Afektivne respiratorne krize

1. Afektivne respiratorne krize Izborni kolegij, Filozofski fakultet, Zdravstvena zaštita predškolske djece

2. Uvod • Drugi nazivi • Afektivni respiratorni cerebralni napadi • Histerični napadi male djece • U narodu poznatiji izraz: “zaceniti se”

3. Opis • Stanje koje se događa na nesvjesnoj razini • Na emocionalnoj bazi • Dijete plače - izgubi zrak – poplavi – izgubi svijest • Nakon toga obično prestane grč mišića – dijete prodiše – dolazi k svijesti

4. Simptomi • Snažan plač • Gubitak zraka – prestanak disanja • Cijanoza (plava boja usnica i lica) • Nesvjestica • Ponekad trzaji mišića • Mlohavost tijela • Kratkotrajne konvulzije (rjeđe) • Prestanak rada srca na par sekundi

5. Problem • Dolazi do pozitivnog potkrepljenja • Napadaji su potkrepljeni (roditeljskom) srećom koja slijedi nakon završetka krize • Krize se obično javljaju u prisustvu jednog od roditelja • Nesigurnijeg

6. Pojavnost • Afektivne respiratorne krize javljaju se u 3 do 5% djece • Obično se počnu javljati u djeteta starog oko 6 mjeseci, te prestaju do 5. godine • Češće se javljaju u senzibilnije i emotivnije djece, te u djece čiji roditelji imaju pogrešne stavove u odgoju • U starije djece – psihogeni (histerični) napadi

7. Intervencija • Individualan i istovjetan pristup • Prekidanje napada u prvoj fazi • Skretanje pažnje • Neobičnim pokretima, glazbom, pljeskanjem.. • Ignoriranje

8. Važna napomena • Nemojte pokazivati strah i nesigurnost pred djetetom • Nastupite samouvjereno • Budite dosljedni • U slučaju nesvjestice, dijete stavite u bočni položaj

9. Još malo o afektivnim respiratornim krizama....

10. Afektivni respiratorni napadaji (ARN) česti su u dojenčadi i male djece mogu se javiti od novorođenačke do predškolske dobi, u učestalosti od 4,6% u dojenačkoj dobi, a najveći broj napada počinje u dobi između 6 i 18 mjeseci (prema podacima Lombrosa i LermanaBreathholding spells (cyanotic and pallid infantile syncope). Pediatrics 1967;39:565-81.) tipični napadi traju 10-20 sekundi dijete zaplače, nekoliko puta grčevito udahne i prestane disati tj.zadrži dah u izdahu javlja se cijanoza (plavkasta obojenost kože) različitog stupnja, rjeđe bljedilo i bradikardije ako napad traje duže od deset sekundi dijete ostane bez svijesti, a ako smanjene razine kisika u stanicama traje duže može doći do izvijanja trupa, grčeva i trzaja sličnih epileptičkom napadaju nakon što dijete izgubi svijest, prestaje grč mišića koji je izazvao apeneju i dijete prodiše te dolazi k svijesti

11. u pedijatrijskim ordinacijama je to najčešće uz davanje injekcija, a izvan nje događa se u različitim situacijama kada se dijete, koje je obično afektivno preosjetljivo nađe frustriranim ili pogođenim, bilo kakvim fizičkim ili psihičkim zbivanjem (bol, strah, ljutnja, bijes...) afektivne respiratorne krize teške su za roditelje zbog straha da dijete umire roditelji se uplaše takvih epizoda i popuštaju djetetu da ne bi plakalo i da mu te krize ne bi naštetile zanimljivo je da se krize uobičajeno javljaju u prisutstvu jednog od roditelja, najčešće majke napad se može prekinuti u prvoj fazi ako se djetetu odvuče pažnja od plakanja bez udisaja to se može učiniti nekom neuobičajenom radnjom, riječima, zvukom i sl.

12. obzirom da uzbuđenje i emocije koje slijede nakon napada na neki način pobuđuju ponavljanje prigodom slijedećeg plača, roditelj se mora naučiti smireno reagirati i mora biti uvjeren da se djetetu ništa ne može dogoditi u napadu ubrzo kada se pokažu rezultati uspješnog prekidanja napada, smanjenje učestalosti i intenziteta, roditelji postaju potpuno smireni, a odsustvo iskazanih emocija u kritičnim trenucima ubrzo u potpunosti prekida pojavu novih napada

13. SITUACIJE: promjena ritma života i reda u kući na koje je dijete naviklo oduzimanje ili uskraćivanje željenih predmeta, posebno ako se to radi na brzinu ili grubo (dati u zamjenu nešto drugo) roditeljsko uplitanje u djetetovu igru visoka emocionalna tenzija među odraslim članovima obitelji, te neusklađenost odgojnih stavova uskraćivanje ostvarivanja djetetovih planova (najaviti planove, a ne postavljati zahtjeve kad je dijete već u aktivnosti)

14. ispadi bijesa posljedica su unutarnje napetosti i emocionalne labilnosti (nagle promjene raspoloženja) koje su bitna značajka u predškolskoj dobi dijete sazrijeva, postaje svjesnije samog sebe, svojih novih mogućnosti, svoje volje, svog “ja”, želi odlučivati i počinje jasno izražavati svoje zahtjeve, neobuzdano je u želji da upozna svijet puno je energije s kojojm ponekad ne može izaći na kraj i to se pretvori u ispade bijesa uči svjesno postavljati ciljeve i zalagati se za njih u čemu ga treba podržati, ali ne mu dozvoliti da u ispadima u ponašanju postiže svoje ciljeve ZAŠTO TAKO BURNI ISPADI?

15. održavanjem ujednačenog ritma jela, odmora i spavanja jer ih to smiruje i na dulji rok stvara osjećaj sigurnosti uvažavanjem djetetove dobi, bez nerealnih očekivanja upućivanjem jasnih poruka koje će dijete razumijeti i provjeravanjem je li nas dijete čulo i razumijelo osluškivanjem djeteta i njegovih potreba, suosjećanjem s djetetom prije tješenja i objašnjavanja postavljanjem jasnih granica i dosljednošću ne zbunjivanjem djeteta suprotnim očekivanjima i zahtjevima dijete ne kažnjavati jer kazna samo izaziva nesigurnost KAKO SPRIJEČITI ISPADE BIJESA?SMANJIVANJEM NA NAJMANJU MJERU!KAKO?

16. treba se sjetiti da je ispad bijesa težak i za dijete koje je izbezumljeno i preplavljeno osjećajima koje ne može kontrolirati ne odmah reagirati već se prvo smiriti prije pristupanja djetetu ne tući i ne vikati na dijete jer tako postajemo loš model pričekati da se “bura stiša”, a dok se to ne dogodi paziti na dijete da se ne bi ozlijedilo ne tjerati dijete u drugu prostoriju, ako nije nužno kad se dijete smiri, pristupiti mu i ponovno uspostaviti bliskost te mu dati do znanja da shvaćate da mu je teško potaknuti dijete da govori o osjećajima, ako je zrelo za to i uvijek odobriti osjećaje ma kakvi oni bili reći djetetu da razumijete da će se koji put opet jednako osjećati i savjetovati mu kakvo ponašanje od njega očekujemo kad se ponovno bude tako osjećalo sjetit se da je to prolazna razvojna faza koju djetetu možemo olakšati mirnim i brižnim pristupom KADA ZAPOČNE...