John Locke

1. Dr. sc. Anđelko Milardović John Locke Sveučilište u Dubrovniku Kolegij: Povijest političkih ideja Dubrovnik, 31. siječnja 2008.

2. Bilješka o John-u Locke-u • John Locke (1632-1704), rođen u Wrigtonu u Engleskoj • Studirao medicinu, premda nije nikad diplomirao • Od 1672. radi kao tajnik moćnog lorda Shaftesbury-ja, što ga stavlja u središta političkih djelovanja • Od 1684-1689 Locke boravi u Francuskoj i Nizozemskoj, gdje piše većinu svojih djela • Najpoznatija djela: • Ogled o ljudskom razumu • Dvije rasprave o vladi • Pismo o toleranciji • Neke misli o obrazovanju John Locke

3. Bilješka o Johnu Lockeu • Jedan je od glavnih predstavnika engleskog empirizma tj. filozofije koja se temelji na iskustvu • Osnivač je spoznajne teorije i smješta iskustvo, ili ideje osjeta i reflekse, u osnovu ljudskog razuma • Smatra da svo znanje potječe iz iskustva, jer je naša duša po rođenju “tabula rasa” • Locke je imao značajan utjecaj na razvoj političke filozofije • Njegove su ideje bile temelj za koncepte američkog zakona i organizacije vlasti

4. John Locke on-line Biografija: http://www.filozofija.net/ http://plato.stanford.edu/entries/locke/ http://www.iep.utm.edu/l/locke.htm http://www.blupete.com/Literature/Biographies/Philosophy/Locke.htm http://www.philosophypages.com/ph/lock.htm http://www.libraries.psu.edu/tas/locke/ http://www.philosophenlexikon.de/locke.htm http://www.locke-and-rousseau.com/ Tekstovi on-line: http://onlinebooks.library.upenn.edu/webbin/book/search?amode=start&author=Locke,%20John http://www.fordham.edu/halsall/mod/1690locke-sel.html

5. John Locke: “Dvije rasprave o vladi” (Two Treatises Of Government) Beograd: Utopija, 2002. Raščlamba druge rasprave o vladi, str. 231-362.: Anđelko Milardović, Zagreb, siječanj 2006.

6. Metodička napomena • Političke ideje Johna Lockea predstavljaju prekretnicu u novovjekovnoj političkoj filozofiji • Smatra se jednim od vodećih predstavnika novovjekovne teorije prirodnoga prava • Lockeove političke ideje uvelike su utjecale na formatiranje političkih institucija poglavito u anglosaksonskom svijetu • U ovom prilogu osvrnut ćemo se na djelo Dvije rasprave o vladi i Pismo o toleranciji u kojima su iznesena temeljena motrišta Lockeove političke filozofije • Naglasak je na drugoj raspravi o vladi i Lockeovim promišljanjima tolerancije što će nam poslužiti kao uvod u prikaz Volterova promišljanja potonje • Ovdje ćemo se ograničiti na prikaz temeljnih pojmova u citiranim djelima

7. I. Temeljni pojmovi iz Druge rasprave o vladi (Ogled o istinskom podrijetlu, dometu i svrsi građanske vlade )

8. Politička vlast • Prije otvaranja Druge rasprave o vladi Locke sažima i rezimira uvide iz Prve raspraveo vladi • U sažetku Prve rasprave piše o prirodnom pravu, uzrocima nastanka vlade, te razlikama između političke vlasti, vlasti oca nad djecom, i gospodara nad slugama • Ili točnije, Locke želi pokazati razliku «između vladara i države, oca obitelji i kapetana lađe» (str.236.) • Na kraju u trećoj točki Locke definira političku vlast kao «pravo donošenjazakona sa smrtnim kaznama», čija je svrha uređivanje i očuvanje vlasništva, uz prisilu pri izvršavanju zakona, te obrana države od vanjskih pogibelji u funkciji zajedničkog, općeg dobra (usp. str.236.)

9. Prirodno stanje • Razumijevanje političke vlasti pretpostavlja uvid u značenje i sadržaj prirodnoga stanja • Jednostavno određenje prirodnoga stanja je da je potonje «stanje savršene slobode». To je «stanje jednakosti» u kojem «nitko nema više vlasti od drugoga» • Ljudi se rađaju s istim prirodnim prednostima i kako Locke kaže korištenjem «istih sposobnosti», pa prema tomu slijedi jednakost ljudi «bez podređivanja ili pokornosti». • Podređivanje ili pokornost mogla bi nastati ako bi «gospodar i vlasnik svih nas nekom izričitom izjavom svoje volje postavio jednog iznad drugoga i predao mu očiglednom i jasnom naredbom nesumnjivo pravo na gospodstvo i suverenost» (str.237.)

10. Prirodno stanje • Je li stanje slobode, stanje samovolje, pita se Locke. Premda čovjek u tom stanju slobodno raspolaže svojom osobom i vlasništvom to stanje nije stanje samovolje zbog toga što nitko nema pravo «uništiti sebe ili bilo koje stvorenje u som posjedu…» (str.238.) • Prirodnim stanjem upravlja prirodni zakon obvezujuće snage za svakoga • Što uči um koji predstavlja tajzakon? On «uči sve ljude, koji ga pitaju za savjet, da pošto su svi jednaki i nezavisni, nitko ne treba nanositi zlo tuđem životu, zdravlju, slobodi i posjedu» (str.238.) • Prirodni zakon podrazumijeva ne posezanje za tuđim pravima i nanošenje štete drugima i očuvanje svih ljudi. Glede izvršenja prirodnoga zakona, potonje je “predato u ruke svakog čovjeka” (str.239.)

11. Rat (o stanju rata) • Rat je razaranje i neprijateljstvo. Kada netko posegne za tuđim životom, “onda ga to stavlja u stanje rata” • Rat predstavlja narušavanje slobode s nakanom porobljavanja. Oduzimanje slobode u društvenom stanju zapravo je stanje rata. Locke dalje pokazuje razliku između prirodnog stanja i rata • Prirodno je stanje kada ljudi žive u skladu "sa umom, bez zajedničkog pretpostavljenog na zemlji koji ima vlast da presuđuje između njih, onda je to prirodno stanje" (str.245.) • Stanje rata je kada "nema zajedničkog pretpostavljenog na zemlji kome bi se obratilo za pomoć predstavlja stanje rata …" (str.245.) • Sažetak: "Nepostojanje zajedničkog suca stavlja sve ljude u prirodno stanje; nasilje bez prava nad osobom čovjeka izaziva stanje rata i sa i bez postojanja zajedničkog suca" (str.246.) Okončavanjem stvarnog nasilja i razaranja prestaje rat.

12. Ropstvo (o ropstvu) • Prirodna sloboda čovjeka je da je potonji "slobodan od ma kakve više vlasti na zemlji" i da nije pod vlašću i voljom nekog čovjeka, već samo priznaje i slijedi pravilo prirodnog zakona • Čovjekova se sloboda u društvenom stanju (društvo) očituje u tomu da on nije ni pod kojom drugom zakonodavnom vlašću do li one koja je u "državi ustanovljena suglasnošću..." • Sloboda ljudi pod nekom vladom "znači imati postojano pravilo po kojem se živi, koje je zajedničko svakom u tom društvu • Prirodna sloboda znači ne "biti pod nekim drugim ograničenjem osom prirodnog zakona" (str.248.) • Ropstvo je ukidanje slobode kao rezultat rata i agresije. I na drugom mjestu se kaže da je ropstvo "produženo stanje rata između zakonitog osvajača i zarobljenika" (str.249.)

13. Očinska vlast • Roditeljska vlast je «određena za oca» • Ta se vlast izvodi iz dužnosti koja im je «nametnuta» • Roditelji izražavaju volju djece sve dok ona ne postanu slobodni ljudi. Ovo je validno kako u prirodnim tako i građanskim zakonima • Glede odnosa oca i sina, šire djece Locke kaže: »Netko mora upravljati njime i da mu pozajmljuje volju dok ne dostigne stanje slobode, a njegov razum ne bude kadar da preuzme upravljanje njegovom voljom» (str. 265.) • Države uvažavaju vrijeme kada slobodno razumno biće po prirodi postaje slobodno u društvu, tj. kada «ljudi trebaju započeti djelovanje kao slobodni ljudi…» (str.267.)

14. Očinska vlast • Um je taj koji orijentira na slobodu i slobodno djelovanje čovjeka: »Otuda sloboda čovjeka i sloboda djelovanja prema vlastitoj volji utemeljena je na njegovom posjedovanju uma, koji je kadar uputiti ga u onaj zakon kojim treba upravljati sobom i da ga upozna u kojoj je mjeri prepušten slobodi svoje volje» (str.267.) • Postajanjem slobodnim čovjekom kćer ili sin obvezatni su «ukazivati poštovanje svojim roditeljima…» (str.268.) • Locke na kraju ovoga fragmenta kaže kao su prirodni očevi obitelji «neosjetno postali i njihovi politički monarsi…» ( str.273.) • Nadalje kaže kako je izvjesno pozicioniranje oca u obitelji, prvo kao svećenika i drugo vladara «svog vlastitog domaćinstva» (str.273.)

15. Političko ili građansko društvo • Bog je napravio čovjeka tako što mu je podario r a z u m i jezik. I na taj ga način izdvojio iz hijerarhije živih bića za posebnu misiju živoga i društvenoga svijeta. • Locke smatra da je prvi tip društvadruštvo muškarca i žene, kojega slijedi drugo društvo roditelja i djece, te napokon društvo gospodara i sluge. • U lancu ili hijerarhiji društva i došlo se, na temelju udruživanja prethodnih društava, i u političko društvo. • Društvo muškarca i žena ili bračno društvo uređeno je ugovorom kao učinkom dviju slobodnih volja koje su se udružile slobodno radi ostvarenja svojih želja, motiva, interesa i smisla • Društvo roditelja i djece temelji se na različitim pravima i vlasti roditeljskoj do stjecanja osobne slobode djece – punoljetnosti.

16. Političko ili građansko društvo • Društvo gospodara i sluge je onog koje proizlazi iz različitih vlasničkih odnosa. I njihovi odnosi uređeni su ugovorom • Slobodan čovjek stavlja se u položaj sluge u odnosu na gospodara prodajući mu na neko vrijeme službu/rad u zamjenu za najamninu uređenu ugovorom. • Locke kaže kako najamnici koji imaju samo svoj rad da se u «takvom stanju ne mogu smatrati nekim dijelom građanskog društva, čiji je glavni cilj očuvanje vlasništva» (str. 277.) • Što je zapravo političko društvo? Ljudi se rađaju s prirodnim pravom na slobodu i «i nekontrolirano uživanje svih prava i privilegija prirodnoga zakona, čovjek po prirodi ima vlast ne samo da očuva i vlastito vlasništvo, tj. svoj život, slobodu i imovinu, od povreda i napada drugih ljudi već i da presudi i kazni prekršitelje tog zakona onako kako je uvjeren da prekršaj zaslužuje, pa čak i samom smrću za zločine kad, po njegovom mišljenju, grozota djela to zahtijeva» (str.278.)

17. Političko ili građansko društvo • Političko društvo ne može zapravo opstati bez vlasti koja treba očuvati vlasništvo, život i ostalo i kazni za prekršaje • Ono postoji «jedino tamo gdje se svaki član društva odrekao ove prirodne vlasti i predao je u ruke zajednice u svim slučajevima kada može radi zaštite da se obrati zakonu koji je ona ustanovila» (str.278.) • Lako se može utvrditi tko jest a tko nije pripadnik političkoga društva ili pripadnikprirodnog stanja • Locke: »Oni koji su sjedinjeni u jednom tijelu i imaju zajednički ustanovljen zakon na koji se pozivaju i sudstvo s vlašću koja rješava sporove između njih i kažnjava prekršitelje, jesu u političkom društvu jedan s drugim; ali oni koji nemaju takvog zajedničkog prava apelacije, mislim na zemlji, još su u prirodnom stanju, i gdje nema drugog suca, svatko je sudac za sebe i izvršitelj, što predstavlja, kao što sam ranije pokazao, savršeno prirodno stanje» (str.278.)

18. Političko ili građansko društvo • Država donosi zakone što je vlast donošenja zakona, kažnjava povrede što je vlast rata i mira itd. • Izvor zakonodavne i izvršne vlasti građanskog društva je u donošenju zakona, izricanju presuda, kažnjavanju počinitelja, i uporabi sile kada je to potrebno • Ujedinjavanjem ljudi u društvo i odricanjem vlastite izvršne vlasti u korist zajednice, «jedino je tamo političko ili građansko društvo» (str.279.) • Ovaj proces izvodi ljudi iz prirodnoga stanja i uvodi u društveno, u «stanje države». Gdje postoje ljudi «ma kako da su udruženi» bez neke središnje vlasti kojoj bi se obratili, «ti ljudi su još u prirodnom stanju» (str.279.) • U državi vlada ima za cilj očuvanje vlasništva osobe i vlasništva kao takvog na temelju zakona. Građansko ili političko društvo temelji se na zakonu. • Locke: »Nijedan čovjek u građanskom društvu ne može biti izuzet od njegovih zakona» (str.283.)

19. Početak, podrijetlo političkoga društva • Ljudi su po prirodi slobodni, jednaki i nezavisni. Locke kaže da nitko ne «može biti lišen svoje imovine i počinjen političkoj vlasti drugoga bez vlastite suglasnosti» (str. 283.) • Jedini način lišavanja vlastite prirodne slobode i stavljanja u «okove građanskog društva predstavlja suglasje s drugim ljudima da se združe i ujedine u zajednicu kako bi ugodno, sigurno i miroljubivo živjeli zajedno sa sigurnošću uživali vlastitu imovinu i imali veću sigurnost od napada onih koji toj zajednici ne pripadaju» (str.283.) • Stvaranje neke zajednice kao rezultat udruživanja ljudi sastoji se u utemeljivanju tijela s vlašću kao jednog jedinstvenog tijela. Locke: »Jer, kada se izvjestan broj ljudi pojedinačno suglasi da stvore zajednicu, oni su time od ove zajednice napravili tijelo sa vlašću da djeluje kao jedno tijelo, samo voljom određene većine« (str.283.)

20. Početak, podrijetlo političkoga društva • Ovo tijelo ide oni putem «kuda ga vodi veća sila, koju predstavlja suglasnost većine…» (str.283.) • Prijelaz iz prirodnog stanja u društveno podrazumijeva da su «svu vlast, nužnu za ciljeve zbog kojih se sjedinjuju u društvo, predali većini zajednice…« (str.285.) • No taj je prijelaz ili tranzicija sjedinjavanja u jedno političko tijelo počiva na ugovoru između pojedinaca koji su «stupili u državu ili je stvorili» (str. 285.) • Izvor i temelj početka i nastanka političkog društva je suglasnost pojedinaca, «slobodnih ljudi, pogodnih za stvaranje većine, da se ujedine i utjelove u takvo društvo. I to je ono, i samo ono što je dali ili može dati početak nekoj zakonitoj vladi u svijetu» (str.285.)

21. Početak, podrijetlo političkoga društva • Politička društva nastala su iz dobrovoljnog savezaslobodnih ljudi i na temelju sporazuma, te slobodnog izbora njihovih vladara. Izvor i temelj vlada začetih u miru je suglasnost ljudi, tj. da su one «stvarne suglasnošću ljudi, onda može biti malo mjesta za sumnju o tome gdje je prvo ili kakvo je bilo mnijenje ili praksa ljudi u prvom uspostavljanju vlada» (str.287.) • Vladu u rukama jedne osobe Locke naziva izbornom monarhijom • Bez obzira na tip vlade postoji obveza potčinjavanja vladi i zakonima neke zemlje

22. O ciljevima političkog društva i vlade • Ljudi su se ujedinili u političko društvo u namjeri «uzajamnog očuvanja svojih života, sloboda i imanja, koje nazivam općim imenom vlasništvo» (str.298.) • O glavnom cilju političkoga društva, očuvanju vlasništva u njegovim pojavnim oblicima Locke kaže: «Stoga veliki i glavni cilj udruživanja ljudi u države i njihovog stavljanja pod vladu jest očuvanje njihova vlasništva» (str. 298.) • Da bi se to postiglo potrebno je: • Ustanoviti ustaljen i poznat zakon, naravno na temelju opće suglasnosti • U prirodnom stanju ne postoji poznati i nepristrani sudac koji mora postojati u političkom društvu • Prirodno stanje ne podrazumijeva vlast koja ne postoji, da «podrži i potpomogne presudu kada je pravična i da joj omogući dužno izvršenje» (str. 299.) • Iz dobrovoljnog i ugovornog udruživanja slobodnih ljudi u političko društvo nastaju tijela i institucije «kako zakonodavne tako i izvršne vlasti, kao i samih vlada i društava» (str.299.)

23. O ciljevima političkog društva i vlade • Locke piše o nekoliko vrsta vlasti: vlast za očuvanje sebe i drugih u granicama prirodnog zakona važećeg za neku zajednicu, druga je kažnjavanje počinjenih zločina učinjenih «protiv tog zakona» (str.300.) • Kada ljudi iz prirodnog prijeđu u društveno stanje izvršnu vlast predaju društvu u liku zakonodavnog tijela • Napokon, cilj je političkoga društva mir, sigurnost i zajedničko dobro naroda (usp. str.300.)

24. O oblicima države • Ako vlast ima većina onda donosi zakone i preko svojih službenika koje je imenovala provodi zakon. Po Lockeu je taj oblik vladavine «savršena demokracija» (str. 301.) • Preda li se vlast «u ruke nekolicini izabranih ljudi i njihovih nasljednika ili sljedbenika: onda to je oligarhija; ili pak u ruke jednog čovjeka: i onda to je monarhija: ili njemu i njegovim nasljednicima: to je nasljedna monarhija; ako njemu samo za života, ali poslije njegove smrti većina vraća vlast da samo imenuje nasljednika: to je izborna monarhija…» (str.301.) • Locke smatra da oblik vlade zavisi «od uređenja vrhovne vlasti, koja je zakonodavna…» (str. 301.)

25. O oblicima države • Vrhovna vlast donosi zakone. Prema tomu «kako je uređena vlast donošenja zakona, takav je i oblik države» (str.301.) • Država ne podrazumijeva neki oblik vlade, već «bilo koju nezavisnu zajednicu, koju su Latini označavali riječju civitas…» (str. 302.) • U engleskom jeziku riječi država najbolje odgovara riječ commonwelth • Riječ grad predstavlja nižu jedinicu od države

26. O domašaju zakonodavne vlasti • Temeljni zakon svake države je «uspostavljanje zakonodavne vlasti» • Zadatak je tijelazakonodavne vlasti «očuvanje društva». Ona je ne samo najviša, već i sveta vlast Ona ima snagu i obvezatnost zakona • To je vrhovna vlast. Vlast zakonodavnog tijela ograničena je samo na «zajedničko dobro društva» • Zakonodavna vlast dužna je «dijeliti pravdu» i to na temelju «važećih zakona i preko poznatih ovlaštenih sudaca» (str.305.) • Locke kaže da «vrhovna vlast ne može uzeti nekom čovjeku bilo koji dio njegova vlasništva bez njegove suglasnosti» (str.307.)

27. O domašaju zakonodavne vlasti • I dalje da «zakonodavno tijelo ne može prenijeti vlast donošenja zakona u neke druge ruke. Jer, pošto je to tijelo samo delegirana vlast naroda, oni koji je imaju ne mogu je predati drugima» (str.308.) • Zakonodavna vlast treba vladati na temelju «objavljenih zakona», koji moraju biti u službi «dobra naroda» i ne smiju nametati poreze na vlasništvo naroda «bez suglasnosti naroda, koju je dao on sam ili su je dali njegovi predstavnici» (str.309.) • I na kraju «zakonodavno tijelo niti mora niti može vlast donošenja zakona prenijeti na nekoga drugoga, ili je postaviti negdje drugdje a ne tamo gdje je to narod učinio» (str.309.)

28. O zakonodavnoj, izvršnoj i federalnoj vlasti države • Što je zakonodavna vlast po Lockeu? • To je ona vlast koja ima pravo «određivati kako će biti upotrijebljena sila države radi očuvanja zajednice i njezinih pripadnika» (str. 310.) • Izvršna je vlast ona koja je nastala nakon udruživanja i predaje zajednici, državi, političkom društvu radi zajedničkog dobra • Dakle vlast rata, mira, liga, saveza s «osobama i zajednicama bez države, može se nazvati federalnom, ako je to nekome po volji» (str.311.) • Izvršna vlast skrbi o sigurnosti unutar društva, a federalna na sigurnost i vanj poslove «sa svima onima od kojih ona može steći korist ili štetu- ipak su one gotovo uvijek sjedinjene. I premda je ova federalna vlast…od velikog značenja za državu…»

29. O potčinjenosti vlasti države • U državi postoji samo jedna vrhovna vlastpredstavljena u zakonodavnom tijelu. Ostale vrste vlasti, Locke kaže, potčinjene su zakonodavnoj vlasti. Ona ima karakter trajnosti radi očuvanja zajednice • Locke: «I stoga zajednica neprestano zadržava vrhovnu vlast da bi očuvala sebe od napada i zlih namjera bilo koga, pa čak i zakonodavca…» (str.312.) • Dok na drugom mjestu ističe kako stalnost zakonodavne vlasti nije nužna ni umjesna. Nadalje:»U svim slučajevima dok vlada postoji, zakonodavno tijelo je vrhovna vlast» (str.313.)

30. O potčinjenosti vlasti države • Izvršna vlast podređena je zakonodavnom tijelu. Zakonodavno tijelo se saziva i djeluje u skladu s određenim normama. • Izdvoji li se izvršna vlast od nadzora zakonodavnog tijela i upotrijebi li silu protiv naroda bez punomoći onda se taj nalazi u «stanju rata s narodom, koji ima pravo ponovno uspostaviti svoje zakonodavno tijelo u izvršavanju svoje vlasti» (str.315.) • Vrhovni zakon kojega mora proizvesti zakonodavno tijelo je «spas naroda» (Salus popolisuprema lex)

31. O očinskoj, političkoj i despotskoj vlasti • Očinska vlast je vlast očeva nad djecom. S obzirom na vladu , očinska vlast je prema Lockeu «prirodna vlada» • Politička vlast je ona koja nastaje prijelazom iz prirodnog stanja u političko stanje tj. kada slobodni ljudi predaju izvršnu vlast nekom izabranom tijelu ili postavljenim vladarima iznad sebe • Locke to ovako opisuje: «Drugo, politička je vlast ona vlast koju je svaki čovjek imajući je u prirodnom stanju, predao u ruke društva, a u njemu vladarima koje je društvo postavilo iznad sebe s izričitim ili prešutnim ovlaštenjem – da se upotrebljava radi dobra ljudi i očuvanja njihova vlasništva» (str.324.)

32. O očinskoj, političkoj i despotskoj vlasti • Cilj i mjera političke vlasti je «očuvanje članova tog društva», da donosi zakone i izriče kazne, i da svoj korijen ima u «ugovoru i sporazumu, uzajamnoj suglasnosti onih koji sačinjavaju zajednicu» (str.324.) • Glede despotske vlasti ona je po naravi «apsolutno, arbitrarna vlast koju ima jedan čovjek nad drugim da bi mu oduzeo život kad god mu je volja» (str.324.) • U zaključku prispodobi očinske, političke i despotske vlasti Locke kaže da je prva uspostavljana nad malodobnicima jer oni je upravljaju osobom (vlasništvom), druga politička tamo i uvijek gdje ljudi samostalno raspolažu svojom osobom (vlasništvom), a despotska tamo gdje nisu uopće gospodari svoje osobe i vlasništva tj. «koji uopće nemaju nikakvo vlasništvo» (str.325.)

33. O osvajanju • Osvajanje je isto što i razaranje kuće ili put za izgradnju nove političke kuće. Osvajač lišava slobode i tijela osvojenog ili ga stavlja u podređeni položaj. Osvajanje je isto što i nepravedni rat i oni od osvojenih i pokorenih ne mogu očekivati «nikakvo pravo na potčinjenost i poslušnost pokorenih« (str.327.)

34. O tiraniji • Jednostavno određenje tiranije da je ona «vlast izvan prava» • Gdje zakon prestaje, tu tiranija caruje. Postoji li mogućnost suprotstavljanja tiranskoj sili? • Locke to razmatra u 203. fragmentu Druge knjige postavljajući upit:»Može li se suprotstaviti zapovijedima vladara? Neka se sila može suprotstaviti samo «nepravednoj i nezakonitoj sili» • Locke daje mogućnost prava otpora nezakonitoj vladi

35. O raspadu vlade • Takva rasprava moguća je tek razlikovanjem raspada društva i raspada vlade. Prijelaz iz prirodnog stanja u društveno predstavlja formatiranje političkog društva • Raspadne li se političko društvo raspast će se i vlada. To se može zgoditi zbog upada strane sile • Locke:»Kad god se društvo raspadne, izvjesno je da vlada tog društva ne može dalje postojati» (str.344.) • Vlade se mogu raspasti a da društvo ostane u slučaju «rušenja izvana». Pa Locke kaže da se to događa promjenom zakonodavnog tijela kao «duše koja državi daje oblik, život i jedinstvo» (str. 345.) • Najviši akt zakonodavnog tijela je Ustav koji omogućuje to jedinstvo. • Vlada se može raspasti kad vlasnici vrhovne izvršne vlasti «zapostave i napuste to upravljanje». To je put k anarhiji i raspadu vlade

36. O raspadu vlade • Locke kaže kako «vlada bez zakona predstavlja misterij u politici koja je neshvatljiva za ljudsku sposobnost i nesuglasna sa ljudskim društvom» (str.348.) • Raspadom vlade narod ima pravo formirati novo zakonodavno tijelo i novi oblik vlade. Vlade mogu propasti i onda kada «zakonodavno tijelo ili vladar djeluju suprotno njihovom ovlaštenju»(str.348.) • Narod pod pritiskom neke vlade kao kvascem za pobunu može se okrenuti protiv loše vlade:»Narod sa kojim se uopće loše postupa suprotno pravu bit te tada spreman olakšati se bremena koje ga pritišće» (str-350.) • Pobuna nije ništa drugo nego uvođenje sile protiv zakona i novo stanje privremenog rata. Upotrebljava li netko silu bez prava «taj sebe stavlja u stanje rata…» (str.354.)

37. O raspadu vlade • U zaključku Druge rasprave o vladi kaže: «Da zaključimo, vlast koju je svaki pojedinac predao društvu kad je stupio u njega ne može ponovno vratiti pojedincima sve dok postoji društvo, već uvijek ostati u zajednici, pošto bez toga ne bi moglo biti ni zajednice ni države, što je suprotno izvornom sporazumu» (str. 361.) • A glede zakonodavne vlasti i njezina vraćanja narodu Locke kaže:»Isto tako kada je društvo predalo zakonodavnu vlast nekoj skupštini ljudi da ostane kod njih i njihovih sljedbenika s nalogom i ovlaštenjem da utvrde te sljedbenike, zakonodavna vlast vlast nikada se ne može vratiti narodu dok vlada postoji» (str.361.) • U slučaju ograničavanja zakonodavne vlast od strane naroda (privremenosti), onda se «vlast vraća društvu, i narod ima pravo djelovanja kao vrhovnik i zadržati zakonodavnu vlast u svojim rukama, ili uspostaviti novi oblik, ili je pod starim oblikom predati u nove ruke kako smatra da je pravilno» (str.361.) • Lockeov nauk o vladi i danas je relevantan u razumijevanju tvorbe demokratskih političkih institucija i političkih sustava

38. II. Pismo o toleranciji

39. A) Tolerancija(pojam) • Tolerancija se određuje kao sposobnost prepoznavanja i uvažavanja uvjerenja i djelovanja drugih, koji na bilo koji način odstupaju od očekivanog standarda • Drugim riječima, tolerancija je društveni, kulturni i religijski pojam koji se odnosi na kolektivnu i(li) individualnu praksu neugrožavanja onih koji vjeruju, ponašaju se ili djeluju suprotno od onog što kolektiv/pojedinac odobrava • Tolerancija obuhvaća: • Mogućnost da se primjeni kazna i • Svjesnu odluku da se to ne učini • Bitno obilježje tolerancije je nenasilje • Za autoritarne sustave karakteristična je netolerancija

40. B) O toleranciji on-line http://www.pilar.hr/Glavne/Djelatnost/drustvena/05godina/broj22.htm http://www.answers.com/topic/tolerance http://www.thefreedictionary.com/tolerance http://toleranz.know-library.net/

41. C) Napomena • Za novovjekovnu političku filozofiju na tragu moderne svakako je značajno pitanje tolerancije • Ovaj kratak prikaz Lockeova pisma o tolerancijipredstavlja zapravo uvod u posebno bavljenje ovom temom, poglavito kod Voltaira i na relevantnije autore i njihove prinose • U predgovoru Pisma o toleranciji Locke piše kako ne on prethodno pisano na latinskom i objelodanjeno u Nizozemskoj, zatim u Engleskoj. Riječ je ovdje ukratko o vlasti, državi, Crkvi, nadležnostima Crkve i Države, pristranosti odnosno netoleranciji. • Locke: «Naša vlada nije bila pristrana samo u religijskim pitanjima; oni koji su patili zbog ove pristranosti zbog koje su svojim pisanjem pokušali obraniti vlastita prava i slobode učinili su to uglavnom na veoma uskogrudnim principima koji su samo odgovarali interesima njihovih vlastiti sekti» (str.365.) • Locke se na samom početku zalaže za apsolutnu slobodu«koja nam je istinski potrebna»

42. D) Raščlamba Pisama o toleranciji • Locke toleranciju smatra «temeljnom karakteristikom istinske crkve» • Zadatak je religije da «upravlja ljudskim životima prema pravilima vrline i pobožnosti»(str.367.) • Svrstani pod Kristov barjak moraju objelodaniti « rat vlastitim strastima i porocima» • Locke kaže kako čovjek ne može biti kršćaninom ukoliko nema «milosrđe i vjeru koja djeluje preko ljubavi, a ne sile» (str.368.) • Nadalje se pita zašto ti isti ljudi kao kršćani pate od «klanjanja idolima, od prijevare, mržnje i drugih grozota. Mržnja nije prijateljica toleranciji • Glede tolerancije kaže:»Tolerancija prema onima od koji se od drugih razlikuju u religijskim pitanjima suglasna je s Evanđeljem Isusa Krista i istinskim umom čovječanstva…»(str.369.)

43. D) Raščlamba Pisama o toleranciji • Naglašena strast i žar jednih prema drugima proizvodi netoleranciju • Ono što Locke sebi stavlja u zadaću je razgraničenje «građanske vlade od zadaće religije i uspostavljanje pravične sveze među njima» • U slučaju ne uspostavljanja ove razlike tj. pravične sveze među njima neće biti kraja «protivriječnostima» između onih koji se brinu za dušu i onih što se za državu brinu • Locke je s ovom zadaćom otvorio pitanje sekularizacije i uspostavljanja jasne graniceizmeđu Crkve i Države • Glede države kaže da je ona «zajednica ljudi konstituirana samo poradi postizanja, očuvanja i unapređivanja njihovih vlastitih građanskih interesa» (str 370.) • Koju su to interesi, pita se Locke?

44. D) Raščlamba Pisama o toleranciji • To su «život, sloboda, zdravlje o odsuće tjelesnih boli , kao i posjedovanje vanjskih stvari kao što su novac, zemlja, kuće, namještaj i slično»(str.370.) • Vladarska je dužnost nepristrano provođenje «jednakih zakona» općenito i pojedinačno. Kršenje zakona znači ugrozu građanskih interesa • Locke je jasno opisao zadaće građanskog vladara. Naravno, izostavio je skrb za dušu. Skrb za dušu pripada «dužnosti drugih ljudi». Naravno,religijskih, crkvenih. • Ta skrb ne pripada građanskom vladaru jer se «njegova vlast nalazi s a m o u vanjskoj snazi, «dok s istinska spasonosna religija sastoji iz unutrašnjeg pridobivanja duha bez kojega ništa ne može biti prihvatljivo Bogu»

45. D) Raščlamba Pisama o toleranciji • Građanskom vladaru ne može se pripasti skrb nad spasom ljudske duše i onda «kada su strogi zakoni i prinuda kazni u stanju uvjeriti čovjeka da promjeni vlastita uvjerenja, to ni najmanje ne bi pomoglo spasenju njegove duše» (str.370.) • U daljnjim razmatranima Locke se bavi pitanjem Crkve. Pa ovako zbori:»Crkva je, po mojem mišljenju, dobrovoljna zajednica ljudi okupljenih zajedno iz vlastita nahođenja radi bogoslužja na način prihvatljiv Bogu, a koji je djelotvoran za spas njihovih duša» (str. 372.) • Na jednom naglašava kako je riječ o slobodnoj i dobrovoljnoj zajednici • Sljedeći iskorak je pitanje o vlasti Crkve i kojim je zapravo zakonima podložna. Crkva kao i ostale slobodne zajednice temelje se na nekom poštivanju reda.

46. D) Raščlamba Pisama o toleranciji • U tomu smislu ona je autonomna u donošenju svojih zakona, tj. «nužno proizlazi da pravo donošenja zakona te zajednice ne može pripasti nikome drugome već samoj zajednice ili bar (što je isto) onima koje je za to ovlastila zajednica općim pristankom» (str.373.). • Ova zajednica može imati i svog poglavara. Njezina je svrha, ističe Locke «javno služenje Bogu kako bi se na taj način došlo do vječnog života»(str.374.) • Članovi zajednice Crkve moraju se pridržavati dužnosti poticanjem, opomenom i savjetima. A ako to ne pomaže pristaje izopćenje iz zajednice( ekskomunikacija) • Locke:»Ovo je posljednje i krajnja sila crkvene vlasti» • Određivanjem uređenja Crkve kao slobodne zajednice s autonomnim pravilima i sankcijama u slučaju kršenja istih, Locke dolazi na teren dosega iliti granica dužnosti t o l e r a n c i j e i «što se od svakog zahtijeva na temelju iste»

47. D) Raščlamba Pisama o toleranciji • Nešto širenje razmatanje granica dužnosti tolerancije sažimamo u nekoliko točaka: • Prvo, Crkva nije na temelju tolerancije dužna nakon opomena zbog kršenja njezinih autonomnih pravila u svojem okrilju zadržati prekršitelje.Kazna je izopćenje ili ekskomunikacija iz zajednice. Izopćena osoba nije automatski lišena građanskih prava. Bit je ekskomunikacije kidanje veze između «zajednice i člana» • Drugo, niti jedna osoba ne smije biti oštećena u blagodatima i uživanjima građanskih interesa zbog toga što «ona pripada nekoj drugoj crkvi ili religiji. Sva građanska prava i povlastice koje mu pripadaju kao čovjeku ili građaninu treba očuvati nepovredivim» (str.375.) • Locke smatra da se nepravda i nasilje ne smiju nanositi čovjeku bio on «kršćanin ili poganin»

48. D) Raščlamba Pisama o toleranciji • Ne smijemo se zadovoljiti samo formalnim okvirom pravde već joj treba dometnuti «milosrđe, dobrotu i širokogrudnost» • Međusobna tolerancija privatnih osoba različitih po vjeri mora postojati i među crkvama, smatra Locke • Niti jedna Crkva ne može imati jurisdikciju nad Drugom, čak i u slučaju ako i građanski vladar pripada jednoj od njih • Pridruži li se građanski vladar jednoj od crkava one uvijek ostaju ono što su bile – slobodno udružene zajednice ljudi • Crkve trebaju, prema Lockeu poštivati «mir, pravičnost i prijateljstvo» što on uspoređuje s ponašanjem privatnih građanskih osoba • Koja je Crkva prava a koja kriva ili heretička to nije star prosudbe građanskog vladara • Nitko nema pravo ugroze građanskih prava pod okriljem ili izgovorom religije, bilo da je riječ o pojedincu, državi i Crkvi

49. D) Raščlamba Pisama o toleranciji • Oni koji misle drukčije u odnosu na prethodni stavak, ističe Locke, siju mržnju, rat i pokolje • Mir, sigurnost i prijateljstvo ne mogu se uspostaviti sve dok vlada mišljenje «da se gospodarenje temelji na milosti, dok se religija mora propagirati oružanom silom»(str.377.) • Dužnost je tolerancije da razlikuje i uvažava različite od onih koji se «razlikuju od ostalog čovječanstva» • Crkvena vlast počinje i završava se unutar Crkve i ne prelazi ili transcendira te granice ulazeći u građanske poslove, smatra Locke • Na jednom mjestu eksplicite piše o odvojenosti Crkve i Države (sekularizacija)

50. D) Raščlamba Pisama o toleranciji • Locke: «Kažem samo jedno- bez obzira odakle potiče njihova vlast, budući da je crkvena, ona mora biti u granicama crkve i ne može se ni na koji način proširiti na građanske poslove zato što je sama crkva potpuno odvojena i različita od države» (str. 377.) • Glede jasnih granica i razdjelnice crkve i države uklanja mogućnost miješanja ovih dviju različitih zajednica koje su po svojem podrijetlu i svrsi različite tj. miješanja neba i zemlje jer su to «dvije suprotne stvari» (Locke) • Crkveni ljudi se trebaju uzdržati grabeži i nasilja i svih oblika proganjanja