440 likes | 2.4k Views
SIJAČ SREĆE. Jednoga dana vidješe dječaci nekog starca kako ide ulicom s velikom košarom ispod miške, prepunom blistavih zvijezda. Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vrijeme zgrabio iz košare i zavitlao oko sebe kao da sije.
E N D
Jednoga dana vidješe dječaci nekog starca kako ide ulicom s velikom košarom ispod miške, prepunom blistavih zvijezda. Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vrijeme zgrabio iz košare i zavitlao oko sebe kao da sije.
Tada bi mnogo prekrasnih zvjezdica zalepršalo oko njega kao jato krijesnica. -Što to radite? –upitaše dječaci goreći od znatiželje.
-Sijem sreću! – odgovori čovjek i mirno nastavi svoj posao dok su mu se među prstima caklili prekrasni dragulji iz kojih su dječake gledale tople dugine boje poput sunčanih očiju. Osvojeni tom ljepotom mališani smjesta pojuriše da uhvate sreću, ali uzalud.
I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku. -Uzalud je to što činite – osvrnuo se tajanstveni starac. -Tako je nikad nećete uloviti.
-Zašto ? – upitaše začuđeni dječaci. Nasmiješivši se, starac je tiho prozborio: -Tek kad se naučite sijati radost i ljepotu oko sebe, bit ćete pozvani na žetvu sreće. Onaj tko grabi sebi, nikad neće uhvatiti sreću. Sreća se uzima raširenih ruku.