1 / 22

OPĆI DIO GRAĐANSKOG PRAVA

OPĆI DIO GRAĐANSKOG PRAVA. POJAM GRAĐANSKOG PRAVA. Građansko pravo u objektivnom smislu je grana privatnog prava koja kao skup pravnih pravila uređuje one imovinske odnose u koje ljudi ulaze povodom stvari, činidaba ili imovine.

adonis
Download Presentation

OPĆI DIO GRAĐANSKOG PRAVA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. OPĆI DIO GRAĐANSKOG PRAVA

  2. POJAM GRAĐANSKOG PRAVA • Građansko pravo u objektivnom smislu je grana privatnog prava koja kao skup pravnih pravila uređuje one imovinske odnose u koje ljudi ulaze povodom stvari, činidaba ili imovine. • Građansko pravo u subjektivnom smislu je skup ovlaštenja koja pravnim subjektima u građanskopravnim odnosima priznaju norme objektivnog građanskog prava. • Naziv građansko pravo potječe iz rimskog prava od ius civile (pravo kojim su se mogli služiti samo rimski građani, a ne i stranci). • Osim naziva građansko pravo koristi se ponekad i naziv civilno pravo. • Ranije su korišteni nazivi privatno pravo i imovinsko pravo no oni obuhvaćaju preširok sadržaj • Podjela prava na privatno i javno sve više se smatra anakronizmom • Privatno pravo obuhvaća osim građanskog još i trgovačko pravo, autorsko pravo, pravo osiguranja, vrijednosnih papira i dr. • Imovinsko pravo obuhvaća pored građanskog i trgovačko, financijsko, carinsko pravo i dr.

  3. NAČELA GRAĐANSKOG PRAVA • Pojedini dijelovi građanskog prava imaju i svoja posebna načela, a kao zajednička svim dijelovima ističu se najčešće četiri temeljna načela • 1. Načelo dispozitivnosti znači da građanskopravni odnos nastaje, mijenja se i prestaje prije svega voljom stranaka. • 2. Stranačka ravnopravnost – položaj stranaka koordiniran, nema subordinacije • 3. Imovinska sankcija • 4. Prometnost prava – subjektivna imovinska prava su prenosiva s jednog subjekta na drugoga. I u građanskom pravu postoje neprenosiva prava (strogo osobna građanska prava – npr. pravo na pravljenje oporuke), ali prevladavaju prometna prava. • Npr. u obiteljskom i upravnom pravu ne postoji u pravilu promet prava

  4. SUSTAV GRAĐANSKOG PRAVA • Poznata su dva sustava u povijesnom razvitku građanskog prava: institucijski i pandektni • Institucijski sustav potječe iz rimskog prava (Gajeve Institucije) i po njemu se građansko pravo dijelilo na: 1. osobe, 2. imovinu (stvari) i 3. tužbe. Primijenjen je u Austrijskom građanskom zakoniku iz 1811. i Francuskom građanskom zakoniku iz 1804. • Pandektni sustav primijenjen je u Njemačkom građanskom zakoniku iz 1896., a nastao je u njemačkoj pravnoj teoriji • Po pandektnom sustavu građansko se pravo dijeli na: 1. opći dio, 2. obvezno pravo, 3. stvarno pravo, 4. obiteljsko pravo i 5. nasljedno pravo. • U nas se građansko pravo sastoji od općeg dijela, stvarnog, obveznog i nasljednog prava.

  5. ODNOS GRAĐANSKOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA • Građansko i trgovačko pravo; u nekim je državama poput Njemačke i Francuske trgovačko pravo odvojeno od građanskoga i uređeno posebnim propisima, dok je u nas zadržana jedinstvenost uređivanja obveznih odnosa za sve pravne subjekte (slično u Italiji i Švicarskoj) • Građansko i obiteljsko pravo; sličnosti u imovinskim odnosima u braku i obitelji; razlike u neprometnosti obiteljskih prava i nepostojanju imovinske sankcije u obiteljskom pravu • Građansko i radno pravo • Građansko i upravno pravo • Građansko i međunarodno privatno pravo - Kolizijska pravila upućuju na primjenu pravnih pravila određene države u imovinskim odnosima s međunarodnim obilježjem.

  6. IZVORI GRAĐANSKOG PRAVA • Izvori građanskog prava u formalnom smislu su oblici u kojima se javljaju pravna pravila. • 1. Propisi • Ustav RH (jamči se pravo vlasništva i nasljeđivanja; jamči se poduzetnička i tržišna sloboda) • Zakoni: Zakon o obveznim odnosima (2005.), Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1996.), Zakon o nasljeđivanju (2003.), Zakon o zemljišnim knjigama (1996.), Zakon o najmu stanova (1996.), Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora (1996., 2004.) • Pravna pravila OGZ-a više se ne primjenjuju • 2. Pravni običaji su pravila ponašanja koja su se kroz izvjesno potrebno vrijeme oblikovala u društvenoj zajednici na osnovi nekog ponavljanjem utvrđenog shvaćanja, a zakonski im je propis svojom normom izravno ili neizravno dao pravni karakter • Pravni običaji važe samo ako ih zakon prizna • Pravni običaj služi za popunjavanje tzv. pravnih praznina

  7. Pravni običaj ne smije biti suprotan ustavu, prisilnim propisima i moralu društva Najčešće sam propis upućuje na mogućnost primjene običaja (npr. u stvarnom pravu prema ZV kod podizanja ograde između dvije nekretnine) Primjena običaja u obveznim odnosima može se ugovoriti Uzance – kodificirani trgovački običaji (opće i posebne) 3. Sudska praksa nije izravan izvor građanskog prava (drukčije u engleskom pravu - sudski presedani); objavljivanje sudskih odluka utječe na ujednačavanje sudske prakse; sudska odluka obvezuje stranke na koje se odnosi. 4. Pravna znanost nije izravan izvor prava

  8. GRAĐANSKOPRAVNI ODNOS • Građanskopravne odnose uređuju pravna pravila građanskog prava • Da bi nastao građanskopravni odnos potrebno je da se dogode određene činjenice • Društveni odnos postaje građanskopravni odnos tek kada ga građansko pravo prizna i uredi • Građanskopravni odnos može se i prisilno ostvariti, a to je uređeno pravnim pravilima građanskog sudskog postupka • Pravne činjenice uzrokuju postanak promjenu ili prestanak pravnog odnosa, a s tim u vezi i postanak, promjenu ili prestanak subjektivnih prava • Pravne činjenice s obzirom na postanak dijele se na: 1. prirodne događaje i 2. ljudske radnje • Prirodni događaji su npr. rođenje, smrt, protek vremena; nazivaju se još i pravni događaji ako se uz njih vežu pravni učinci • Ljudske radnje mogu biti dopuštene (pravni poslovi) i nedopuštene (delikti – nastaje odgovornost za štetu)

  9. PRAVNE ČINJENICE S OBZIROM NA FUNKCIJU • Pretpostavka je pravna činjenica koja je doista nastala u stvarnosti, a potrebna je da bi nastao, promijenio se ili prestao određeni građanskopravni odnos (npr. smrt ostavitelja je temeljna pretpostavka nasljeđivanja) • Pravna osnova je ona bitna pretpostavka za koju se veže postanak, promjena ili prestanak subjektivnih građanskih prava (npr. zakon i oporuka su pravne osnove nasljeđivanja) • Predmnjeva ili presumpcija je takva pravna činjenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokaže protivno (npr. predmnjeva da je posjednik kod dosjelosti pošten, predmnjeva da je nestala osoba umrla). Naziva se još i oboriva predmnjeva, pravna predmnjeva ili praesumptio iuris • Neoboriva predmnjeva znači da se po propisu neka činjenica smatra dokazanom, a protudokaz uopće nije dopušten (npr. poznavanje stanja u zemljišnim knjigama, poznavanje prava) • Fikcija je pravna činjenica za koju se zna da se uopće nije dogodila ili se nikad neće ni dogoditi, ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati, promijeniti se ili prestati neki pravni odnos • Najpoznatiji primjer fikcije je nasciturus, ali fikcija postoji i kod prava građenja

  10. PRAVNI SUBJEKTI GRAĐANSKOG PRAVA • Pravni subjekt je nositelj prava i obveza • Pravni se subjekti dijela na fizičke (naravne) i pravne (jurističke) osobe • Pravna sposobnost je svojstvo biti nositeljem prava i obveza (ZOO) • Poslovna sposobnost je svojstvo da se vlastitim očitovanjima volje stječu prava i obveze (ZOO) • Deliktna sposobnost je svojstvo pravnog subjekta biti odgovoran za vlastita protupravna djelovanja • Fizička osoba je živ čovjek kao subjekt prava • Fizička osoba nastaje rođenjem, a prestaje smrću ili proglašenjem nestale osobe umrlom (u dvojbi koja je od više osoba umrla prije, smatra se da su umrle istodobno, ne utvrdi li se da je jedna umrla prije druge) • Pravnu sposobnost fizička osoba stječe rođenjem, a gubi smrću ili proglašenjem nestale osobe umrlom • Poslovnu sposobnost fizička osoba stječe s navršenih 18 godina života, ili već s 16 godina ako stupi u brak • Punoljetna osoba može biti lišena posl. sposobnosti potpuno i djelomično

  11. PRAVNA OSOBA • Pravna je osoba društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost • Pretpostavke za nastanak pravne osobe: 1. stalna i čvrsta organizacija (organizacijsko jedinstvo), 2. zasebna imovina i 3. pravna sposobnost priznata od pravnog poretka • Sustavi postanka pravnih osoba: 1. sustav slobodnog udruživanja, 2. sustav normativnog akta (izravno propisom ili na temelju pretpostavki sadržanih u propisu) i 3. sustav koncesije (odobrenja) • Pravna sposobnost pravne osobe – specijalna (statut, ugovor) • Poslovna sposobnost pravne osobe (tijela pravne osobe) • Deliktna sposobnost pravne osobe • Vrste pravnih osoba: 1. korporacije i zaklade; 2. pravne osobe javnog i pravne osobe privatnog prava • Korporacija je organizirani kolektiv fizičkih osoba koji je samostalan pravni subjekt različit od pojedinaca koji su članovi korporacije (npr. dioničko društvo)

  12. Zaklada je za određenu svrhu namijenjena imovinska masa kojoj je pravnim poretkom priznata pravna sposobnost Potrebno je odobrenje vlasti za djelovanje zaklade (Zakon o zakladama i fundacijama) Nesamostalna zaklada nema karakter pravne osobe (npr. oporučni nalog za korištenje ostavine u određenu svrhu) Fundacija se razlikuje od zaklade jer se osniva na razdoblje ne dulje od pet godina Pravne osobe javnog prava: Republika Hrvatska, županije, gradovi općine, javne ustanove, javnopravne zaklade, vjerske organizacije i sl. Pravne osobe privatnog prava: trgovačka društva, udruge, privatne ustanove, privatne zaklade i fundacije i sl. Pravna osoba prestaje: nestankom pretpostavki, propisom, aktom državne vlasti (npr. zabrana rada), ostvarenjem cilja, smanjenjem broja članova, odlukom članova, stečajem

  13. GRAĐANSKO PRAVO U SUBJEKTIVNOM SMISLU • Subjektivno je građansko pravo skup ovlaštenja koja pravnom subjektu u određenom građanskopravnom odnosu priznaju norme objektivnog građanskog prava • Sadržaj subjektivnog građanskog prava: pripadanje (sa stajališta objekta), ovlaštenje (sa stajališta subjekta) i interes • Zahtjev je objektivnim pravom zajamčena mogućnost da se od drugoga traži čin ili propust koji istodobno znači ostvarenje našeg subjektivnog prava • Zahtjev nije istovjetan subjektivnom pravu, on ga samo prati (zahtjev može zastarjeti, a subjektivno pravo ne) • Zahtjev ako posjeduje moć prisilnog ostvarenja može poprimiti oblik tužbe ili prigovora • Vrste prava u subjektivnom smislu: 1. apsolutna prava djeluju prema svima – erga omnes (stvarna prava) i relativna prava koja djeluju između točno određenih stranaka – inter partes (obvezna prava) • 2. prenosiva (većina prava) i neprenosiva prava (npr. osobne služnosti) • 3. glavna i sporedna prava (npr. kamata, založno pravo, pravo na troškove)

  14. 4. preobražajna prava – ovlaštenje pravog subjekta da jednostranom izjavom volje zasnuje, promijeni ili okonča građanskopravni odnos s drugim subjektom bez njegova pristanka Preobražajna prava nastanka građanskopravnog odnosa (npr. prihvat ponude, pravo prvokupa, pravo nazadkupnje, prisvojenje - okupacija) Preobražajna prava promjene građanskopravnog odnosa (npr. pravo izbora kod alternativnih obveza, pravo izbora između raskida ugovora i sniženja cijene kod materijalnih nedostataka kupljene stvari i sl.) Preobražajna prava prestanka građanskopravnog odnosa (otkaz ugovora, opoziv punomoći, pravo pobijanja ugovora, odustanak od ugovora i sl.) Preobražajna prava nastaju na osnovi zakona ili ugovora i u pravilu su vezana uz prekluzivni rok

  15. STVARI • Stvari su objekt stvarnog prava, činidbe obveznog, a imovina nasljednog prava (objekti građanskopravnog odnosa) • Stvari su materijalni dijelovi prirode koji se mogu osjetilima primijetiti, prostorno su ograničeni i postoje u sadašnjosti ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti • Prema ZV stvari su tjelesni dijelovi prirode različiti od ljudi koji služe ljudima za uporabu • Dioba stvari po kriteriju prometnosti: 1. stvari u prometu, 2. stvari ograničene u prometu, 3. stvari izvan prometa (opća dobra, javni putevi, parkovi i sl.) • Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava: 1. pokretne i nepokretne stvari; • 2. zamjenjive i nezamjenjive stvari; 3. potrošne i nepotrošne stvari; 4. djeljive i nedjeljive stvari • Pokretne su one stvari koje mogu mijenjati položaj u prostoru a da se pri tome ne uništi njihova bit (supstanca), odnosno da se time ne promijeni njihova dosadašnja struktura

  16. Nepokretne su one stvari koje ne mogu mijenjati položaj u prostoru a da im se kod toga ne uništi bit ili ne promijeni dosadašnja struktura Nekretnina je zemljišna čestica i sve ono što je trajno mehanički ili organski s njom povezano iznad ili ispod zemljišta (načelo jedinstvenosti nekretnine) Pripadak (pertinencija) može biti nekretnina po namjeni (pokretna stvar koja trajno služi nekoj nekretnini) Zamjenjive su one stvari koje se u prometu određuju po vrsti, rodu, broju, mjeri itd. Nezamjenjive su one stvari koje su prometu dolaze kao strogo određena pojedinost, individualnost Kod slučajne propasti zamjenjive stvari obveza dužnika ne prestaje, dok ako se radi o nezamjenjivoj stvari prestaje Potrošne su one stvari koje se jednokratnom uporabom uništavaju ili im se vidljivo smanji supstanca Nepotrošne su one stvari koje se prvom normalnom uporabom ne uništavaju niti im se vidljivo smanjuje supstanca

  17. Djeljive su one stvari koje se mogu rastaviti na više istovrsnih dijelova tako da im se ne uništi prvobitna bit niti im se nerazmjerno ne umanji vrijednost Nedjeljive su stvari one kod kojih bi se diobom uništila njihova bit ili bi im se nerazmjerno umanjila vrijednost Načini diobe stvari: fizička, geometrijska, civilna, idealna dioba Dioba stvari prema odnosu između pojedinih stvari: 1. jednostavne i sastavljene stvari, 2. pripadak, 3. plodovi, 4. ukupnost stvari, 5. novac Jednostavne su one stvari koje po shvaćanju u životu i prometu čine jedinstvo (kamen, biljka, životinja) Sastavljene su one stvari koje nastaju spajanjem jednostavnih odnosno samostalnih stvari u jednu novu cjelinu, ali tako da njihovi dijelovi ne gube svoju dosadašnju fizičku egzistenciju Sastavljene se stvari dijele na sastavljene stvari sa samostalnim dijelovima i sastavljene stvari s nesamostalnim dijelovima

  18. Pripadak (pertinencija, pobočna stvar) je sporedna stvar koja je određena da trajno služi gospodarskim svrhama neke glavne stvari, a da pri tome ne postaje njezin sastavni dio Karakteristike pripatka su da je on: 1. samostalna, sporedna i pokretna stvar, 2. trajno služi glavnoj stvari, 3. kod nastanka i prestanka pripatka odlučna je volja vlasnika glavne stvari Plodovi su proizvodi i prinosi koji neposredno ili posredno nastaju od neke stvari ili prava Plodovi se s obzirom na postanak dijele na: prirodne, industrijske i civilne Prirodni i industrijski plodovi dijele se na viseće plodove, odvojene, ubrane, potrošene, nepotrošene i zanemarene Civilni se plodovi dijele na dospjele i nedospjele Koristi obuhvaćaju plodove neke stvari ili prava, ali i druge moguće prednosti koje donosi uporaba odnosno korištenje stvari ili prava

  19. Ukupnost stvari je zbroj fizički samostalnih i međusobno koordiniranih stvari koje su ujedinjene zajedničkom gospodarskom svrhom i u prometu se javljaju pod zajedničkim nazivom (biblioteka, zbirka umjetnina i sl.) Prema ZV objekt prava je pojedinačno određena stvar Komplementarne stvari su skup fizički samostalnih stvari koje predstavljaju takvu cjelinu u kojoj pomanjkanje samo jedne stvari onemogućuje pravilnu i normalnu uporabu cjeline (npr. par cipela, šah, igraće karte i sl.) Novac kao stvar karakterizira pokretnost i zamjenjivost, a služi kao mjerilo vrijednosti i kao mjerilo cijene Procjenjive su one stvari čija se vrijednost može izraziti novcem Neprocjenjive se stvari ne mogu izraziti u novcu S obzirom na procjenjivost stvari u građanskom se pravu razlikuju tri vrste cijene: 1. redovita cijena, 2. izvanredna cijena i 3. afekciona cijena

  20. ČINIDBA • Činidba ili predmet obveze je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku • Činidba je ljudska radnja i predmet obveze, a obveza je pravni odnos u kojem je sadržana jedna ili više činidbi • Karakteristike činidbe: 1. činidba mora biti ljudska radnja, 2. činidba mora imati imovinski karakter, 3. činidba mora biti moguća, 4. činidba mora biti pravno dopuštena (nedopuštena je ako je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva), 5. činidba mora biti određena ili bar odrediva (odrediva je ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili je trećoj osobi ostavljeno da je odredi) • Sadržaj činidbe može biti pozitivan i negativan • Pozitivna činidba: davanje i činjenje (novčana činidba danas se smatra činidbom vrijednosti a ne davanja) • Negativna činidba: propuštanje (negativne stvarne služnosti) i trpljenje (npr., pozitivne stvarne služnosti – služnost puta i sl.)

  21. IMOVINA • Imovina je višeznačan pojam • Imovina kao gospodarska kategorija je skup dobara koja pripadaju određenom subjektu • Imovina kao pravna kategorija je skup subjektivnih građanskih prava predstavljenih jednim nositeljem • Imovina ne obuhvaća stvari i činidbe nego samo subjektivna prava koja postoje glede stvari i činidaba • Imovinska masa je skup stvari i činidaba koje pripadaju jednom subjektu • Imovina i imovinska masa nisu istovjetni pojmovi • Imovina obuhvaća samo prava, ali ne i obveze (razlika u odnosu na ostavinu); obveze su teret imovine, ali ne i njezin sastavni dio • Imovina kao knjigovodstvena kategorija sastoji se od aktive i pasive, dakle od prava i obveza • Funkcije imovine: 1. jamstvena funkcija i 2. olakšanje prometa • Karakteristike imovine: 1. jedinstvenost i 2. identitet

  22. OSOBNA NEIMOVINSKA DOBRA • I osobna neimovinska dobra su objekti građanskog prava • Osobna neimovinska dobra fizičke osobe su: život, tjelesno zdravlje, duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. • Osobna neimovinska dobra pravne osobe su: ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtka, poslovna tajna, sloboda privređivanja • Ukupnost osobnih neimovinskih dobara koja pripadaju svakoj fizičkoj i pravnoj osobi čine njezinu osobnost • Osobnost je ukupnost neimovinskih dobara koja pripadaju svakoj fizičkoj i pravnoj osobi samom činjenicom njezina postojanja kao pravnog subjekta • Pravo osobnosti je skup ovlaštenja koja pravnom subjektu priznaju norme objektivnog prava na njegovim osobnim neimovinskim dobrima • Prava osobnosti su strogo osobna i ne nasljeđuju se; prestaju prestankom pravnog subjekta (fizičke i pravne osobe)

More Related