Karl Marx

1. Karl Marx 16. listopad 2013.

2. Marx i Satan U mladenačkoj pjesmi Karl Marx je napisao: Izgubio sam raj I to sad sigurno znam,Moja duša, nekad vjern bogu,Sad je osuđen na pakao. http://www.netfunny.com/rhf/jokes/92q3/godwho.html

3. Je li Obama marksista? Odgovornost za politiku- je li kriv? Predznanje marksizma Drugi nazivi za marksizam Marx i marksizam

4. Što je marksizam? Karl Marx jednom je rekao: "ja nisam marksista". To je bio zdvojan uzvik čovjeka koji je zasigurno dao ton sociologiji u 19. stoljeću. Marx je živio u doba u kojem je započinjala industrijalizacija i kapitalizam i bio je žestoki kritičar društvenih posljedica tih procesa. Nikada nije vidio žarulju ili električne aparate, nikada se nije vozio automobilom ili električnim vlakom. U njegovo vrijeme nije bilo telefona ili televizije, radioaparata ili gumenih čizama. Ipak već iz samih naznaka kuda vodi kapitalizam i s dubokom unutarnjom vjerom da je razumio logiku povijesti, da je shvatio zakonomjernosti razvoja, on je postao i praktični revolucionar koji se bavio i organiziranjem radničkog pokreta za kojeg je formulirao jasnu ideologiju i cilj.

5. Život Karl Heinrich Marx (Trier 1818 -1883) filozof, ekonomist i revolucionar. Tijekom studija prava u Bonnu i Berlinu došao je pod utjecaj revolucionara. Marx je od početka imao ambiciju stvoriti veliki misaoni sustav zamišljen kao univerzalna društvena teorija. Zbog radikalnih ideja i političkog djelovanja protjeran je iz Njemačke i Francuske, a nakon života izbjeglice i iz Belgije, da bi utočište našao u Engleskoj

6. May 5, 1818: sin Karl rodio se odvjetniku Heinrichu Marxu i supruzi Henrietti, u Trieru Karl Marx studirao je od1835 u Bonnu te potom u Berlinu, prvo pravo a kasnije filozofiju 1841 s dizertacijom o grčkoj filozofiji . Iste godine vraća se u Bonn nastojeći dobiti posao kao nastavnik kod svoj prijatelja teologa Brune Bauera, koji pak biva izbačen odlukom vlade sa sveučilišta. Za Marxa nema karijere. Works of Frederick Engels 1892Biography of Marx Postaje novinar BIOGRAFIJA

7. Mladi i stari Marx Mnogi smatraju da je ispravno razlikovati barem dvije faze u njegovom intelektualnom razvitku („mladog i starog Marxa“) i dvije kontraktorne crte njegovog značaja. U mladosti glavne teme njegovog interesa bile su pitanja otuđenja, političkih sloboda te konačno analiza položaja i povijesnog zadatka eksploatiranih klasa. Nakon 1848, smatraju, Marx, kao predani znanstvenik, pretežno se bavi istraživanjima nastanka kapitalizma (skoro dvije decenije radi na nezavršenoj knjizi "Kapital" 1867) te praktičnim pitanjima organizacije radničkog pokreta. Veliki dio njegovih radova objavljen je sa zakašnjenjem od pedesetak i više godina.

8. Alijenacija Ekonomsko-filozofski manuskripti napisani 1844, koji su ostali neobjavljeni sve do 1932. a praktički nepoznati sve do pedesetih godina prošlog stoljeća. U tom djelu alijenacije se pojavljuje u tri značenja: kao filozofski, sociološki i kao psihološki pojam. Kao psihološki pojam ona označava stanje nezadovoljstva i društvene isključenosti, odnosno samo instrumentalno shvaćanje rada kao djelatnosti u kojoj se trpi a ne stvara. Takvo psihološko stanje, smatra Marx, posljedica je društvenih odnosa. U okvirima kapitalizma proces rada ne dozvoljava radnicima da se pojave kao gospodari rada i svojih sposobnosti. Oni se pojavljuju u ulogama ograničenim radnim procesom, ne mogu artikulirati i izraziti svoje interese. Takvo društveno stanje rezultat je ekonomske strukture: načina proizvodnje. Marx identificira i različite oblike u kojima se pojavlju socijalne posljedivce otuđenja. Četrisu takva tipa. (a) Radnik se otuđuje od proizvoda svog rada, jer on nema utjecaja na sudbinu svog proizvoda. (b) Radnik se otuđuje i od djelatnosti rada, akta stvaranja. Rad je prisila i odvija se uz ekonomsku prinudu. Rad nije kreativna aktivnost. (c) Radnik se otuđuje i od svoje ljudske prirode, jer gubi ljudske kvalitete života koji ispunjava njegove izvorne potrebe; (d) radnik se otuđuje i od drugih, budući da je tržišni odnos prodaje radne snage samo dio ukupne dominacije tržišnog principa u svim odnosima.

9. Alijenacija Čovjek se nalazi u situacijama neslobode. Naša priroda ogleda se u našim proizvodima rada. “Our products would be so many mirrors in which we saw reflected our essential nature” J.S.Mill. Odnosi su recipročni, što se pojavljuje na mojoj strani ima odraz i na nekog drugog.

10. Feuerbach XI DiePhilosophenhabendieWeltnurverschiedeninterpretiert, es kommt aber daraufan, siezuverändern. Karl Marx

11. Kada se radi o privatnom vlasništvu pojedinac je otuđen u toj mjeri od svoje aktivnosti da ju mrzi . Otuda rad je prisilna aktivnost nametnuta vanjskim silama potreba a ne mojim unutrašnjim trebanjem . Rad se pojavljuje kao gubitak samog sebe i izraz nemoći koja je objektivna, dostupna osjetu i dakle nesumniva. alijenacija

12. Rad bi trebao biti slobodan izraz života, uživanje u životu. Trenutkom u kojem mi pretpostavimo privatno vlasništvo nad sredstvima rada, počinju odnosi otuđenja od rada, od života, od proizvoda rada. Živim da bi radio ali ne ono što želim već prodavajući dio sebe radnu snagu. Moj rad nije moj život. Dakle specifična narav moje individualnosti treba se izraziti i kroz moj rad. Takav rad bio bi pravi izraz mog bitka. Alijenacija. 1

13. Materijalno tumačenje Glavna ideja koju zastupa Marx je shvaćanje da je moguće shvatiti i objasniti logiku razvoja društava prateći materijalne promjene u svijetu. To shvaćanje obično se naziva historijskim materijalizmom. Historija se tumači kao slijed klasnih borbi, sukob izme|u grupa nastalih na podlozi tehnologija - Marx kaže: načina proizvodnje društvenog života (što je znatno širi pojam).

14. «Prilog kritici političke ekonomije» (1859): «U društvenoj proizvodnji svoga života ljudi stupaju u određene, nužne, od njihove volje nezavisne odnose – odnose proizvodnje, koji odgovaraju određenom stupnju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga. Cjelokupnost tih odnosa sačinjava ekonomsku strukturu društva, realnu osnovu na kojoj se diže prava i politička nadgradnja i kojoj odgovaraju određeni oblici društvene svijesti. Način proizvodnje materijalnog života uvjetuje društveni, politički i duhovni proces života uopće. Ne određuje svijest ljudi njihovo biće, već obrnuto, njihovo društveno biće određuje njihovu svijest. Na izvjesnom stupnju svoga razvitka materijalne proizvodne snage društva dolaze u proturječnost s postojećim odnosima proizvodnje. Ili- što je samo pravni izraz za to – s odnosima vlasništva u kojima su se dotle razvijali. Iz oblika proizvodnih snaga ti se oblici pretvaraju u njihove okove. Tada nastupa epoha socijalne revolucije. S promjenom ekonomske osnove vrši se brže ili sporije prevrat u ogromnoj nadgradnji»

15. Tko voli Marxa Marx je bio i inspiracija za cijeli niz modernih tumačenja. U sociologiji su nastale škole koje su se direktno pozivale na marksističku tradiciju. Postoje i smjerovi koji različitim ublaženim nazivima (eufemizmima) aludiraju na marksističku tradiciji - recimo radikalna sociologija u Sjedinjenim Državama. O tome će riječi biti u drugim djelovima knjige. Ovdje ćemo se usredotočiti samo na teoriju koju zagovara Karl Marx..

16. Tko baš i ne voli… Nepravedno je ignorirati njegove zasluge i značaj. Ponekad to se čini radi toga što je marksizam bio opravdanje i sasvim totalitarnih režima, divljačkih diktatura, a na kraju i simbol neuspjelog projekta drukčijeg razvoja društva. Za sve to Marx nije zapravo odgovoran kao osoba i teoretičar. Iz svog vremena nije mogao predvidjeti što će sve biti učinjeno u ime njegove teorije, isto onako kao što je pogrešio u svojim prognozama o budućem raspadu kapitalizma.

17. Sukob je trajan i nužan . «Die Geschichte aller bisherigen Gesellschaft ist die Geschichte von Klassenkämpfen….Historija svakog dosadašnjeg društva je historija klasnih borbi. Slobodni čovjek i rob, patricij i plebejac, baron i kmet, majstor i kalfa, ukratko -ugnjetač i ugnjeteni stajali su jedan prema drugom u stalnoj suprotnosti, vodili neprekidnu, čas skrivenu, čas otvorenu borbu, borbu koja se završavala revolucionarnim preobražajem cijelog društva ili zajedničkom propašću klasa koje su se borile. Sredstva za proizvodnju i promet, na osnovi kojih se izgradila buržoazija, stvorene su u feudalnom društvu. na izvjesnom stupnju razvoja tih sredstava za proizvodnju i promet, odnosi u kojima je feudalno društvo proizvodilo i razmjenjivalo.. feudalni odnosi vlasništva nisu više odgovarali već razvijenim proizvodnim snagama. Oni su proizvodnju kočili, umjesto da je unapređuju. Oni su se pretvorili u njene okove. Oni su morali biti raskinuti, i bili su raskinuti.» K.Marx, F.Engels, Manifest komunističke partije, 1848).

18. Utopizam i marksizam Marx je utopizmu dao sjaj znanstvenosti, a činjenicama i otkrivenom «željeznom zakonu promjene» privid historijske nužnosti i znanstveno utemeljenoj viziji budućeg društva. Smatrao je da vidi budućnost u kojoj su riješeni svi materijalni problemi proizvodnje, koja dolazi snagom stalnog napretka sredstava za proizvodnju čime će se onda promijeniti i društveni odnosi, ostvariti uvjeti za pravedno društvo. U «Kapitalu» piše: «svaka nacija treba i može učiti od druge. Čak i kad neko društvo uspije pronaći stazu prirodnih zakona svog kretanja - a krajnji cilj ovog dijela i jest da se razotkrije zakon ekonomskog razvitka modernog društva –ne može ono niti preskočiti, niti naredbama izostaviti faze prirodnog razvitka. Ali porođajne muke može i skratiti i ublažiti.». Dok je konačni cilj razvoja poznat pod nazivom socijalizam postao više ili manje jasan - društvo jednakosti bez klasa, država koja nije prisila već uprava, ukinuće privatnog i nastanak društveno vlasništvo, planski razvoj društva, nestanak religije i otuđenja - dotle je o tome kako to postići skoro sve bilo nejasno.

19. Kada će izbiti revolucija • Marx: kada kapitalizam iscrpi potencijale razvoja • Bakunin: kada je stvorimo • Lenjin: U ratu kada je kapitalizam najslabiji • Stalin: Na sovjetski m tenkovima • Mao: na selu

20. Gdje će izbiti revolucija? • Marx: u najrazvijenijom zemljama • Bakunin: gdje organiziramo puč • Bernstein: neće biti revolucije • Lenjin: u porobljenim zemljama (nacionalni revolucionarni pokreti) • Mao: na selu

21. Kako će izbiti revolucija ? • Marx: Spontani ustanak klase za sebe • Bakunin: nasiljem • Lenjin: Partijska organizacija • Mao: gerilski rat • Stalin: Crvenom Armijom • Marcuse: pobunom studenata

22. Zašto uopće revolucija ? • Marx: kraj alijenacije • Lenjin: diktatura proletarijata i odumiranje države • Trocki: neprekidna revolucija • Stalin: socijalizam ujednoj zemlji • Protiv potrošačkog društva

23. Cilj opravdava sredstvo Monopol Partije na istinu Prividni izbori Državni monopol-etatizam Državna kontrola Poštivanje zakona i ustava Sudjelovanje u odlučivanju Jaki sindikati Tržište i zaštota radnika (socijalna država) Slobodni izbori Staljinizam v Revizionizam

24. "Legal relations as well as form of state are to be grasped neither from themselves nor from the so-called general development of the human mind, but rather have their roots in the material conditions of life, the sum total of which Hegel . . . combines under the name of 'civil society'. . . The anatomy of civil society is to be sought in political economy."4 Pravo

25. The political, legal, philosophical, literary, and artistic development rests on the economic. But they all react upon one another and upon the economic base. It is not the case that the economic situation is the sole active cause and that everything else is merely a passive effect. There is, rather, a reciprocity within a field of economic necessity which in the last instance always asserts itself. Nadogradnja!!!?? Nadgradnja

26. Prikriveni marksizam? • Uloga tehnologije • Sukob klasa • Društvo određuje oblik mišljenja • Pravo je instrument vladajućih