320 likes | 1.23k Views
OKO. Anatomija i fizika oka. Hlebec Boris. Općenito. Oko je organ koji nam omogućuje prijem vizualnih informacija To je sferni parni organ smješten unutar lubanje u očnim šupljinama
E N D
OKO Anatomija i fizika oka Hlebec Boris
Općenito • Oko je organ koji nam omogućuje prijem vizualnih informacija • To je sferni parni organ smješten unutar lubanje u očnim šupljinama • Zadaća mu je prikupljati svijetlost te pretvarati upadnu svijetlost u bioelektrične impulse koje mozak može interpretirati kao vizualne informacije. • Složene je građe
OČNE ŠUPLJINE • Štite oči od mehaničke ozljede, tvoreći koštanu šupljinu u kojoj je oko smješteno • Oblika su četverostrane piramide, čiji je vrh okrenut unutrašnjosti lubanje • Šupljine imaju određene pukotine kroz koje prolaze očni živci i žile • Optički foramen otvor je kroz koju prolazi očna arterija i optički živac • U zdravom oku, šupljina je obložena urednom količinom masnog tkiva
Očni kapci • Od vitalne je važnosti da oko bude vlažno • Razmazuju izlučevine lakrimalnog aparata po prednjoj površini oka • Tokom sna, kapci su zatvoreni kako bi se spriječilo isparavanje • Štite oko od ozljeda pomoću refleksa treptanja i trepavica smještenih na vrhu
Conjuctiva • Conjuctiva je mukozna membrana koja oblaže unutarnju stranu kapaka (palpebral conjuctiva), te površinu očne jabučice (bulbral conjuctiva). • Pomaže u prijanjanju kapaka za jabučicu
Žljezdani aparat • U svakom oku po jedna je lakrimalna (suzna) žljezda • Oblika su badema, i protežu se do vanjskog kuta oka • Sastavljeni su od dva dijela: jedan je plitko udubljen u dio očne šupljine, a drugi dio se pruža prema gornjem dijelu gornjeg kapka • Izvodnih je vodova od 3 do 12 te se otvaraju u šuplju elastičnu strukturu “fornix conjuctiva superior” koja služi kao “vreća za suze” • Suze se ispuštaju, teku preko oka i do točke u rubu oka (puncta lacrimalia)gdje ulaze u nazolakrimalne vreće, te kroz daljne vodove u nos • Suze se mješaju s produktima nekih pomoćnih žljezdi koje luče uljaste dodatke poradi spriječavanja isparavanja suza.
Ostale pomoćne strukure • Mišići kapaka i oka • Koža • Fibralni (nitasti) sloj
Oblik i građa • Oko nije jednostavna sfera već se može promatrati kao spoj manjeg djela male izuzetno zakrivljene sfere sa velikim djelom veće, ne toliko jako zakrivljene sfere. • Rožnica (cornea) – Manji sferni dio, zauzima približno 1/6 ukupnog volumena i ima radijus od 8 mm. Prozirna je. U biti je to sferni dioptar, debljine oko 0,5 mm • Bjeloočnica (sclera) – veći neprozirni sferni dio - ima radijus veličine 12 mm • Ta se dva djela spajaju u prstenu zvanom Limbus • Šarenica (iris) – smještena iza rožnice, određuje boju oka - također regulira količinu upadne svijetlosti (mijenja polumjer zjenice – od 2 do 8 mm) - pomaže i pri fokusiranju (suzuje zjenicu u korist povećanja oštrine slike) pri gledanju blizih predmeta • Zjenica (pupilla) – smještena u središtu šarenice - to je mjesto ulaska svijetlosti u unutrašnjost oka - tamna točka
Slojevi oka • Oko je građeno od 3 sloja • Vanjski slojevi - rožnica i bjeloočnica • Srednji sloj – glavni krvoopskrbni sloj - sastoji se od cilijarnog tijela, šarenice i žila • Unutarnji sloj – Mrežnica (retina) - dio oka osjetljiv na svjetlo - u oku je upravo ona “zastor”, radijusa oko 40 mm, na kojem konvergentni sistem stvara realnu i obrnutu sliku
Fotoreceptori • Fotoreceptori (približno 125 000 000) su međusobno nejednoliko pomiješani preko gotovo cijele mrežnice. • Štapići (promjera 0,002 mm) jako su osjetljivi na svjetlost, pa je za osjet potrebno samo nekoliko fotona. Pomoću njih gledamo po noći.- Ne razlikuju boje (po noći sve izgleda sivo). • Čunjići (6 - 7 milijuna, promjera 0,006 mm svaki) rade pod jakim svjetlom i pomoću njih razlikujemo boje. Svaki ima svoj odvodni živac i djeluje kao najmanja samostalna vidna stanica. - Gotovo su neosjetljivi kod slabog intenziteta svjetlosti. • Vezivnim tkivom štapići i čunjići povezani su sa bipolarnim stanicama koje su opet povezane sa ganglionarnim stanicama koje daju vlakna vidnog živca.
Slijepa pjega • Slijepa pjega je područje gdje optički živac izlazi iz očne šupljine • Nazvana je “slijepom” jer na tom području nema ni štapića ni čunjića, pa je ona sasvim neosjetljiva na svijetlost • Efekt nestanka zvijezda objašnjiv slijepom pjegom – probajte! (lijepo je ponekad ležati i gledati zvijezde, jako opušta) • A možemo isprobati i odmah – na manje opuštajući način
Žuta pjega • Mala udubina (promjera 2,5 - 3 mm) smještena odmah iznad centra mrežnice. Tu se nalazi gotovo dvostruko više čunjića nego štapića. • U centru je maleni dio (promjera 0,3 mm) u kojem uopće nema štapića i zove se fovea centralis. • Tu su čunjići tanji i jako gusto pakirani, te je to područje koje daje najjasniju sliku sa najviše detalja. - Zato se oko stalno pomiče tako da svjetlost, koja dolazi sa dijela predmeta koji nas najviše zanima, padne upravo u to područje.
Nastajanje slike • Optički sustav oka je takav da stvara umanjenu obrnutu sliku vidnog polja na mrežnici. • Čitav se sustav ponaša kao konveksna leća, ali je u biti mnogo kompleksniji- refrakcija se vrši na četiri odvojene površine: na prednjoj te stražnjoj površini rožnice i leće • Svaka od tih površina približno je sferna, a na svakom dioptru svijetlost se lomi prema okomici • postoje dakle 4 površine na kojima dolazi do loma prema okomici upućujući zrake konvergentno s jedne na drugu površinu
Kod oka, indeks loma sredstva iz kojeg svijetlost stiže uvijek je manji od onog u koje ulazi 1) relativni indeks loma pri prelasku iz zraka u rožnicu n2/n1=1,3376 (nzraka=1, nrožnica = 1,3376) 2) pri prelasku iz očne vodice i staklovine (koje imaju približno isti indeks loma pa nema znatnije refrakcije) u leću: nstaklovina=1,386 nleća=1,406. -I tako je ostvarena konvergencija zraka. Ovaj je konvergentni sustav kod zdravog oka fino podešen, na način da se slika stvara (tj. da se zrake sjeku)točno na zastoru – mrežnici, pod uvjetom da su upadne zrake paralelne,što znači da je predmet koji gledamo u daljini. -Ako je predmet koji gledamo nije dovoljno udaljen, zrake nisu paralelne i oko se treba prilagoditi za gledanje bliskog predmeta – kažemo da se oko AKOMODIRA
Akomodacija • sposobnost očne leće da mijenja svoju jakost (poveća konvergenciju) kako bi od blizih predmeta nastala jasna slika na mrežnici. • U akomodacijskom miru, kad je predmet u dalekoj točki, cilijarni mišići su opušteni pa je leća skoro ravna, što znači da joj se povećao radijus zakrivljenosti, a s time i žarišna daljina. Leća tada ima najmanju jakost, j = 59 dpt. • Kad se predmet približava oku, cilijarni mišići se napinju, pa popušta vanjska sila na leću i ona se zbog vlastite elasičnosti ispupči. Tada joj se smanji radijus zakrivljenosti, a s time i žarišna daljina, što znači da joj je jakost porasla. • Oko je u akomodacijskom maksimumu onda kad se predmet nalazi u blizoj točki i tad je jakost leće najveća, j = 71 dpt. • Na daljini jasnog vida oko akomodira bez napora i tada je jakost leće približno 64 dpt.
a) Za Daleku Točku Oko je najmanje konvergencije te stvara sliku na mrežnici bez naprezanja.
b) Za Blisku TočkuOko je napregnuto, i to jače što je predmet bliže, povećavajući na taj način svoju konvergenciju.