U pravljanje Troškovima

1. Upravljanje Troškovima • menadžersko računovodstvo posebnu pažnju poklanja upravljanju troškovima. • Mogući prilazi razmatranja problematike troškova su brojni. • dominantno pitanje iz teorije troškova, sa pozicija menadžerskog računovodstva, zauzimaju planiranje, budžetiranje i kontrola troškova. • Obuhvatanjem i evidentiranjem troškova bavi se finansijsko računovodstvo. • praćenje troškova po mjestima nastajanja (centrima odgovornosti) i nosiocima (gotovi proizvodi, poluproizvodi, usluge) ne spada u domen toga računovodstva. • Ti aspekti su karakteristični za troškovno računovodstvo. • Troškovno računovodstvo, kao što je već istaknuto, može biti uključeno u menadžersko računovodstvo, ali se isto tako može posmatrati kao posebno računovodstvo. • U svakom slučaju i troškovno i finansijsko računovodstvo zasnivaju se na historijskim činjenicama pa se u tom dijelu oni preklapaju. • kada je u pitanju upravljanje troškovima, taj aspekt obuhvata, prije svega, njihovu projekciju u budućnosti, pa takav tretman troškova spada u domen MENADŽERSKOG, a ne finansijskog računovodstva

2. Upravljanje Troškovima • Suština upravljanja troškovima predstavlja težnju za postizanje menadžerskih ciljeva na osnovu optimalnog angažovanja troškova. • osnovni cilj upravljanja troškovima je ostvariti što veću dugoročnu korist od učinjenog troška, odnosno postići menadžerski cilj uz minimiziranje troškova bez dugoročnih negativnih posljedica na poslovne efekte i poziciju na tržištu. • Pogrešno bi bilo zaključiti da je primarni zadatak upravljanja troškovima njihovo jednostrano reduciranje. • žrtvovanje resursa za ostvarivanje određenih učinaka u neposrednoj je relaciji sa cijenom koja se u konkurenciji na tržištu može ostvariti.

3. Upravljanje Troškovima • U teoriji i praksi upravljanja troškovima razvijeni su brojni modeli koji se mogu klasificirati u sljedeće grupe: • model tradicionalnog upravljanja proizvodnim troškovima (Traditional Product Casting) • modeli upravljanja troškovima zasnovani na procesu (Process Based Casting) • modeli upravljanja troškovima bazirani na aktivnostima (Activity Based Casting) • modeli zasnovani na integraciji upravljanja troškovima proces/aktivnosti i modeli upravljanja ukupnim troškovima • modeli koji pored kvantitativnih uključuju i kvalitativne elemente kontrole troškova

4. Upravljanje Troškovima • Uvođenje modela upravljanja troškovima za menadžere predstavlja očekivanje većeg finansijskog rezultata. • upravljanje troškovima predstavlja primaran problem naročito kada se pojave loši rezultati u poslovanju i kada se neke akcije na području troškova ne mogu pokretati. • U takvoj situaciji obično dolazi do radikalnih restrikcija troškova. • Međutim, takve kampanje koje za posljedicu imaju radikalnu redukciju troškova nisu u funkciji upravljanja troškovima. One su ustvari posljedica lošeg upravljanja troškovima. • Proces upravljanja troškovima treba shvatiti kao stručan i odgovoran posao. On se mora provoditi konstantno i zasnivati na dugoročnoj osnovi u smislu procjene troškova i koristi od učinjenih troškova.

5. Klasifikacija troškova • Po prirodnim vrstama • Po mjestima nastajanja • Po nosiocima • Na osnovu promjene obima aktivosti troškovi se mogu raščlaniti na: • fiksne • varijabilne • mješovite • diskrecione

6. Klasifikacija troškova • Posebna klasifikacija troškova sa stanovišta predviđanja i komparacije dijeli troškove na: • stvarne • planske i • standardne

7. Klasifikacija troškova • U menadžerskom računovodstvu veoma značajna podjela troškova polazi sa stanovišta donošenja specifičnih menadžerskih odluka. Primjeri ovakve klasifikacije su brojni: Navodimo jednu od njih: • opravdani i neopravdani troškovi • izbježivi i neizbježivi troškovi • oportunitetni troškovi • transakcijski troškovi • interne cijene u funkciji troškova • troškovi konkurentnosti.

8. Klasifikacija troškova • Oportunitentni troškovi (opportunity cost) pojavljuju se isključivo u terminima menadžerskog računovodstva. • U slučaju ostvarivanja alternativnih zarada mogu nastati oportunitetni troškovi. • Oni predstavljaju uporednu mjeru pokrića fiksnih troškova i ostvarenja eventualnog dobitka. • Međutim, u nekim situacijama ovi troškovi ne mogu uopšte nastati kao n.p.r. kada je u pitanju plinovod, naftovod, i sl. jer ne postoji mogućnost korištenja tih kapaciteta za neku drugu namjenu.

9. Klasifikacija troškova • Transakcijski troškovi predstavljaju troškove vezane za razmjenu na tržištu, a obuhvataju: • troškove sačinjavanja ugovora • troškove nastale kao posljedica raskida ugovora • troškove kontrole provođenja ugovora • troškove iznalaženje novih poslovnih partnera itd.

10. Klasifikacija troškova • Interne cijene u ulozi troškova predstavljaju specifične troškove određenog centra odgovornosti za koje se tereti u vezi interno nabavljenih inputa. • Interne cijene su u isto vrijeme interni prihodi i interni troškovi istog preduzeća ali različtih organizacionih jedinica. • Osnovni razlog uvođenja internih cijena u funkciju troškova sadržan je u činjenici što jedan centar odgovornosti u ulozi kupca želi sniziti internu cijenu dobivenu od drugog centra odgovornosti (dobavljača) čime se smanjuju i ukupni troškovi preduzeća. • Na taj način kontrolna funkcija dolazi do većeg izražaja nego kada je obavlja vrhovni menadžment.

11. Klasifikacija troškova • troškovi konkurentnosti su vezani za održavanje konkurentnog položaja preduzeća na tržištu. • Među najbitnije troškove iz ove vrste mogu se ubrojiti troškovi vezani ze održavanje kvaliteta i dizajna proizvoda, troškovi reklame i propagande itd. • Povećanje ili smanjenje ovih troškova ima dugoročan uticaj na ostvarivanje dobiti, pa menadžer treba biti oprezan kada vrši njihovu redukciju. • Naime, svaka redukcija može dovesti do smanjenja konkurentske sposobnosti preduzeća na tržištu a time i do smanjenja finansijskog rezultata.

12. Metode razdvajanja fiksnih i varijabilnih troškova • metod računovodstvene klasifikacije troškova • procjena korištenjem historijskih podataka • metod industrijskog inženjeringa • metoda najmanjih kvadrata regresijske analize • metoda linije trenda • metoda najvišeg i najnižeg stepena zaposlenosti

13. Odnosi Troškova I Prihoda • Apsorbcioni pristup troškovima ne vrši razdvajanje niti pravi razliku između fiksnih i varijabilnih troškova proizvodnje već se svi proizvodni troškovi tretiraju jednom integralnom cjelinom. • Takav pristup troškovima predstavlja osnovu izvještaja finansijskog računovodstva. • Sa tog aspekta valorizovanje zaliha (nezavršene i završene proizvodnje) vrši se po troškovima koji sadrže i fiksnu i varijabilnu komponentu. • Dobitak prije oporezivanja utvrđuje se oduzimanjem od bruto dobitka troškova uprave i prodaje, te troškova kamata.

14. Odnosi Troškova I Prihoda • Kod marginalnog pristupa troškovima dolazi do razdvajanja ukupnog prihoda na varijabilne troškove i ostatak prihoda koji se naziva kontribucija ili kontribucijska mreža. • Kod ovog pristupa troškovima dobitak prije poreza se dobije kada se od kontribucijske mreže oduzmu fiksni troškovi što znači da kontribucijska mreža sadrži fiksne troškove i neto dobit. • kod marginalnog pristupa troškovima, fiksni troškovi nisu uključeni u valorizovanje proizvodnje (nisu apsorbovani) nego se tretiraju vremenskim troškovima. • Inače, varijabilni troškovi sačinjeni su od direktnih troškova materijala i plata, te varijabilnih troškova proizvodne i opšte režije.

15. Odnosi Troškova I Prihoda • Kod marginalnog pristupa troškovima dolazi do razdvajanja ukupnog prihoda na varijabilne troškove i ostatak prihoda koji se naziva kontribucija ili kontribucijska mreža. • Kod ovog pristupa troškovima dobitak prije poreza se dobije kada se od kontribucijske mreže oduzmu fiksni troškovi što znači da kontribucijska mreža sadrži fiksne troškove i neto dobit. • kod marginalnog pristupa troškovima, fiksni troškovi nisu uključeni u valorizovanje proizvodnje (nisu apsorbovani) nego se tretiraju vremenskim troškovima. • Inače, varijabilni troškovi sačinjeni su od direktnih troškova materijala i plata, te varijabilnih troškova proizvodne i opšte režije.

16. Odnosi Troškova I Prihoda • Razlike u primjeni dvaju pristupa troškovima može se ilustrovati numeričkim primjerom analize finansijskog rezultata. • Pretpostavimo da se radi o proizvodnji 10.000 jedinica nekog proizvoda. • Prihod od prodatih proizvoda iznosio je 80.000 KM; • varijabilni troškovi 21.000 KM; • fiksni troškovi proizvodne režije 9000 KM i • troškovi opšte režije 30.000 KM.

17. Odnosi Troškova I Prihoda • Obračun dobiti po apsorbcionom i marginalnom pristupu izgledao bi ovako:

18. Odnosi Troškova I Prihoda • U finansijskom računovodstvu apsorbcioni pristup troškovima je obavezujući, dok marginalni pristup nije dopušten. • Međutim, kontribucijska mreža, kao i marginalni pristup troškovima se veoma često koristi na području menadžerskog računovodstva naročito kada je u pitanju proces planiranja, kontrole i donošenja poslovnih odluka

19. Odnosi Troškova I Prihoda • Promjena obima proizvodnje dovešće do značajnog pomjeranja u apsorbcionom pristupu troškovma što je jedan od osnovnih razloga da se menadžersko računovodstvo više oslanja na marginalni pristup odnosno kontribucijsku maržu. • U slučaju kada nema zaliha gotovih proizvoda niti nedovršene proizvodnje ova dva pristupa daju isti finansijski rezultat • U slučaju da postoje zalihe, finansijski rezultat prema ova dva pristupa je različit

20. Odnosi troškova, obima proizvodnje i finansijskog rezultata • Analiza odnosa: troškovi-obim proizvodnje-dobitak ustvari predstavlja aplikaciju menadžerskog računovodstva. • CVP analiza razmatra i utvrđuje odnose između troškova i dobiti zavisno od obima aktivnosti (obim proizvodnje). • Ako pri ovoj analizi posmatramo ponašanje troškova u odnosu na visinu prihoda utvrdićemo da je to ponašanje različito. • Jedni troškovi biće proporcionalni, drugi neproporcionalni, a treći će potpuno mirovati imajući u vidu kretanje prihoda. naravno, u situaciji kada dođe do promjena u strukturi troškova.

21. Odnosi troškova, obima proizvodnje i finansijskog rezultata • Osnovu CVP analize čini pretpostavka da su prodajne cijene veće od varijabilnih troškova. • U tom slučaju svako povećanje obima proizvodnje znači veći stepen pokrića fiksnih troškova i mogućnost nastanka dobitka. • Kritičnu tačku u ovoj analizi čini “tačka pokrića”. • Ona nastaje u onom obimu aktivnosti kada dođe do podudarnosti visine ukupnih troškova sa visinom prihoda. • Sve do tačke pokrića kontribucijska marža sastoji se isključivo od fiksnih troškova. • Iznad te tačke slijedi zona u kojoj se ostvaruje dobitak tako da razliku između varijabilnih troškova i dobitka čini kontribucijska marža (dio za pokriće fiksnih troškova i dobitak).

22. Odnosi troškova, obima proizvodnje i finansijskog rezultata

23. Odnosi troškova, obima proizvodnje i finansijskog rezultata

24. Osnovni obrasci za područje planiranja, odstupanja odkontribucijske marže i vrednovanje poslovnihrezultata

25. Osnovni obrasci za područje planiranja, odstupanja odkontribucijske marže i vrednovanje poslovnihrezultata

26. Osnovni obrasci za područje planiranja, odstupanja odkontribucijske marže i vrednovanje poslovnihrezultata

27. Osnovni obrasci za područje planiranja, odstupanja odkontribucijske marže i vrednovanje poslovnihrezultata • U grupu obrazaca za kontrolu odstupanja od ciljanih veličina kontribucijske marže spadaju:

28. Osnovni obrasci za područje planiranja, odstupanja odkontribucijske marže i vrednovanje poslovnihrezultata • u osnovne obrasce za vrednovanje poslovnih rezultata spadaju :