1 / 30

Hrvatska knji evnost predrealizma, realizma i moderne Peto predavanje

1. Sa ?enoom i poslije njega. ?enoina smrt 1881. godine najavljuje takoder generaciju novih pisaca: Egen Kumicic, Ante Kovacic, Ksaver ?andor Gjalski, Josip Kozarec i Vjenceslav Novak.Svi su rodeni krajem 1850-ih i pocetkom ?ezdesetih.Glavni nositelji hrvatskog realizma.?enoa ce u literaturu uves

mabyn
Download Presentation

Hrvatska knji evnost predrealizma, realizma i moderne Peto predavanje

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


    1. Hrvatska književnost predrealizma, realizma i moderne – Peto predavanje HRVATSKI REALIZAM: ANTE KOVACIC U REGISTRATURI; NAJBOLJI ROMAN HRVATSKOG REALIZMA!?

    2. 1. Sa Šenoom i poslije njega Šenoina smrt 1881. godine najavljuje takoder generaciju novih pisaca: Egen Kumicic, Ante Kovacic, Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarec i Vjenceslav Novak. Svi su rodeni krajem 1850-ih i pocetkom šezdesetih. Glavni nositelji hrvatskog realizma. Šenoa ce u literaturu uvesti samo Antu Kovacica, Augusta Harambašica i Ivu Vojnovica Ostali se javljaju 1881. ili kasnije (Kumicic 1879. u Rijeci).

    3. 2. Deset godina ‘cistog’ realizma i prijelaz bez velikih potresa Deset godina kasnije Leskovarova Misao na vjecnost i Matoševa Moc savijesti, kraj realisticke paradigme. Istovremeno: u zadnjih deset godina devetnaestog stoljeca ‘mladi’ pišu programe, a ‘stari’ objavljuju najbolje radove: Eugen Kumicic: Kraljica Lepa (1902), Vjenceslav Novak: Tito Dorcic (1906). Realisticke tendencije prisutne još od ‘Naše književnosti’. Ukupno 40 godina. Šenoina generacija navijestila puteve realizma.

    4. 3. Napadi na Šenou Tijekom razdoblja realizma: nije došlo do sukoba s prethodnom generacijom, ali je došlo do sukoba medu realistima. Sukob do 1881. – više politicki nego književni. Ante Kovacic: Šenoa na udaru ne zbog prvih romana, nego zbog uredivacke politike Vijenca. Kovacic ga naziva ‘gavanom’. Generacija pravaša napada Šenou narodnjaka. Šenoa ne omogucuje mladima suradnju. Izravni obracun sa Šenoom prestaje smrcu.

    5. 4. Šenoini nasljednici izmedu realizma i naturalizma Do polemike sredinom 1880-ih nije došlo zbog aktualne produkcije u Hrvatskoj. Literatura inspirirana Šenoinim djelima s romanticnim i predrealistickim karakteristikama (Tomic, Kumicic, Becic), daleko od ‘cišcih’ realistickih postupaka. Polemika je odjek traženja uzora medu vodecim europskim piscima. Od šezdesetih dosta prijevoda: Turgenjev, Dostojevski, Tolstoj, Cehov, Balzac, Zola. Turgenjev: više razvija karaktere nego fabulu.

    6. 5. Otvaranje polemike Prevode se Poljaci (Sienkiewicz), Talijani (Leopardi i Verga), Francuzi (Maupassant) i dr. O Zoli se piše vec 1881. i navode se pozitivne osobine: on zahtjeva mnogo, premnogo, ali s obzirom na ‘utapljanje kazališta u nenaravnosti i neistitinosti’ potreban nam je borac Zolinih nacela. Nositelj novih tendencija u romanu: Polemiku 1883. otvara Eugen Kumicic clankom ‘O romanu’.

    7. 6. ‘O romanu’ Clanak pokrenuo lavinu napisa i polemika, za i protiv realizma ili naturalizma. Naturalisticki manifest. Glavni problem 80-ih i 90-ih – problem književnih struja. Kumicic pokrenuo raspravu – ali nije bio naturalist. Sam Kumicic nije znao razlikovati realizam i naturalizam. Naturalizam: ‘hladno motrenje koje iz psihološke perspektive strasti crta anatomicnom vjernošcu.’

    8. 7. Pitanje nastavljanja na tradiciju Kumicic zagovara Zolu, a nastavlja se na Šenou. Paradoks i kod Zole: pisac ne smije biti moralist vec anatom; ali mu je dužnost raditi na poboljšanju i ozdravljenju gradanskog društva. Paradokse je prevladao naslanjajuci se na tradiciju (Balzac i Flaubert). Hrvatska tradicija: August Šenoa. Umjesto odupiranja Šenoinoj koncepciji Kumicic polazi od nje polazi.

    9. 8. I dalje tendencija ... Josip Pasaric: prvi se odupire Kumicicu. Godine 1886. clanak ‘Moderni roman’ (3 teze) U modernom se romanu istice cežnja za istinom, djela kao vjerno ogledalo života; Socijalni roman prikazuje u vjernoj slici važne karaktere i zanimljive prilike društvenog života; Pisac treba svoja lica nadahnuti idejama – one su magicna sila koja pjesništvo od propasti cuva. Ideje imaju biti napredne, u skladu s duhom i prosvjetnom težnjom našeg vremena.

    10. 9. ‘Pravi realizam’ nasuprot naturalizmu Pasaric stavlja akcent na eticku komponentu i traži, tragom Šenoe, ‘pravi’ i ‘zdravi’ realizam. Vecina se kriticara distancira od Kumiciceve poetike ili ju odbija. Emil Podolski (1886) ‘O književnom naturalizmu’ ‘Što je modernom pismu svojstvo kad nije imaginacija’. Odgovara: ‘On mora imati zdrave oci da vidi narav onakovu kakva jest, kako ju sav svijet poznaje’. Zakljucak: naturalizam i realizam dva imena za isti pojam.

    11. 10. Ideološki spor: drugacija shvacanja društvene funkcije književnosti Vracamo se Janku Ibleru: ‘Šenoa se prevario kad je pomislio da može ne samo risati nego i stvarati Hrvate’ (1881) Godine 1886. pozitivno ocjenjuje Zlatarevo zlato. I jedni u drugi žele promatranje zdravim ocima (realisti, Djuro Galac) i zdrav naravni razum, dijagnozu duše i srca, više istine, a manje zanosa (naturalisti, Kumicic). Rijec je o slicnim težnjama, ali razlicitom shvacanju nacionalno-socijalne funkcije knjiž.

    12. 11. Dvije struje i njihove koncepcije Pobornici ‘zdravog realizma’: nastavljaci šenoinske literarne koncecije koji pridaju važnost prosvjetiteljskom i odgojnom elementu funkcije književnosti. Radikalna koncepcija – naturalisti – traže istinu i samo istinu. Podolski: naturalizam uvodi u knjigu svu narav, i lijepo i ružno. Idealizam hoce daje samo lijepo dostojno umjetnosti. I jedni i drugi ne polaze od djela hrvatskih pisaca, nego od Zoline poetike u Kumicica.

    13. 12. Kraj romantizma? ‘Umjesto krasnih predjela – kruta zbiljnost, umjesto spletenih zgoda što ih pisac vješto složio – covjek u borbi za opstanak’ (Podolski). Teorijski prekid s romanticarskom poetikom. U književnosti: Trnski i S. Deželic: nastavak pseudoromantike i trifvijalnog fabuliranja. Mladi pisci: još uvijek pod utjecajem Šenoe: Kumicic i Tomic Mladi Kranjcevic i Harambašic – pravaški angažirani stihovi.

    14. 13. Hrvatska književna stvarnost: hibridnost stila Sve do kraja stoljeca ne može se govoriti o prevlasti realistickih stilskih postupaka. Miješanje cesto oprecnih stilova, od sentimentalnog, romanticnog do realistickog. Generacijski: ti pisci ulaze u književnost u jedinstvenoj oporbi prema A. Šenoi. Povezuje ih težnja da se kriticki osvrnu na svoje vrijeme. Problemi: nacionalno pitanje, propadanje plemstva, socijalna problematika i odnos selo-grad.

    15. 14. Društveni okvir Stvaranje ‘realistickog’ naraštaja poklapa se s banovanjem grofa Khuena Hedervaryja (1883-1903). Nakon hrvatsko-ugarske nagodbe (1868) i revizije (1873) Madari izbjegavaju preuzete obaveze i pokušavaju madarizacijom poništiti nagodbu. Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. Ivan Mažuranic odstupa 1880. Narodna stranka – jedini oponenet Madarima. Pravaši nakon bune 1871. na margini.

    16. 15. Sukob s Madarima Strossmayer se povlaci 1878. Uzdrmana stranka Narodna stranka. Neovisna narodna stranka osnovana 1880. pod vodstvom Matije Mrazovica. Cilj je urediti monarhiju federalisticki. Sukobi s Madarima, a 1883. opci pokret protiv madarske hegemonije. Izvješavanja dvojezicnih grbova na financijskoj upravi. Demonstracije pravaša, pridružili se narodnjaci pa cak i ban Pejacevic.

    17. 16. Khuenova vladavina Narodna stranka slabi, ostaju Neovisna narodna stranka i Stranka prava koja se obnavlja 1878. pod vodstvom Ante Starcevica. Sukobi kod pravaša: Folnegovic, Starcevic i Frank (traži dobre odnose s monarhijom) Nakon smrti A. Starcevica 1896. stranka se podijelila. Dalmacija: 1861. osniva se Dalmatinski sabor Godine 1883. hrvatski uveden kao službeni jezik u dalmatinski sabor.

    18. 17. Ante Kovacic Javio se u vrijeme kad su društveni sukobi bili jasno ocrtani. Kmetstvo dokinuto 1848.; problem mrvljenja sitnih gospodarstava. Agrarna kriza 1873. – sve brža proleterizacija seljaka. Kovacic je sukob seljak – gospodin prkazivao otvoreno. On je na strani seljaka. Barunicina ljubav (1877) – mlad i zadojen pravaškim radikalizmom: vjera u seljacke sinove i njihovu vodecu ulogu.

    19. 18. Životopis Rodio se 1854. u Oplazniku iznad Sutle Otac mu je bio seljak, pa je lokalni župnik pribavio stan i hranu u Zagrebu za školovanje (kanonik Tomo Gajdek). Kao gimnazijalac po nuždi stupio u sjemenište, ali je poslije mature izašao i upisao pravo. Smireno i sretno djetinstvo, neuredno i teško školovanje. Oženio se mlad i imao šestero djece. Nikad se nije oslobodio siromaštva. Stigao doktorirati i napisao velik broj pjesama i proznih djela. Slomljen nerazumijevanjem okoline i teškim životom umro u ludnici 10. prosinca 1889. U registraturi – najznacajniji roman XIX stoljeca – autobiografski elementi.

    20. 19. Splet realizma i fantastike Neobuzdana priroda. Kriticki elementi i svijet bez boga (bio je vjernik!). Fiškal (1882) – jednostrana i snažna kritika hrvatskog društva u doba ilirizma. Medu žabari (1886) – realizam, cak dokumentarnost u prikazu karlovacke sredine. U registraturi – Velika freska hrvatskog društva, polemike, rasprave, splet realistickih i fantasticnih elemenata s jakim utjecajem romantisticke poetike.

    21. 20. U registraturi Sva ostala djela služila kao priprema ovom. Prethodni opus ne odvaja se od feljtonisticko-romanticne literature s realistickim elementima. Za razliku od Šenoe koji je razvijao teme i dao galeriju raznih likova obogacujuci prostore svoga svijeta, Kovacic ostaje vjeran odredenoj viziji života. Nekoliko upornih konstanti u svakom njegovom djelu, od Barunicine ljubavi i nevještine iskaza i forme do remek djela U registraturi: Vizija ljubavi, sna, nemogucnosti ostvarenja.

    22. 21. Fatalna žena Neostvarivost i nedostiživost ljubavi. Lik fatalne žene – poput mitske Meduze, koja više i nije žena nego fatum, kob, udes. Ta ‘fatalna žena’ osnovna je sila pokretnica svih njegovih proza. Prilikom raspleta romana sve je puno leševa: Laura, Ivica, Anica, Jožica Zgubidan, majka, kanonik, Miha, Ferkonja ... Kaoticnost prevladava kao iskaz dojma vizije svijeta – središnja silnica koja upravlja tekstom – fatum (Ivo Frangeš).

    23. 22. Stilski ‘kaos’ Kovacic se nije pridržava Stendhalova nacela da ‘umjetnicka mašta treba prihvatiti željezne zakone stvarnosti’. Jakša Cedomil: ‘Gdje (kod Kovacica) mašta vlada, upija sve u se. Ne da ocima da pravo vide, niti razboru da pravo sudi’. Prosudba ne po samoj realnosti vec po mutnoj i nejasnoj slici u kojoj su stvarni odnosi zamagljeni. ‘Nema u ovom svijetu nego neki kobni red slucajnih egzistencija, kao val za valom u groznoj bijesnoj noci (...) bez zore.’

    24. 22. Slika radanja moderne inteligencije Roman nije samo historijat školovanja i propadanja darovitog seoskog djeteta. Slika radanja moderne inteligencije s mnogim detaljima i zahvatima realistickih slika. Ali: toliko fantasticnih detalja da roman ima i karakter legende (Frangeš). Ivo Frangeš: ‘Oko jednog lika okupio fresku u kojoj se naporedo krecu realizam, naturalizam, fantastika, legende i stvarnost, zanos i ocaj. Šenoa: optimisticka maksima ‘budi svoj’, ‘prosvjetom k slobodi’

    25. 24. Struktura romana Kovaciceva analiza starcevicevski pesimisticna. Hrvatska inteligencija koja se rada ne može biti svoja (život sa Žoržom kod Mecene). Skepticno podrivanje Šenoine maksime da se prosvjetom može doci do slobode. Roman je zamišljen kao dnevnik Ivice Kicmanovica, a sam se dnevnik ispovijeda ‘u registraturi’ u živoj raspravi medu spisima koji reflektiraju prema suvremenom stanju u ondašnjoj Hrvatskoj.

    26. 25. Struktura romana II. Grada je podijeljena u tri dijela, u trecem prestaje ‘ispovijed’ i govori glas neutralnog pripovjedaca. Prvi dio: djetinjstvo glavnog junaka, školovanje kod Mecene, susret s Laurom i izgon od Mecene. U drugom dijelu Ivicin povratak na selo, dolazak Laure i povratak u grad. Treci dio: vremenski duži, svijet je razbijen, junaci disperzni, Laura postaje hajducica, ubija sve njegove, Ivica ostaje sam, poludi i ubija se.

    27. 26. Digresije Jedna od karakteristika: detaljno portretiranje sporednih likova. Prati ih od samog pocetka, bogato motivirani socijalni odnosi i prilike: Ivica, Laura, Mecena, Miha, Ferkonja. Likovi su crno bijeli, ali dogadaji stvarni. Kod Kovacica za feudalce nema opravdanja, ne dijele se na naše i tude. Kovacic preuzima Šenoinu romanticnost zapleta, ali ju ispunjava PUCKIM PROTESTOM.

    28. 27. Fantastika Dva smisla, oba se mogu išcitati iz crtanja Laurina lika: Bajka koja se pretvara u tragicnu baladu i ima funkciju na razini kompozicije romana, Personifikacija sile koja vlada životima: autor ne sagledava silnice društvenog razvitka i ideologijsku motivaciju, vec tragediju transponira u zlokobni lik žene. Snažni obrati i nemotivirane tragdije – pridaju snazi izraza, ali problemi su motivacijske prirode.

    29. 28. Realizam Pripovijedanje i karakterizacija središnjih likova: Kumordinar Žorž: realisticki portret novog lika u hrvatskom društvu: siromašni seljak koji se pretvara u gradskog slugu – lik koji nije svjestan realnosti svog mjesta u stvarnosti – ispripovijedan mocno i s humorom. Miha i Gavan Medonic – opisan razvoj kapitalizma na selu. Smiona kritika društvene stvarnosti i originalan književno-naracijski postupak cine ovaj roman remek djelom hrvatske književnosti.

    30. 29. Zašto je roman objavljen u knjizi tek 1911? Kovacic je sugestivno oslikavao posljedice društvenih sukoba. Slikao je stvarnost, konkretne ljude koji nisu nužno ni dobri ni zli, osim lika Mecene koji je prikazan jednostrano. Klerikalni krugovi u Zagrebu nisu dopustili mirno objavljivanje romana u Vijencu (1887), vec je roman skracivan. Skraceni su dijelovi izgubljeni, a nama je došao u osakacenom obliku kakav je objavljen 1911. u Matici hrvatskoj.

More Related