brinuti, razgovor i iskreno objašnjenje smrti, razjašnjenje da smrt nije privremena

  7. Djeca od 7 do 11 godina • Znaju da je smrt konačna – nepovratnost • Ne razumiju da se smrt može dogoditi i mladima ili njima samima – univerzalnost • Misle da se smrt događa starima i slabima jer oni ne mogu brzo trčati pa ih smrt može stići • Mogu se bojati da će oni, njihovi bližnji umrijeti • Zanimaju ih uzroci smrti (tjelesni i biološki) –Zašto?, Kako?

  8. Djeca od 7 do 11 godina • REAKCIJE: poricanje i žalovanje se izmjenjuju, često ne postavljaju pitanja i drže se kao da ih to ne pogađa, imaju jak osjećaj gubitka, ali teško izražavaju osjećaje, poremećaji hranjenja i spavanja, glavobolja, osjećaj straha, krivnje, bijesa prema osobama koje smatraju odgovornima za smrt (Bog, liječnik) ili prema drugima (učitelji, djeca), teškoće koncentracije i pamćenja • POMAŽE: iskren i otvoren razgovor o smrti, informiranje, podijeliti s djetetom vlastite osjećaje, potaknuti dijete da izrazi bijes i druge osjećaje, potpora

  9. Adolescenti • Znaju da je smrt konačna – nepovratnost • Znaju da svatko treba umrijeti – univerzalnost • Imaju problema s činjenicom da ponekad ne možemo spriječiti smrt – neminovnost • Imaju problema s činjenicom da smrt ne možemo predvidjeti – nepredvidivost • Adolescenti mogu lakše praviti usporedbe i mogu kritičnije otkriti nedosljednosti u obavijestima koje im se daju o događaju • Hipotetsko mišljenje omogućava razmatranje mnogih aspekata smrti (Što bi se dogodilo da nije danas krenula na posao?)

  10. Obilježja tugovanja kod djece i adolescenata • Djeca imaju ograničene sposobnosti nošenja s jakim emocijama – izmjenjuju stanja tuge i igru • Treba im omogućiti aktivnosti u kojima se mogu distancirati od TD i teških emocija • Djeca imaju ograničene mogućnosti verbalnog izražavanja tuge • Djeca se ne žele izdvajati u odnosu na vršnjake, posebno školska djeca i adolescenti

  11. Podrška djetetu (1) • Pomognite djetetu da razumije smrt • Pomognite djetetu da se oprosti od preminule osobe (neka nešto nacrta i stavi u lijes i sl.) • Razgovarajte otvoreno o svojim emocijama i emocijama djeteta – normalizirajte • Dopustite djetetu da sudjeluje na pogrebu i drugim ritualima (samo ako ono to želi)

  12. Podrška djetetu (2) • Osigurajte adekvatnu pratnju i podršku djetetu tijekom rituala (pogreb) – nekoga tko će moći stalno biti s djetetom i tumačiti mu kako će se što odvijati • Ne silitedijete ni našto • Pomognite djetetu da održi sjećanje na preminulu osobu (kutija uspomena, foto-album i sl.)

  13. Kako djetetu saopćiti vijest o smrti bliske osobe? • Dopustite da vas vode pitanja djeteta! • odgovorite samo na pitanja koje vas je dijete pitalo (što me zapravo pita?) • Naći pravi trenutak – nekad je dobro čekati da dijete samo zapita • Nemojte nepotrebno konfrontirati dijete • Odgovorite iskreno na pitanja, ali taktično (procijenite koje detalje izostaviti) • Recite djetetu da će imati sigurno mjesto u obitelji bez obzira na promjene

  14. Kako razgovarati s djecom o smrti? • Objasnite činjenice • Govorite o svojim osjećajima • Pružite sigurnost

  15. Kako razgovarati s djecom o smrti? Događaj – prometna nesreća, otac je poginuo Loše: Tata je otišao na dug put. Bolje: Tata je poginuo u nesreći. Mi smo jako tužni, ali zajedno ćemo s vremenom biti bolje. Događaj – smrt djeda Loše: Bila je Božja volja/Bog ga je uzeo. Bolje:Djed je umro noćas. Često ćemo misliti na njega. Možemo se sjećati lijepih stvari koje smo zajedno s njim doživjeli.

  16. Kako razgovarati s djecom o smrti? Događaj – smrt bake Loše:Baka vas gleda iz Raja. Bolje: Baka je bila stara i umrla je. Uvijek će ostati s nama u našim sjećanjima. Događaj – smrt prijatelja Loše:Max je zaspao. Bolje:Maxje bio jako bolestan i umro je zbog toga. Nitko ne zna kamo ljudi idu nakon smrti. Neki misle da idu u Raj, a neki da se ponovno rodimo. Što ti misliš?

  17. Djeca imaju puno pitanja • O činjenicama: Kako se dogodilo? • O zaboravljanju: Hoću li ga/ju zaboraviti? • O Raju: Što se dogodi kad umreš, kamo ideš? Kako izgleda u Raju? • O tome kako se nosimo sa smrti: Zaštonitko ne govori o tati/mami? • O reakcijama: Zašto moram plakati / ne mogu plakati?, Jesam li ja kriv? • O Bogu: Zašto je ubio moju mamu?

  18. Prve reakcije na obavijest o smrti • agresija • plač • pitanja • ignoriranje i nastavak s igrom • nevjerica • Manja djeca se teže izražavaju riječima, češće kroz akciju i igru • Starija djeca se češće suzdržavaju • Adolescenti i starija djeca se služe distraktorima (muzika, igrice, tv i drugi)

  19. Kako pristupiti djetetu kao stručnjak • Recite svoje ime • Pitajte dijete kako se zove • Započnite razgovor polazeći od nekog situacijskog poticaja: Jesu li to tvoje lutke? Je li ovo tvoj pas? (ne započinjite razgovor s tim događajem) • Prvo stvorite sigurno okruženje, onda započnite s razgovorom (Možeš me pitati što god želiš)

  20. Što pomaže djetetu? - ići u vrtić/školu, ručati u isto vrijeme, ići na aktivnosti, na prijateljev rođendan Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu)

  21. Što pomaže djetetu? Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu) • odmak (igru ili distrakciju) - mala djeca se počnu igrati čim im dopustimo - starija djeca se distanciraju putem tv-a, muzike,... - neka djeca se vole prošetati ili voziti bicikl, ili biti u sobi i igrati igrice, gledati tv, neki vole ići kod prijatelja...

  22. Što pomaže djetetu? Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu) • odmak (igru ili distrakciju) • više brige • žele da se bude uz njih dok ne zaspe • ne žele spavati sami u krevetu • - ne žele ići u školu (odvajati se od roditelja) • - Ne žele biti sami niti na kratko

  23. Što pomaže djetetu? • sudjelovati u organiziranju aktivnosti oko pogreba i odlučivati oko npr. muzike • da ih se pita žele li ići nasprovod • da mogu ići s roditeljima kad organiziraju stvari • da im se dopusti da pomognu oko malih stvari Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu) • odmak (igru ili distrakciju) • više brige • osjećaj kontrole i mogućnost da nešto naprave (nacrtaj, napiši…)

  24. Što pomaže djetetu? Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu) • odmak (igru ili distrakciju) • više brige • osjećaj kontrole i mogućnost da nešto naprave (nacrtaj, napiši…) • informacije i žele postavljati pitanja - pogotovo ako je smrt bila nagla i neočekivana, djeca žele čuti što je bilo i što se sve može dogoditi

  25. Što pomaže djetetu? Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu) • odmak (igru ili distrakciju) • više brige • osjećaj kontrole i mogućnost da nešto naprave (nacrtaj, napiši…) • informacije i žele postavljati pitanja • pomoć u prisjećanju i opraštanju • - siguran okvir za opraštanje (priprema, informacije, pratnja) • - dijete odlučuje da može biti u nekoj situaciji i napustiti je kad god poželi • omogućite rituale • kutije sjećanja • zajednička sjećanja

  26. Što pomaže djetetu? Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu) • odmak (igru ili distrakciju) • više brige • osjećaj kontrole i mogućnost da nešto naprave (nacrtaj, napiši…) • informacije i žele postavljati pitanja • pomoć u prisjećanju i opraštanju • strukturu i granice • djeca moraju imati mogućnost izraziti svoje emocije, ali trebaju granice za izražavanje agresije i bijesa • uz puno pažnje i skrbi, treba postaviti granice agresivnom ponašanju, naći prihvatljiv način iskazivanja osjećaja

  27. Literatura • materijali iz Edukacije edukatora za pružanje psihosocijalne podrške u organizaciji Hrvatskog Crvenog križa 2009. (trener: Barbara Juen) • Bujišić, G. (2005). Dijete i kriza. Zagreb: Golden marketing tehnička knjiga. • Dyregrov, A. (1990). Tugovanje u djece. Zagreb: Educa.

More Related