BOGOŠTOVLJE / KULT

1. BOGOŠTOVLJE / KULT Adalbert Rebić, Biblijske starine, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1992., 143-160

2. Bogoštovlje odnosno kult = susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere, najčešće u određenim oblicima; uspostavlja veze između čovjeka i Boga. = Kult je čin zajednice i ne može u načelu biti improviziran. • Bogoštovlje je izraz čovjekove potrebe i dužnosti klanjati se Bogu.

3. U bit bogoštovlja spadaju – mjesta (prirodna mjesta: brda; djelo ruku ljudskih: hramovi), – predmeti (svetišta, kovčezi, žrtvenici, kadionici...) – vremena (uvjetovana događanjem u prirodi ili u povijesti) na kojima i u kojima se ostvaruje susret s božanstvom. – nakana s kojom ostvarujemo bogoštovlje,

4. U bit bogoštovlja spadaju – učinci koje donosi bogoštovlje (ozdravljenje, oživljenje, izgon demonskih sila, pokora, sjedinjenje s božanstvom i slično), – nositelj bogoštovlja (svećenik), – krug sudionika (obitelj, pleme, općina) – intenzitet sudjeovanja.

5. U pogledu kulta Izrael je mnogo kultnih elemenata preuzeo od svojih susjeda koji su i u religioznom pogledu bili razvijeniji od njega.

6. Glavni elementi kulta – mit = iznošenje spasonosnog događaja, – ritual (obred) = u obredu simbolsko uprisutnjenjenje spasenjskog događaja.

7. Takvo iznošenje i uprisutnjenje postoji i u izraelskom kultu uz jednu bitnu razliku: • spasonosni događaj koji se iznosi nije mitološki događaj iz prirode nego su to spasenjska djela Božja u povijesti, naime • djela kojima je Bog Izraela oslobodio iz Egipta i izabrao ga za narod svoga saveza u obećanoj zemlji ili život, djelo smrt i uskrsnuće Isusa Krista u Novome zavjetu (euharistija).

8. Hebrejski izraz za kult jest služba(hebr. ’abodah). • Kad Biblija govori o bogoštovlju: misli na čovjekovo služenje Bogu, koje se može shvatiti bilo kao prinos žrtve (u SZ i u židovstvu dok je postojao Hram) bilo kao liturgija odnosno skup ustrojenih vanjskih čina i oblika službe Božje (u Novome zavjetu euharistija).

9. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • Vrlo malo znamo o tomu kako je izgledalo bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha. • Neki oblici bogoštovlja izraelskih rodozačetnika bili su vezani uz starokanaanska kultna mjesta (Betel, Šekem, Mamre, Hebron, Beer Šeba) koja su uostalom kasnije osvojili i pretvorili u bogoštovna mjesta jahvističke religije.

10. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • Post 12,7sl. izvješćuje kako je Abraham sagradio Jahvi u čast žrtvenik u Šekemu, u Betelu i u Beer Šebi, pomazao ga uljem i na njem žrtvova u čast svome Bogu (usp. Post 13,18; 26,24s). • Slično su činili Izak i Jakov (Post 28,18s; 33,20).

11. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • Pretpostavljamo da je staroistočnjački način prinošenja žrtava (pa i ljudskih žrtava) bio poznat izraelskim rodozačetnicima: • u Post 22 u izvještaju o Abrahamovoj žrtvi Izaka, biblijski pisac spominje ovna kao žrtvu paljenicu.

12. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • U vrijeme Mojsija također još nemamo pouzdanih i autentičnih vijesti. • Izl 5,1.3: «Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu!... Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome... » (Izl 5,1.3; usp. 10,25 važno).

13. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • U Izl 24 biblijski pisac izvješćuje o sklapanju saveza na Sinaju: • Mojsije podiže žrtvenik, dvanaest spomen-kamenova, mladi Izraelci prinose žrtve paljenice, žrtvuju Jahvi junce kao žrtve pričesnice, Mojsije uhvati krv, polovinu krvi ulije u posude, a polovicu izlije po žrtveniku, prihvati Knjigu Saveza pa je narodu pročita.... • Tu je opisana žrtva za sklapanje Saveza.

14. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • Mojsije je zasigurno ustrojio neki oblik službe Božje za svoje vrijeme i za svoje suvremenike. • Za njegovo vrijeme biblijski pisci spominju barem dvije kultne ustanove, sveti šator i Kovčeg Saveza.

15. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • Moramo nažalost ustanoviti da za bogoštovlje u vrijeme izraleskih patrijarha i za vrijeme Mojsija nemamo dovoljno podataka pa o njem ne možemo više reći nego rekosmo.

16. Vrijeme Jošue i Sudaca • Još 3-5 opisuje čudesan prolaz kroz Jordan u Kanaan. 3,3-6 opisuje taj prolaz kao liturgijsku procesiju, s Kovčegom saveza na čelu. • Još 4 pripovijeda kako su Izraelci postavili 12 spomen-kamenova, • Još 5 o obrezanju svih Izraelaca (5,2-9) i o svečanom blagovanju pashe u Gilgali. • Još 6 opisuje osvajanje Jerihona liturgijskim rječnikom i liturgijskom shemom.

17. Vrijeme Jošue i Sudaca • U Gilgalu su Izraelci svake godine, kroz jedno vrijeme svoje povijesti, slavili blagdan Pashe uz uobičajeni obred, uz svečanu procesiju; tom prilikom su se sjećali čudesnog ulaska u obećanu zemlju Kanaan i pokušavali ga rekonstruirati i interpretirati posadašnjujući događaje i uživjujući se u prošle događaje kao da su oni dionici i suvremenici tih događaja.

18. Vrijeme Jošue i Sudaca • U takvim bogoštovnim činima obnavljali su i čudesan prijelaz preko Trščanoga (Crvenog) mora i povezivali ga s čudesnim prijelazom preko rijeke Jordana.

19. Vrijeme Jošue i Sudaca • Još 24 izvješćuje o zborovanju dvanaest izraelskih plemena u Šekemu kao nastanak saveza dvanaest plemena Izarelovih. • Ono je snažnoobilježeno povijesnospasenjskim tumačenjem prošlosti: povijesnospasenjski osvrt na prošlost (24,2-13), prianjanje uz Jahvu i vjeroispovijest (24,14-24), sklapanje saveza uz zapis svih obveza i postavljanje spomenkamena kao svjedoka na sklopljeni savez (24,25-27). • Zborovanje u Šekemu i sklapanje saveza odraz je godišnjeg blagdana obnove Saveza u Šekemu, pred Kovčegom saveza.

20. Vrijeme Jošue i Sudaca Kasnije je Kovčeg saveza boravio u Betelu, kamo su dugi niz godina hodočastli Izaelci, i u Šilu (1 Sam 1, 3). U 1 Sam je na više mjesta opisana služba Božja: • 1 Sam 7 opisuje pokorničku službu Božju: Samuel poziva narod na post i molitvu, jer su sagriješili pred Bogom. • U tom je poglavlju opisana i žrtva koju je Samuel kao posrednik i prorok prinio Bogu za svoj narod (1 Sam 7,8-10).

21. Vrijeme Jošue i Sudaca • 1 Sam 9 izvješćuje o žrtvi kod koje je sudjelovao i Samuel s trideset uzvanika, među kojima bijaše i Šaul. Za vrijeme žrtve Šaul je označen kao kralj Izraela.. • Za vrijeme kralja Davida glede bogoštovalja ne saznajemo ništa nova, osim onog svečanog prijenosa Kovčega saveza u Jeruzalem (2 Sam 6).

22. Zaključimo: • Već vrlo rano, u svojoj povijesti, prilikom svojih blagdana sjećali su se spasenjskih djela Božjih, za njih Bogu zahvaljivali, njih prepričavali, interpretirali, obogaćivali novim sadržajima... • Već je u tom vremenu, prije kralja Salomona, snažan naglasak stavljen na religioznost, na pounutrašnjenje religije. Velika je važnost poklonjena predajama, spasenjskim djelima u prošlosti. A kad se Izrael otvarao kanaanskim utjecajima, bio je krajnje oprezan.

23. Služba Božja u Salomonovo vrijeme • U vrijeme kralja Davida, u Jeruzalemu, nastala je nova religigiozna svijest, nova predođba o Bogu i o bogoštovlju. • Ostvarila se vrlo značajna integracija izraelskih plemena u religijsko-bogoštovnom vidu; David je uspio objediniti Mojsijevske predaje južno-palestinskih i levitskog plemena o Izlasku te se njima poslužio kao smjernicama za svoju vjersku politiku.

24. Služba Božja u Salomonovo vrijeme • Osnivanje kraljevstva uvjetovalo je ustanovu i razvoj mnogih vjerskih ustanova, levitskih gradova i pokrajinskih svetišta koja su trebala nadomjestiti kanaanska poganska svetišta na “uzvišicama”. • Unatoč odbijanju kanaanske religije, izraelski je jahvizam ipak podlegao i stanovitom smislu utjecaju kanaanske religije (sinkretizam).

25. Služba Božja u Salomonovo vrijeme • Kult koji je nastao u Davidovo vrijeme bio je očigledno povezan s izraelskim tumačenjem povijesti i, neizbježno, s bogoštovnim praksama i predmetima koji su postojali u susjedstvu i bili vrlo razvijeni. • Došlo je do spajanja agrarno-kozmoloških elemenata kananaskih tradicija s elementima izraelske povijesti spasenja i osjetljivosti za pravednost.

26. Služba Božja u Salomonovo vrijeme • Tako su sazrele sve okolnosti za izgradnju hrama u Jeruzalemu i za uspostavu bogoštovlja u hramu. • Hram je sagradio Davidov sin Salomon, oko 975. pr. K.. • Bogoštovlje je u Davidovo vrijeme bilo tijesno povezano s novim društvenim stvarnostima, s pravnim poretkom ali i s novim tumačenjem povijesti.

27. Služba Božja u Salomonovo vrijeme • Uz agrarnu-kozmološku motivaciju u izraelsko-židovski kult ulaze i spasenjskopovijesni elementi. • To osobito dolazi do izražaja u dvostrukim značenjima nekih blagdana, kao što je npr. pasha, pedesetnica i blagdan sjenica. • Ti su blagdani u kanaanskom religijskom svijetu imali agrarno (poljodjelsko) značenje a u izraelskoj su religiji bili povezani s poviješću spasenja i interpretirani kroz razne događaje povijesti spasenja.

28. U Izraelu je kult imao povijesnospasenjsko značenje, koje se osobito odražalo u blagdanima pasha,pedesetnica i blagdan sjenica.

29. Tako je: • blagdan Pesaha / Pashe tumačio spasenjsko djelo Božje oslobođenja Izraela iz Egipta, • blagdan Semica (Pedesetnica) podsjećao je na objavu Božju na Sinaju (Zakon, Savez, objava Božjeg imena), • a jesenski blagdan Sjenica na putovanje kroz pustinju i na boravak Izraelaca u pustinji, u sjenicama. • Ovo sjećanje bilo je vrlo aktivno: sudionici bogoštovlja su se ta Božja djela posadašnjavali tako da su i oni sami postajali dionici tih događaja.

30. BLAGDANI • Nakon Mojsijeve vjerske reforme slavi se • tjedno šabat (=subota) kao dan Gospodnji, • mjesečno se slavi svetkovina mladog mjeseca, • a godišnje tri velika blagdana:

31. BLAGDANI • Beskvasnih kruhova (hebr. mazzôth), • blagdan sedmica (hebr. šebuth) • i blagdan sjenica (hebr. sukôth). • Uz te blagdane bitno je povezana činjenica sjećanja (hebr. zikaron, grč. anamnesis, hrv. spomen). • O tomu nam svjedoče brojni Psalmi.

32. Pesah / Pasha • Riječ pasha aramejska je riječ, a hebrejski oblik te riječi glasi pesah. • Biblijski pisci SZ dovode značenje te riječi u vezu s glagolom pasah, što znači prolaziti ili poskakivati (Izl 13). • Blagdan je vrlo star, i sigurno je postojao već prije Mojsijeva vremena kao pastirski blagdan kada bi pastiri prinosili Bogu žrtvu prvijenaca svojih stada i svoja stada izvodili na novu ispašu (Izl 13,11; 34,19).

33. Pesah / Pasha • Dolaskom u Kanaan Izraelci su spojili blagdan Pashe s blagdanom Beskvasnih kruhova (macot) kanaanskih stanovnika, ratara starosjedilaca, i slavili ih zajedno u rano proljeće u mjesecu abibu odnosno nisanu. • U Isusovo vrijeme pasha dobila svoj konačni oblik u kakvom ga Židovi još danas slave. Novi je zavjet židovsku pashu zamijenio Uskrsom (Kristova pasha, Isusova pashalna večera).

34. Šebuôt • Blagdan Sedmica, bijaše zapravo blagdan svršetka žetve pšenice. • Obred tog blagdana sastojao se u prinošenju dvaju kvasnih hljebova načinjenih od novoga pšeničnog brašna. • Spomen na proglas sinajskog zakona i sklapanja saveza. • Blagdan pasha i beskvasnih hljebova bili međusobno tijesno povezani.

35. Sukkôt, • Blagdan Sjenica, slavio se u starini kao svršetak svih poljoprivrednih radova u jesen, poglavito berbe grožđa i maslina (Izl 23,16; Pnz 16,13). • U Židova ovaj je blagdan dobio povijesnospasenjsko značenje: • podsjećao je Izraelce na boravak u pustinji, u sjenicama.

36. BLAGDANI • Osim ovih velikih blagdana postojali su i drugi važni blagdani, primjerice • blagdan Nove godine, • Dan Pomirenja (hebr. Jom Kippur), • blagdan Posvećenja Hrama (hebr. hannukhah), • blagdan Purim.

37. HRAM • Za gradnju hrama priprave je učinio već kralj David: kupio je od Ornana brdo Morija gdje je vidio anđela zatornika (2 Sam 24,24). • Čim je Salomon došao na prijestolje, započeo je s gradnjom Hrama.

38. HRAM • Bio je to jedan od naljepših u tom dijelu svijeta. Sastojao se od sljedećih dijelova: • vanjsko i unutarnje dvorište, • predvorje hrama, • Svetište i • Svetište nad svetištem.

39. HRAM • U Svetištu nad svetištem postavljena su dva kerubina (u obliku krilatih lavova). Između njih Kovčeg saveza. Tu je samo je jedamput Veliki svećenik smio ući i Bogu se pokloniti. • Nažalost, nemamo mnogo podataka o tomu kako se odvijalo bogoslužje u drevno doba u jeruzalemskom hramu. • Razni oblici bogoslužja bili su žrtve, procesije, molitve, pjevanje... Srž bogoslužja bijahu ipak žrtve.

40. Žrtve • Žrtva je sveopća pojava u svim religijama. • Nažalost, nemamo dovoljno podataka da bismo bolje poznavali žrtve u Mezopotamiji i u Kanaanu pa tako ne znamo što je u izraelskim žrtvama izvorno a što preuzeto od drugud, od drugih relgija.

41. Žrtve • Najstariji element žrtvovnog obreda vjerojatno je krv i ophođenje s njom. • U krvi su Židovi gledali sjedišta života, životno počelo. • Zato je bilo strogo zabranjeno uživati krv životinje (Post 9,4).

42. Žrtve • Žrtvenik bijaše simbol, ponazočenje samoga Boga. • Kada su sklapali savez, zapečatili su ga krvlju zaklane žrtve. • Tako su i Savez s Bogom, sklopljen na Sinaju, zapečatili krvlju životinja. • S time u svezi bijahu posebni obredi: • žrtvu bi razrezali na dvije polovice i zajedno prošli između tih polovica zaklane životinje (Post 15,17) • ili su zajedno blagovali žrtvovano živinče (Post 31,45-54).

43. Žrtve • Žrtvom čovjek pokazuje da ovisi o Bogu, žrtvom želi Boga umilostiviti i u nj isprositi oproštenje grijeha, klanjati mu se i biti zahvalan za sva dobra djela. • O povijesti žrtve kao i o načinu kako se žrtva prinosila, u razno doba Staroga zavjeta, napisao sam drugdje.

44. Žrtve • Žrtva je bila središnji čin bogoštovlja. • U Starome zavjetu bilo je više različitih žrtava: • žrtve paljenice, • žrtve za grijehe i prijestupe, • žrtve mirotvorne ili pričesnice.

45. Žrtve • žrtve paljenice, koje su se savim spalile Bogu na čast (bikovi, teoci, ovnovi, jaganjci, jarci, usp. Lev 1,3-9). • mirotvorne, mironosne žrtve ili žrtve pričesnice. Zovu se još i savršene žrtve, potpune žrtve. Postojale su tri vrste takvih žrtava: a. žrtva zahvalnica (hebr. tôdah, grč. euharistia), b. dobrovoljna žrtva (hebr. nedabah) c. zavjetna žrtva (hebr. neder). Opisane su u Lev 7.

46. Žrtve • Te su se žrtve sastojale u svečanim gozbama na kojima su ljudi • jedan dio žrtve blagovali i preko tog simboličkog blagovanja dokazivali svoje sjedinjenje s božanstvom. • drugi dio žrtve (mast, but, bubrezi, jetra) spaljen je na žrtveniku, Bogu u čast, • treći dio žrtve prima svećenik (prsa i desna noga).

47. Žrtve 3. Žrtve za grijehe i za prijestupe, okajnice. Grijehom je čovjek raskinuo prijateljski odnos između sebe i Boga. Da bi opet uspostavio prijašnji odnos, morao je prinijeti žrtvu.

48. Žrtve • Postojale su • javne žrtve za grijehe (prinosile su se o blagdanu Pashe, za Pedesetnicu, na Dan pomirenja i kod posvete svećenika i levita) • i privatne (prinosili su ih prilikom očišćenja rodilje, nakon ozdravljenja gubavca). 4. Žrtve prinosnice.Darovi. Sve ostale žrtve.

49. DRUGI OBREDNI ČINI • Molitva • Čišćenja • Zavjeti • Post

50. Molitva • Molitva je temeljni izraz religijskog osjećanja. Ona uspostavlja neposredni kontakt između Boga i čovjeka. • Pobožni Izraelac molio u Hramu, vjerujući da ondje stoji pred licem Božjim i da će biti sigurno uslišan • (Ps 28,16-22; 1 Sam 1,26; 1 Kr 8,22, Joel 2,15-17). • Molitva u Novome zavjetu. Isus uči uenike moliti Očenaš.