ZAGREBAČKA REGIJA

1. ZAGREBAČKA REGIJA • najotvorenija u istočnom i sjeveroistočnom dijelunajgušća mreža prometnica (Sv. Ivan Zelina-Novi Marof-VŽ; Dugo Selo–Vrbovec – KŽ – KC; Ivanić-Grad – Kutina) • aluvijalna ravan Save i Lonje, prigorje Medvednice, pobrđa • Lonjsko polje - naftonosno područje + park prirode • starija naselja u višim dijelovima, mlađa uz glavne ceste • Dugo Selo (10.453), Sveti Ivan Zelina (2764), Vrbovec (4947), Ivanić-Grad (9379)

2. ZAGREBAČKA REGIJA • južni i jugoistočni dio (trad. Turopolje) - slabija veza sa Zagrebom do izgradnje mosta kod Jakuševca prije 2. svjetskog rata  razvoj trgovišnih funkcija Velike Gorice • naselja na obali Save i na pristrancima Vukomeričkih gorica • aluvijalna ravan nenaseljena, naselja i prometnice uz obale Save, u višoj zoni - jedinstveni niz naselja • velike površine uz Odru ispod 100 metara apsolutne visine vlažnost  šume hrasta lužnjaka • iskrčeni pojas uz cestu ZG-SI s mlađim naseljima

3. Vukomeričke gorice- niske, nisu veća prirodna prepreka za komuniciranje S-J, ali unutar trokuta ZG-KA-SI; nemajuvažnijih prometnicaniti jače lokalno središte • Velika Gorica - od 17. stoljeća sajmište  razvoj obrta (18. i 19. st.) • prometni faktor razvoja (južni posavski pravac) • 1948: 4000 st., 2011. – 31.553 stanovnika (upr. grad 63.517 st.)

4. Žumberak • u jugozap. dijelu - Žumberak - najviše gorsko područje Središnje Hrvatske • gorski karakter, pretežno krška obilježja i oporija klima • prometna izoliranost • samoborsko zaleđe i središnji ravnjak dio su Zagrebačke regije, a kupčinski i radatovićki kraj (jugozapadni dio) gravitiraju Karlovcu • deagrarizacija - zahtijeva revitalizaciju (šumsko gospodarstvo, rekreacija, moderno stočarstvo)

5. Žumberak • najviša stalno naseljena zona u Središnjoj Hrvatskoj - najveća naseljenost u višim zonama (>400 m), najveći broj naselja na visini od 500-700 m (Dragonoš na 747 m) • u SI dijelu autohtono domaće stanovništvo, a u JZ dijelu mlađa, vojnokrajiška kolonizacija u 1. polovici 16. stoljeća (vlasi, tj. uskoci) - dio Vojne krajine (grkokatolicizam) • u suvremenom razdoblju nagla depopulacija, deagrarizacija - zahtijeva revitalizaciju (šumsko gospodarstvo, rekreacija, moderno stočarstvo)

6. plešivičko prigorje; naselja u iskrčenom pojasu na visini od 200-400 metara • glavno središte Jastrebarsko(5493) - na kontaktu prigorske zone i niskog područja Crne Mlake • u prigorju vinogradarstvo, u nižim zonama ribogojstvo (ribnjačarstvo u Crnoj Mlaki od početka 20. stoljeća) • veliki kompleksi nizinskih šuma hrasta lužnjaka presječeni autocestom ZG-KA • potencijalno turističko-rekreativno i lovno područje

7. najveće naselje JZ dijela regije je Samobor (15.956 st.) • granični položaj; centar rudarskog područja (bakarna ruda; iskorištavanje do 1850.); trgovačko i obrtničko središte • danas turističko značenje

8. Hrvatsko zagorje • sjeverozapadni dio - Hrvatsko zagorje • srednjovjekovna naseljenost na kontaktu gorskih masiva i prigorja • prigorja - rebrasti, brežuljkasti reljef - tradicionalno polikulturno gospodarstvo; najveći broj naselja; naseljavanje od 15. st. • mala, disperzna naselja sastavljena od zaselaka - do 400 m visine • doline nepogodne za naseljavanje - naselja na kontaktu aluvijalne ravni i prigorja, od 2. pol. 19. st. - nizna i okupljena, zbijena naselja - danas, težište naseljenosti i gospodarskog života uz željezničku prugu dolinom Krapine i Krapinčice; industrija • agrarna prenaseljenost od sredine 19. st.  emigracija

9. Hrvatsko zagorje • nema većeg središta (Krapina - županijski centar za veći dio Zagorja); više manjih, lokalnih središta (10 naselja s više od 2000 stanovnika) • 95% naselja ima manje od 1000 st. (3/4 ukupnog stanovništva) • 2011. –198.000 st (1991: 224000); Krapinsko-zagorska županija 132.900 st., 108 st/km2 • maksimalan broj stanovnika 1948.: 272 000 • južni dio Zagorja - dio Zagrebačke urbane regije

10. Marijagoričko pobrđe • Zaprešić(17 200 st.) • bez tradicije centra - razvoj kao trgovište • nakon izgradnje pruge Zaprešić-Varaždin 1886. - prva industrija

11. VARAŽDINSKA REGIJA • Varaždinska i Međimurska županija – 1990 km2, 289.755 st.; 156 st/km2 • glavna središta: Varaždin i Čakovec • ostala manja (bivša općinska) središta: Ivanec, Novi Marof, Ludbreg

12. veliko prometno-geografsko značenje • dva prometna pravca nadregionalne važnosti: 1. transverzalni pravac srednje Podunavlje-sjeverni Jadran 2. longitudinalni pravac istočne Alpe-donja Podravina

13. u srednjem vijeku Varaždin prometno čvorište • 2. polovica 17. st. i 18. st. – izgradnja kolskih cesta  razvoj trgovine  važno gospodarsko, kulturno i političko središte • od kraja 18. st. opada značenje Drave zbog porasta važnosti paralelnog savsko-kupskog pravca  slabljenje gospodarske aktivnosti grada • željeznička pruga 1886.  potaknut razvoj gospodarstva (jača industrijalizacija nakon prvog svjetskog rata)

14. automobilsko doba  razvoj moderne cestovne mreže od 1960-ih godina • koncentracija cestovnih pravaca u varaždinskom čvorištu • položaj Varaždina na glavnom transverzalnom cestovnom pravcu u Hrvatskoj

15. Varaždin i Čakovec: dvojni grad - jača morfološka, slabija funkcionalna veza • osovine urbanizacije uz glavne prometne pravce: najduža i najznačajnija Novi Marof-Varaždin-Čakovec-Mursko Središće + VŽ-Ivanec-Lepoglava • broj i kretanje stanovništva - emigracijski karakter regije; u Zagorju izrazita depopulacija • nakon 1961. određena stabilizacija i pozitivni razvoj stanovništva • sve veće značenje prostorne mobilnosti (dnevne migracije)

16. slabo razvijen urbani sistem –dva veća naselja i centra rada (VŽ, ČK) – jezgra regije u kojoj radi preko polovice ukupno zaposlenih • manji centri rada (Ivanec, Novi Marof, Ludbreg, Lepoglava, Prelog, Varaždinske Toplice, Mursko Središće – preko 1000 zaposlenih)

17. gravitacijsko područje dnevnih migranata u Varaždin ne prelazi granice regije • decentralizacija industrije iz Varaždina

18. regionalna struktura Varaždinske regije: • Varaždinska Podravina (varaždinski kraj) • Ludbreška Podravina • Međimurje • sjeverni dio Hrvatskog zagorja (porječje gornjeg i srednjeg toka Bednje)

19. Varaždinska Podravina • zonalna reljefna struktura: • aluvijalna nizina Drave • pleistocenska dravska terasa • plitvička udolina • osojno tercijarno prigorje Maceljskog i Varaždinsko-topličkog gorja • težište naseljenosti je na kontaktu dravske terase i niže, poplavne zone uz Dravu

20. Varaždin– prvi spomen 1181. • 1209. slobodni kraljevski grad (u 13. st. oko 250 stanovnika); osnivaju se cehovi • od početka 16. st. do 1776. godine - vojnička funkcija; razvoj obrta i trgovine + koncentracija plemstva • 16. stoljeće - zlatni vijek varaždinskog obrta + politička funkcija (u 18. st. oko 6000 stanovnika) • do 1886. stagnacija - 1886. prva željeznička pruga (Zaprešić-Varaždin-Čakovec); razvoj industrije (tekstilna, drvna, kožna itd.) - širenje duž prometnica

21. nakon 1945. godine - suvremeni stambeni blokovi; nova industrija - funkcionalni zoning: u staroj jezgri tercijarne djelatnosti; industrija na J i I

22. broj stanovnika Varaždina: relativno sporo povećanje – od 1869. do 1961. 2,5 puta (10 600 – 26 400) • 1991.: 41.800 st., oko 30.000 zaposlenih • 2011.: 38.839 st.

23. Međimurje • nekad periferni i granični položaj, danas povoljan • gornje Međimurje – brežuljkasti reljef, voćarstvo i vinogradarstvo, disperzna naseljenost, manja naselja, manja gustoća naseljenosti, veća prometna izoliranost • donje Međimurje – nizinski reljef, ratarstvo i stočarstvo, grupirana i veća naselja na rubovima riječnih terasa, gušća mreža centralnih naselja, bolja prometna povezanost

24. kontaktna zona srednjeg Međimurja s glavnim centrom Čakovcem (15.147 st.) - težište naseljenosti • u perifernim dijelovima jači utjecaj susjednih centara (VŽ, KC, do 1991. slovenski centri rada, npr. Ljutomer, Ptuj)

25. 114.000 stanovnika, 156 st/km2 (1991.: 120.000) • etnička homogenost (93,8% Hrvati, 4,5% Romi) • jako iseljavanje od kraja 19. st., ali stalni porast broja stanovnika • iseljavanje najprije u prekooceanske zemlje i u zapadnu Europu, a kasnije u druge dijelove Hrvatske

26. Čakovec - osnovan 1266. kao utvrda; obrtničko naselje od 15. st., gradsko središte nakon izgradnje željezničke pruge 1860. godine • 1850. 2250 st., 2001. 15.600 st. • 2011. 15.147 st. • važan centar rada

27. VARAŽDINSKA REGIJA • Ludbreška Podravina - uz donji tok Bednje • težište naseljenosti: pleistocenska terasa – najgušća i najstarija naselja; na izlazu Bednje u podravsku nizinu je Ludbreg (3603) • kalničko prigorje – razbacana mala naselja i osamljena gospodarstva • sjeverni i istočni dio Hrvatskog zagorja – Ivanečki i Novomarofski kraj – u porječju gornjeg i srednjeg toka Bednje • Ivanec (5234), Lepoglava (4174), Novi Marof (1956), Varaždinske Toplice (1765)

28. BJELOVARSKA REGIJA • Bjelovar slabije razvijenod ostalih regionalnih centara Središnje Hrvatske • razlozi: slabiji prometni položaj, nepovoljna prometna infrastruktura (osobito u željezničkom prometu) • Bjelovar dijeli funkciju regionalnog centra s Koprivnicom

29. ne postoji izrazita koncentracija stanovništva i radnih mjesta u jednom ili dva naselja kao u ostalim regijama (npr. Karlovac-Duga Resa, Sisak-Petrinjai Varaždin-Čakovec su dvojni gradovi s 55 000 -70000 st. i 35 000 –50000 zaposlenih) • 2veća centra: Bjelovar (27.024 st.), Koprivnica (23.955) i nekoliko manjih: Virovitica (14.688) Križevci (11.231), Daruvar (8567), Đurđevac (6349), Pitomača (5646), Pakrac (4842), Garešnica (3874), Grubišno Polje (2917), Čazma (2801), Lipik (2258)...

30. izgradnja željezničke mreže od 1870. (Gyekenyes-Koprivnica-Zagreb) • 1875.: Virovitica-Barcs i Suhopolje-Daruvar-Pakrac

31. jedan glavni željeznički pravac ZG-KC-OS i dva sporedna kraka: KŽ-BJ-Kloštar Podravski i Suhopolje-Daruvar-Banova Jaruga • Bjelovar ostao postrani; razvija se samo kao cestovno križište • posebno značenje podravske cestovne magistrale

32. Bjelovarska regija - obuhvaća porječje Lonje, Česme i Ilove (Lonjsko-česmanska zavala i Poilovlje) te srednju ili bilogorsku Podravinu; na jugu je Moslavačka gora (prostor oko Moslavačke gore – Moslavina) • Lonjsko-česmanska zavala -u većem dijelu je ravnjak u kojeg su tekućice usjekle plitke doline • Poilovlje : 1. brdsko Poilovlje (zapadni rub slavonskog gorja), 2. nizinski prostor (doline Pakre i Ilove do Lonjskog polja) • srednja Podravina je potolina između Kalnika, Bilogore, Papuka i niskih masiva u južnoj Mađarskoj • 3 zone: pleistocenski ravnjak, pješčano područje (Đurđevački peski), aluvijalna ravan Drave

33. Drava je najhirovitija panonska rijeka: ima znatan pad i brzi tok; vrlo jaka erozija brojni meandri, suha korita i mrtvi rukavci s obje strane Drave i 5-6 km daleko od današnjeg toka (Legrad) • posljedica – granice • podložnost poplavama - moderna regulacija počela 1908. g.

34. razvoj naseljenosti • u srednjem vijeku veliki broj burgova • u tursko doba nesigurno područje • različite kolonizacije  miješana etnička struktura i različiti oblici naselja • nove gospodarske grane

35. nizna sela - od doba Vojne krajine (kraj 18. st.), a naročito za vrijeme kolonizacije od sredine prošlog stoljeća • gomilasta sela - sastavljena od više zaselaka • konaci

36. snažna kolonizacija  porast ukupnog broja stanovnika (90% od 1857.-1961.), ali smanjenje u nekim dijelovima (od 1931.) • iseljavanje u Ameriku (1900.-1910. oko 17.000 ljudi) • iseljavanje u Zagreb i lokalna središta - depopulacija seoskih naselja

37. 1961.-2011. smanjenje 25% (sa 410.000 na 300.000) • 2011.: 300.000 st., 52 st/km2 • najgušće naseljeni bjelovarski i koprivnički kraj, a najrjeđe grubišnopoljski i čazmanski

38. Bjelovar - novi grad, osnovan 1756. godine kao krajiško središte • tipični krajiški grad s velikim središnjim trgom oko kojeg su vojarne, crkve i javne zgrade

39. Koprivnica - željezničko raskrižje (podravski i mađarsko-jadranski pravac), industrijsko središte (prehrambena, drvna industrija...)

40. 2 velika naftonosna bazena: podravski i moslavački • istraživanja u Podravini počela prije više od 100 godina • proizvodnja nafte započinje 1966. (polje Jagnjedovac), proizvodnja plina od 1973. (Legrad, Ferdinandovac, Molve) • prva ležišta nafte u Moslavini otkrivena 1948. g. (Križ)