260 likes | 627 Views
„VJERUJEM U BOGA OCA, SVEMOGUĆEGA, STVORITELJA“; PRESVETO TROJSTVO (KKC 198-278). 4. Hodimo pod težinom križa, tragom tvojih stopa. Ustao si u zori Uskrsa, Živi si koji ne umire. Credo, Domine! Vjerujem, Gospodine! S poniznima, željnima preporoda, Gospodine, prosimo te: Umnoži nam vjeru!.
E N D
„VJERUJEM U BOGA OCA, SVEMOGUĆEGA, STVORITELJA“; PRESVETO TROJSTVO(KKC 198-278)
4. Hodimo pod težinom križa, tragom tvojih stopa. Ustao si u zori Uskrsa, Živi si koji ne umire. Credo, Domine! Vjerujem, Gospodine! S poniznima, željnima preporoda, Gospodine, prosimo te: Umnoži nam vjeru!
Vjerujemo u „jednoga Boga Oca, Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga…“ • Kršćanski Bog kojega je objavio Isus Krist jest Bog Otac. • Ljubi nas očinskom/majčinskom ljubavlju!
Bog izvor svega što postoji, Onaj koji jest u punini, tj. koji ima puninu bitka (postojanja). • Njega priznajemo izvorom svega, „vidljivoga i nevidljivoga“.
OBJAVA BOGA KAO TROJSTVA • „Središnje otajstvo kršćanske vjere i života jest otajstvo Presvetoga Trojstva. Kršćani se krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Kompendij KKC, 44). • Isusov život je objava trojstvenog Boga: objavljuje sebe kao Sina Božjega;Boga kao svoga Oca (svoga Tatu) i našega Oca (ali ne našeg Tatu!); i Duha Svetoga, treću božansku osobukoja proizlazi od Oca i Sina; objavljuje ga kao onoga koji daje život, vodi, nadahnjuje; • Bog jest jedan, i kao jedan je trojstven, u trima osobama.
Pitanje o Bogu • monoteizam: Bog je jedan i jedini • Drugi element je specifično kršćanski: Bog u kojega vjerujemo je Trojedini Bog • Teologija ide za tim da otajstvo Boga razumije i izreče kao otajstvo. Bog?! posljednji, beztemeljni (neutemeljeni) temelj svekolike stvarnosti, koji sve nosi i pokreće krajnji cilj koji sve upravlja i uređuje najveće dobro na kojem sudjeluju sva ograničena bića koja on samutemeljuje
Bog Otac • iskon, začetnik života; darovatelj, hranitelj i čuvarživota; moć, autoritet, životnu potporu i dobrotu,skrb i pomoć • očinstvo i majčinstvo su korelativi • Patrijarhalna slika oca? Negativno iskustvo ljudskog oca? Kako tada govoriti o Bogu Ocu? • Papa Benedikt XVI. – nije uvijek lako govoriti o očinstvu, posebno na zapadu,gdje se obitelji sve više raspadaju, radne obveze sve više iscrpljuju čovjeka…
Bog – Otac u Starom zavjetu • Izrael počinje izričito govoriti o Bogu kao Ocu relativno kasno zbog politeizma okolnih naroda – opasnost za izraelski monoteizam. • motiv vjerovanja u njegovo očinstvo je izabranje: on je izabrao Izraela i sklopio s njime Savez; očinska briga. • Bog je Otac ne zato što bi rađao sinove/kćeri, nego zato štoslobodno izabire Izraela kao svoga „sina“. Hoš 11,1-9; Jer 31,20; Iz 49,15
Bog – Otac u Starom zavjetu • “Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.” • “Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti.” Iz 49,15 Iz 66,13
Bog – Otac u Novom zavjetu Novost • Bog Otac u jedinstvu sa Sinom i Duhom Svetim Bog je naravni Otaci njegovo očinstvo ne temelji se samo na izabranju nekog naroda ili na savezu, negoje Otac koji ima Sina i taj Sin doista je odvijeka rođen od Boga Oca.
Isus - objavitelj Oca „Boganitkonikadanevidje:Jedinorođenac, Bog, koji je u krilu Očevu on nam ga obznani.” • Abbà jedinstven odnos, bliskost i „familijarnosti” s Bogom Ocem. • Bog je sveopći Otac, Otac svih ljudi, ali ipak na poseban način očinski privilegira „posljednje”. • Božje očinstvo je preobilno i besplatno • Božja milost je “besplatna ali nije na rasprodaju.”
Svemogući • Može sve što mu „dođe na um“??? • Božja svemoć ne očituje se kao automatska i svojevoljna sila, već je označena milosrdnom i očinskom slobodom. • Stvarajući slobodna bića, odrekao se dijela svoje moći, ostavljajući moć naše slobode. Tako on ljubi i poštuje slobodan odgovor ljubavi na svoj poziv. • Svemoć uljubavi, milosrđu, opraštanju!
Objava Božje svemoći na križu Isusa Krista. • Kada kažemo „Vjerujem u Boga Oca svemogućega“ mi izražavamosvoju vjeru u moć Božje ljubavi koji u svome umrlom i uskrslom Sinu pobjeđujemržnju, zlo, grijeh i otvara nas vječnom životu, životu djece velikoga Oca. • Bog Otac, Sin i Duh Sveti su u savršenom zajedništvu i jedinstvu (jedna božanska narav), ali i u savršenoj različitosti(tri božanske osobe).
Priprava objave Trojstva • “Tragovi Trojstva” u: „Načinimo čovjeka nama na sliku i priliku” (Post 1,26); Božja teofanija Abrahamu u liku triju muškaraca (Post 18); Izaijino viđenje anđela pored prijestolja Božjega; Trishagion (trostruki „svet”)serafina (Iz 6,1)? Neodrživo! Bog se tada još nije objavio kao trojstven (progresivnost objave). • Anđeo Jahvin, Riječ, Mudrost i Duh Jahvin – Božja prisutnost starozavjetna slika o Bogu nije konačna niti dovršena, nego otvorena za konačnu objavu Boga.
Isus Krist i Bog Otac • Bog koji dolazi ususret čovjeku je Otac Isusa iz Nazareta, Krista: • Isusove molitve • Krštenje • Preobraženje
Duh Sveti • prisutnost i djelo Duha Svetoga u Isusovu mesijanskom djelovanju. • Kod sinoptika (Marko, Matej i Luka) Isus je predstavljen kao Mesija, tj. kao Pomazanik Božji na kojem počiva punina Duha. • U nastupu i djelovanju, u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista prisutan je i djelatan Duh Sveti (Duh Božji, Duh Kristov, Duh Oca i Sina).
čitava Isusova egzistencija predstavljena je kao krštenje u Duhu, kao trajna prisutnost Duha u Isusu kao Mesiji • Lukine figurepune su Duha: Marija (1,35; Isusovo začeće događa se po Duhu), Ivan Krstitelj(1,51), Elizabeta(1,45), Zaharija (1,67), Šimun (2,25). Poslije uskrsnuća, Duhse „razlijeva” na apostole (Lk 24,48-49; Dj 1,4-8; 2,1-4), a šalje ga Isus od Oca.
U sinoptičkoj tradiciji nalazimo tri važna izričaja o Duhu Božjem:
Dakle, prema sinoptičkim evanđeljima, svekoliko Isusovo djelovanje prožetoje Duhom pneumatološka perspektiva • U Djelima Duh obilježava vrijeme Crkve između Kristova Uzašašća i njegovakonačnog dolaska. On je darovan Crkvi (Dj 2,1-13) kako bi vodio kršćanskuzajednicu. • I prema Pavlovim spisima Duh Sveti ima presudnu ulogu za Crkvu kao zajednicu i za svekoliku kršćansku egzistenciju. • Ivanovo evanđelje i ostali ivanov(sk)i spisi gledaju Duha kao Božju silu kojaproistječe iz Uskrsloga i koja je temelj Crkve, izvor njezine svetosti i posvećenja. Paraklet (Branitelj) i Duh istine
osobnost Duha Svetoga? nije samo neosobni Božji dar, nego je - prema našem Vjerovanju – osobni darovatelj svih darova, treća božanska osoba. • Novi zavjet služi se određenim izričajima o Duhu Svetom u strogo osobnimkategorijama: govori se o uzdisajima Duha i o njegovoj molitvi u nama; on naszastupa kod Boga i zauzima se za nas (usp. Rim 8,26); on je susvjedok s našimduhom (usp. Rim 8,16), dijeli darove kako hoće (usp. 1 Kor 12,11), govori već uPismu Starog zavjeta (usp. Hebr 3,7; 1 Pt 1,11s; 2 Pt 1,21) i u Crkvi (usp. 1 Tim4,1), poučava u zajednici (usp. Otk 2,7).
Otac ga šalje u Isusovo ime, ali onstupa pred Oca također i samostalno (usp. 1 Iv 2,1). Dakle, u svemu tome možemovidjeti jasne naznake samostojnosti i osobnog razumijevanja Duha Svetoga u Novomzavjetu • U svezi s tim su i novozavjetni trinitarni obrasci (usp. Mt 28,19; 2 Kor 13,13).
Trinitarni izričaji u Pavlovim poslanicama „Mi moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo odGospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. Da, na to vas pozva po našem Evanđelju - na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista” 2 Sol 2,13-14 „Ali kada dođepunina vremena,posla Bog Sina svoga... daprimimo posinjenje. A jer ste zaista sinovi, odasla Bog u vaša srca Duha Sina svoga koji kliče: Abba-Oče!” Gal 4,4-6 „Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga neka bude s vama” 2 Kor 13,13 „Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima” 1 Kor 12,4-6
Ivanovi spisi o Duhu Svetom • U prvom dijelu Ivanova Evanđelja (1-12) središnja tema je: odnos Sina premaOcu (prva i druga božanska osoba) • u drugom dijelu (tzv. oproštajni govori: 14-17) radi se o slanju drugog Parakleta(14,16), o njegovu izlaženju od Oca (15,26), o njegovu slanju (poslanju) poSinu (16,7-15) i o njegovoj zadaći da podsjeća na Kristovo djelo i da ga stalnouprisutnjuje (14,26; 15,26; 16,13). • Glede trinitarnih izričaja u Ivanovu evanđelju možemo navesti sljedeće:14,26; 15,26; 16,7-15 i 17 (Isusova velikosvećenička molitva).
„On će od mojeg uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zato vam rekoh: od mojeg uzima i navješćivat će vama” (16,14-15) • U govorima o Parakletui ovdje je Duh Sveti opisan na osoban način (kao osoba). • On izvire, kao dar, od Boga Oca i po Sinu je poslan u srca vjernika. • Ivan naglašava dovršenost i potpunost objave koju je donio Isus. On je „dovršio djelo” koje mu je povjerio Otac (17,4); saopćio je učenicima „sve što je čuo od Oca svojega” (15,15), objavio je ljudima „Božje ime” (17,6. 26). Dakle, ne može se raditi o nekoj novoj objavi po Duhu nego se radi o „podsjećanju” na ono što je Isus rekao (14,26).
Zaključak • Objava otajstva Presvetog Trojstva u Novom zavjetu je formalna i eksplicitna (izravna), ali u isto vrijeme je implicitna (neizravna) i iznenadna. Bog se objavljuje što i tko on jest: Otac, Sin i Duh Sveti. • Božja imena u Novom zavjetu objavljena su izravno: Bog odnosno Otac, zatim Sin, te Duh, odnosno Duh Sveti ili Duh Božji ili Duh Kristov. • U Novom zavjetu nalazimo temelje vjere u Presveto Trojstvo. • novozavjetna svjedočanstva uvijek ostaju norma i za sva buduća, postnovozavjetna, razmišljanja o kršćanskom Bogu.