80 likes | 294 Views
O FATALIZMU. Fatalizam je najsna ж niji vid ispo љ ava њ a sudbine.Latinskom rije ч ju (fatum) ozna ч ena je vjera u neophodnost,u nu ж nost,u neizbje ж nost,pa ч ak i u neo ч ekivanost i iznenadnost. Sinonimi za rije ч sudbina su: udes,kob,predodre ђ enost,zvijezda,provi ђ e њ e.
E N D
Fatalizam je najsnaжniji vid ispoљavaњa sudbine.Latinskom rijeчju (fatum) oznaчena je vjera u neophodnost,u nuжnost,u neizbjeжnost,pa чak i u neoчekivanost i iznenadnost. Sinonimi za rijeч sudbina su: udes,kob,predodreђenost,zvijezda,proviђeњe. Vjera чovjekova u sudbinu veoma je stara.Ona je poznata u arapskoj religijи, u grчkoj mitoligijи,pa i filozofiji,u hinduистичким religijama,naroчito kod Kineza i drugih naroda. Znatan doprinos чovjekovom shvataњu Boga kao slobodnog biћa dalo je jevrejstvo,a posebno hriшћanstvo. Judaizmu i hriшћanstvu vjera u sudbinu je nepoznata.
Jevrejsko poimaњe slobode Jevrejska vjera u jednog Boga dala je veliki napredak u чovjekovom odnosu prema poznatim i nepoznatim nebeskim silama. Vjera Jevreja da onaj koji odreђuje шta ћe se sa чovjekom dogoditi nije sudbina veћ Bog koji ga je stvorio i da Bog zna sve dogaђaje unaprijed ukazuje na poimaњe i shvataњe Boga,od strane Jevreja,kao sveznajuћeg i slobodnog biћa.
Hriшћansko poimaњe U Hristovim jevanђelima ne daje nam se nikakav razlog niti povod da vjerujemo u sudbinu.Sama rijeч fatalizam nije pomenuta ni kod jednog novozavjetnog pisca. Problem чovjeka i њegove slobode,ali slobode u Bogu,opisaћe sveti oci.Ovaj problem uчiteљi Crkve rijeшili su tako шto biћe nisu shvatali kao izraz prirode i њenih svojstava,veћ kao izraz liчnosti. Vjeчno postojaњe чovjeka i svijeta nije svojstvo promjenљive i stvorene prirode veћ opredjeљeњe slobodno za zajednicu sa vjeчnim Bogom.
O liчnostiGospodaIsusaHrista Joш u raju Bog je obeћaoposlati u svijetSinaSvoga.Toobeћaњe naziva se Protojevanђeљe. Od samogroђeњa,anaroчitoizlaskomnajavnupropovijed,чovjeчanstvo je prepoznalo u HristuBoga.Cjelokupanжivot i rad Hristovopisan je u jevanђeљimakojihimaчetiri,ito:Matejevo,Markovo,Lukino i Jovanovo. Izjevanђelskogopisasaznajemo o Hristovimboжanskimdjelima.VrhunacЊegoveboжансkenaukesudvijenajveћe zapovиjesti o љubavi:ЉubavpremaBogu i premaљudima. U Hristovoj liчnostiostvarena je tajnaБoga i чovjeka. Tajna se sastoji u silaskuBoganazemљu u vidљivomobliku i ponovouvoђeњe чovjekananebo.
Hristos-istiniti Bog ProuчavaњemHristovogжivota i radamora se zakљuчiti da je HristosistinskiBog.StvarnostnakojojstojiHristovodjelaњe jesteboжanstvo.Hristovoboжanstvo je prva i osnovnaistinajevanђeљa. Djelakoja je чinionajveћe susvjedoчanstvoЊegovogboжanstva.Posvojojprirodi ta djelamoжe чinitisamo Bog. Djela,svojstvenaBogu,jesu:Lijeчeњe svihvrstafiziчkih i psihiчkihbolesti,izgoњeњe zlihduhova,oprastaњe grijehova i vaskreseњe mrtvih. OчeviciHristovi i svjedociњegovogжivota i radaneustraшivotvrde da je Hristos Sin Boжiji i Bog.
Hristos-istinitiчovjek Hristos je istinitiчovjek.Realanulazak u istorijusvijeta i uzimaњеnasebesvegaчovjekovog,osimgrijeha,najveћi je dokaz i potvrdaЊegovogчovjeшstva. Sedamdanapredsvojestradaњe uшao je u Jerusalimuzpratњu velikogbrojaљudi.NekolikodanaposlijeЊegoviprotivnicitraжilisuЊegovusmrt.Svjedoчanstva o tome ostalasu,ne samo u jevandjelju,nego i u jevrejskim i rimskimzapisima.
Hristos-istinitiБogoчovjek Hristos je istinitiБog i istinitiчovjek,cio Bog i cioчovjek,to nameћe joшjednuistinu i zakљuчak:Hristos je istinitiBogoчovjek.Utoj liчnostisjediњeno je boжanstvo i чovjeчanstvo. KakosuformulisaliociЧetvrtog vaseљenskogsabora,Hristos se uvijekosjeћa i pojavљujekaojedna liчnost.Kaotakav,On je temeљhriшћanstva.