POREMEĆAJI LIČNOSTI

1. POREMEĆAJI LIČNOSTI Predavanja za srednje škole mr.sc.Elvira Koić, dr.med.

2. Pojam ličnosti obuhvaća biološku, psihološku i socijalnu dimenziju osobe. • Pojam sredine obuhvaća užu obiteljsku i širu socijalnu sredinu. • Psihijatrija je medicinska struka koja se bavi nastankom, razvitkom i manifestacijama bolesti čovjekove ličnosti, koji proizlaze iz subjektivnog individualnog života ili odnosa s drugim osobama ili s okolinom.

3. Ličnost je: skupina karakteristika koje određuju ponašanja, misli i emocije svake osobe. • "Ličnost je dinamička organizacija unutar pojedinca onih psihofizičkih sustava koji određuju njegove specifične prilagodbe okolini" - Allport. • "Ličnost predstavlja jedan sustav relativno trajnih dispozicija da se doživljavaju, razlikuju ili manipuliraju stvarni ili percipirani aspekti okoline pojedinca, uključujući i njega samog" - Bronfenbrenner. • "Ličnost je ono što dozvoljava predviđanje nečeg što će neka osoba učiniti u danoj situaciji (...) Ličnost se odnosi na cjelokupno ponašanje pojedinca kako javno tako i ono ispod kože" - Cattel. • "Ličnost je više ili manje stabilna i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizičke konstitucije neke osobe koja određuje njegovu osobitu prilagodbu svojoj okolini" - Eysencek. • "... ukupan zbroj obilježja pojedinca i načina ponašanja koji po svojoj organizaciji ili obrascu opisuju jedinstveni način prilagođavanja tog pojedinca njegovoj okolini" - Hilgard. • "... relativno trajan obrazac ponovljivih međupersonalnih situacija koje obilježavaju ljudski život" - Sullivan.

4. Definicija psihopatije • Trajni poremećaj ličnosti, odnosno stanje koje se u ponašanju više ili manje razlikuje od prosjeka (psihopatska ličnost). • Riječ je o ličnostima na prijelazu duševnog zdravlja i bolesti većinom bez intelektualnih poremećaja, čak često intelektualno natprosječnima. • Glavne su promjene na emocionalno-voljnom planu ličnosti. • Prvotno se smatralo da zbog njih trpi samo okolina (agresivnost, asocijalnost, i anti-socijalnost). • No kasnije je utvrđeno da neki i sami pate zbog svoje abnormalne ličnosti (depresivnost, suicidni psihopati). • Nikad ne dosežu dimenzije psihotičnosti premda mogu pokazivati neke simptome ili sindrome slične pojedinim duševnim poremećajima (shizoidni, paranoidni, nestabilni, ekscentrični, depresivni, hipomanični i dr.). • Psihodinamičari tumače psihopatiju slabošću "jastva" (ega), zbog čega dolazi do izražaja nekontrolirano izražavanje nagona, ali i slabošću "nad-ja" (super-ega), što se očituje u nemogućnosti pridržavanja moralnih normi. • Nepovoljni nasljedni čimbenici, kao i čimbenici okoline oblikuju psihopatske ličnosti. • Terapijski pokušaji gotovo da nemaju uspjeha. • Definicija i značenje pojma psihopatije i nadalje se raspravljaju. citirano: • dr. med. Strahimir Sučić • 1. Fulgosi Ante, Psihologija ličnosti, teorija istraživanja, Školska knjiga - Zagreb, 1997. 2. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders 4th edition (DSM-IV)

5. F 60 – F 69 POREMEĆAJI LIČNOSTI I PONAŠANJA ODRASLIH (psihopatije) • To su klinički važna stanja i oblici ponašanja koji su trajni izraz stila života pojedinca i načina obraćanja pojedinca drugima. • Pojavljuju se rano u tijeku razvoja pojedinca i rezultat su konstitucionalnih čimbenika i društvenog iskustva, a druga su stečena kasnije u životu. • radi se o duboko ukorijenjenim i trajnim obrascima ponašanja koji se očituju kao neprilagodljiv odgovor na čitav niz osobnih i društvenih prilika. • Oni predstavljaju znatna i ponekad ekstremna odstupanja od načina na koji prosječni pojedinac u danoj kulturi shvaća, misli, osjeća i osobito – od načina kako uspostavlja odnos s drugima. • Često, ali ne uvijek, udruženi su s različitim stupnjem osobnog osjećaja nefunkcionoalnosti i distresa i problemima društvenog funkcioniranja.

6. paranoidni poremećaj, fanatični: zlopamtilo, ne zaboravlja uvrede, osjetljiv na zapostavljanje, sumnjičav, tumači postupke drugih kao neprijateljske, ljubomoran, shvaća i bori se samo za svoja prava, osjećaj svoje visoke vrijednosti, sebičnost. • shizoidni: povlači se od društva, usamljuje, izbjegava uzbuđenja, daje prednost mašti, samačkim aktivnostima, introspekciji, nije sposoban izraziti osjećaje i postići zadovoljstvo. • disocijalni, amoralni, asocijalni, antisocijalni, sociopatska ličnost: bešćutan, ravnodušan na osjećaje drugih, ne obazire se na društvena pravila i obaveze, niti na norme ponašanja. Ne može učiti putem iskustava drugih niti kažnjavanjem. Niska tolerancija frustracija, niski prag pražnjenja agresije, uz sklonost nasilju, uz racionaliziranje svog ponašanja. Često u sukobu sa društvom i zakonom.

7. emocionalno nestabilna ličnost: agresivna, granična (borderline),eksplozivna: crno-bijelog razmišljanja, bez «sivih» zona, da-ne isključivo ponašanje i mišljenje, nepredvidiv, hirovit, nesposobnost obuzdavanja provala osjećaja, svadljiv, «stabilan u svojoj emocionalnoj nestabilnosti», poremećaj predodžbe o sebi, svojim ciljevima, osjeća unutrašnju prazninu, dosadu, nesposoban za stabilne odnose i veze, često autodestruktivan i suicidalnih promišljanja i pokušaja. • histrionični poremećaj ličnosti, psihoinfantilni, histerični: labilnog afekta, samodramatizira, teatralan, glumata, preuveličava u izražavanju osjećaja, sugestibilan, egocentričan, lako ranjiv, manjkaju mu obziri prema drugima, stalno traži ljubav, pažnju, ugađanje..

8. anankastični poremećaj ličnosti, opsesivno kompulzivna ličnost: perfekcionista, pretjerano savjestan, sumnjičav, stalno provjerava, tvrdoglav, okupiran detaljima, oprezan, krut, a povremeno i s prisilnim mislima i radnjama. • anksiozni (izbjegavajući) poremećaj: nesiguran, osjeća se manje vrijednim, inferiornim, ustrašen, čezne biti voljen i prihvaćen, preosjetljiv na kritike, izbjegava pojedine aktivnosti jer preuveličava rizike ili potencijalne opasnosti i u svakidašnjici. • ovisna ličnost, astenična, neadekvatna, pasivna, samoporažavajuća: globalno se pouzdaje u mišljenje drugih i kod najmanjih odluka, silni strah od napuštanja, osjećaj nekompetentnosti, nesposobnosti i bespomoćnosti, pasivno udovoljava drugima, nedostatak odlučnosti, prenosi odgovornost na druge.

9. narcistički poremećaj, pasivno-agresivni, nezrela ličnost:sebičan, okrutan, misli da svi trebaju zahvaljivati na njegovom prisustvu, «plaćati» i za druženje, on je jedini važan i njegovi problemi su jedini bitni, ističe samo svoj doprinos, druge zanemaruje i ne primjećuje, zaboravlja ljude oko sebe jer mu nisu važni, agresivnost izražava uskratom i nečinjenjem, ne ispunjava obećanja, ne izvršava obveze na vrijeme mada je bio u mogućnosti, iskorištava druge... • krakterna neuroza • miješani poremećaj ličnosti

10. poremećaj ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja (iskustvo boravka u koncentracijskom logoru, katastrofa, prolongiranog zatočeništva s prijetećom mogućnošću da osoba bude ubijena, izloženost mučenju, torturi ili situacijama koje ugrožavaju život osobe ili njoj bliskih osoba, terorizmu i sl.) promjena ličnosti koju primijeti i sama osoba, a naročito okolina. Osoba «više nije ta koja je bila», drukčije osjeća, drukčije se ponaša...

11. trajna promjena ličnosti nakon iskustva psihijatrijske bolesti • trajna promjena ličnosti s kroničnom boli • kompenzacijska neuroza: objektivno postoji fizički poremećaj, ali ga osoba preuveličava tako da duže traje, muči se od boli ili nemoći, plaši se trajne nesposobnosti ili boli, ili smrti u mukama, pa inzistira na liječničkoj pomoći ili pretragama. • lažna nesposobnost: simulacija simptoma radi potrebe za prihvaćanjem uloge bolesnika. • poremećaj karaktera i stvaranja veza

12. Osobe s poremećajem ličnosti imaju poteškoća na poslu, što se očituje viškom aktivnosti ili upravo suprotno, kada osoba radi daleko ispod svojih mogućnosti. Osobe teško sklapaju nova poznanstva, a teško zadržavaju stare odnose. Osobe koje se druže s njima teško ih podnose zbog nerazumljivih postupaka. bolesnici s poremećajima u ličnosti teško podnose stres bilo kakve prirode. Podjela poremećaja ličnosti prema "Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje", 4. izdanje (DSM-IV) (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th edition). U DSM-IV opisano je 10 različitih oblika poremećaja ličnosti. Zbog međusobnih sličnosti, podijeljeni su u 3 veće skupine. Skupinu A sačinjava čudna ili ekscentrična grupa; skupinu B čini dramatična, emocionalna i nepostojana grupa; skupinu C čini tjeskobna i ustrašena grupa. Poremećaj ličnosti prisutan je kad su crte ličnosti neprilagodljive i kad nisu fleksibilne, uzrokujući tako ozbiljne poteškoće na socijalnom i poslovnom planu ili subjektivne poteškoće.

13. Skupina A. Čudna ili ekscentrična grupa uključuje paranoidne, shizoidne i shizotipne poremećaje ličnosti. • Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije, a mogu imati i sklonosti prema psihotičnim mislima. • Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjećaja na drugu osobu (npr. predrasude, paranoja). • Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmišljenog svijeta pomoću kojeg se osoba nosi sa problemom samoće. • Paranoja je osjećaj proganjanja ili nepoštenog odnosa od strane okoline (npr. osjećaj da se uvijek govori o njima, da se samo njima smije).

14. Paranoidni poremećaj ličnosti • Paranoidni poremećaj ličnosti označava duboko i neosnovano sumnjičenje i nepovjerenje u ljude, preosjetljivost na druge osobe i nemogućnost izlaženja na kraj sa osobnim emocijama. • Osobe zahvaćene ovim problemom ne pokazuju znakove psihotičnosti. • Iako paranoidne osobe zadržavaju moć urednog opažanja svoje okoline, oni kao po pravilu sva djelovanju drugih osoba krivo interpretiraju kao namjerno ponižavajuće ili prijeteće. • Ovakve osobe često pristupaju mističnim religioznim skupinama, pseudoznantsvenim i kvazipolitičkim skupinama, što ih čini još izoliranijima od zajednice i pojačava osjećaj neprijateljstva drugih prema njima samima. Simptomi karakteristični za ovaj poremećaj uključuju • sumnju na iskorištavanje i zlobnost drugih osoba, naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. • Uz to se javlja i preokupacija s neopravdanim dvojbama (npr. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega). • Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da će sve informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskorištene protiv njih samih. • Takve osobe nalaze povoda za osjećaj ugroženosti ili ponižavanja i u najbeznačajnijim gestama, riječima ili događajima. Uz to su prisutni stalno gunđanje, percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji nisu očiti drugim osobama, a kao posljedica takvih rezoniranja, i brzih, ljutitih ispada ili protunapada. • Vjernost bračnog druga ili seksualnog partnera praćena je stalnom sumnjom, bez uporišta i dokaza u stvarnosti. • Za postavljanje dijagnoze potrebna je prisutnost barem 4 spomenuta simptoma. • Osobe pogođene paranoidnim poremećajem ličnosti rijetko sami traže pomoć i liječenje. Ipak, ako zatraže liječenje, individualna psihoterapija je jedini način da se počne. Povremeno mogu podnositi i grupne terapije. Antipsihotike opravdano je primijeniti tek u stadijima uznemirenosti bolesnika.

15. Shizoidni poremećaj ličnosti • Ovaj poremećaj karakteriziran je sveobuhvatnim otuđenjem od socijalne okoline i smanjenom mogućnošću izražavanja emocija u interpersonalnim odnosima koje se javlja u ranoj odrasloj dobi. • Za ovaj oblik poremećaja ličnosti karakterističan je izostanak želje ili uživanja u bliskim međuljudskim odnosima, izbor aktivnosti koje uključuju samački način življenja, manjak želje za seksualnim iskustvima s drugim osobama, nedostatak uživanja i oduševljenja u većini aktivnosti, manjak bliskih prijatelja, očita nezainteresiranost, emocionalna hladnoća i otuđenost. • Da bi se postavila dijagnoza spomenutog poremećaja potrebno je utvrditi najmanje 4 simptoma. • Ovakvi bolesnici problematični su za liječenje. Bolničko okruženje i liječnički, psihijatrijski tretman često shvaćaju kao napad na njihov svijet. Stoga često bježe iz zdravstvenih ustanova. • Kao početno liječenje preporuča se individualna psihoterapija. Najbolja metoda liječenja bila bi grupna terapija ako je oboljela osoba može podnijeti.

16. Shizotipalni poremećaj osobnosti • Glavna osobina shizotipalnog poremećaja ličnosti jesu "čudni" oblici ponašanja, razmišljanja i opće pojave bolesne osobe. Nabrojene karakteristike nisu dovoljne ekstremne da bi se mogle svrstati u shizofreniju, a ne javljaju se ni psihotične epizode.Smatra se da oko 3% populacije pati od ovog poremećaja. • Poremećaj je trajno karakteriziran nedostatkom socijalnih i interpersonalnih kontakata. Simptomi prisutni kod ovog poremećaja uključuju ideje odnosa, čudna vjerovanja i magijska razmišljanja (vjerovanje u vidovitost, telepatiju, razna praznovjerja, postojanje "šestog čula"). Prisutno je i čudno razmišljanje uz čudan govor (metaforična, preopširan, stereotipan). Osim toga, javlja se i podozrivost, neprimjereni i suspregnuti afekti. Ponašanje i pojavnost takvih osoba je neuobičajeno i čudno. Sve to uzrokuje manjak bliskih prijatelja, uz prisutnost izražene i jake socijalne tjeskobe koja vjerojatno proizlazi iz paranoidnih strahova. • Grupna terapija je metoda liječenje za ove bolesnike, i prema rezultatima provedenih istraživanja, daje bolje rezultate od individualne psihoterapije.

17. Skupina B. Dramatična, emocionalna ili nepostojana grupa uključuje histrionske, narcisoidne, antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti. • Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije, poricanja, gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. "acting out"). • Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija. • Proces nijekanja, odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj, ili pak želi, ali to ne može. • "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih, svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza. • Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja i tzv. somatizacijski poremećaj.

18. Histrionski poremećaj ličnosti • Ovakve osobe traže pažnju i iskazuju izrazitu emocionalnost. Njihove emocije su plitke i često se mijenjaju. • Najčešće se radi o privlačnim i zavodljivim osobama, s prenaglašenom brigom za svoj vanjski izgled. • Prisutan je sveobuhvatni način ponašanja jako izražene emocionalnosti i stalnog traženja pažnje koji počinje u vrijeme ranije odrasle dobi. • Karakteristično za ovaj poremećaj jest osjećaj nelagode kada osoba nije u centru pažnje, interakcija s drugim osobama koja se može okarakterizirati kao neprikladno seksualna, zavodljiva i provokativna. • Osim toga osjećaji te osobe su neiskreni, točnije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju. • Takva osoba konstantno koristi svoj fizički izgled da bi privukla pozornost na sebe. • Govor takvih osoba je pun dojmova iako bez detalja. • Osim toga, kod ovog poremećaja javlja se i povećana sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje važnosti nekih veza i poznanstva. • Uz ove glavne simptome poremećaja ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i poremećaji u smislu somatizacije psihičkih tegoba, odnosno odražavanja ‘negativne’ psihičke energije na organizam. • U liječenju se koristi psihoterapija, individualna i grupna, ali i lijekovi, posebno antidepresivi.

19. Narcistički poremećaj ličnosti • Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osjećaj grandioznosti u svezi s osobnom važnošću, dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku. • Gotovo da ne posjeduju mogućnost suosjećanja s drugima, a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem. • Pogođene osobe pokazuju osjećaj grandioznosti, bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirama, iskazuju potrebu da im se divi, i manjak suosjećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu. • grandiozni osjećaj osobne važnosti se može iskazivati kao pretjerano naglašavanje osobnih postignuća i talenata. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspjehu, moći, izuzetnosti, ljepoti i idealnoj ljubavi. • Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa, a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi. • Također, oni iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. • Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba. • Nedostaje im mogućnost suosjećanja, dok često misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih. Nije redak ni arogantni nastup. • Kao i kod drugih poremećaja ličnosti iz ove skupine, pogođene osobe pokazuju poremećaje raspoloženja. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izražena. Osim toga javlja se i problem somatizacije. • U liječenju se koristi individualna i grupna psihoterapija.

20. Antisocijalni poremećaj ličnosti • Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih. • Osnovni poremećaj kod ovog stanja jest nemogućnost kontroliranja impulsa. • Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima. Oni su egocentrični, sebični i pretjerano zahtjevni. Uz to, često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe, kajanja i krivnje.Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti. P • ojmovi poput ‘sociopat’ ili ‘psihopat’ koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje. • Ovo stanje smatra se doživotnim, a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji. • Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. Međutim, ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga, i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti. • Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta, ali i genetski faktor. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja.Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga, ili upale mozga (encefalitis). • Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima, a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija.Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima.

21. ˝Borderline˝ ili granični poremećaj ličnosti • Glavni poremećaj jest nestabilnost poimanja samog sebe, među-osobnih odnosa i raspoloženja. • Karakterističan je uzorak ponašanja obilježen nestabilnošću međuljudskih odnosa, poimanja samog sebe, afekata i kontrole afekata što počinje u ranoj odrasloj dobi. • Stanje je obilježeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmišljenih vezanja. • Međuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni. Identitet o samom sebi je nestalan i poremećen. Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno štetne za tu osobu (seks, zlouporaba droga, prežderavanje). • Suicidalno ponašanje može biti prisutno ili ponašanje koje naginje samoranjavanju. • Prisutan je kronični osjećaj praznine. • Osjećaj ljutnje je intenzivan, bez kontrole i neprikladan za određenu situaciju. • Ova vrst poremećaja prisutna je u 1-2% populacije. • Dijagnoza je češća dva puta više kod žena. • Uzrok ove vrste poremećaja najvjerojatnije je poremećaj u ranom razvoju ličnosti. • Čest nalaz je teško zlostavljanje u djetinjstvu. • U terapiji se koristi psihodinamski pristup, ali i lijekovi.

22. Poremećaji ličnosti - skupina C - tjeskobna skupina, inhibirani, ovisni i opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti. • Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju obrambene mehanizme poput izolacije, pasivne agresije i hipohondrije. • Izolacija se javlja kada je neki neočekivan osjećaj, djelo ili ideja odijeljena od emocije koja je normalno s tim povezana. Bolesnici su sređeni, kontrolirani i mogu govoriti o događajima iz svog života bez osjećaja. • Pasivna agresija događa se kada je otpor neizravan i često okrenut protiv osobe same. Stoga su namjerno padanje ispita i klaunsko ponašanje oblici pasivno - agresivnog ponašanja. • Hipohondrijaza često je prisutna kod osoba s poremećajem ličnosti, posebno kod ovisnih i pasivno-agresivnih osoba.

23. Osobe s ovim poremećajem dopuštaju drugima da upravljaju njihovim životima jer to nisu u stanju sami. Drugi ljudi (poput bračnih partnera) određuju sve ključne životne odluke umjesto njih, poput mjesta življenja, odabir posla i sl. Potrebe ovisnih ljudi nalaze se na drugom mjestu, iza osoba o kojima su ovisni, da bi izbjegli bilo kakvu mogućnost donošenja vlastitih odluka i odgovornosti. Ovisne osobe vide sebe kao bespomoćne i glupe. Neki autori smatraju da uzrok ovog poremećaja može imati korijene u kulturološkim osnovama neke zajednice u kojoj se od određene skupine ljudi očekuje da budu ovisniji o drugima. Jako je izražena potreba za brigom o njima i javlja se strah od odvajanja od nekoga uz koga je bila ovisna. Ovakvo ponašanje javlja se u ranoj odrasloj dobi, a može se javljati u različitim kontekstima. Najčešći znakovi ovakvog ponašanja su: -nesposobnost donošenja svakodnevnih odluka bez puno savjeta drugih ljudi i njihove potpore -potreba da drugi preuzimaju odgovornost za većinu postupaka u njihovom životu -poteškoće izražavanja vlastitog neslaganja s okolinom zbog straha od gubitka potpore -izlaganje izuzetnim žrtvama da bi se zadržala potpora pojedine osobe ili okoline -osjećaj nelagode i bespomoćnosti kad takva osoba ostane sama zbog straha od nemogućnosti kontroliranja samog sebe -grčevito traženje novog odnosa ili veze nakon što se stari odnos ili veza raspadnu -neutemeljena preokupiranost strahom da će biti ostavljena brinuti se sami od sebi Depresija je kod ovog poremećaja ličnosti česta popratna komplikacija. Ovisni poremećaj ličnosti

24. Opsesivno - kompulzivni poremećaj ličnosti • Pogođene osobe su perfekcionisti, neprilagodljivi, te nisu sposobni izraziti prijazne, nježne osjećaje. Preokupirani su beznačajnim detaljima i pravilima i nimalo im se ne sviđa promjena u nekoj rutini ili navici. • Osobe s ovim poremećajem ličnosti iskazuju preokupiranost s redom, urednošću, kontrolom nad okolinom i međuljudskim osjećajima, po cijenu prilagodljivosti, otvorenosti i učinkovitosti. • Ovakvo ponašanje se javlja u ranoj odrasloj dobi, a može se očitovati na nekoliko različitih načina. • Najčešći znakovi ovakvog ponašanja su: -preokupacija detaljima, pravilima, redom, organizacijom ili rasporedima do te granice da je aktivnost i produktivnost te osobe značajno umanjena što za posljedicu ima razvijanje neučinkovitosti na svim životnim poljima. -perfekcionizam koji ometa završetak započetog zadatka -izrazita posvećenost poslu i radnim zadaćama do stupnja koji isključuje odmor, opuštanje ili bilo kakvo opuštanje i uživanje (tu se ne računa veliki rad zbog očitih ekonomskih i socijalnih razloga) -pretjerano izražen osjećaj savjesti, skrupuloznosti i nefleksibilnost po pitanjima morala, etike ili životnih vrijednosti (tu ne spadaju spomenute pojave koje ima izvor u kulturološkom, socijalnom ili političkom nasljeđu) -nesposobnost odbacivanja potrošenih ili istrošenih stvari čak i kada takvi predmeti nemaju nikakvih sentimentalnih vrijednosti -odbijanje rada ili suradnje s drugim ljudima osim ako svi ne radi baš "po njegovom“ -škrtost i štednja novaca i sredstava na sebi, ali i na drugima jer se novac gleda kao vrijednost koju treba čuvati za buduće crne dane ili neku veliku katastrofu. • Za razliku od drugih poremećaja ličnost, kod ovog poremećaja osobe znaju da imaju problem kojim sami sebe koče i ne dopuštaju sami sebi da se dobro osjećaju. • Poremećaj se liječi uglavnom psihoterapijom, bilo individualnom ili grupnom.

25. Inhibirani poremećaj ličnosti • Iako su osobe s ovim poremećajem ličnosti tihi i povućeni, oni ipak žude za prijateljstvima, za razliku od sizoidnih bolesnika. • Zbog toga što im je jako neugodno i zato što se boje odbacivanja ili kriticizma, oni izbjegavaju socijalne kontakte. • Uz to su samokritični i imaju slabo samopouzdanje. • Stoga, ako se osobama pogođenim ovim poremećajem ponudi nekritičko prihvaćanje, oni će unatoč svog stanja sklapati prijateljstva i stvarati nove socijalne kontakte. • Simptomi ovog poremećaja: -izbjegavanje životnih aktivnosti ili poslova koji uključuju značajne interpersonalne kontakte zbog straha od kriticizma, neodobravanja ili odbacivanja-izostanak želje da se zbližava s ljudima osim ako nije sigurna da će biti prihvaćena i voljena-suzdržanost u intimnim odnosima zbog straha od osjećaja posramljenosti i ismijavanja-preokupiranost brigama zbog eventualnih kritika ili odbacivanja u društvenim situacijama-zakočenost u novim interpersonalnim odnosima zbog osjećaja inferiornosti -osjećaj društvene neprilagođenosti, osobne neprivlačnosti ili inferiornosti prema drugima-neuobičajeno odbijanje rizika zbog straha od neuspjeha • Uz ovo stanje mogu biti povezana i stanja socijalne fobije ili agorafobije. • Ovaj poremećaj ličnosti uglavnom se pokušava liječiti psihoterapijom.

26. Ako promatramo nekoliko crta ličnosti, kao što su:1. strogost2. samopouzdanje3. osjećajnost4. ljubomora5. nepovjerenje6. impulzivnost7. traženje pažnje8. ovisnost9. svadljivost10. agresivnost11. suosjećajnostNije teško sjetiti se suprotnosti ovih pojmova. • četiri se karakteristike ponavljaju:-nemogućnost ostvarivanja intimnih veza-impulzivnost-manjak osjećaja krivice-ne-učenje iz neugodnog iskustva. Anti-socijalan poremećaj ličnosti je dijagnoza koja se najčešće, iako ne jedina, povezuje s psihopatijom

27. Netko s poremećajem osobnosti će iskazivati obrasce ponašanja koji uzrokuju više problema nego što ih rješava - ako ne za njih, onda za njihovu okolinu. • Ovakav način razmišljanja bit će rezultat duboko usađenog uvjerenja - postupati na način na koji oni gledaju svijet. • Njihovo uvjerenje u takvom pogledu na svijet je toliko snažno da će bilo koji dokaz koji bi ukazivao na suprotno biti odbačen. • Takve osobe mogu biti svjesne problema koji pogađaju osobe u njihovoj okolini, ali oni nisu u mogućnosti povezati nastanak tih problema sa svojim ponašanjem. • Ako su pogođeni negativnim posljedicama često će pokušati naći izlaz iz te situacije- ali pošto rješenja problema baziraju na svom pogledu na svijet, koji nije ispravan, i pokušaji ispravljanja situacije ili samo nošenje s njom urodit će s još novih problema. • Takvi pogledi na svijet mogu biti tako integrirani u nečiju ličnost da oni nisu svjesni njih, niti su svjesni njihove uloge koje oni igraju u teškim situacijama u kojima se mogu naći.Oni predstavljaju osobne zakone prema kojima donosimo vlastite odluke.