Strukturalni realizam

1. Strukturalni realizam

2. Obavještajni rad je više od pola stoljeća akademska disciplina; • Kako ističe Kahn niko još nije ponudio teoriju koja bi mogla biti testirana; • Međutim, nesumnjiv je napredak učinjen u pogledu razvoja čvrste teoretske osnove od koje implicira i značajnije proučavanje obavještajnog rada nakon 11. septembra; • Teoretske osnove postaju neophodne kako bi se delegirala legitimnost na ovo područje koje je u razvoju;

3. Teoretska osnova koja je najbliža profesionalnom svijetu obavještajnog rada je tzv. eksplanatorna teorija ili teorija rješavanja problema; • Riječ je o teorijama koje se bave identificiranjem uzročne uloge nekog elementa i izradom zaključaka i predviđanja iz analiza; • Svrha teorije je da olakša razumijevanje prošlosti i sadašnjosti i da putem svojih prediktornih mogućnosti djeluje kao vodič za budućnost;

4. Postoje mnoge debate oko toga kako obavještajna djelatnost treba da bude definirana. Dileme se odnose na to da li obavještajna djelatnost treba da obuhvati tajno djelovanje ili je to samo “bliska aktivnost”?! • Za Michael-a Warnera “obavještajni rad je tajna državne aktivnost s ciljem razumijevanja ili uticanja na strana tijela”; • Shulsky-a i Schmitt-a “informacija je važna za formulisanje i implementaciju državne politike kako bi unaprijedili nacionalne sigurnosne interese i suočili se sa prijetnjama tim interesima od strane stvarnih ili potencijalnih protivnika”;

5. Loch Johnson je definirao obavještajni rad” kao znanje –i idealno predznanje- traženo od strane država u odgovoru na vanjske prijetnje , kako bi zaštitile svoje vitalne vitalne interese, posebno dobrobit njihovog stanovništva”; • Za Gilla i Phythian-a “ obavještajna djelatnost je pojam koji obuhvata čitav niz djelatnosti –od planiranja i prikupljanja informacija do analize i njihovog proslijeđivanja-koje su obavljene na tajan način i usmjerene na održavanje ili unapređenje sigurnosti putem osiguranja ranog upozorenja na prijetnje, što će omogućiti pravovremenu reakciju-odnosno implementaciju preventuivne politike ili strategije.

6. Za čitav ovaj set definicija dvije su zajedničke stvari-konstante: pružanje sigurnosti, kao i osiguranje određene prednosti; • Obavještajni rad je sredstvo pomoću kojeg države nastoje da zaštite ili povećaju svoju relativnu prednost; • Obavještajni rad je privukao malo pažnje u teorijama međunarodnih odnosa, ali neupitno je da obavještajni rad , odnosno obavještajna služba zauzima ključno mjesto u stavovima strukturalnih realista.

7. Strukturalni realizam ističe da potreba za obavještajnim radom proizlazi iz pretpostavki o prirodi međunarodnog sistema. To su slijedeće pretpostavke: • 1. velike sile su glavni igrači u svjetskoj politici i djeluju u anarhičnom međunarodnom sistemu; • 2. sve države posjeduju agresivnu vojnu sposobnost; • 3. Države ne mogu biti sigurne u namjere drugih država; • 4. glavni cilj država je preživljavanje; • 5. Države su racionalni igrači.

8. Kombinacija ovih 5 faktora generira neprekidnu sigurnosnu konkurenciju; • Namjere ne mogu biti empirijski ocjenjene: one su u umu donosioca odluka i teško ih je anticipirati; • Naravno da donosioci odluka, svoje namjere otkrivaju javnim obraćanjem, u političkim dokumentima, ali oni su često skloni laganju, zavaravanju neprijatelja, mijenjanju planova; • Kako ističe strukturalni realizam, zadatak obavještajnih agencija je da putem prikupljanja i analize podataka smanje neizvjesnost o sadašnjim i budućim namjerama drugih država, te da pokušaju otkriti “ nemoguća” saznanja i da na taj način osiguraju rana upozorenja na bilo koju opasnost koja dolazi i da reduciraju strah.

9. Jedna od temeljnih karakteristika međunarodnog sistema je anarhičnost, koja producira nužnost država da ulažu u obavještajni rad, obzirom da je povjerenje među državama na niskom nivou. • Najjače i najbogatije države najviše ulažu u obavještajni rad, jer imaju najveći interes za održavanje postojećeg poretka, odnosno postavke sila u međunarodnom sistemu; • Obavještajno djelovanje je dakle sredstvo ranog upozorenja pomoću kojeg sile nastoje da upravljaju međunarodnim sistemom u svoju kontinuiranu korist.

10. Ograničenja strukturalnog realizma • Obzirom da strukturalni realizam polazi od toga da u međunarodnom sistemu vlada anarhičnost, povećana međunarodna saradnja-u vidu EU predstavlja izazov ovoj teoriji; • U fokusu njenog interesa su isključivo države kao subjekti međunarodnih odnosa, time ova teorija o nedržavnim čioniocima ne može puno toga reći; • Također ne može puno toga ponuditi ni u eksplikaciji sigurnosnih izazova koje sa sobom donosi transnacionalni organizirani kriminal, eko prijetnje, o obavještajnoj saradnji, gonjenu ratnih zločina i drugo; • Smatra se da je ovaj teorija naklonjena SAD, jer opisuje svijet iz perpsepktive najveće sile današnjice.

11. Fokus teoretskog rada u IS bi prema ovoj teoriji trebao biti na: neuspjesima obavještajnog rada, na obavještajnoj etici, nadzoru i odgovornostima; • Neuspjeh se u realnim okolnostima ne bi trebao desiti; • Obavještajni nadzor i odgovornost usmjereni ka građanima i zakonodavcima je od ključnog značaja, posebno u tranzicijskim zemljama, gdje se obavještajni nadzor smatra ključnim u procesu demokratizacije; • Etička pitanja su neodvojiva od obavještajnih aktivnosti; • Primjeri nepoštivanja etičkog kodeksa: mučenja od strane SAD, javni jezik koji je korišten nakon 11. septembra. • Izraz “Rat protiv terorizma” nije slučajan, naprotiv!!!