Download
1 / 8
240 likes | 1.11k Views
KULA BABILONSKA. Kratka, ali vrlo snažna priča kojom završava biblijsko kazivanje o prapovijesti svijeta i čovjeka te na prilično ironičan način govori o pobrkanim planovima ljudi koji su se željeli uzdignuti do neba.
E N D
Kratka, ali vrlo snažna priča kojom završava biblijsko kazivanje o prapovijesti svijeta i čovjeka te na prilično ironičan način govori o pobrkanim planovima ljudi koji su se željeli uzdignuti do neba. • Dotada su živjeli na jednom mjestu, a sada su raspršeni po svem svijetu, govorili su jednim jezikom, a sad ne razumiju jedan drugoga.
O kakvoj je kuli riječ? • Priča o kuli babilonskoj nije izmišljena, već ima svoju povijesnu pozadinu, iako povijest njezine gradnje nije do kraja rasvijetljena. Riječ je o hramskim tornjevima koji su davno prije biblijskoga vremena građeni u Mezopotamiji. Građeni su u više faza, tako što je na prijašnjem hramu nadograđivan novi i viši. Starija građevina služila je kao platforma za novu, a na vrhu se uvijek nalazio žrtvenik ili oltar u čast bogu kojemu je građevina bila posvećena. Nasuprot uobičajenim niskim hramovima, takav hram u obliku tornja (akadski: zigurat) imao je posebno značenje.
Simbol ljudske umišljenosti • Boraveći prisilno u Babilonu, nakon što je Nabukodonozor razorio Jeruzalem i velik dio naroda odveo u ropstvo, Židovi su upoznali ne samo tu građevinu, već i babilonske religiozne predaje vezane uz nju. Upoznali su i silnu samosvijest i umišljenost tada moćnoga Babilonskoga Carstva, koje je u toj kuli željelo ostaviti znak svoje veličine i pokazati kako je Babilon središte svijeta.
Biblijski mit • Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu, i tu se nastane. Jedan drugome reče : Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!. Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše : Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji! Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče : Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome jezik ne razumije. Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.”(Biblija, Stari zavjet, Knjiga postanka, 11)
