Download
1 / 8
E N D
Reumatoidni artritis je kronična upalna bolest vezivnog tkiva, nepoznatog uzroka, koja najjače pogađa lokomotorni sustav. Karakterističan je patološki nalaz ove bolesti trajna upala sinovijske ovojnice perifernih zglobova, koja je uz to simetrički distribuirana. • Bolest se može iskazivati blagom kliničkom slikom u kojoj su zahvaćeni tek pojedini zglobovi ili kao teži oblik bolesti s jakim deformitetima. Najčešća je varijanta bolesti umjerene jakosti.
Uzrok bolesti Za sada se još sa sigurnošću ne zna što bi moglo biti neposredni uzrok bolesti. Postoji nekoliko pretpostavki. Jedna od njih govori da se radi o odgovoru na neki infektivni agens u organizmu, što posljedično dovodi do oštećenja organizma. Druge teorije navode autoimuni mehanizam. Bilo kako bilo, pravi uzrok bolesti još nije otkriven.
Klinička slika • Bolest se u najvećem broju slučajeva razvija sporo, ali progresivno. Može početi bez povoda, ili je može provocirati neki stres, kao npr. porođaj, pobačaj, bilo kakva ozbiljnija bolest. Tek iznimno bolest započinje akutnim, naglim napadima, što se prezentira teškom upalom jednog ili više zglobova. • Bolesnik se u početku osjeća loše, malaksao je, kao da mu nedostaje životne energije. Može se javiti pojačano znojenje, slabiji apetit, poremećaj ritma spavanja. Ovi opći simptomi mogu uputiti liječnika da se radi o reumatoidnom artritisu, ali i ne moraju jer mnoge bolesti imaju sličnu kliničku sliku.
Koje pretrage se mogu napraviti? • Dijagnosticiranje reumatoidnog artritisa nije jednostavno. Mogu mu nalikovati mnoga druga stanja, a simptomi se razvijaju podmuklo. Rezultati krvnih pretraga i rendgenske snimke mogu biti normalni još mjesecima nakon pojave bolova u zglobovima. Krvnim pretragama može se posumnjati na moguć reumatoidni artritis. Te pretrage su: • reumatoidni faktor, • brzina sedimentacije eritrocita (SE), • C-reaktivni protein (CRP). • U skoro 80% slučajeva reumatoidnog artritisa krvne pretrage otkrivaju reumatoidni faktor, premda on nije uvijek specifičan za reumatoidni artritis i može se prikazati i u krvi oboljelih od drugih bolesti. Sedimentacija eritrocita označava brzinu kojom eritrociti padaju na dno epruvete s krvlju pacijenta. Što je sedimentacija brža, teža je upala. Sedimentacija može biti visoka i u mnogim drugim stanjima, ali nije ista kod infekcije, upale i tumora. Visoke razine CRP-a indikator su akutne upale. Rendgenske snimke obično nisu pomogle za ranu dijagnozu reumatoidnog artritisa, jer ne prikazuju meka tkiva. Neki stručnjaci vjeruju da bi dualna rendgenska apsorpciometrija pomogla u ranoj i točnoj dijagnozi te time pomogla u određivanju odgovarajuće terapije.
Terapija • Kao i kod mnogih drugih bolesti kod kojih nije prepoznat ili otkriven temeljni uzrok bolesti, i kod reumatoidnog artritisa nema specifične uzročne terapije. Stoga je liječenje usmjereno na simptomatsko ublažavane tijeka bolesti. Tu se prije svega misli na ublažavanje boli, smirivanje upalnog procesa i održavanje funkcionalnosti lokomotornog sustava posebno zglobova. Ovakva vrsta liječenja nije kratkog vijeka, već se može protezati kroz cijeli život. Stoga je dužnost svakog liječnika, ali i bolesnika da uspostave međusobno dobar kontakt, uz izgrađivanje povjerenja i edukacije, sve sa svrhom da se osnaži bolesnika i da mu se pruži potreba potpora i volja da ustraje u liječenju. Ovo je važno napomenuti, jer kliničko iskustvo govori da se autoimune bolesti (kada tijelo napada samo sebe) često javljaju upravio kod osoba slabijeg duha i samopouzdanja. • Kao lijekovi za suzbijanje upale danas se koriste lijekovi iz skupne sistemskih antimalarika, soli zlata, penicilinamin, sulfasalazin, i kao krajnje sredstvo imunosupresivi. • Fizikalna terapija, ali i često kretanje, vrlo su važna komponenta u održavanju zdravlja.
Krioterapija (masaža ledom) • Smanjuje temperaturu, bol, upalu, oteklinu i krvarenje tkiva. Terapija izbora kod ozljede mekih tkiva i akutne boli. Krioterapija ima dugu tradiciju primjene kod kroničnih upalnih bolesti. Komadi leda snižavaju temperaturu kože koja je povišena zbog upale. Hlađenje će smanjiti oteklinu i proizvodnju tvari koje izazivaju i povećavaju bol. Kontraindikacije se svakako trebaju uzeti u obzir. Led se može primjenjivati redovito dva puta dnevno te se može preporučiti pacijentu da ga primjenjuje kod kuće. • Toplina • Primjena topline na upaljeni zglob nije preporučljiva jer povećava već prisutnu upalu u zglobu. Tijekom remisije se koristi jer je vrlo ugodna pacijentu, smanjuje bol uklanjajući mišićni spazam, ima smirujuće djelovanje na živčane okrajke i može aktivirati mehanizam kontrole boli. • Terapijsko vježbanje • Pacijent može vježbati u dvorani, bazenu ili kod kuće. Program bi trebao biti raznovrstan i prihvatljiv.Povećavajući mišićnu snagu, izdržljivost i aerobni kapacitet koji su smanjeni kod reumatoidnih pacijenata možemo postići poboljšanje stanja, npr. smanjenje boli, otekline i jutarnje ukočenosti. Vježbe opsega pokreta mogu pomoći metabolizmu u zglobu i protoku krvi smanjujući edem i ukočenost. Također je dokazano da umjerena tjelovježba ima pozitivne učinke na imunološki sustav i poboljšanje psihičkog stanja pacijenata. Trening snage trebao bi uključivati pažljivu primjenu otpora da se izbjegne daljnje oštećivanje već istegnutih ligamenata. • Elektroterapija • Kratki val, interferentne struje, galvanizacija, dijadinamske struje i magnetoterapija jesu metode kojima se postiže analgezija, toplinsko djelovanje ili se postižu biostimulirajući učinci. Pulsne kratkovalne struje se koriste za smanjivanje upale i otekline.
Tijek bolesti i prognoza • Bolest ima progresivni tijek unatoč periodima remisije (poboljšanja). Periodi olakšavanja simptoma često su praćeni pogoršanjima. Takve se faze često izmjenjuju. • Prognoza bolesti je nepovoljna. Tu se ne misli na brzi smrtni ishod. Nepovoljan ishod bolesti uglavnom se odnosi na gubitak mogućnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Oko 50% bolesnika, unatoč ispravnom liječenju postaje u roku od 10 godina nesposobno za rad.
