POJMOVNIK ASTRONOMIJA

1. POJMOVNIK ASTRONOMIJA Povodom obilježavanja Međunarodne godine astronomije 2009. izradili: Emil – Miroslav Mesarić, Dino Markač i Ida Ivek 8.b razred 2009./2010. II. osnovna škola Čakovec

2. Pojmovnik se sastoji od tri dijela:(kliknite na dio koji vas zanima) • Dio 1 – značajni astronomi • Dio 2 – značajni astronomi i zviježđa • Dio 3 – mala tijela Sunčeva sustava i planeti

3. ASTRONOMIJA – dio 1

4. ASTRONOMIJA – dio 2

5. ASTRONOMIJA – dio 3

6. Tales • Prvi veliki grčki astronom, iz Mileta, oko 625. – oko 548. pr.n.e. • Na temelju mezopotamske i egipatske zaostavštine proveo je račun pomrčina.

7. Aristotel • 384. – 322. god.pr.n.e. • Ostavio je dva dokaza da je Zemlja okrugla. • U njegovu poznavanju svemira, kozmologiji, prirodni zakoni koji vrijede za Zemlju razlikuju se od zakona koji vrijede za druga tijela.

8. Aristarh Samoski • oko 320. – 250. god.pr.n.e. • Grčki astronom, Aleksandrijska škola. • Odredio je omjer udaljenosti Sunca od Mjeseca.

9. Eratosten • 276. – 194. god.pr.n.e. • Grčki astronom. • Odredio je veličinu Zemlje.

10. Hiparh • oko 190. – oko 120. god.pr.n.e. • Grčki astronom, iz Nikeje. • Odredio udaljenost Mjeseca mjerenu veličinom Zemlje.

11. Klaudije Ptolomej • oko 87. – oko 170. god.n.e. • Uz njegovo ime veže se pojam geocentričnog sustava. • Dao je sintezu grčke astronomije. • Poznat po djelu “Velika sinteza”. • U toj se teoriji gibanje planeta prikazuje kao složeno gibanje.

12. Al-Battani • oko 858. – 929. god. • Djelovao u Damasku. • Izradio nove tablice. • Odredio je kutne promjere Sunca i Mjeseca. • Odredio je nagib ekvatora ekliptici. • Ustanovio je do tada nepoznato pravilno vladanje Sunčeve ekscentrične kružnice.

13. Ulugh-beg • 1394. – 1449. god. • Najveći opažač arapske astronomije. • Vladar Samarkanda gdje je izgradio zvjezdarnicu.

14. Georg von Peuerbach • 1423. – 1461. god. • Opisao geocentrični sustav novim matematičkim aparatom.

15. J. Müller - Regiomontanus • 1436. – 1476. god. • Izradio je ˝Efemeride˝ (tablice položaja Sunca, Mjeseca i planeta za period od 1474. – 1506.g.).

16. Nikola Kopernik • 1473. – 1543. • Vrstan matematičar i opažač. • Prikazao heliocentrični sustav kao matematički zaokruženu i utemeljenu teoriju (opravdanu opažačkim rezultatima). • Izvedene tablice gibanja planeta i Mjeseca u djelu “O obrtanjima nebeskih krugova” ostvarivale su se veoma točno.

17. Tycho Brahe • 1546. – 1601. • Najveći astronom-praktičar u predteleskopskoj eri. • Mjerio je položaj nebeskih tijela do krajnjeg dometa ljudskog oka razlučivanja kutova.

18. Johannes Kepler • 1571. – 1630. • Naslijedio veoma bogat i kvalitetan opažački materijal Brahea. • Ustanovio je kako se planeti gibaju oko Sunca. • Njegovi zaključci sažeti su u tri poznata zakona.

19. Galileo Galilei • 1564. – 1642. • Razvio eksperimentalnu metodu i zasnovao kinematiku. • Široko primjenjivao matematička znanja i znanja fizike. • Uveo teleskop u astronomska istraživanja. • Otkrio je planine na Mjesecu i mjerio im visinu. • Pomoću pjega na Suncu određivao vrijeme okreta Sunca.

20. G. Cassini • 1625. – 1712. • Djelovao na pariškom opservatoriju. • Zajedno s O. Rőmerom opazio Jupiterove satelite. • 1671. – 1673. opažanjem Marsa zajedno s J. Richer odredio udaljenost Sunca od 138,5 milijuna km.

21. O. Rőmer • 1644. – 1710. • Radio zajedno s Cassinijem na pariškom opservatoriju.

22. Isaac Newton • 1642. – 1727. • Proučavajući međudjelovanje tijela na osnovi eksperimentalnih i opažačkih činjenica uspostavio zakone dinamike. • Uz pomoć Keplerovih zakona izveo zakon opće gravitacije.

23. E. Halley • 1656. – 1742. • 1705. g. ustanovljuje identičnost kometa na osnovi Newtonove metode određivanja heliocentrične staze tijela iz tri promatrana položaja • Taj komet pojavio se 1456. g., 1531. g., 1607. g. i 1682. g. • Halley mu je odredio period ophoda od 76 g. • Uspoređuje suvremene koordinate nekolicine zvijezda s Hiparhovim koordinatama i ustanovio vlastito gibanje zvijezda.

24. Ch. Messier • 1730. -1817. g. • Katalogizirao je 1784. godine 103 maglica i skupova, i oni se i danas numeriraju na isti način: M 1, M 31 (čitaj: mesije jedan itd. )

25. W. Herschel • 1738. - 1822. g. • Opazio više tisuća maglica i zabilježio ih • Svojim otkrićima i širinom pogleda na događaje u svemiru dao osobni pečat drugoj polovici 18. st. • Gradio je teleskope - reflektore od kojih je najveći imao objektiv od 122 cm.

26. J. G. Galle • Pomoću proračuna U. Le Verriera temeljenim na gibanju Urana, otkriva 1846. godine planet Neptun.

27. J. von Fraunhofer • 1802. godine W. Wollaston uočava u Sunčevu spektru neke tamne linije, a J. von Fraunhofer ih ispituje od 1814. godine i popisuje. • U tu svrhu razvija spektroskopske instrumente.

28. G. R. Kirchhoff • Zajedno s R. W. Bunsenom 1859. godine postavljaju osnove spektralne analize – princip identičnosti: jedna tvar emitira ili apsorbira, zrači ili upija uvijek iste spektralne linije. • Tim putem dokazuju da na Suncu ima istih kemijskih elemenata koji postoje i na Zemlji.

29. R. W. Bunsen • Zajedno s G. R. Kirchhoffom 1859. godine postavljaju osnove spektralne analize – princip identičnosti: jedna tvar emitira ili apsorbira, zrači ili upija uvijek iste spektralne linije. • Tim putem dokazuju da na Suncu ima istih kemijskih elemenata koji postoje i na Zemlji.

30. E. Rutherford • U njegovom laboratoriju radioaktivno su datirani neki geološki spojevi pa je starost Zemlje procijenjena 1904. g. na više od dvije milijarde godina. • Bitan prirodoznanstveni problem dobivanja energije ostao je neriješen nekoliko idućih desetljeća.

31. A. S. Eddington • Nalazi važnu vezu između mase i snage zračenja, tzv. relaciju masa – luminozitet i ustvrđuje da su zvijezde svemirska tijela koja su strogo omeđena masom: ne može postojati zvijezda mase mnogo veće od mase Sunca, niti zvijezda mnogo manje mase.

32. Albert Einstein • 1879. – 1955. • Teorijski fizičar, jedan od najvećih umova. • Ponašanje svemira u cjelini objašnjava relativistička teorija gravitacije A. Einsteina (opća teorija relativnosti, utemeljena 1916. godine). • Gravitacija je jedina sila koja djeluje na najvećim udaljenostima.

33. Zviježđa • Skupina zvijezda koja je svojim izgledom povezana s nekim slikovnim ili mitološkim motivom što omogućuje njeno prepoznavanje na nebeskoj sferi. • Precizno definirana površina nebeske sfere, pridružena skupini zvijezda, koju Međunarodna astronomska zajednica imenuje zviježđem.

34. Cirkumpolarne zvijezde • Zvijezde koje za određeni položaj motritelja na Zemlji tijekom godine ne zalaze za horizont • Na našim geografskim širinama u ta zviježđa ulaze Veliki Medvjed, Mali Medvjed, Kasiopeja, Cefej, Zmaj, Žirafa i Ris

35. Anticirkumpolarne zvijezde • Zvijezde koje za određeni položaj motritelja na Zemlji tijekom godine ne izlaze iznad horizonta.

36. Zviježđa jesenskog neba • Dobro se zapažaju Pegaz, Andromeda, Ovan i Ribe, a niže po horizontu su Jarac, Vodenjak i Kit.

37. Zviježđa zimskog neba • Dio noćnog neba viđen zimi smatra se najljepšim predjelom neba. • Ovdje se nalaze Orion, Veliki Pas, Mali Pas, Blizanci, Kočijaš, Bik te Perzej i još neka zviježđa.

38. Zvijezđa proljetnog neba • Ističu se Lav, Volar, Djevica i Sjeverna Kruna te kasnije prema ljetu Vaga. • Taj dio neba siromašniji je zvijezdama od zimskog, ali ni njemu ne manjka zanimljivih objekata.

39. Zvijezđa ljetnog neba • Iako ne dostižu bogatstvo zimskog šesterokuta, ipak okupljaju zanimljive objekte. • Tu su Herkul, Lira, Labud (Sjeverni Križ), Orao, Dupin, Skorpion i Strijelac.

40. Zvijezda • Plinovito, vruće i masivno svemirsko tijelo kuglastog oblika s vlastitim energetskim izvorom (fuzija) u unutrašnjosti. • Isijava svjetlost i toplinu koji nastaju u termonuklearnim reakcijama u središtu zvijezde.

41. Jata zvijezda • silama gravitacije zvijezde su povezane veće zvijezdane skupine = zvijezdana jata = klasteri

42. Maglice • oblak međuzvjezdanog plina i praha • maglice se dijele ovisno o tome da li: emitiraju, odbijaju ili apsorbiraju svjetlost

43. Promjenjive zvijezde • zvijezde koje mijenjaju sjaj pravilno ili nepravilno • od svih zvijezda ima ih 0.1 % • prema fiz. svojstvima dijele se na: pomračinske, pulsirajuće, kataklizmičke, bljeskovite

44. Planetoidi • hladna tijela koja prebivaju pretežno u području od 2,2 do 3,5 aj • tijela nalik malom planetu, manji su od 1000 km • većina ih se nalazi u pojasu između Marsa i Jupitera • u Hrvatskoj je mnogo planetoida otkriveno na zvjezdarnici “Višnjan” u Istri

45. Kometi • nebesko tijelo koje se nalazi u eliptičnoj putanji oko Sunca • sastoje se od: silikatne prašine i smrznutih plinova • kada se putanja kometa počinje približavati Suncu povećanje temperature isparavanje stvaranje plina - koma

46. Meteoriti • čvrsto svemirsko tijelo koje ne izgori prolaskom kroz atmosferu, nego pada na Zemljinu površinu • najveći meteorit Hoba, južna Afrika (težak 60 t) • najveći meteorit pronađen u Hrvatskoj - kod Hrašćine u Hrv. zagorju

47. Meteori • bljeskovi svjetla na nebu uzrokovani ulaskom meteorita (čvrstog tijela koje se giba u planetnom sustavu) u Zemljinu atmosferu • zbog trenja s atmosferom ionizacija svjetlucanje • kiša meteora

48. Materija u međuplanetskom prostoru • utječe na putanje svemirskih letjelica • temperatura: 100 000 K • gustoća: 5 čestica/cm³ • Sitna razdrobljena materija koja pluta međuplanetskim prostorom. • O postojanju plina i praha u tom području svjedoči zodijačka svjetlost i protusvjetlost, oblaci Kordiljevskoga i izravna mjerenja sa svemirskih letjelica.

49. Merkur • najbliži planet Suncu • površina mu je slična Mjesečevoj • slične je gustoće kao Zemlja • Merkur ne pokazuje Suncu uvijek istu stranu • nema atmosfere, ali ima magnetsko polje • temperatura površine mijenja se od 100 K do 700 K • teško ga je promatrati zbog blizine Sunca

50. Venera • drugi po udaljenosti planet od Sunca • treće tijelo po sjajnosti na nebu (poslije Sunca i Mjeseca), najsjajniji planet na nebu • dobila ime prema rimskoj božici ljepote • još se nazivazvijezda Danica ili jutarnja zvijezda • Od Zemlje se razlikuje fizičkim stanjem i sastavom atmosfere (prevladava CO2).