Filo zofski fakultet u Rijeci Odsjek za psihologiju Etika u psihologiji

1. Filozofski fakultet u Rijeci Odsjek za psihologiju Etika u psihologiji Odgovornost za kvalitetu vlastitih profesionalnih aktivnosti. Promicanje visokih standarda znanstvene i profesionalne aktivnosti. Ivana Šimunić Davor Manojlović Rijeka, svibanj 2002.

3. Odgovornost prema klijentu (pojedinac, veća skupina ljudi, organizacija) - klijent je netko tko koristi usluge psihologa uz novčanu naknadu i dobiva izvještaj o tretmanu -primarna odgovornost psihologa je prema klijetu samome ako je on punoljetan i sam je odgovoran za svoje postupke, tj. psiholog mora održati povjerljivost podataka, osim ako zakon ne nalaže drugačije (odgovaranje pod zakletvom) -odgovornost prema maloljetnicima - u slučaju da je klijent maloljetan, primarna odgovornost je također prema klijentu samome, a slijedeći po hijerarhiji su roditelji ili skrbnici - što je klijent stariji, to je veća diskrecija njegove autonomije

4. Legalno nekompetentni klijenti - kada je klijent legalno nekompetentan, primarna odgovornost je prema klijentu samome, te bi pri tome trebalo imati obzira prema željama skrbnika i voditi računa o legalnim i socijalnim obvezama Odgovornost za javne nastupe: Psiholozi preuzimaju potpunu odgovornost za vlastite javne nastupe - dužni su davati točne podatke o vlastitom obrazovanju, iskustvu, kompetentnosti, profesionalnom statusu i zapo-slenju, o cijenama pružanja usluga. Standardi profesionalne i znanstvene aktivnosti Psiholozi su svjesni važnosti znanstvenih i profesionalnih dosega u području kojim se bave, dinamičnog razvoja psihologije kao znanosti i primijenjene discipline, te se trude pratiti tu dinamiku i stjecati nove spoznaje i vještine (Kodeks HPD, Temeljna načela).

5. Pri pružanju profesionalnih usluga klijentima, psiholozi su dužni koristiti jezik razumljiv primateljima usluga. Također su dužni dati odgovarajuće podatke o prirodi svojih usluga, o pruženim uslugama, te obrazložiti rezultate i zaključke (Kodeks HPD, čl. 1.3). U profesionalnom radu zabranjeno je podcijenjivanje klijenata, te na bilo koji način njihovo seksualno ugrožavanje ili stupanje u seksualne odnose s klijentima (Kodeks HPD, čl. 1.4). Psiholozi su svjesni da njihov znanstveni i profesionalni stav i procjena mogu utjecati na život drugih ljudi, te moraju biti krajnje oprezni da se njihova uloga ne bi zlouporabila. Psiholozi ne sudjeluju u aktivnostima koje su usmjerene manipulaciji klijenta, a u službi su promocije nečije socijalne moći (Kodeks HPD, čl. 1.6).

6. Psiholog koji sa klijentima dođe u nekakav neprofesionalni kontakt, mora paziti da ne naruši svoj inače objektivan i profesionalan stav. U skladu s time, psiholog izbjegava preuzimanje profesionalnih obveza u situacijama kada već postojeći odnosi predstavljaju rizik, tj. mogu se negativno odraziti na dotičnu osobu (Kodeks HPD, čl. 1.7). Psiholozi moraju u skladu sa propisima pohraniti dokumentaciju o vlastitom profesionalnom ili znanstvenom radu, u skladu sa inspekcijskim zahtjevima (Kodeks HPD, čl. 1.9). Psiholozi su dužni čuvati integritet i sigurnost testova i drugih psihologijskih mjernih postupaka, pohranjivajući ih na načine koji će onemogućiti kršenje načela o njihovom korištenju (Kodeks HPD, čl. 2.6).

7. Psiholozi planiraju, provode i izvještavaju o vlastitim istraživanjima u skladu s poznatim standardima znanstvene kompetentnosti i etike istraživanja - poduzimaju odgovarajuće mjere kojima štite prava i dobrobit sudionika, drugih osoba na koje bi istraživanje moglo utjecati kao i na dobrobit životinja ako se koriste u istraživanju (Kodeks HPD, čl. 4.1). Prije svakog istraživanja, psiholozi trebaju tražiti i posjedovati pismeno odobrenje od nadležnih institucija ili organizacija (Kodeks HPD, čl. 4.2). Psiholozi točno i precizno izvještavaju o rezultatima svojih istraživanja. Falsificiranje znanstvenih podataka negira temeljna etička načela i smisao znanosti. Ako psiholog naknadno utvrdi značajnu pogrešku u vlastitim, već publiciranim rezultatima, poduzima potrebne korake da tu pogrešku obznani i ukloni (Kodeks HPD, čl. 4.7).

8. Psiholozi koji dobivaju na recenziju istraživačke radove, prijedloge projekata, kandidature za stipendije, radna mjesta i sl. ponašaju se tako da zaštite tajnost podataka i autorska prava osoba čije materijale recenziraju (Kodeks HPD, čl. 4.8). Psiholog koji uočava da njegov kolega krši etičke principe profesionalnog ponašanja, dužan ga je na to upozoriti i na neformalan način pokušati pomoći u razriješenju problema (Kodeks HPD, čl. 8.2). Psiholozi se ne bave prijavama koje imaju za cilj nekoga povrijediti ili poniziti, a ne zaštiti javnost i struku (Kodeks HPD, čl. 8.3).

12. Psiholog Ivan je dobio dozvolu da provede istraživanje u lokalnoj školi. U njegovom istraživanju ispitivali su se osjećaji djece prema članovima njihove obitelji u prvoj godini nakon razvoda roditelja. Pitajući jednu sedmogodišnjakinju da izrazi svoje osjećaje prema članovima obitelji, ona je započela zadatak, ali ubrzo je postala vidno uzrujana te je tražila završetak istraživanja. Moguće rješenje problema: psiholog je morao tražiti dopuštenje roditelja prije izvršavanja ispitivanja, te je trebao promisliti o mogućim posljedicama provođenja istraživanja, jer se ipak radi o osnovnoškolskoj djeci kojoj vrlo vjerojatno razvod njihovih roditelja teško pada. Također je mogao izabrati nekakvu manje direktnu metodu ispitivanja. Ovaj primjer se kosi sa člankom 4.4 Kodeksa HPDa koji govori o suglasnosti ispitanika, sa člankom 4.5 koji govori o informiranju ispitanika pri istraživanju, te sa člankom 1.4 koji govori o kvaliteti odnosa sa osobama sa kojima dolazi u profesionalni doticaj (ne smije ugrožavati osobe, te nastoji predvidjeti moguće traume i svesti ih na najmanju moguću mjeru).

13. Vi ste školski psiholog i primite molbu za procjenu dvogodišnjeg djeteta. Svojoj nadređenoj kažete da vi nemate iskustva na tom području, te da niste upoznati sa metodama i mjerenjima pogodnim za tu dobnu skupinu. Potom vam ona uruči prihvaćeni, standardizirani test koji se upotrebljava za tu dobnu skupinu, i nalaže vam da ga upotrijebite. Vi ste do sada samo letimično vidjeli taj test, i nikad niste bili službeno upoznati sa njegovom upotrebom. Moguće rješenje problema: odbiti izvršavanje datog istraživanja zbog vlastite neupućenosti i neiskustva sa tim testom, te predlaganje nadređenome kolege koji je kompetentniji na tom području. U slučaju da prihvatite izvršavanje tog istraživanja kršite članak 2.2 Kodeksa HPDa zbog vlastitog nepoznavanja mjernih karakteristika korištenog testa, kao i tehnika koje se u tom slučaju primjenjuju. To sve može dovesti do krivih dijagnoza ili predviđanja, te do krive interpretacije rezultata.

14. Vi dolazite na intervju za posao i nadređeni vam predstavlja dr. Ivana Horvata. Vi doduše poznajete dotičnog Ivana iz nekih njegovih drugih aktivnosti i znate da još nije stekao titulu doktora, već se za nju tek priprema. Kasnije čujete istog tog Ivana da se i nekim drugim osobama predstavlja kao dr. Ivan Horvat. Moguće rješenje problema: pošto vi “doktora” znate već od ranije, možda biste mu neformalan način mogli ukazati na neetičnost njegovih postupaka, tj. netočnost njegovog predstavljanja (Kodeks HPD, čl. 8.2). Dajući netočne podatke o vlastitom akademskom stupnju i profesionalnom statusu, on krši članak 6.2 Kodeksa HPDa.

15. Literatura: Keith-Spiegel, P., Koocher, G.P.(1995). Ethics in psychology. Hillsdale, New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates Riccio, A. C. (1999). Professional ethics. (10. svibanj 2002.). http://www.coe.tamu.edu/~epsy/faculty/CRiccio/ethics.htm