USPON NJEMAČKE I REVIZIJA VERSAJSKOG PORETKA - POLITIKA POPUŠTANJA

1. USPON NJEMAČKE I REVIZIJA VERSAJSKOG PORETKA- POLITIKA POPUŠTANJA

2. Velika Britanija je oscilirala između ravnoteže snaga i opredjeljenjaza kolektivnu bezbjednost, koje je bilo sve snažnije. • Francuska se kolebala između sprovođenja odredaba Versajskog ugovora radi odlaganja njemačkog oporavaka i nastojanja da umiri jakog susjeda. • Glavnu riječ u kreiranju diplomatskog miljea 20-tih godina imao je njemački kancelarGustav Štrezeman.

3. Francuski premijer Remon Poenkare se odlučio za unilateralno sprovođenje klauzule Versajskog ugovora o reparacijama. • Januara 1923. ne konsultujući saveznike francuske i belgijske trupe okupirale su Rur. • Cilj akcije je bio plaćanje reparacija. Njemačka je pružila pasivan otpor. Radnicima u industriji plaćala je da ne rade. • Njemačku je takva politika dovela do bankrotstva, ali je Francusku spriječila da ostvari cilj, pa se okupacija Rura pretvorila u ogromni finansijski neuspjeh.

4. Njemačka je pokušala da se približi Velikoj Britaniji i istakla plan stvaranje englesko-njemačkog saveza. • Okupacija Rurske oblasti završila se u jesen 1923. neuspjehom Francuske. Plaćanje reparacija u punom iznosu, na čemu je francuska insistirala, onemogućile su njene sopstvene akcije. • Njemačka je i razoružana, bila dovoljno jaka da spriječi unilateralne francuske akcije i ukaže na to šta će se dogoditi čim zbaci versajske okove.

5. Politika ispunjavanja - Štrezemanov način obnove Njemačke. • Nastojao je da ga saveznici za ispunjavanje blažih obaveza, u pogledu plaćanja reparacija, sami oslobode težih političkih i vojnih odredaba Versajskog ugovora. • Za razliku od nacionalista, Štrezeman je shvatio da se bez britanske i donekle francuske pomoći neće osloboditi najtežih odredaba Versajskog ugovora. • Rapalski ugovor je bio dobar taktički potez ali je SSSR bio slab da bi Njemačkoj pružio pomoć.

6. Štrezemanje predložio međunarodnu arbitražu koja bi odredila novu dinamiku plaćanja reparacija. • Francuskaje novembra 1923. prihvatila naimenovanje američkog bankara, Čarlsa Doza, kao nepristrasnog arbitra. • Aprila 1924. prihvaćene su preporuke Dozovog odbora koji je odredio niže rate koje će se isplaćivati narednih 5 godina. • Tokom 5 god. Njemačka je isplatila reparacije u visini od 1 milijarde dolara, a primila je zajmove u visini od 2 milijarde dolara, uglavnom od SAD-a. Amerika je plaćala reparacije, a Njemačka višak sredstava ulagala u modernizaciju industrije.

7. Politika ispunjavanja i pitanje naoružavanja Njemačke • Politika ispunjavanjaobavezabritansku diplomatiju je suočila sa pitanjem ravnopravnosti Njemačke u vojnom pogledu. • Ravnopravnost u naoružanju predstavljala je opasnost za Francusku. • Velika Britanija je mogla da sklopi savez sa Francuskom, i time uspostavi protivtežu Njemačkoj, ali nije željela da se upliće u francuske saveze u Istočnoj Evropi i da zbog Poljske ili Čehoslovačke zarati sa Njemačkom. • Ostin Čemberlen je 1925. razradio koncept ograničenog savezništvaVelike Britanije s Francuskom i Belgijom, koji bi garantovao njihove granice prema Njemačkoj.

8. Da bi preduprijedio mogućnost da se Njemačka identifikuje kao mogući agresor, Štrezeman je objavio da pakt koji ne uključuje Njemačku predstavlja pakt protiv Njemačke. • Čemberlen je predložio sporazum kojim je spojio tradicionalno savezništvo sa principima kolektivne bezbjednosti. • Novi pakt potpisan u Lokarnu u Švajcarskoj 1925. garantovao je nepovredivost granica između Francuske i Belgije i Njemačke. • U skladu sa principima kolektivne bezbjednosti casus belli nije bio čin agresije od strane određene zemlje, već kršenje pravnih normi od strane bilo koje zemlje.

9. Za odustajanje od revizionizma na zapadu Štrezeman je od Brijana i Čemberlena dobio saglasnost za reviziju granica na istoku. • Na zapadu Njemačka je prihvatila svoje granice sa Francuskom i Belgijom i demilitarizaciju Rajnske oblasti. Velika Britanija i Italija garantovale su taj dogovor. • Na istoku Štrezeman je odbio da prizna njemačku granicu sa Poljskom, pa ih ni druge zemlje potpisnice nijesu zagarantovale. • Pristajući da uđe u Ligu naroda Njemačka je prihvatila da se svi sporovi rješavaju mirnim putem što je teorijski obuhvatalo i sporne granice na istoku.

10. Značaj Lokarnskog pakta • Lokarnski pakt je bio priznanje da Versajski ugovor nije mogao da nametne prihvatanje mirovnih uslova pobjednika. • U Evropi su postojale dvije vrste granica: one koje Njemačka prihvata i koje druge zemlje garantuju i one koje ni Njemačka ni druge zemlje ne prihvataju. • Sistem kolektivne bezbjednosti Lokarnskim paktom je bio devalviran. • Lokarnski pakt nije predstavljao pomirenje Francuske i Njemačke već potvrdu vojnog ishoda završenog rata. Njemačka je bila poražena na zapadu, ali je na istoku pobijedila. • Lokarnski pakt u stvari je predstavljao početak kraja međunarodnog poretka uspostavljenog u Versaju.

11. Sastanak u Tuariju • Sastanak Brijana i Štrezemana održan je u Tuariju 27. septembra 1926. nakonšto je Njemačka primljena u Ligu naroda.Dva državnika su razradila sporazum da Francuska vrati Sar i da povuče svoje trupe iz Rajnske oblasti u roku od godinu dana. • Njemačka je za uzvrat trebalo da plati 300 miliona maraka za sarske rudnike, ubrza otplatu ratne štete i ispunjenje Dozovog plana. • Sporazum nije pozdravljen ni u jednoj od dvije prijestonice. U Njemačkoj su ga osudili nacionalisti a Brijan je optužen da je izgubio tampon zonu u Rajnskoj oblasti, zbog čega je 11. novembra naglo prekinuo pregovore.

12. Poslije Tuarija Francuska je počela da odustaje od odredaba Versajskog ugovora, pod britanskim (i američkim) pritiskom. • Istovremeno u Njemačku je počeo da se sliva kapital-uglavnom američki – što je ubrzalo modernizaciju njene industrije. • Saveznička kontrolna komisija uspostavljena da nadgleda razoružanje ukinuta je 1927, a njene funkcije preuzela je Liga naroda. • Njemačka se ponovo naoružavala i razvijala savremeno oružje. • Pitanje razoružanja zahtijevalo je političku ravnopravnost zbog čega je Njemačka insistirala na vojnom paritetu.

13. Stav Britanije prema razoružanju Francuske • Francuska je odbijala da se razoruža dok ne dobije bezbjedonosne garancije koje Velika Britanija nije davala, mada je pokušavala da odloži dan kada će Njemačka postati ravnopravna. • Problem je bio u tome što bi pri istom obimu naoružanja bezbjednost Francuske bila ugrožena zbog većeg mobilizacijskog potencijala Njemačke. • Francusko manevrisanje u vezi sa stavovima Komisije za razoružanje učvrstilo je Engleze u uvjerenju da je Francuska glavna prepreka za razoružanje, a time i za mir.

14. Poslije Lokarna politika Francuske postajala je defanzivna. Simbol toga je bio početak izgradnje Mažino linije nakon dvije godine – u vrijeme kada je Njemačka još bila razoružana a nezavisnost novih država u Istočnoj Evropi zavisila od francuske sposobnosti da im pritekne u pomoć. • Od njemačke agresije, Istočna Evropa je mogla da se brani ako bi Francuska usvojila ofanzivnu strategiju zasnovanu na demilitarizovanoj Rajnskoj oblasti kao taocu. • Mažino linijaotkrivala je namjeru Francuske da se brani unutar svojih granica čime su Njemačkoj date odriješene ruke na istoku.

15. Brijan-Kelogov pakt • Juna 1927. Brijan je poslao u Vašington nacrt sporazuma po kome dvije vlade isključuju mogućnost međusobnog rata i prihvataju da sporove rješavaju mirnim putem. • Početkom 1928. Kelog je prihvatio predloženi dokument insistirajući da se odbacivanju rata priključi što više zemalja. • Tako je nastao Brijan-Kelogov pakt koji odbacuje rat kao sredstvo nacionalne politike. Njega je 27. avgusta 1928. potpisalo 15 država. • Uskoro su ga ratifikovale sve zemlje svijeta uključujući Njemačku, Japan i Italiju,države čija će agresija obilježiti sljedećudeceniju.

16. Čim je Brijan-Kelogov pakt zaključen Francuska je preinačila svoj prvobitni prijedlog klauzulom o legalizaciji odbrambenih ratova i ratova proisteklih iz pakta Lige naroda, garancija Lokarnskog pakta i svih francuskih savezništava. • Potom je Britanija insistirala na slobodi djelovanja, a Amerika se pozvala na Monroovu doktrinu i na to da svaka zemlja sama procjenjuje potrebu samoodbrane. • Kelog je nešto kasnije pred odborom Senata izjavio, da SAD na osnovu tog pakta nijesu obavezne da pomažu žrtvama agresije. • Brijanova ideja pretvorila se u sredstvo pritiska na Francusku. S obzirom da je rat stavljen van zakona Francuska je bila obavezna da ubrza razoružanje.

17. Promjene u politici saveznika • Saveznici su 1928. prekinuli okupaciju Rajnske oblasti, 5 godina ranije nego što je bilo predviđeno. • Ostin Čemberlen je objavio stav Velike Britanije da bi poljska granica sa Njemačkom trebalo da se izmijeni ukoliko se Njemačka u Ligi naroda bude pomirljivo ponašala. • Godinu dana poslije Lokarnskog pakta Sovjetski Savez i Njemačka aprila 1926. potpisali su ugovor o neutralnosti. • Njemačka i SSSR uzajamno su isključili primjenu sistema kolektivne bezbjednosti. Njemačka se već bila isključila iz primjene sankcija protiv bilo koga.

18. Odlazak Štrezemana • Štrezeman je umro 3. oktobra 1929. Pokazao se nezamjenljivim kako zbog ličnih kvaliteta tako i zbog stečenog povjerenja zapadnih sila- što je pomoglo rehabilitaciji Njemačke i pacifikaciji Evrope. • Štrezemanovi interesi bili su: povratiti Njemačkoj položaj koji je uživala do 1914, riješiti teret reparacija, postići vojni paritet s Francuskom i Velikom Britanijom, revidirati istočne granice zemlje, ostvariti ujedinjenje s Austrijom. • Štrezeman je smatrao da Versajski ugovor zahtjeva reviziju, posebno na istoku, da Lokarnski pakt predstavlja fazu tog procesa i da je Njemačka potencijalno najjača zemlja u Evropi. • Za razliku od nacista Štrezeman je nastojao da svoje ciljeve ostvari uz oslonac na strpljenje, kompromis i saglasnost evropskih zemalja, a ne silom.

19. Politika Velike Britanije nakon Štrezemana • Evropski državnici su poslije Lokarna i neriješenog pitanja istočnih granica pribježište našli u opredjeljenju za razoružanje. • U Velikoj Britaniji se učvrstila ideja da Njemačka ima pravo na paritet. Početkom svog prvog mandata 1924. RemziMakdonald je izjavio da razoružanje predstavlja njegov prioritet. • U drugom mandatu obustavio je izgradnju jedne pomorske baze u Singapuru i gradnju novih krstarica i podmornica, a 1932. vlada je objavila moratorijum na proizvodnju aviona. • Engleska je popuštajući Njemačkoj uporno tražila od Francuske da prihvati paritet u naoružavanju.

20. Politika Njemačke prema razoružanju • Napuštanje konferencije o naoružanju od strane Njemačke, i njen kasniji povratak, doveli su do formule o „jednakosti u okviru sistema bezbjednosti“. • Francuska nije bila jaka da se odupre Njemačkoj a Britanija je odbijala da sa njom sklopi vojni savez koji je mogao da uspostavi geopolitičku jednakost. • Oktobra 1933. Hitler je napustio pregovore o razoružanju. • Nakon Versaja bilo je jasno da će Njemačka biti najača država na kontinentu. To se moglo potvrditi na miran način da nije bilo Hitlerovog dolaska na vlast.

21. Osnove Hitlerove politike • Hitlerova filozofija izložena u Mein kampfu sastojala se od pojednostavljenih kombinacija, od desničarskih do radikalnih i konvencionalnih ideja. • Na međunarodnom planu Hitler je eksploatisao grižu savjesti koju su sile pobjednice osjećale zbog Versajskog ugovora. • Kao šef države Hitler je djelovao na osnovu instinkta. Njegova politika nije imala sistematski karakter. • Hitler je postigao najveće uspjehe kada je ostavljao utisak da slijedi ograničene ciljeve. Uspjesi ostvareni od 1933. do 1938. zasnivali su se na pretpostavci usklađivanja Versajskog poretka sa njegovim principima. • Hitler je izgubio kredibilitet čim je krenuo u osvajanja koja su sama sebi bila cilj.

22. Razlozi Hitlerovog uspjeha • Hitlerovi brzi početni uspjesi svode se na ubrzano trošenje rezultata politike njegovih prethodnika, posebno Štrezemana. • Versajski ugovor, kao nekad Vestfalski mir, učinio je da se jedna moćna zemlja nađe suočena sa mnogo manjih, slabijih, država na svojoj istočnoj granici. • Versaj i Lokarno su Njemačkoj utrli put u Istočnu Evropu u kojoj bi strpljivi političari ostvarili dominaciju, mirnim putem. • Zapadno evropske zemlje su na Hitlerov uspjeh regovale tako što su ubrzale izvršenje obaveza u odnosu na razoružanje. • Iako nije skrivao namjeru da sruši Versajski poredak, naoruža Njemačku i krene u ekspanziju, Hitlerova vlast je Veliku Britaniju učvrstila u uvjerenju da je razoružanje neophodno.

23. Njemačka je 14. oktobra 1933. napustila Konferenciju o razoružanju da njen zahtjev za paritetom ne bi bio ispunjen, jer bi to onemogućilo njeno neograničeno naoružavanje. • Nedjelju dana kasnije Hitler se povukao iz Lige naroda a potom 1934. objavio je ponovno naoružavanje Njemačke. • Kad se Hitler naoružao dilema je bila: zašto reagovati prije nego što počini akt agresije. To je podrazumijevala kolektivna bezbjednost. Povlačeći se iz pregovora o naoružanju Hitler je ponudio da ograniči njemačku vojsku na 300.000 ljudi a vazduhoplovne snage na polovinu francuskih. • Francuska je odbacila ovu ponudu, a činjenica da je počeo da se ostvaruje njen paritet sa Njemačkom, nije mogla da se prikrije.

24. Mimo političke logike Velika Britanija je smatrala da je razoružanje postalo značajnije nego ikad. • Umjesto da se učini suprotno, proizvodnja vojnih aviona iz 1932. trebalo je da bude zamrznuta kao podsticaj konferenciji o razoružanju, za koju se Britanija unilateralno spremala. • Francuska se zavaravala praznim nadama. Izvještaj ministra rata Daladjea pokazuje da je čak i Francuska počela da se priklanja stavovima Lige naroda. • Francuski vojni ataše u Berlinu objavio je da razoružanje predstavlja najefikasniji način za obuzdavanje Hitlera, pošto u Njemačkoj postoje opasniji fanatici.

25. Suština pogrešnih procjena zemalja pobjednica • Zapadne zemlje nijesu na vrijeme krenule u obračun sa Hitlerom iako je bilo jasno da velika i jaka Njemačka koja se na istoku graniči sa malim i slabim državama predstavlja opasnu prijetnju. • Ubrzan rast njemačke vojne moći morao je da poremeti ravnotežu snaga. • Britanski političari su smatrali da je ključ za mir razoružanje a ne pripremanje za rat, pa se prema Hitleru nijesu odnosili kao prema strateškoj opasnosti. • Čerčilov prijedlog o jačanju ratnog vazduhoplovstva konzervativni lider Boldvin 1934. je odbacio kritikujući postojanje opasnosti za bilo koga u Evropi.

26. Politika Francuske prema istočnoevropskim zemljama • Francuska je dvadesetih godina sklopila labave saveze, i unilateralne garancije dala Čehoslovačkoj, Poljskoj i Rumuniji. • Sada je otišla dalje sa sporazumima o uzajamnoj odbrani mada su saveznici bili suviše slabi da obuzdaju Njemačku. • Ofanzivne akcije protiv Njemačke koje bi rasteretile Francusku nijesu uopšte dolazile u obzir. • Poljska je svoje obaveze prema Francuskoj neutralisala ugovorom o nenapadanju sa Njemačkom 1934, što znači da bi u slučaju napada na Francusku, Poljskoj bile odriješene ruke da izabere savez koji joj pruža veću korist.

27. Odnosi Francuske i SSSR-a • Godine 1935. je potpisan politički sporazum Francuske sa SSSR. • Strateški položaj Francuske poslije 1935. bio je veoma slab a potreba za vojnom podrškom očajnička. • Francuska se držala rezervisano prema SSSR-u iz tri razloga: • Da bliskost sa SSSR-om ne oslabi veze sa Velikom Britanijom; • Francuski istočnoevropski saveznici nijesu smjeli da dopuste sovjetskim trupama ulazak na svoju teritoriju; • Francuski političari su se plašili Njemačke jer su se bojali da bi pregovori sa SSSR-om mogli da dovedu do objave rata. • Francuska je bila u vojnom savezu sa zemljama slabim da joj pomognu a u političkom savezu sa Sovjetima sa kojima se nije usuđivala da uspostavi vojnu saradnju. • Januara 1935. Pjer Laval je inicirao uzajamne konsultacije u slučaju bilo kakvog ugrožavanja Italije i Francuske i pregovore o stacioniranju italijanskih trupa duž Rajne i francuskih duž austrijske granice.

28. Sastanak u Strezi 1935. • U Strezi je pokušano postizanje sporazuma o savezu Italije, Francuske i Velike Britanije radi оčuvanja odredaba Versaja. Domaćin konferencije bio je Musolini, stari kritičar Versajskog ugovora. • Skup u Strezi bio je posljednji pokušaj da se pobjednici iz Prvog svjetskog rata dogovore o zajedničkoj akciji. • Dva mjeseca poslije konferencije Britanija je potpisala Pomorski sporazum sa Njemačkom, što je govorilo da se ona radije oslanja na bilateralne aranžmane sa dojučerašnjim neprijateljem nego sa svojim partnerima iz Streze. • Njemačka je pristala da tokom narednih 10 godina ograniči svoju flotu na 35 procenata od britanske, odobreno joj je pravo na isti broj podmornica, što je značilo kršenje pomorskih odredaba Versajskog ugovora.

29. Front iz Streze ubrzo je propao. Musolini je smatrao da su mu time ruke odriješene za kolonijalna osvajanja. • Shodno tome 1935. krenuo je u stvaranje afričke imperije, tako što je osvojio Abisiniju, pretposljednju nezavisnu državu u Africi. • Mada Liga naroda nije uspjela da spriječi japansko osvajanje Mandžurije u međuvremenu je razrađen mehanizam za sprovođenje ekonomskih sankcija. • Od mogućnosti koje su im stajale na raspolaganju, pod britanskim vođstvom, pokrenut je mehanizam ekonomskih sankcija Lige naroda protv Italije.

30. Britanska politika u vrijeme jačanja nacizma • Umjesto da se odupru Hitleru i da umire Musolinija oni su bili pomirljivi prema Njemačkoj, a konfrotirali su se sa Italijom. • Hor i Laval su u decembra 1935. u vezi sa krizom u Abisiniji predložili podjelu teritorije, ali je plan propao prije nego što je iznesen pred Ligu naroda. • Horov nasljednik Entoni Idn vratio se sistemu kolektivne bezbjednosti i ekonomskih sankcija. • Zapadne zemlje su odbijanje da primijene silu opravdavale preuveličavanjem vojne moći protivnika. Sankcije na isporuku nafte nikad nijesu uvedene, a obične sankcije nijesu mogle da spriječe požar u Abisiniji. • Liga naroda je 15. jula 1936. ukinula sankcije Italiji.

31. Dok su Velika Britanija i Francuska bile najjače zemlje u Evropi, Musolini je podržavao Versajski poredak i gajio nepovjerenje prema Njemačkoj. • Događaji u Etiopiji približili su Italiju Njemačkoj. • Kad je Italija napustila front Streze, Njemačku je od Austrije i Srednje Evrope dijelila Rajnska oblast.7. marta 1936. njemačka vojska je ušla u Rajnsku oblast i time srušila poslednji branik Versajskog poretka. • Bilo je jasno da će Istočna Evropa, nakon što Hitler odnese prevagu u Rajnskoj oblasti biti prepuštena milosti Njemačke. • Jedinu nadu tih zemalja predstavljala je mogućnost Francuske da odvrati njemačku agresiju prijetnjom da će umarširati u Rajnsku oblast.

32. Njemačke snage koje su ušle u Rajnsku oblast brojale su 20.000 ljudi dok je francuska stajaća vojska bez mobilizacija mogla da računa na 500.000 ljudi. • Velika Britanija nije željela da se bori za demilitarizovanu Rajnsku oblast nakon ulaska Njemačke u nju. • Njemačkoj je put ka Istočnoj Evropi bio potpuno otvoren. • Lord Halifaks je u razgovoru sa Hitlerom pohvalio nacističku Njemačku i nagovijestio mogućnost promjena u vezi sa Dancigom, Austrijom i Poljskom pod uslovom da se promjene sprovedu mirnim, evolutivnim putem.

33. Građanski rat u Španiji i politika Pariza i Londona • Nakon vojnog udara Franciska Franka Njemačka i Italija su podržale Franka dijelom i zbog uvjerenja da ljevičarska Španija povezana sa SSSR-om može predstavljati veću opasnost za te zemlje. • Francuska se se sa svih strana graničila sa fašističkim državama: Španijom, Italijom, Njemačkom. • Velika Britanija se u građanskom ratu u Španiji opredijelila za neutralnost a Francuska za embargo na isporuku oružja republikancima. • U novembru 1937. održan je sastanak Ivona Delboa i Nevila Čemberlena povodom obaveza Francuske u Čehoslovačkoj.

34. Realizacija Hitlerovih ratnih planova • 5. novembra 1937. Hitler je formulisao svoju dugoročnu ratnu strategiju koja nije podrazumijevala obnavljanje položaja Njemačke koji je imala prije početka rata već i kolonizaciju velikih djelova Istočne Evrope i Sovjetskog Saveza. • Nemačka je 12. marta 1938. ušla u Austriju.Na akt aneksije nije pružen nikakav otpor, aizostala je i reakcija Lige naroda (Anšlus). • Sljedeća zemlja u Hitlerovim planovima bila je Čehoslovačka u vezi sa kojom se Velika Britanija opredijelila za politiku popuštanja, a Francuska i SSSR,iako su imale zaključene saveze sa njom, gotovo da nijesu reagovale.

35. Rješavanje pitanje Čehoslovačke • Sastanak Čemberlena sa Hitlerom 15. septembra 1938:usvojen je princip o plebiscitu u Sudetskoj i drugim oblastima gdje živi više od 50 % Njemaca. • Na drugom sastanku Hitler je postavio ultimatum opredaji Sudetske oblasti počev od 26. septembra i da se obavi u roku od 48 sati. • Ustupak na ultimatum bio je pomjeranje roka za odgovor za 28. septembar u 14h a početak povlačenja 1. oktobar 1938. • Sastanak u Minhenu održan je 29. septembra 1938.na prijedlog Musolinija. Prisutni su bili Daladje, Čemberlen, Musolini, i Hitler. • Mada su prihvaćeni Hitlerovi uslovi u vezi sa Čehoslovačkom bio je to istovremeno kraj politike popuštanja.