Križni put (Isusov, tvoj i moj)

1. Križni put (Isusov, tvoj i moj) Isuse, spasitelju naš, idući s Tobom po Tvom križnom putu želimo se sjetiti i križnih putova naših bližnjih ali i svog križnog puta. Pomozi nam iznova shvatiti da svi moramo uzeti križ i ići na Kalvariju ako želimo uskrsnuti s Tobom i poput Tebe. Daj da hodeći Tvojim križnim putem još odlučnije krenemo za Tobom jer Ti si jedini pravi Put, životnog smisla, punine i spasenja. Neka ovaj križni put osnaži našu vjeru, potakne nas na dobra djela, češću molitvu i osobno obraćenje. Molimo te!

2. I.POSTAJA: ISUSA OSUĐUJUNA SMRT Isus pred smrću ostaje miran jer on zna da smrt nije kraj. Pitamo li se mi o smrtima još nerođene djece, starcima koje prije vremena ubijaju, ti lažni gospodari života. A duhovna smrt? Primjećujemo li duhovne mrtvace oko sebe? Imamo li vremena dati im zraku nade i pomoći im izići iz duhovne tame, ili svjesno il' nesvjesno pomažemo njihovom umiranju. Isus nas doduše poziva na umiranje grijehu, umiranje oholosti, umiranje egoizmu... da bismo već sada živjeli život u punini, da bismo živjeli s Njim jer on je Život. (Usp. Iv 14, 6)

3. II.POSTAJA: ISUS UZIMA KRIŽ NA SVOJA RAMENA Uzeti križ znači preuzeti odgovornost, znači povjerenje, znači živjeti za sreću drugoga, znači dnevno darivanje sebe, znači voljeti, žrtvovati se, ali i radovati se sreći bližnjega. Onda križ nije samo teškoća nego čudna, neopisiva radost. Uzeti križ znači ne ostati samo na zemlji, u materijalnom. To je hrabrost krenuti "uskim putem" i živjeti sebedarje, a ne goli hedonizam. (Usp. 1 KOR 15, 32 b) Uzeti križ znači prihvatiti sebe jer raširimo li ruke vidjeti ćemo da smo i sami stvoreni u obliku križa. Da, križa čije su ruke horizontala koja nas upućuje na naš život ovdje i sada, a naše noge i glava su vertikala koja nas upućuje na nešto što nas nadvisuje, na Stvoritelja. Sjecište je u našem srcu gdje je posijano Božje sjeme. Pomozimo mu rasti.

4. III.POSTAJA: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM Sjećam se djece prognanika iz Vukovara s kojima sam već daleke 1991. godine u naselju "Uvala Scott" proveo dva tjedna krajnjeg sebedarja. Oni su morali brzo odrasti i proživjeti patnje za pet godina kao netko ni za cijeli život. Isus je i sam bio prognanik u Egiptu i kao da želi poručiti:"Za sve vas prognanike ja sada padam." Onda za Izraelce, krivovjerce, crnce, Indijance; danas za Hrvate, muslimane, Srbe, Albance, Kurde, Iračane... sutra možda za Francuze, Ruse, Flamance, Amerikance... Ja padam da otvorite oči, srce i ruke vi u njihovoj blizini i da im olakšate prognaničke muke. Ja padam pod križem za vas progonitelje da iz vašeg srca nestane mržnje, nasilja, agresije, pa da se u njemu rodi mir, suživot, tolerancija, prihvaćanje drugoga i drugačijega.

5. IV.POSTAJA: ISUS SUSREĆE SVOJU MAJKU Tko može proniknuti u dubinu boli u majčinom srcu pri susretu sa sinom koji pateći ide svome kraju? Što i tko je može utješiti? Samo nada koja izvire iz riječi tog Njenog Sina : "Blago ožalošćenima: oni će se utješiti'' (Mt 5, 4). Sada Marija svome sinu daje snagu da izdrži nositi teški križ. Mnoga djeca i roditelji ne žele ovakav susret, ne žele podijeliti patnju sa svojim najbližima. Isuse ti si od majčine blizine dobio novu snagu. Pomozi da se i nama, djeci i roditeljima dogodi takav susret dubokog razumijevanja nakon kojeg će se u dušama susretnutih roditi nova nada, radost, prijateljstvo i ljubav.

6. V.POSTAJA: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ Sinoć sam do pola noći razgovarao s prijateljem Mladenom i tako slušajući ga pomogao mu nositi teški životni križ (stan, žena, posao, smisao...). Još preko dana sam, čitajući Novi zavjet i ne znajući da će on te večeri doći k meni, pokraj 1 KOR 10, 13 b gdje stoji ''Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati", zapisao ime Mladen. Rekoh mu jošda križ mora podijeliti na tri dijela; jedan dio ostavlja sebi, drugi daje bližnjima (prijatelji, roditelji, svećenici...), a treći neka prepusti Bogu. Uz to sam mu ispričao priču o stopama u pijesku. Ne znam koliko sam mu pomogao, ali znam da sam sretan otišao spavati samo se prekriživši preskačući ovaj put večernju molitvu.

7. VI.POSTAJA: VERONIKA DAJE ISUSU RUBAC Kako je nekada malo potrebno učiniti, a da to bude trajno zapamćeno. Za razliku od Šimuna Cirenca, koga su prisilili da pomogne Isusu, Veronika je sama vidjela Isusovo krvavim znojem prekriveno lice i sama mu prišla i obrisala ga. Da, to je pravi čin kršćanina: vidjeti potrebe bližnjega ne čekajući da te na to netko upozori ili prisili, što bi onda bio humanizam. Ali vidjeti nije dovoljno. Treba osjetiti, doživjeti, proniknuti, a zatim učiniti. To troje: razum, osjećaji i volja, čine puninu. A onda Veronika biva nagrađena slikom Isusovog lica da je ona trajno podsjeća na učinjeno dobro. Kolika je tek ljepota slike vječnog Dobra u njenoj duši?

8. VII.POSTAJA:ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM Isuse je li ti težak križ? Sam si, nikog nema da ti pomogne. Da, ti želiš tim padom biti blizu svima u društvu koji su pali, svima iz "četvrtog svijeta" Tvoj pad je pružena ruka: ovisnicima (o drogi, alkoholu, seksu, izlascima...), teškim bolesnicima tijela i duha, beskućnicima, prosjacima. Tvoj pad je utjeha svima koji su nasilno ili svojevoljno odustali od trke života u kojem bogati, moćni i snažni diktiraju tempo zaboravljajući prispodobu o bogatašu i Lazaru(usp. Lk 16, 19-31). Gospodine neka moja molitva bude druga ruka koja će pomoći svima na rubu da se izvuku i vrate na put života dostojnog čovjeka. Neka moja molitva bude ta koja će oprati sljepilo "normalnih" da ne prezru i odbace takve nego da ih prepoznaju i budu uz njih jer i oni su Djeca Božja.

9. VIII.POSTAJA:ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE Isus je potpuno svjestan svoje situacije i stoga može okrenuti misao od sebe i svoje muke govoreći ženama: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom...' (Lk 23, 28 b). Kako smo često u zabludi gledajući tuđu situaciju kojom bivamo zaokupljeni do krajnosti, samo da ne bismo počeli misliti i govoriti o sebi i svojim životnim grijesima, promašajima i propustima. Satima govorimo o ratu, politici, prirodnim i drugim katastrofama, sportu, modi i o onome što smo vidjeli na televiziji samo da ne bismo morali reći nešto o sebi. Da li se to bojimo otkriti svoju duhovnu prazninu? Isus nas trajno, a posebno u ovo vrijeme korizme vraća nama samima. Ne bojmo se susreta sa sobom jer u nama je iskra ili plamen Duha!

10. IX.POSTAJA: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM Isus ima sve manje snage, ali i tom posljednjom snagom ustaje i ide dalje do Golgote. Znakovito je i nama Njegovo padanje i ustajanje. Koliko često i sami padamo u besmisao, bolest, bjegove, razočaranja, depresije. Ostavljaju nas prijatelji, djevojke, mladići, roditelji, djeca. Umiru nam najdraži i oni koji nam mnogo znače. Oslanjamo li se tada na lažne proroke, gurue, nadri iscjelitelje, gatare, ideologe, lidere, astrologe i apokaliptičare kojih je sve više i koji na početku trećeg tisućljeća na ljudskoj lakovjernosti i izgubljenosti zarađuju sve više.Ili ćemo povjerovati u Isusa i Isusu koji je rekao: "Ja sam Put i Istina i Život" (Iv 14, 6).

11. X.POSTAJA:ISUSA SVLAČE Da, tim činom žele ga poniziti, ali svojim dostojanstvenim držanjem Isus ponižava svoje mučitelje koji uviđaju svoje zablude u pogledu tjelesnosti. Tijelo nije tamnica duše kako je učio Platon u čiju zamku su mnogi kroz povijest upadali od Manihejaca do novovjekih puritanaca. Tijelo nije potrošna roba, predmet, meso, materija... Ono nije stvar demokratskog odlučivanja, liberalnih eksperimentiranja i ne daj Bože kloniranja. Tijelo je hram Božji, stvoreno na sliku Božju. U njemu stanuje duša, u njemu se nalazi Duh Božji koji oživljuje božansku iskru u nama. Da, prevrijedno je naše tijelo jer je i sam Bog htio biti u tijelu: "l Riječ tijelom postade i nastani se među nama." (Iv 1, 14 a).

12. XI.POSTAJA:ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Irak, "Kurdistan", Eritreja... Tako blizu, a tako daleko sudbine pojedinaca u nabrojanim i mnogim drugim zemljama koje su svaka na svoj način pribijene na križ i čekaju dan svoga uskrsnuća. Silnici, moćnici i krojači novog svjetskog poretka čine sve da do njihovog Uskrsa ne dođe pa tri dana nekima bivaju tri godine ili desetljeća. Ali Uskrs poput proljeća pobjeđuje zimu zla. Može nam se činiti da zlo i razni agresori pobjeđuju, ali to je zabluda jer na kraju dobro uvijek pobjeđuje. A Isus s križa svojim pribijenim, raširenim rukama želi zagrliti sve koji su poput njega pribijeni na svoje životne križeve i na taj način biti im blizu.

13. XII.POSTAJA:ISUS UMIRE NA KRIŽU Isuse, ti si se umirući na križu nama potpuno dao. Išao si do kraja, do križa, iz ljubavi prema nama. Daj da se i mi poučeni tvojim primjerom možemo dati do kraja. Ne samo dati od sebe, nego dati sebe, poput plamena svijeće izgorjeti za druge znajući da smisao svijeće jest u izgaranju rezultat kojeg je osvjetljavanje tame. Daj da sve veće tame svijeta osvijetlimo tvojom ljubavlju u nama. Tama će nestajati unošenjem svijetla. Zlo nećemo dokinuti jer ga ni ti Isuse nisi dokinuo, ali ga poput tebe po Kristu, s Kristom i u Kristu možemo pobijediti. Svaka pobjeda zla u nama i oko nas proširuje polje dobra i približava nas Tebi.

14. XIII.POSTAJA:ISUSA SKIDAJU S KRIŽA Kako se nadati mimo svake nade. Kako suočeni s realnošću smrti vjerovati da smrt nije kraj. Mi koji povjerovasmo sada znamo da si Ti pobijedio smrt i "doista ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo onda će Bog i one koji usnuše u Isusu privesti zajedno s njime" (1 Sol 4, 14). Ali tvoja majka koja te hladnog držala u naručju kako je mogla pobijediti bol i dalje vjerovati Bogu. Duh Božji joj je dao snagu i dar vjere kao i na početku kad je mogla reći: ''Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1, 38). Isuse, hvala ti za Marijin primjer, učvrsti našu vjeru da možemo poput nje na tvoj poziv odgovoriti: "Evo me".

15. XIV.POSTAJA:ISUSA POLAŽU U GROB Svi su već otišli. Spustili su lijes, zatrpali su grob, položili osamnaest vijenaca svježeg cvijeća i zaboli drveni križ na kom je pisalo: Jozefina Radić 1922.-1998. Pogađate, to je ime moje majke. Stojim nad njenim grobom dok pahulje bijele prekrivaju svježu zemlju i cvijeće. Upalih prvu svijeću i izmolih prvu molitvu.Molitvu hvale za njen život, za dar vjere koji od nje primih, a po kojem već mnogo ranije napisah stih: "da smrt nije kraj nego iza nje dolazi dugo sanjani raj" Stoga ne plačimo nad tamom groba, ta znamo: Onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas ćes Isusom uskrisiti" (2 KOR 4, 14) - ALELUJA

16. Tvoj i moj Uskrs -ISUSE, hvala Ti iznova što si uskrsnuo i za mene, hvala Ti što si koraknuo iz tame velikog petka u svjetlo nedjelje-Uskrsa. -Da Ti nisi uskrsnuo mi ne bismo bili Tvoji. Da Ti nisi uskrsnuo naše uskrsnuće bi bilo kao balon sapunice. -Zraka Tvog Uskrsa neka otopi oklop egoizma dugo stvaran oko moga srca, iz kojeg će kao bujica poteći nova vjera, nada, mir i ljubav. -Bože, molim Te za moje bližnje koji su stali na zimi velikog petka i ne osjećaju proljeće Tvoga Uskrsa. Pomozi im da dogođena toplina otopi led daljine od Tebe. -Pomozi nam Isuse da poput desnog razbojnika smognemo snage oprostiti, kako bismo kao i on vječno uživali u Tvome obećanju. -Neka se već sada dogodi Uskrs u Tvom srcu i duši. Neka nježnost, ljubav i toplina drugoga razbije oklop iznutra za novi život potaknut izvana.

17. USKRS Tko vjeruje u ljubav vjeruje u Boga. Tko vjeruje u ljubav vjeruje u Uskrs. Jer Uskrs nije dati od sebe nego dati sebe. Uskrs je umiranje da bi se živjelo.

18. DVA USKRSA Želim vam sretna dva Uskrsa. Jedan koji je već a drugi koji još nije. Već- to je Uskrs srca i duše na koji nas Isus dnevno poziva još ne – to je Uskrs na kraju vremena. Tada ćemo poput Isusa uskrsnuti u novo duhovno preobraženo uskrsno tijelo. Bez ovog «već» Uskrsa nema ni onog «još ne».

19. Križni put(Isusov, tvoj i moj) Autor: Miroslav Radić Vjeroučitelj u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji fotografije slika križnog puta Slavka Šohaja iz Crkve uznesenja BDM , Uskoplje-Gornji Vakuf