260 likes | 592 Views
In memoriam: Toše Proeski (25.01.1981.-16.10.2007.). Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Zar misliš da moja ruka, koleno, ili glava može da bude sutra koren breze il' trava?
E N D
Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Zar misliš da moja ruka, koleno, ili glava može da bude sutra koren breze il' trava? Ako ti jave: umro sam, ne veruj to ne umem. Da li si uopšte ponekad mislio šta znači živeti? Ako ti jave: umro sam evo šta će biti. Hiljadu šarenih riba lepršaće mi kroz oko. I zemlja će me skriti. I korov će me skriti. A ja ću za to vreme leteti visoko... Visoko.
Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag. I zato: ne budi tužan. Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast i čudno drag. Noću, kad gledaš u nebo, i ti namigni meni. Neka to bude tajna. Uprkos danima sivim kad vidiš neku kometu da nebo zarumeni, upamti: to ja još uvek šašav letim, i živim.
VLAK ŽIVOTA Dottore El Cidre
Ljudi ulaze i silaze. Dogadjaju se iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, nezgode i žalosti.
Kad se rodimo i kročimo u vlak, srecemoljude za koje mislimo da će nas pratiti tokom cijelog našega putovanja. Poput roditelja…
Istina je drugačija. Oni će sići s vlaka i ostaviti nas …bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i društva.
Međutim, u vlak će uci druge osobe koje cemo zavoljeti i bice nam veoma bitne kroz putovanje.
Braća , sestre,ljubavi, naši prijatelji, te ljudi koje susrećemo slucajno ili ne .
Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.
Neki u svojoj vožnji kroz život nailaze na žalost i tugu. Ali ima i onih koji u vlaku spremno pomažu onima kojima treba pomoć.
Mnogi nakon svoga silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.
Mnogi nas dragi putnici ostavljaju same u toku putovanja. Pokusavamo ih potražiti te se smjestiti u njihov vagon.
Vrlo cesto nažalost ne možemo. Mjesto pored njih već je neko drugi zauzeo.
Sve je to zivot . Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka. I ti trenuci su nepovratni. Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo.
Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.
Sjetimo se i toga da na svakome dijelu životnog kolosijeka neko od suputnika može ‘iskliznuti’ i treba naše razumijevanje i simpatije.
I mi mozemo‘iskliznuti’ s kolosijeka. I nadamo senekome ko će nas razumjeti.
I najveća misterija putovanja je što ne znamo kad ćemo sići s vlaka. Ne znamo ni kada će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas.
Bit ću veoma tužan kad budem morao zauvijek sići s vlaka. Vjerujem da će boljeti rastanak s osobama koje sam susreo za vrijeme putovanja tesu mi postali dragi. Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Gajim nadu da će doći i glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu, sa svim prtljagom što ga nisu imali.
Trudimo se i nastojmo da sretno putujemo . Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje čežnju te lijepa i ugodna sjećanja.