Download
1 / 26
E N D
Glavna zbivanja u razvitku pisma odigrala su se prije približno tri tisuće godina: tu mislimo na pojavu pisma uopće (nakon razdoblja potpune nepismenosti), te na razvitak unutrašnje strukture pisma, tj. na promjenu sadržaja (značenja) znakova od ranog slikovnog pisma do alfabeta. • Početak pisma vjerojatno treba tražiti u neposrednim prethodnicima sumerskog klinopisa iz Mezopotamije i staroegipatskih hijeroglifa, a rano slikovno pismo - piktografiju i ideografiju - mogli bismo smatrati spojnim članovima između prethistorijskih spiljskih crteža i tog prapisma.
O pismu govorimo onda kad sličice dostignu izvjestan stupanj stilizacije i - što je daleko važnije - kad takav slikovni znak počinje, u skladu s nekom konvencijom, da se dosljedno upotrebljava u istoj formi za isti pojam.
Nije nam poznato gdje i kada se to prvi puta dogodilo. • U svim svojim praoblicima pismo ima slikovni karakter, a pojedinačni znak (sličica) odnosi se na pojedinačnu riječ (pojam).
Mnoga od tih slikovnih pisama (izuzevši kinesko pismo koje se i danas još upotrebljava u svom prvobitnom, pojmovnom obliku) u svom su razvitku prošla redom silabičku (slogovnu), konsonantsku i konačno alfabetsku fazu.
Pretvaranje misaonog sadržaja u znakove nazivamo kodiranjem, a pretvaranje znakova u misaoni sadržaj nazivamo dekodiranjem. • Pretvaranje znakova jednog sistema u znakove drugog sistema nazivamo prekodiranjem (ili preznakovljavanjem). • Kod je prema tome konvencijom (dogovorom) utvrđen naziv za minimalnu česticu informacije u sklopu nekog komunikacionog sistema. • Najpoznatiji nam komunikacioni sistem jest jezik.
Dugo, dugo vremena razmjena misli medu ljudima bila je uvjetovana neposrednim susretom čovjeka s čovjekom. • Tek pronalaskom pisma ukinuta je potreba za bilo kakvom vremenskom i prostornom podudarnošću u komunikacionom procesu. • Pronalazak pisma možemo stoga smatrati revolucijom na području prenošenja informacije.
U pismu se ne fiksira toliko opći smisao poruke, koliko govor sa svim svojim gramatičkim i leksičkim karakteristikama; poruka se fiksira doslovno. • Razlikujemo nekoliko vrsta pisma: • pojmovno ili logografsko, • pojmovnosilabičko i • slovno pismo (alfabet)
Svako od tih pisama posjeduje sistem znakova u kojemu svaki znak odgovara strogo definiranoj jedinici govora: • u pojmovnom pismu znak odgovara riječi prema njenom zvučanju, • u silabičkom pismu odgovara zvučanju gramatičkog sloga, • a u slovnom pismu ili alfabetu odgovara glasu (fonemu).
Razvitak pisma u principu prolazi kroz sve opisane faze; od piktografije do ideografije, zatim od pojmovnog, silabičkog i konačno do slovnog pisma ili alfabeta. • Ustvari, faza pojmovnog pisma u svom čistom obliku nije zastupljena; nije nadalje obavezno da se svako pismo razvije u alfabet; ono se može konzervirati u svojoj pojmovno silabičkoj ili u silabičkoj fazi. Izgleda da je razvitak pisma, prekoračivši granicu silabičkog principa, samo jedan jedini puta prešao na područje alfabetskog pisma.
Disk koji je 1908. godine pronađen kod grada Festosa (Phaistos) na otoku Kreti. Smatra se da je nastao oko 1700. godine prije n. e. Ispisan je s obje strane kretskim slikovnim pismom; tekst do danas nije dešifriran. Spiralni zapis vjerojatno se čita s desna u lijevo, s ruba prema središtu diska.
Slikovno pismo • Pismo je produkt intelektualnog stvaralačkog procesa i posljednja je karika dugog razvojnog lanca koji je bio započeo dekorativnim crtanjem, da bi preko kompliciranih međustadija konačno doveo do organiziranog sistema vizuelnog komuniciranja. • Pojava pisma nije slučajna. • Nakon primitivnih razvojnih faza ljudskog društva, kada je čovjek bio nadvladao nesklone mu prirodne snage i stvorio uvjete za proširenje svojih životnih okvira, javila se potreba za sistemom komuniciranja koji će biti pouzdaniji od govora i gesta.
U svrhu priopćavanja vrlo rano su upotrebljavani predmeti sa simboličnim vrijednostima; i prethistorijski spiljski crteži imali su karakter priopćavanja. • Crteži su mnogo prikladniji za prepričavanje postupaka i događaja nego što su predmeti.
Predmet je samo podsjetnik. Na crtežima se prikazani sadržaji povezuju u zajedničku misaonu strukturu. Različite sličice dovode se u uzajamni odnos; veza između njih omogućuje združivanje (asocijaciju) ideja, čime je i postavljen temelj slikovnom pismu.
Piktografija • Pretpostavljamo da je prva grafička aktivnost čovjekova (u neolitiku, a osobito u brončano doba) bila izazvana estetskim težnjama. • Nizanjem i grupiranjem crteža živih bića i predmeta bilo je moguće da se prikaže neki događaj ili fiksira neka misao. • Piktografija se ne može smatrati pismom, jer joj nedostaju neka bitna obilježja: nju ne treba posebno učiti (sličice su razumljive »po sebi«), ona nema određen i konačni broj ustaljenih znakova, znakovi joj nemaju točno određen oblik ni značenje. • U prikazivanju apstraktnih pojmova piktografija se pomaže simbolikom, koja svoje izvore dobrim dijelom nalazi u mitologiji.
Prednosti su piktografije u tome što je ona izvan i iznad bilo kakvog jezika, pa je sveopće razumljiva za sve ljude (zbog toga je i danas u intenzivnoj upotrebi, npr. u reguliranju prometa). • Zahvaljujući »čitljivosti« svojih znakova i prikladnosti za prenošenje kratkih i jednostavno strukturiranih, obavijesti, život suvremenog čovjeka teško bi bilo zamisliti bez piktografije.
Ideografija • Ideografija je viši razvojni stupanj piktografije, nastao pojednostavljenjem i shematiziranjem prvobitnih sličica. • Pojedini znakovi (ideogrami) definirani su i normirani; oni izražavaju misao (frazu), a ne gramatički i fonetički oblikovane riječi. • Ideogrami se grupiraju u različite sisteme; takvi se sistemi dopunjavaju znakovima koji su utvrđeni konvencijom, a često se kombiniraju i sa slovima i s piktogramima. • Najpoznatiji nam sistem ideograma jesu rimske i arapske brojke, znakovi interpunkcije, zatim matematički znakovi, znakovi voznog reda, kalendarski, meteorološki i mnogi drugi
Pojmovno pismo • U pojmovnom pismu svaka se riječ ili dio riječi (morfem) prikazuje posebnim slikovnim znakom. • Pojmovno pismo je izvanredno važan korak naprijed u uspoređenju s ideografskim pismom: pojmovno pismo ne prenosi više smisao obavijesti, kako to čini ideografija, nego reproducira riječi od kojih je obavijest sastavljena. • Poredak znakova točno odgovara slijedu riječi, pa primalac obavijesti mora poznavati gramatičku strukturu jezika na kojemu se obavijest donosi.
Klinopis • Babilonska glinena pločicaNajstariji dokumenti, pisani sumerskim klinovim pismom (nastali vjerojatno oko 3400. godine prije n. e.) sadrže figurativne prikaze. Ti znakovi predočavaju riječi: to su logogrami.
Sumerski ideogrami iz razdoblja 3500. do 3000. godine prije naše ere
Pošto je sumersko pismo trebalo iscrtavati u svježoj glini, pisanje je bilo komplicirano i oduzimalo je mnogo vremena. Da bi postigli veću brzinu pisanja, Sumerci su umjesto izvlačenja linija počeli upotrebljavati klinaste drvene štapiće, koje su utiskivali u meku glinu: umjesto poteza dobiven je klin. Daljnjim apstrakcijama znakovi su u potpunosti izgubili svoju figurativnost.
Egipatski hijeroglifi • I staroegipatsko pismo u svom je razvitku ubrzo izgubilo svoj ideografski karakter. • Velika skupina znakova obilježavala je konkretne pojmove: životinje, biljke, alate itd. • Druga je skupina znakova dobila glasovne vrijednosti i poslužila je za obilježavanje daljnjih pojmova. • Posebnost egipatskog načina pisanja bilo je ispuštanje vokala. • Konsonantska vrijednost nekih znakova koji su imali konkretno značenje, a služili su i za opisivanje* apstraktnih pojmova, otežavala je razumijevanje tekstova.
