Obrazovanje državnih službenika – problem ili rješenje?

1. Obrazovanje državnih službenika – problem ili rješenje? Prof. dr. sc. Gordana Marčetić Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

2. Sustavi obrazovanja i usavršavanja (O/U) javnih službenika • Profesionalizam javnih službenika - plaća, puno radno vrijeme, posebno obrazovanje → pojavljuje se istodobno s nastankom profesionalne uprave • Stručnost (merit system) – politizacija, diletantizam (spoils system). • Viši i najviši položaji → profesionalci, a ne političari (izrada nacrta propisa, predlaganje složenih policy programa i strategija, međuresorska suradnja, postavljanje standarda itd.). • Većina razvijenih zemalja uspostavlja sustave O/U nakon 1960-ih. Vodeća uloga: →Francuska (elitne škole za opću upravu – École Nationale d' Administration, regionalni i međunarodni instituti za upravu, specijalizirane škole u sastavu ministarstava) →Njemačka (programi iz javne uprave - sveučilište Konstanz, Potsdam, Deutsche Hochschule für Verwaltungswissenshaften Speyer (od 1947) Visoka škola javne uprave s PDS-om (1976) po uzoru na ENA-u, posebni fakulteti za JU u njemačkim zemljama)

3. Obrazovanje – usavršavanje i osposobljavanje • Obrazovanje (eng. education) u formalnim, akademskim i drugim obrazovnim institucijama • Usavršavanje i osposobljavanje tijekom službe (eng. in- servicetraining) • Termin “izobrazba” (ZODS i drugi propisi), nejasno usmjerenje i značenje (terminološki i sadržajno). • Kontinentalna Europa, rad u upravi → životno zanimanje, karijera (naglasak na obrazovanju. Osobito se naglašava obrazovanje službenika za visoke položaje od kojih se očekuje najveće znanje te sposobnost upravljanja i rješavanja složenih praktičnih problema) • Anglosaksonske zemlje, uprava → skup poslova za pripadnike različitih profesija (naglasak na usavršavanju)

4. Službenički sustavi i OOU • Karijerni sustavi -modeli O/U-a prikladniji za daljnji razvoj karijere službenika. Početno osposobljavanje daje opći okvir za rad u javnoj službi, dok adaptivno osposobljavanje priprema kandidata za specifične funkcije nakon ili prije premještaja (napredovanja). • Sustavi radnih mjesta cijene specijalistička znanja koja su potrebna za pojedina radna mjesta. Službenici se stručno usavršavaju tijekom službe kako bi poboljšali svoje vještine s obzirom na nove tehnologije i razvoj struke. • Od 1990-ih → trend međusobnog približavanja. Karijerni sustavi postaju fleksibilniji i uvode programe kontinuiranog usavršavanja, a sustavi radnih mjesta uvode neke oblike početnog obrazovanja i adaptivnog osposobljavanja, osobito za vodeće osoblje.

5. Tranzicijske zemlje • Različit fokus ZE i IE. Zapadnoeuropske zemlje → uvođenje metoda NJM-a u stabilne klasične upravne modele. Tranzicijske zemlje → pokušaji utemeljenja profesionalne i depolitizirane javne uprave, prilagodba EU standardima i uspostava početnih programa O/U-a • Programi O/U-a u nastajanju (nedostatak strategije i vizije, parcijalni programi, nedostatna financijska sredstva, manjak stručnog osoblja i potrebnih znanja iz ULJP-a) • Razlike između tranzicijskih zemalja. Neke zemlje (Mađarska, Bugarska itd.) imaju dugu tradiciju proučavanja upravnih disciplina i školovanja javnih službenika (pod utjecajem germanske doktrine), dok druge (Armenija, Moldavija, Baltičke zemlje) tek početkom 1990-ih počinju uspostavljati sustave O/U-a za javne službenike.

6. Povijest upravnog obrazovanja u Hrvatskoj • 1769. Marija Terezija osniva Političko-kameralni studij u kraljevinama Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. 1776. studij je integriran s pravnim studijem na Juridičkom (danas Pravnom) fakultetu. • Posebni studij uprave pojavljuje se ponovo tek 1956. s osnivanjem Visoke upravne škole u Zagrebu. 1968 VUŠ se integrira u PFZ. • Viša upravna škola u Zagrebu (1957) pripojena je PFZ-u 1983. • Obrazovanje za državnu službu → izraženi pravni naglasak. • Osnivanjem DV-a 1998. upravni studij se počinje izvoditi izvan PFZ-a. Modernizacija studijskog programa (2→3 g), uvođenje politoloških, ekonomskih, organizacijskih i upravno-tehničkih sadržaja, sukladno suvremenim trendovima u razvijenim zemljama.

7. Upravni studiji (na javnim institucijama) • Dodiplomski upravni studiji (BA - 3 g.) (1) na DV u Zagrebu (u tijeku proces ponovne integracije s PFZ-om) (2) u sklopu PF u Splitu (3) u sklopu PF u Osijeku (4) u sklopu veleučilišta u Vukovaru, Gospiću, Požegi i Šibeniku • Diplomski upravni studiji (MA) – 0 (ne postoji vertikalna prohodnost) • Poslijediplomski studiji (1) Specijalistički sveučilišni poslijediplomski studij Javna uprava (2006) u trajanju od 1. g. (za sve struke) (2) do 2007. dvogodišnji PDS upravno-političkog smjera (mr. sc.) na PFZ. Nakon 2007. → dvogodišnji PD specijalistički studij (mag. specijalist prava) i trogodišnji PD doktorski studij (doktor pravnih znanosti) Javno pravo ijavna uprava (samo dipl. pravnici i dipl. politolozi) po Bolonji.

8. Problem → rješenje • Unatoč dugoj tradiciji, u Hrvatskoj ne postoji strategija, vizija, ni osmišljena politika upravnog obrazovanja. Očigledno je permanentno nerazumijevanje, neosjetljivost i nezainteresiranost političara i ključnih aktera na sagledavanju i rješavanju ovog pitanja koje povlači niz drugih problema unutar državne uprave. • Temeljni problem → nedostaje srednja karika, visokoobrazovni program za javnu upravu (kakvi postoje u svim zemljama Europe osim u Hrvatskoj!). • Rješenje → uspostaviti vertikalno prohodan sustav upravnog obrazovanja po Bolonjskoj formuli 3+2+3 na razini nezavisne institucije (Fakultet za javnu upravu) ili u sklopu postojećih institucija (PFZ, sveučilišni odjel) koji će se vezati za sustav zapošljavanja u državnoj upravi i lokalnoj/regionalnoj samoupravi. • Program treba biti multidisciplinarnog usmjerenja (upravno-tehnički, ekonomski, politološki, sociološki, metodološki, praktični i drugi sadržaji). Pravo je nedostatno za rješavanje složenih problema s kojima se suočava moderna uprava. • Takav studij nije konkurencija Državnoj školi za javnu upravu koja se temeljno bavi stručnim usavršavanjem državnih službenika (in-service training) i osposobljavanjem u specifičnim vještinama potrebnih za poslove pojedinog radnog mjesta.

9. Hvala na pažnji! Prof. dr. sc. Gordana Marčetić Pravni fakultet u Zagrebu e-mail: gmarceti@pravo.hr