70 likes | 219 Views
EKONOMSKA POLITIKA . 1. EKONOMIKA BLAGOSTANJA. Dva glavna “igrača” društvene interakcije: TRŽIŠTE i VLADA. Ostvarivanje ekonomskih rezultata uz poštivanje načela EFIKASNOSTI i JEDNAKOSTI. Efikasnost se temelji na Paretovom kriteriju. Osnovni teoremi EB:
E N D
1. EKONOMIKA BLAGOSTANJA • Dva glavna “igrača” društvene interakcije: TRŽIŠTE i VLADA. • Ostvarivanje ekonomskih rezultata uz poštivanje načela EFIKASNOSTI i JEDNAKOSTI. • Efikasnost se temelji na Paretovom kriteriju. • Osnovni teoremi EB: 1. Konkurencijska ravnoteža u SK je Pareto optimalna. 2. Ako postoje potpuna tržišta i određeni uvjeti, svako Pareto optimalno stanje se može realizirati kao ishod konkurencijske ravnoteže ostvaren prerspodjelom resursa između pojedinaca (alokacija i raspodjela).
2. PARETO OPTIMALNOST • Paretov kriterij ima dvije prepozicije: 1. Društvo povećava blagostanje krećući se iz a u b → svima je bolje. 2. Društvo povećava blagostanje krećući si iz a u b → barem jednom pojedincu je bolje, a niti jednom nije gore. • Pareto optimalnost – društveno stanje je Pareto optimalno ako kretanjem iz tog stanja u bilo koje drugo nije moguće povećati blagostanje jednog člana društva, a da se pri tome ne pogorša stanje barem jednog drugoga.
2. PARETO OPTIMALNOST • Pareto optimalnost zahtijeva: a) Efikasnu alokaciju POTROŠNJE, MRSA=MRSB=…=MRSn b) Efikasnu alokaciju PROIZVODNIH INPUTA, MRTSA=MRTSB=…=MRTSn c) OPĆU EFIKASNOST, MRSA=MRSB=…=MRSn=MRT MRTSA=MRTSB=…=MRTSn=MRT
3. OGRANIČENJA • Ograničenja teorije opće ravnoteže • Metodološki individualizam – pojedinačne preferencije su zadane bez obzira na čimbenike koji utječu na te preferencije (okolina, društ. običaji), ignorira pravilo uvjeravanja. • Statička priroda – teorija opće ravnoteže je jedina sposobna tumačiti statički aspekt Paretovog krterija, koji je barem u načelu otvoren za dinamičku interpretaciju jer je moguće zamisliti alokaciju resursa kao dinamičan problem.
3. OGRANIČENJA • Ograničenja Pareto optimalnosti: • Posljedica su: • Hipoteze o neusporedivosti • Postulata etičkog individualizma – ne dozvoljava uzeti u obzir: a) prava i slobode ili b) raspoloživost dobara koja se smatraju društveno korisnim bez obzira na korisnost koju pojedinačni agenti od njih mogu dobiti.