P A T N J E J E D N O G V U K A i l i K a k o d o b i t i b o ž i ć n i p o k l o n

2. P A T N J E J E D N O G V U K A i l i K a k o d o b i t i b o ž i ć n i p o k l o n M J U Z I K L LIKOVI: Vuk, Crvenkapica Tri praščića: Biba, Bigi i Gigi Sedam kozlića: Janko, Kiki, Viki, Tiki, Miki, Lala i Gala Djed Tekst: Gordana Kolarik Glazba, aranžmani, snimanje i produkcija: Darko Ocvirk Osijek, Darda, 2009. www.audio-matrice.com

3. PLEŠU, PJEVAJU SVI OSIM VUKA I DJEDA, ( pada snijeg ) KAD SNJEGOVI ZABIJELE Kad snjegovi zabijele u prosincu, svi iste slatke male brige imaju, jesu li i ove godine dobri bili svi, hoće li opet pod bor poklon dobiti. Nitko te neće pitati¸ kakvu si kuću sagradio, važnije od toga bilo bi koliko si ljudi u srce primio. Kad snjegovi zabijele u prosincu, svi iste slatke male brige imaju, jesu li i ove godine dobri bili svi, hoće li opet pod bor poklon dobiti. Pred Božić pripreme počinju u kući, u mislima, u srcu, spremanje srca čeka te, preispitaj svoje postupke.

4. ODLAZE SA SCENE, DOLAZI DJED DJED: Svi ste čuli za vuka groznoga što učini svaku bajku strašnom, ali sad drukčiju priču poslušajte, kako vuk strašni umilan postao je. ODLAZI SA SCENE, ULAZI VUK POKLON I JA ŽELIM VUK: Snijeg je pao, Božić se bliži, ali od snijega veća me briga mori. Godine prošle bez poklona ostah, Djedica kaže: DJED: (vraća se na scenu) Ti, vuče, si prostak. Plašiš ljude, proganjaš djecu, ja ti nikad, baš nikad poklon donijeti neću. (odlazi sa scene)

5. VUK: Tad se nasmijah, ah, velike muke, k'o da će mi poklon zagrijat' srce. Al' kad vidjeh lica sretna ta mnoga, zavist me svlada, tuga prevlada. Godine ove poklon ja želim, nemam višezašto da se veselim. Djecu proganjah, plaših sve ljude, praščiće hvatah i kozliće slatke. Što li ću sada, jadan sam ja, prijatelja nemam ni jednoga? GOVORI: (uz glazbu) Vrijeme leti, dani bježe, muku mučim jedinu - kako steći prijatelja u tako kratkom vremenu. Ohooj, ljudi, djeco moja, i praščići i kozlići, prijatelj ja bih bio vama, nemojte od mene više bježati.

6. DOLAZI CRVENKAPICA, JOŠ NE PRIMJEĆUJE VUKA KOJI TUŽNO SJEDI NA PANJU CRVENKAPICA Košaricu majka spremi, na dug put me posla, baka moja čeka na me, korpu punu hrane. Malo kruha, malo mlijeka, k tome mesa i kolača, sve je spremno draga bako, evo mene za pol' sata. Jedino me vuk još muči, strašno plaši uvijek, baš i u snu i na javi gnjavator je pravi. Malo kruha, malo mlijeka, k tome mesa i kolača, sve je spremno draga bako, evo mene za pol' sata.

7. VUK: (govori ljubaznim glasom) Djevojčice, Crvenkapice, stani malo, rekao bih ti nešto, jako mi je važno. CRVENKAPICA: Ah, ne opet, zar uvijek te moram sresti? Bježim, bježim koliko me noge nose. VUK: Stani malo, stani. Molim te, molim te, dobar bit ću, naudit ti neću. Želio bih da smo prijatelji. CRVENKAPICA: Prijatelji? Mi? Svijete, jesi li ikada čuo gluposti veće? Ha, ha, ha i nasmijati se moram, iako me strah muči. Vuče, jesi li se jutros najeo ludih gljiva kad misliš da ću ti povjerovati ovakvoj laži? Moja baka uvijek kaže da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Odoh ludi stari vuče, znaš onaj crtić – kidam nalijevo, mi nikada prijatelji biti nećemo.

8. SVI ME SE BOJE / DJEDOVA UTJEHA VUK: Svi me se plaše, boje, ovo smisla nema, jadan sam i usamljen bez ijednog prijatelja. Tužno je biti sam, bez ikoga svoga, moram naći prijatelja do Božića ovoga. NA SCENU DOLAZI DJED DJED: Ne brini, vuče, pozitivno misli, pokušaj još jednom požaliti nećeš. Navike mijenjaj, osmijeh nabaci, šapu im pruži, u dobru se pridruži. Ne brini vuče, pozitivno misli, ne brini vuče, požaliti nećeš.

9. DOLAZI NA SCENU SEDAM KOZLIĆA SEDAM KOZLIĆA (1) Svi za jednoga, jedan za sve, to je bratska pjesma nas kozlića. Mama nam je riječi rekla te da nas zaštiti od nevolje. Budi dobar, pošten, vrijedan i drag, slušaj mamu, tatu, starije to je mudrost cijela da dobiješ i ove godine pod bor darove. UGLEDAJU VUKA I UPLAŠE SE

10. VIKI: Evo ga strašni vuk o kojem ste mi pričali. Još ga nikada nisam vidio. Hm, i ne izgleda mi tako strašno. GALA: Šuti mali, nikada ne podcjenjuj vuka. Možda ti ne izgleda strašno, ali jedno je sigurno prijatelj ti nikada neće biti. JANKO: Ma, voli on nas, voli, ali pečene za ručak. Možda upravo traži pečenku za Božić. Bježimo dok nas nije vidio! VUK IH UGLEDA VUK: Evo nove prilike. Pokušat ću se sprijateljiti s kozlićima. (progovara jako umilnim glasom) Kozlići, mili moji, promijenio sam se, želim vam biti prijatelj. Dosadio mi je ovaj usamljenički život. KOZLIĆI (zajedno): Prijatelji?! ha, ha, ha LALA: Daj uštipni me, čini mi se da sanjam da nam vuk želi biti prijatelj. ha, ha, ha TIKI JU UŠTIPNE LALA: Jaoj, ne tako jako, ti malo derište. TIKI: Eto vidiš da ne sanjaš, a ako ne sanjamo onda smo u nevolji, jer nam se vuk približava. POČNU VRIŠTATI I BJEŽATI NA RAZLIČITE STRANE MIKI: Braćo, branimo se pjesmom, onako kako nas je mama naučila: Svi za jednoga! UHVATE SE ZA RUKE I NAPRAVE KRUG OKO VUKA, PLEŠU I PJEVAJU:

11. SEDAM KOZLIĆA 2 Svi za jednoga, jedan za sve, to je bratska pjesma nas kozlića. Mama nam je riječi rekla te da nas zaštiti od nevolje. Budi dobar, pošten, vrijedan i drag, slušaj mamu, tatu, starije to je mudrost cijela da dobiješ i ove godine pod bor darove. Govore zajedno: Drž' se brata, drž' se sestre ne bojimo se tada nikoga, čak ni tebe strašnog vuka što nam glumiš prijatelja.

12. VUK SJEDA I ZAPLAČE VUK: Ne glumim ja, ne glumim, samo želim prijatelje. Usamljen sam. Promijenio sam se, a nitko mi ne vjeruje. Hoću li ikada naći prijatelje? KIKI: Gledaj vuka kako tužan plače… TIKI: Ma, to je od straha napunio gaće. (ha ha ha – svi se smiju) GALA: Htio bi nam biti prijatelj nakon svega ružnoga što si nam učinio? Ja ti ne vjerujem. MIKI: Ni ispričao se nisi, a zbog tebe sam prošli tjedan pao i ozlijedio svoj repić. I da me mama nije spasila tko zna što bi mi učinio. VUK: Žao mi je, žao mi je. Oprostite mi što sam vas ganjao, gnjavio i sto briga zadavao. Nikada više neću to činiti, dobar ću biti, dajte mi priliku novu i pokazat ću vam kakav prijatelj biti mogu.

13. DOLAZE TRI PRAŠČIĆA RAP PRAŠČIĆAPJEVAJU Dobra je bila večera, stomačić mi je sad zahvalan, više mi ništa ne treba još samo suha postelja. Kućica za Božić spremna je okitili sve smo prozore… BIBA: Eto društva vesela… BIGI: Od šoka mi prisjela večera, tako mi mog vitičastog repa. GIGI: Tko je još vidio da se kozlići i vuk druže? BIBA: Što se to ovdje događa? GIGI: Čudnog mi čuda, ne vidjeh još ovo. KIKI: Vuk je poludio, ne znam iz koje je bajke ispao. TIKI: Želi nam biti prijatelj… MIKI: … a mi mu ne vjerujemo BIGI: Hm, stvarno čudno. Iz koje si bajke, vuče? Je li istina što govore?

14. VUK: (govori) Istina je, istina. ZAPJEVA . . . VUKOVA PJESMA Iz bajke pitaš koje sam? Baš iz svake one koju znaš da strašnog vuka ima, stoljećima. Ja sam uvijek zločest lik, na kraju priče gubitnik, sam, bez igdje ikog svog. Božić dočekujem sam. Djedica mi poklon ne će dat' dosta mi je takve sudbe, nemojte me više strašnim zvat'. RASPLAČE SE NA KRAJU

15. BIBA: Želiš reći da si se stvarno promijenio? GIGI: Da ti povjerovati trebamo? VUK: Istina je, istina prava. Tražim društvo, prijatelje, dosadilo mi je biti sam. BIGIJEVA PJESMA Čujte dragi moji, ove mudre riječi, zar da vuku stojimo na putu ka sreći, ruku mu dajmo, greške oprostimo, priliku mu novu sada pružimo. Za stare bajke baš nas briga, novo je vrijeme, nova su i djeca, možda će im s novim vukom sreća biti veća. SVI ZAJEDNO ZAPLJEŠĆU

16. GALA: Mudro zboriš, Bigi, brate. KIKI: Ni ja ne želim stare brige. VIKI: Svima nam je dosta bježanja pred vukom. JANKO: A i takvo je vrijeme, mislim, zar nije Božić vrijeme praštanja i darivanja. VIKI: Kad smo već kod darivanja, sve vas pozivam u našu kućicu da zajedno dočekamo Božić. U dobrom društvu uvijek je veselije. NA SCENU STIŽE CRVENKAPICA CRVENKAPICA: Oho, gle čudnog i veselog društva, ovo božićno vrijeme stvarno pravi čuda. Bakica mi neće vjerovati kad joj budem pričala. BIGI: Crvenkapice, hajde i ti s nama. Pravimo božićnu zabavu. DJED: Oho-ho, oho-ho Pozivate li i jednog starog Djeda na zabavu? SVI PLJEŠĆU, VIČU DA I SMIJU SE

17. DJED:(govori i dijeli poklone) Vidiš, vuče, da strašno bilo nije. Dobro se uvijek dobrim vraća, dobrota je uvijek na cijeni bila i svakom je srcu najdraža plaća. Poklon ćeš dobiti, vuče, zaslužio si ga godine ove, svima si nam pokazao da nikada nije kasno za kajanje. A vama, praščići moji, poklon ću dati zbog velikog srca u koje čak i vuk može stati. Kozlići poklon zaslužili su jer oprostiti znaju i prijatelje mnoge u svoj dom primaju. A vi draga djeco, naučite sljedeće: Božić je vrijeme ljubavi i sreće, pružite ruke jedni drugima, poruku mira šaljite svima.

18. U BOŽIĆNO VRIJEME U božićno vrijeme je sve moguće, srušiti zidove i graditi mostove. Miris nam Božića nježnost donosi, poslušaj srce, čuj pjesmu radosti. U božićno vrijeme moguće je sve, tad se mnoga čuda događaju, a od svih čuda veće su riječi dv’je – ljubav i praštanje. Praštanje i lijepa riječ liječe rane sve, ljubav vraća smisao, s neba šalje anđele. Miris nam Božića nježnost donosi, poslušaj srce, čuj pjesmu radosti. U božićno vrijeme moguće je sve tad se mnoga čuda događaju, a od svih čuda veće su riječi dv’je – ljubav i praštanje. SVI ZAJEDNO: SRETAN BOŽIĆ SVIMA!