670 likes | 2.64k Views
Albert Camus. Stranac Pripremila: Marta Lončarević, prof. Ja se bunim, dakle postojim.
E N D
Albert Camus Stranac Pripremila: Marta Lončarević, prof.
Ja se bunim, dakle postojim
S glavnim junakom romana “Stranac” poistovijetila se čitava jedna generacija; poistovijetila se s njegovom ravnodušnošću u odnosu na ljude i institucije što ga okružuju i s njegovim osjećajem da ga okružuje posvemašnja laž.
Filozofija egzistencijalizma • začetnik je danski filizof Kierkegaard • egzistencija prethodi esenciji • postojanje prethodi biti, suštini, cilju života • osnivač romana egzistencijalizma je francuski pisac Jean Paul Sartre • elemente egzistencijalističke filizofije nalazimo u djelima Dostojevskog, Prousta, Kafke.
Egzistencija je jedina dana, ali njezina danost izaziva osjećaj tjeskobe i mučnine. Ti osjećaji mučnine mogu biti prevladani čovjekovim djelovanjem i stvaranjem. Egzistencijalisti smatraju kako je čovjek u moralnom smislu apsolutno SLOBODANbirati sve moguće varijante ponašanja, od rođenja do smrti.
Egzistencija: naše postojanje, naš život. Esencija: srž, smisao kojim punimo naše živote, dajemo samom životu neki smisao, svrhu, razlog. Jedino što je sigurno, to je naše postojanje, sada i ovdje. Sve drugo je na nama, esencija je zapravo izmišljotina kojom dajemo smisao egzistenciji: čovjek je u moralnom smislu apsolutno slobodan birati sve moguće modele ponošanja, od rođenja do smrti.
Albert Camus, Mit o Sizifu filozofski esej nastao kao komentar romanu “Stranac” Bogovi bijahu osudili Sizifa da neprestano kotrlja veliki kamen uz brijeg, koji se snagom inercije vraća natrag. Camusa interesira Sizif u toku povratka, u trenutku kada Sizif ponovno silazi u podnožje brda ne bi li iznova gurao kamen na vrh.
Sizifov posao = besciljan posao = apsurd, besmisao Bogovi bijahu držali da nema strašnije kazne od beskorisna i beznadežna rada.
Prevladavanje apsurda Sizif stalno radi isti posao i svjestan je njegova besmisla. Prevladao je apsurd poznavanjem i prihvaćanjem besmislenosti takvoga posla. Sizif je svjestan apsurdnosti svoga posla što mu daje nadmoć nad apsurdom
Stranac • U svijetu koji je izgubio smisao, ispresjecan apsurdnim zidovima, čovjek ostaje stranac, moderni Sizif koji uzaludno kotrlja kamen svoje egzistencije
Tematsko idejna analiza romana/roman apsurda/ Mersault sasvim slučajno postaje ubojica. Na ubojstvo ga motivira: sunce, mučnina, svjetlost On svemu prilazi nezainteresirano pa i Raymondu koji ga naziva prijateljem. Raymond je svodnik i želi se osvetiti djevojci koja ga vara. U sukob ulazi djevojčin brat i Arapi. Raymonda prijatelj poziva na odmor, a snjim dolaze Mersault i Marija. Slijedi incident na plaži.
Analiza misaonog svijeta lika Muči ga: što mora dobiti dan dopusta što mora putovati po vrućini ravnodušan je na sprovodu ravnodušan je prema djevojci Mariji bez ambicija prema vlastitoj karijeri Ideja romana: težnja da se apsurd prevlada
Stranca sam davno sažeo u jednoj rečenici koja je, priznajem, vrlo paradoksalna: u našem društvu svaki čovjek koji ne plače na pogrebu svoje majke dovodi sebe u opasnost da bude osuđen na smrt! Htio sam da kažem samo to da je junak ove knjige osuđen samo zato što se nije uključio u igru. U tom smislu on je stranac u društvu u kojem živi...
Neposredan događaj /realni događaj/ Mersault: neposredan iskaz, spontanost, iskrenost Uvod: nema ga Ravnodušnost Mersaultovo ponašanje u ubožnici: puši kraj odra pije bijelu kavu prespavao je cijelu noć Pogreb: mučnina, znoj, razmišlja o majčinom prijatelju 2. Njegova rekonstrukcija /njegova iskrivljena percepcija/ Sud = simbol društvanog mehanizma Mersault je po njihovom mišljenju monstrum koji se dan nakon pogreba upušta u nedozvoljenu vezu i odlazi u kino gledati komičan film. Sud sve želi podvrći društvenoj normi - U sukobu je sa svijetom jer ne prihvaća pravila društvene igre Fabulativno – kompozicijska analizaPrvi i drugi dio romana govore o istom događaju promatranom iz dva različita kuta
Na ovim proturječjima gradi se sukob. U 1. dijelu riječ je o kobnom nesporazumu, u drugom dijelu onemogućnosti komunikacije Camus ne objašnjava Mersaultov zločin; samo opisuje okolnosti pod kojima je do njega došlo.
Stil i jezik Camus se često služi tehnikom struje svijesti: uporaba kontroveznih misli i antitetičkih rečenica (Poželio sam da joj kažem da ja tu nisam ništa kriv ... U svakom slučaju, čovjek je uvijek pomalo kriv. ...Imam i ja nešto za reći. Ali, kad bih razmislio, nisam imao što da kažem.) Tehnika redukcije: u romanu je rječito ono što nije izgovoreno. Mersaultova šutnja je također bitan element govora. Prekid komunikacije.
Mersault ne zna zašto je ubio jer se to i ne može znati, a osuđen je zato što to ne zna, a ne pokušava se braniti podvalama. On je žrtva okolnosti, ali one su neprozirne, ne podliježu analizi, mogu se jedino registrirati. SUDBINA ODABIRE ČOVJEKA, A NE ČOVJEK SUDBINU
Mersault: • čovjek je stranac u svijetu i društvu jer ne poznaje konvencionalne vrijednosti tog društva • Osuđen na smrt zbog ubojstva bez motiva • Odbija religioznu utjehu i prevladava apsurd prihvaćanjem besmisla • Smrt prihvaća kao nužnost • Snažno osjeća životnu prazninu i besmisao. • Indiferentnost je jedini način reagiranja u svijetu apsurda
Laž i licemjerje društva potakli su u Mersaultu ŠUTNJU, usporedivu s ravnodušnom šutnjom nebeskog plavetnila ili jarkog popodnevnog sunca.
Stranac osjeća kako smrtnu presudu donosi društvo sa svojim lažima. Drugoga svijeta nema. Ničemu se ne nada. Nema izlaza.
Camus je u svom stvaralaštvu imao 3 ciklusa: NEGACIJA POBUNA LJUBAV
Prati Mersaultov odnos prema: poslodavcu, umrloj majci, Mariji, poslodavcu Izdvoji pročice o Čehu, Salamonu i njegovu psu, raymondu i njegovoj ljubavnici, Mersaultovom ocu i susretu sa svećenikom (ove pričice unutar romana su zapravo parabole i nude ključ za razumijevanje djela) Prati utjecaj sunca i prejake svjetlosti na Mersaultovo ponašanje Smatraš li Mersaulta dobrim ili zlim, moralnim ili nemoralnim? Mersault – moralni pobjednik!