150 likes | 505 Views
SVETI FRANJO ASIŠKI. FRANJO JE ROĐEN 1182. U ASIZU, MALOM MJESTU U ITALIJI. OTAC MU JE BIO BOGATI TRGOVAC. ODRASTAO JE U BLAGOSTANJU I VOLIO JE ZABAVE. NA NJIH JE TROŠIO MNOGO OČEVA NOVCA. NOVAC MU NIKADA NIJE ZNAČIO TOLIKO DA BI BIO POHLEPAN, NAPROTIV, BIO
E N D
SVETI FRANJO ASIŠKI
FRANJO JE ROĐEN 1182. U ASIZU, MALOM MJESTU U ITALIJI. OTAC MU JE BIO BOGATI TRGOVAC. ODRASTAO JE U BLAGOSTANJU I VOLIO JE ZABAVE. NA NJIH JE TROŠIO MNOGO OČEVA NOVCA.
NOVAC MU NIKADA NIJE ZNAČIO TOLIKO DA BI BIO POHLEPAN, NAPROTIV, BIO JE VEOMA VELIKODUŠAN I RADO JE DIJELIO MILOSTINJU SIROMASIMA. U NEKIM POKRAJINSKIM BORBAMA U ITALIJI POSTAO JE RATNI ZAROBLJENIK.
KADA SE VRATIO IZ ZAROBLJENIŠTVA, NJEGOVE PRIJAŠNJE ZABAVE ČINILE SU MU SE ISPRAZNE. OSTAVIO JE VESELO DRUŠTVO.
NAKON TOGA POČEO SE POSVEĆIVATI SIROMASIMA I GUBAVCIMA KOJI SU MU PRIJE IZAZIVALI ODVRATNOST.
JEDNOM JE U MOLITVI ZAČUO ISUSA S KRIŽA: »FRANJO, POĐI I POPRAVI CRKVU JER, KAKO VIDIŠ, SVA JE U RUŠEVINAMA.« ALI NJEGOV OTAC NIJE BIO ZADOVOLJAN. RAZOČARAO GA JE FRANJIN NAČIN ŽIVOTA. ON ZA TO NIJE MARIO I REKAO JE: »OD SADA JE BOG MOJ OTAC«.
RIJEČI IZ EVANĐELJA POGAĐAJU GA TOLIKO DA JE DUBOKO ZAVOLIO SIROMAŠTVO.
»NE PRIBAVLJAJTE SEBI U POJASE NI ZLATNA, NI SREBRENA, NI BAKRENA NOVCA; NI PUTNE TORBE, NI DVIJU HALJINA, NI OBUĆE, NI ŠTAPA, JER RADNIK ZASLUŽUJE UZDRŽAVANJE!«
SVOJIM NASTUPIMA OČARAVA, OSVAJA I ZANOSI MNOŠTVO. PLEMIĆI I UČENI LJUDI, KLERICI I ONI U SVIJETU, SVI HRLE ČUTI NJEGOVU RIJEČ KOJA RAĐA VELIKIM PLODOVIMA. GOSPODIN NJEGOVO PROPOVIJEDANJE POTVRĐUJE ČUDESNIM ZNAKOVIMA.
FRANJO JE OSNOVAO I DRUGI FRANJEVAČKI RED – KLARISE. SV. KLARA JE BILA PRVA. IZ PONIZNOSTI NIJE HTIO POSTATI SVEĆENIK. OSTAO JE BRAT, REDOVNIK.
FRANJINA MOLITVA ZA LJUBAV PREMA BOGU: »Molim te, Gospodine, da goruća i medotočna snaga tvoje ljubavi zahvati dušu, dijeleći je od svih stvari, da umrem od ljubavi prema tebi, jer ti si se udostojao umrijeti od ljubavi prema meni.«...
BOG GA JE ZBOG SVEGA OBDARIO STIGMAMA. FRANJO JE POŠAO USUSRET SESTRICI SMRTI 1226. GODINE PJEVAJUĆI PSALAM: “IZ SVEGA GLASA VAPIJEM GOSPODU, IZ SVEGA GLASA GOSPODINA ZAKLINJEM.” PROGLAŠEN JE SVETIM DVIJE GODINE KASNIJE 16. SRPNJA 1228.