ADHD Poremećaj pažnje i koncentracije s nemirom ili bez nemira

1. ADHDPoremećaj pažnje i koncentracije s nemirom ili bez nemira Mihaela Rister Iva Prvčić Klinika za dječje bolesti Zagreb

2. Poremećaj pažnje koji može biti praćen nemirom i impulzivnošću (ADHD/ADD) je razvojni poremećaj.

3. osnovni simptomi ovog poremećaja su nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost • postoje tri podtipa ovisno koja skupina simptoma je najizraženija

4. Stabilnost simptoma tijekom vremena • osnovni simptomi i prateći obrasci ponašanja zadržavaju se godinama • kod oko polovine djece s ovim poremećajem simptomi u velikoj mjeri nestaju kako se oni približavaju odrasloj dobi

5. simptomi su izraženiji od onog što se smatra normalnim s obzirom na djetetovu dob i razvojni stupanj • u značajnom stupnju narušavaju funkcioniranje u različitim aspektima djetetovog života (funkcioniranje u školi, slobodnim aktivnostima djeteta, socijalnim odnosima)

6. Incidencija • ADHD ima 1 - 5 % populacije • dva puta češći kod dječaka

7. Prateći poremećaji • kod pedijatrijskih uzoraka – poremećaj akademskih vještina • u psihijatrijskim uzorcima – poremećaj ponašanja • adolescencija – pojava depresivnosti

8. Hiperaktivna djeca: • u dojenačkoj dobi su neuobičajeno aktivna • u kasnijoj dobi sustalno u pokretu, pažnja im je neprimjerena za dob, teže se sama igraju

9. Hiperaktivna djeca: • nemaju strah od odvajanja i nekritična su u prilaženju nepoznatim osobama • sklona su nesrećama i povredama • zbog teškoća u predviđanju posljedica ponašanja često su neustrašiva i ustraju u situacijama koje plaše drugu djecu

10. Hiperaktivna djeca: • teško su odgojiva jer ne mogu pratiti i poštivati roditeljske zahtjeve i zabrane • izrazito su nestrpljiva • nikada nisu na svom mjestu • ne slušaju roditelje, nastavnike • brbljaju dok druga djeca rade u tišini

11. Hiperaktivna djeca: • često prekidaju rad u grupi, upadaju u riječ i ometaju druge • imaju poteškoća u organizaciji, često zaboravljaju ponijeti knjige i pribor, skloni su gubiti svoje stvari

12. Hiperaktivna djeca: • odrasli ih vide kao nediscipliniranu i zločestu • druga djeca ih u početku vide kao zabavne i zanimljive, ali kada reagiraju impulzivno, fizički ili verbalno napadnu drugo dijete ili ga ometaju u učenju i igri, druga djeca ih počinju odbacivati

13. Impulzivna djeca: • imaju smanjenu kontrolu impulsa, adekvatnih i neadekvatnih • reagiraju bez razmišljanja o mogućim posljedicama • lako su nagovorljiva • imaju poteškoće sa stvaranjem i održavanjem prijateljstava

14. Djeca s poteškoćama pažnje i koncentracije: • nesposobna su zadržati koncentraciju i pažnju dovoljno dugo kako bi mogli naučiti ono što je potrebno • često imaju sposobnosti da nauče potrebne vještine, ali im je potrebna pomoć kako bi uspjeli zadržati pažnju dovoljno dugo da to i učine

15. Djeca s poteškoćama pažnje i koncentracije: • teško uče te zbog toga mogu imati poteškoća s akademskim uspjehom, ali i usvajanjem praktičnih i motoričkih vještina (npr. vožnja biciklom, plivanje) • mogu imati poteškoća s učenjem govora, što se može očitovati u poteškoćama kod uključivanja u konverzacije i grupne aktivnosti

16. Problemi u obitelji: • stalno pričanje, buka, skakanje, trganje igračaka, uništavanje vrijednih stvari • često trebaju manje sna pa su roditelji umorni • bračni problemi • rivalitet među braćom i sestrama

17. Problemi u obitelji: • roditelji odbačeni od šire obitelji i prijatelja • ponekad se roditelji počnu osjećati nekompetentnima i nesposobnima za odgoj djece

18. Osnovni principi za rad s hiperaktivnom djecom

19. dajte hiperaktivnom djetetu više neposrednih povratnih informacija i posljedica • kada želimo da dijete ustraje u nekoj aktivnosti, moramo mu dati pozitivne povratne informacije i posljedice koje će aktivnost učiniti privlačnijom, te blage negativne posljedice ukoliko odustane • da bismo promijenili nepoželjna ponašanja, potrebno je djetetu pružiti povratne informacije i nagrade kada se ponaša poželjno te brze negativne posljedice kada se ponaša nepoželjno

20. dajte hiperaktivnom djetetu više neposrednih povratnih informacija i posljedica • povratne informacije i posljedice dajte odmah nakon pojave određenog ponašanja • povratna informacija će biti to uspješnija što neposrednije slijedi određeno ponašanje

21. Pozitivne povratne informacije i posljedice mogu biti: • pohvala ili kompliment – potrebno je jasno i specifično reći što je konkretno dijete učinilo pozitivno • fizička nježnost – zagrljaj, poljubac, tapšanje po ramenu ili kosi, posjedanje u krilo • posebne privilegije – zaduženje koje čini umjesto nastavnika, fizički primjerena aktivnost (kreda, spužva)

22. Pozitivne povratne informacije i posljedice mogu biti: • žetoni ili bodovi • materijalne nagrade – posebni slatkiši, sitne igračke, sličice ili karte koje djeca skupljaju

23. Negativne posljedice mogu biti: • ignoriranje – koristi se za blago negativno ponašanje , a podrazumijeva namjerno povlačenje pažnje od djeteta u trenutku kad se ponaša nepoželjno • verbalne kritike – uvijek treba kritizirati konkretno ponašanje, a ne dijete kao osobu (npr. Ne sviđa mi se kada ne pospremiš igračke, a ne Ne sviđa mi se kada si zločest.)

24. Negativne posljedice mogu biti: • oduzimanje dobivenih žetona, nagrada ili uskraćivanje privilegija • time-out – koristi se za agresivna, jače ometajuća i destruktivna ponašanja

25. Pružajte češće povratne informacije • hiperaktivna djeca trebaju brže i češće povratne informacije i posljedice • pružajte povratne informacije kad god vam dozvoljava raspoloživo vrijeme i energija • postavite si podsjetnike na mjestima na kojima često boravite te svaki puta kada vidite podsjetnik, komentirajte ponašanje djeteta u tom trenutku

26. Koristite veće i snažnije posljedice • hiperaktivnoj djeci trebaju istaknutije i snažnije posljedice jer su manje osjetljivi na socijalne pohvale i kritike • unutrašnje nagrade, poput želje da usrećimo roditelje ili prijatelje, ponosa kada savladamo novu vještinu, imaju ograničen utjecaj na hiperaktivnu djecu

27. Koristite veće i snažnije posljedice • osigurajte dovoljno širok repertoar mogućih nagrada i često ih varirajte kako biste spriječili zasićenje i dosadu • hiperaktivnoj djeci nagrade brže dosade nego ostalima

28. Koristite pohvale i nagrade prije kazni • hiperaktivna se djeca češće ponašaju nepoželjno te zbog toga doživljavaju veliku količinu negativnih posljedica • kazna, bez nagrada i pozitivnih povratnih informacija, nije efikasna metoda promjene ponašanja, već dovodi do lošeg osjećanja i neprijateljstva

29. Koristite pohvale i nagrade prije kazni • uvijek slijedite pravilo – pozitivno prije negativnog • nagrade i poticaji moraju se početi primjenjivati i biti ustaljeni prije uvođenja kazni • barem jedan do dva tjedna koristite isključivo nagrade, prije nego započnete uvoditi kazne

30. Koristite pohvale i nagrade prije kazni • budite sigurni da dijete dobija dvije do tri nagrade za svaku kaznu • ukoliko primijetite da su kazne neefikasne, prvo provjerite dajete li dovoljno nagrada • ako ne dajete dovoljno nagrada, kaznama nećete uspjeti promijeniti nepoželjno ponašanje

31. Koristite pohvale i nagrade prije kazni • kažnjavajte dosljedno, ali selektivno – samo za pojavljivanje tog određenog ponašanja • nemojte kažnjavati za svaki drugi nepoželjan postupak

32. Kada želite promijeniti nepoželjno ponašanje: • prvo odlučite kojim će pozitivnim ponašanjem dijete zamijeniti to nepoželjno ponašanje • pratite kada se to poželjno ponašanje pojavljuje i svaki puta ga odmah pohvalite i nagradite • nakon što ste barem tjedan dana dosljedno nagrađivali novo ponašanje, možete početi kažnjavati nepoželjno ponašanje • čak i tada, pokušajte održati ravnotežu između nagrada i kazni – za svaku kaznu dajte dvije do tri pohvale ili nagrade

33. Nastojte biti konzistentni • na određeno ponašanje reagirajte svaki puta na isti način • nemojte prebrzo odustati kada započnete s programom mijenjanja nekog ponašanja – ne zaboravite, promjene zahtijevaju vrijeme • reagirajte uvijek na isti način, bez obzira na promjenu okruženja (na igralištu jednako kao i unutra) • nastavnici, pa i roditelji kod kuće, trebaju koristiti iste metode

34. Djelujte, ne pričajte • hiperaktivno dijete je osjetljivije na posljedice i povratne informacije, nego na razloge i objašnjavanja nekih postupaka • ako reagirate brzo često i dosljedno, doći će do poboljšanja; ako pričate i prigovarate doći će do pogoršanja

35. Budite spremni – predviđajte i planirajte unaprijed • predviđanje mogućih poteškoća ključno je za rad s hiperaktivnom djecom, posebno tijekom promjena aktivnosti • pokušajte predvidjeti u kojim se situacijama/aktivnostima nepoželjna ponašanja pojavljuju • unaprijed se pripremite za takve situacije, sastavite plan kako ćete reagirati, upoznajte dijete s konkretnim planom

36. Vodite računa o tome da: • prije situacije/aktivnosti u kojoj bi se problem mogao pojaviti ponovite s djetetom pravila kojih se treba držati • dogovorite konkretnu nagradu za pridržavanje pravila tijekom te aktivnosti • opišete djetetu kaznu koju će dobiti ukoliko prekrši dogovorena pravila • dosljedno primijenite plan nagrađivanja/kažnjavanja tijekom te aktivnosti

37. Što može olakšati nastavni proces: • posjednite dijete u prvu klupu (ne pokraj prozora ili vrata) • postavljajte više podpitanja • pojasnite pravila ponašanja u razredu (napisati, izložiti na uočljivom mjestu) • potkrepljujte poželjna, pozitivna ponašanja

38. Što može olakšati nastavni proces: • ustanovite jasnu hijerarhiju sankcija za nepoželjna ponašanja • razlikujte nemogućnost od neposlušnosti • imajte prioritete, nemojte se fokusirati na više od tri negativna ponašanja odjednom • ignorirajte nepoželjna ponašanja

39. Pravila u učenju: • razdijelite gradivo na manje dijelove • složene upute razbijte na niz jednostavnijih uputa • preferirajte usmeno ispitivanje • smanjite opseg zadanog materijala, a ne težinu

40. Pravila u učenju: • prilikom davanja uputa razredu, stanite kraj hiperaktivnog učenika • tijekom nastave omogućite kraće pauze ili izlazak iz razreda

41. Razvijanje socijalnih vještina u razrednoj sredini • poučavajte djecu nenasilnom rješavanju sukoba • poučavajte djecu asertivnosti • potičite razvoj socijalnih vještina kroz rad u malim grupama • potaknite međusobno pomaganje

42. Razvijanje socijalnih vještina u razrednoj sredini • potičite sagledavanje situacije iz tuđe perspektive • budite model prema kojem djeca uče dobre socijalne vještine • razvijajte načelo da je svaki učenik vrijedan član grupe