50 likes | 169 Views
Književni susret s književnicom Anom Đokić. Mihaela Hajdinjak, 5.a. Bio je radni dan. Točnije srijeda 16.2.2011. godine. Učiteljica nas je obavijestila o književnom susretu s Anom Đikić. Ana Đikić je književnica koja piše dječje igrokaze o čudnim i nestašnim likovima.
E N D
Književni susret s književnicom Anom Đokić Mihaela Hajdinjak, 5.a
Bio je radni dan. Točnije srijeda 16.2.2011. godine. Učiteljica nas je obavijestila o književnom susretu s Anom Đikić. Ana Đikić je književnica koja piše dječje igrokaze o čudnim i nestašnim likovima.
Stigli smo u općinsku knjižnicu u Novoj Rači. Tamo nas je dočekala teta Mirjana. Ona je knjižničarka. Polako smo se uspinjali stepenicama. U kratkom vremenu stigli smo u veliku prostoriju. Svi smo sjedili i nervozno iščekivali dolazak slavne Ane Đikić. Kada je napokon zakoračila u prostoriju pune dječaka, djevojčica, a i poneke učiteljica, začuo se pljesak.
Odmah nam se predstavila te govorila o sebi. Čitala je igrokaze, pričice, male sastavke, a mi smo se na smiješne dijelove urnebesno smijali. Čitala je njene poznate knjige. Kao naprimjer: “Zoe, djevojčica s vrha nebodera”, “Daj, Almo, ne gnjavi!”, “Ludi razred 1 i 2” te mnoge druge. Ispitivali smo ju kao mali inspektori: Koliko imate godina?, Imate li muža?, Koliko imate djecu, ako ih imate?,
Uostalom, koliko ste knjiga napisali? Sve to bila su pitanja na koje je odgovarala: da, ne, puno, tri, zelena. I došao je trenutak – morali smo se rastati. Bilo je lijepo. Mislim da je ona jako dobra osoba i da je komunikativna. Nema puno takvih osoba. Mislim da je druželjubiva te da nas je sve razumjela. Bilo bi dobro da nam dođe opet u posjet.