SVE KROZ GLAZBU

1. SVE KROZ GLAZBU Jasna Nurudinović

2. SREDNJOVJEKOVNI POČETCI • O povijesti hrvatske glazbe od 11. do 15. stoljeća svjedoče zapisi u kronikama, darovnicama i rukopisnim knjigama • Pisani spomenici ( sekvencijari, evanđelistari, sakramenti, misali, lekcionari, antifinijari ) svjedoče o glazbi kao sastavnici crkvenih obreda

3. Prva osoba koja bilježi povijest hrvatske glazbe bio je zagrebački biskup Augustin Kažotić ( 1260. – 1323. ), koji je organizirao crkveno pjevanje, oblikovao višestoljetni zagrebački obred ( ukinut 1788. ) i najvjerojatnije stvorio bar 3 crkvena napjeva

4. U dijelu Hrvatske ( Istra, Hrvatsko primorje s otocima, Lika, sjeverna i srednja Dalmacija ) postojala je posebna redakcija glazbe za obrede na staroslavenskom jeziku, glagoljaško pjevanje

5. Premda notni dokumenti nisu nikada pronađeni, a na temelju još uvijek žive tradicije suvremena su istraživanja pokazala da su u 9. stoljeću postojali napjevi oblikovani od elemenata gregorijanskog korala, bizantskih liturgijskih napjeva i elemenata pučkog pjevanja

6. Vrste napjeva istovjetne su onima na latinskom jeziku ( misni dijelovi, himne, sekvence ) izvođeni su bez upotrebe glazbala pretežno su jednostavne ritmike u pravilu su jednoglasni, premda ima i onih u višeglasju heterofnog tipa

7. O glazbi svjetovnog sadržaja • dokumenti spominju svirače na raznim glazbalima, pretežno strance u službi gradova, koji su sudjelovali u javnim svečanostima

8. Dokumenti svjedoče da je u 14. st. nastala naša najstarija poznata božićna popijevka “Bog se rodi v vitliomi” ( poznata samo u stihovima sve do 1644. kada je s notama objavljena u “Pavlinskoj pjesmarici” ), te da je sredinom 15. st. Splićanin Mihael Bogotić kao glazbenik djelovao u Veneciji

9. Renesansno i barokno bujanje • Novo razdoblje u hrvatskoj glazbi počinje u 16. st., kada je u duhu renesanse, proširila svoja stvaralačka obzorja i zakoračila u razdoblje ranog baroka • Zbirka Sacrae cantiones ( 1629 ) Ivana Lukačića Šibenčanina vrijedno je svjedočanstvo duhovne glazbe, kakva se izvodila u Splitu, i uopće jedan od najznačajnijih spomenika cjelokupne starije hrvatske glazbe

10. Krešendo 19. st. • Sredinom 19. st. počinje novo razdoblje hrvatske glazbe koja se očitovala nastojanjem građanskog društvenog sloja da stvori pretpostavke za dostupnost umjetničke glazbe širem krugu građana

11. Kao odjek pojave autohtonih glazbenih kultura nacionalnih smjerova u Europi, u Hrvatskoj se 30-ih godina 19 st. javioilirski pokret koji književnosti i glazbi namjenjuje društveno – političku ulogu; formiranje i obranu nacionalne svijesti • U to doba nastaje prva hrvatska nacionalna opera “Ljubav i zloba” kao i hrvatska himna

12. Male forme, solol pjesme i klavirske minijature pojavljuju se razmjerno rano • Ferdo Livadić svoj Notturno u fis molu za glasovir piše 1822.

13. Hrvatska narodna glazbala • Autohtona narodna glazbala u Hrvatskoj dokazuju bogatstvo tradicijskog instrumentarija kao i kulturnu mnogostrukost Hrvata i hrvatskog naroda

14. Pojedina tradicijska ( folklorna ) glazbala • Pokazuju kulturne posebnosti i poznata su samo kod Hrvata: • reglasta klepetalka • zvrk “buga čiga” • diplice presvučene kožama barskih pijavica

15. Neka glazbala • sa svojom sačuvanom posebnom običajnom i ritualnom funkcijom ukazuju na predkršćanske ( pišta, slavić, ćurlin u obredu pozdrava suncu ) i predpovijesne korijene ( zujalice tj. “ grmavice” u obredu plodnosti, tj. magiji izazivanja kiše )

16. Druga glazbala, • sa svojim imenom i konstrukcijom ukazujuna daleko mezopotamsko i indioiranskoporijeklo - tambure dvožice tj. grobničke “cindre”, “cindrice” iz Lanišća tj. Ćićarije i Kastavštine, identične su s tamburama na reljefnim prikazima iz Gornje Mezopotamije, tj. povijesnog podrčja huritske države, a njihovo babilonsko zapisano ime, “sinnitu”, znači dvožica

17. Na daleke korijene, tj. Kulturne veze s otokom kretom, • upućuju nas dvostruka zvona • Praporci, male metalne šuplje loptice s kuglicom u unutrašnjosti, još donedavno su visile u Slavoniji nad dječjim kolijevkama, jer se vjerovalo da štite od zlih sila, ali su također, što je manje poznato, vrlo česti arheološki nalaz u starohrvatskim nekropolama

18. Dvocijevne klarinetske sviraljke • “mišnjice” , “diple”, kako ih nazivaju, sa svojim različitim brojem rupica, svjedoče o razvitku dvoglasja i povećanjatonskog niza istih glazbala, ali i kulturnimvezama i mogućem porijeklu s područja kao što su Kreta, Mala Azija, Armenija, Iran, Indija

19. Hrvatska glazba u Bih • je sveukupna glazbena djelatnost Hrvata u toj zemlji od srednjeg vijeka do danas • Glazba kao dio kulture u povijesti hrvatskog naroda u BiH pa i sadašnjosti svakako je jedan od njezinih bitnih i podjednako lijepih segmenata

20. Povijesni pregled razvoja glazbe • Narodna glazba je po postanku vrlo stara • Prenosila se usmeno, pjevanjem, a početci umjetničke glazbe gube se u tami srednjeg vijeka.

21. Do osmanlijskog osvajanja Bosne, a zatim i Hercegovine, srednjovjekovna bosanska država imala je stalne dodire sa srednjom Europom i Italijom • U to doba u crkvama i samostanima te na dvorovima velikaša, banova i kraljeva postoje začetci glazbene umjetnosti

22. Prvi izvori • o bosanskim umjetnicima, sviračima i plesačima hrvatske krvi i imena nađeni su početkom XV. st. • Herceg Stjepan Vukšić Kosača imao je na svom dvoru godine 1442. čitav orkestarfrulaša, a u njegovoj oporuci stoji da je imao i orgulje, vjerojatno prve na području BiH

23. Za četiri stoljeća osmanlijske vlasti • nema izvora o glazbenim djelatnostima, osim onih u narodu i među franjevcima • Spominje se samo Franjo Bosanac koji je uprvoj polovici XVI. stoljeća prebjagao u Italiju i u njoj djelovao • Iza sebe je ostavio više djela skladanih za lutnju i tako ušao u povijest europske glazbe

24. Bosanskohercegovački franjevci, • školovani uglavnom u Italiji, njegovali su u svojim samostanima u Kraljevskoj Sutjesci, Kreševu, Fojnici i Sarajevu crkvenu glazbu • U XVII. st. spominje se Mato Banjalučanin te u XVII. Vice Vicić, koji su skladali crkvenu skladbu i mise

25. Kad je po aneksiji bosne i hercegovine 1778. • opet uspostavljena veza s Europom počinje postupno opet glazbena djelatnost koju vode uglavnom doseljeni Česi, Hrvati i vojnički glazbenici 1881. su u Banja Luci i Sarajevu održani prvi koncerti

26. Nositelj glazbenog života Bosne i Hercegovine u prvoj polovici XX. st. bio je Čeh Franjo Matejovsky • On osniva prvu glazbenu školu u Sarajevu 1908., a vodio je zborove i skladao jepod utjecajem bosanske narodne glazbe

27. Na društvenim koncertima, • pored pjevačkih zborova, nastupali su i pojedini solisti, a neka su društva imala i svoje tamburaške sastave ili različite instrumentalne ansamle • Utemeljena su hrvatska pjevačka društva: • Hrvoje ( Mostar, 1889. ) • Trebević ( Sarajevo, 1894. ) • Majevica ( Tuzla, 1896. ) • Nada ( Banja Luka, 1898. )

28. Veći napredak • Zabilježila je glazbena umjetnost u Sarajevu poslije 1918. kada je osnovana Oblasna glazbena škola i Sarajevska filharmonija 1923. • Počeo je i sustavniji rad sarajevskog kazališta koje je preimenovano u pozorište • Od 1928. u njemu se izvodi operni program • Uz već spomenutog Matejovskog djeluju i drugi skladatelji poput Jungića, Pardeša, Majera i Demetera

29. Glazbeni život u bih • postaje bogatiji osnivanjem • stalnog opernog sastava 1946. u Sarajevu • Glazbene akademije 1955. u Sarajevu • Simfonijskog orkestre RTV Sarajevo • Iz spoja tradicije i modernog razvila se u BiH zabavna glazba koju su u početku izvodili popularni vokalno – instrumentalni sastavi poput Indexa, Bijelog dugmeta, Ambasadora i dr.

30. Tradicionalna narodna glazba u Bosni i Hercegovini uglavnom je povezana sa sljedećim:

31. ganga • je danas najpopularniji vid narodnog glazbenog izražavanja i najreprezentativniji glazbeni oblik folklorne glazbe većeg dijela središnje dinarske zone, a ponajprije područja dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine • Za gangu su karakteristični tijesni intervali ( mala i velika sekunda ), pa su glasovi koji tvore gangu najčešće u sekundnom odnosu

32. Poznavatelji gange kažu da je • potekla iz Imotske krajine, tj. da su joj izvori u Imotsko – bekijskom polju • O tome govore i svjedočenja starosjedilaca Ljubuškog i okolice koji kažu da je ganga u njihov kraj došla preko Posušja i Bekije

33. Prema tvrdnjama istraživača, • ganga je, kao zaseban glazbeni oblik, relativno novija pojava, nastala polovicom 19. st. • Ganga je nastala kao spoj mnoštva arhaičnih strukturalnih elemenata • Najveći je dio uzela od tzv. ojkanja, od zvuka gusala i veoma starih napjeva u kojima su oba glaza pjevala tekst

34. Klapsko pjevanje • je višeglasno muško ili žensko pjevanje, porijeklom iz Dalmacije, rašireno i u zapadnoj Hercegovini • Nastaje udruživanjem pjevača ili pjevačiva s pjevačkim sposobnostima u posebnu družinu ( klapu ) kako bi uživali zajedno u pjevanju

35. U drugoj sepolovici XIX. St., • pod utjecajem glazbene djelatnosti preporodnog razdoblja, razvilo dursko višeglasno pjevanje, nosioci kojega su manje skupine – klape • Ovoj tradiciji pripadaju i mandoline, glazbala talijanskoga izvora • U XX. st. klapsko je pjevanje, kao oblik glazbenog amaterizma, postalodominantnim izrazom dalmatinske glazbe

36. tamburica • je narodni trzalački instrument • Ona je tradicionalna, a ne autohtona kulturna tekovina južnih Slavena i drugih naroda na Balkanu • Donijelisu je Turci u XIV. i XV. st. • U Bosni i Hercegovini je najrasprostranjenija u Bosanskoj Posavini i središnjoj Bosni

37. Tamburica • najčešće ima 4, 5 i 6 žica no broj varira • One su jednoglasne, dvoglasne i troglasne • Razmak u tonovima koje daju prazne žice katkad je sekunda ( Banja Luka ), češće terca ( bugarije ), na najviše kvarta ( bačko – srijemske tambure ) ili kvinta

38. Za muziciranje na tamburi • narodni je izraz udariti u tamburu, tamburati, rjeđe kucati u tamburu • Sve se više koristi izraz svirati u tamburu

39. Tamburaški zbor • je skupina tamburaša koji zajednički muziciraju na tamburama različitih veličina • Zajedničko tamburanje može biti u tercetu, kvartetu, kvintetu i sekstetu tambura, ali i u većim sastavima • Tamburaški sastav do 15 svirača je tamburaški zbor koji pretežno samo prati pjevanje • Veća se skupina naziva orkestar i najčešće se bavi koncertnim muziciranjem

40. Manjim zborovima ravna primaš, a većim dirigent • Postoji nekoliko tamburaških zborova, a dvaosnovna su kvartni i kvintni • Nekad se muziciralo na jednoglasno-dvoglasnimtamburama, a kasnije i na troglasnim i četveroglasnim • Prema tome se i tamburaški zborovi dijele na dvoglasne, troglasne i četveroglasne

41. gusle • su po naravi glazbalo s jednom ili dvije strune i gudalom • Porijeklo gusala još nije pouzdano utvrđeno • Nameću se dvije teorije: slavenska i ilirska • Slavenska teorija ( kojoj se priklanja najveći hrvatski muzikolog Franjo Kuhač ) smatra da su Južni Slaveni tijekom seobe naroda donijeli gusle sa sobom na Balkan • Po ilirskoj teoriji gusle su ilirsko glazbalo kojeg Južni Slaveni primaju od Ilira

42. Gusle • su znak prkosa tuđincu • Očuvale su hrvatski nacionalni identitet • Gusle su u BiH rasprostranjene u dinarskomkulturnom području, i to najvišeu zapadnoj Hercegovini, ali se mogu naći i u dijelovimaistočne Hercegovine i Bosne

43. šargija • je žičani trzalački instrument • Spada u skupinu žičanih dugovratnih instrumenata, a u naše je područje stigla u vrijeme Osmanskog carstva, kada je bila jedan od najomiljenijih instrumenata bosanskih janjičara koji su svirali na instrumentu sličnom tamburi kao solisti samci pa je narod dao naziv tambura – samica, no ipak je prevladao turski naziv šargija • U modernijem obliku svira se uz violinu

44. Šargija • je rasprostranjena u sjevernoj Bosni, prije svega u bosanskoj Posavini te u žepačkom, šeherskom i komušanskom kraju pa sve do Olova i Vareša • Šargiju su većinom svirali i danas sviraju Hrvati iz tih krajeva, tako da je ona ostala prepoznatljiva kao simbol hrvatskog ponosa i prkosa i može se reći da je očuvala hrvatski nacionalni identitet u tim područjima

45. Hrvatski skladatelji i dirigenti

46. Vatroslav lisinski • je hrvatski skladatelj, rođen u Zagrebu, 8. srpnja 1819. • Prve poticaje za skladanje dajemu amaterski pjevač Alberto Ognjan Štriga, pristaša ilirskog pokreta koji je 1841. osnovao prvo ilirsko pjevačko društvo i pridobio Lisinskog za dirigenta • Iste godine sklada svoje prvo djelo – solo pjesmu Iz Zagorja od prastara na tekst Pavla Štoosa ( kasnije zamijenjen novim tekstom Dimitrija Demetra Prosto zrakom leti )

47. U to vrijeme • mijenja svoje obiteljsko ime Ignac Fuchs u Vatroslav Lisinski • U razdoblju od 1842. do 1847. zaposlen je kao bilježnik banskog stola i tada stvara više zborova, solo pjesama, nekoliko klavirskih kompozicija ( Slavonsko kolo ) te prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba • Praizvedba opere bila je 28. ožujka 1846. i protekla je u znaku ilirskih ideja • Taj datum označen je kao povijesno važan u stvaranju hrvatskog umjetničkog izražaja

48. U ljeto 1847. • kreće na koncertnu turneju po Srbiji i Vojvodini izvodeći ilirske i srpske skladbe • Iste godine odlazi na usavršavanje u Prag gdje sklada orkestralnu idilu Večer ,1850., niz uvertira ( Bellona, 1849. ) i najveći dio opere Porinkoju je dovršio 1851. po povratku u Zagreb. Praizvedbu Porina Lisinski nikada nije doživio

49. Vrativši se u domovinu • proživljava svoje posljednje godine kreativno sputan materijalnom bijedom • Od 1851. do 1853. bio je besplatni nadzornik školskih učionica Glazbenog zavoda • Nakon što je otpušten iz te službe prihvaća mjesto sudbenog auskultanta • Razočaran, osamljen i gotovo posve zaboravljen sklada malo • Njegovo posljednje djelo Opijelo nije sačuvano

50. Vatroslav lisinski • bio je najdarovitiji među skladateljima Ilirskog pokreta p • Prvi je hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, posebice u operi, solo pjesmi, orkestralnoj i zbornoj glazbi