370 likes | 492 Views
Krapanj 2008. Mladi - dojmovi. Krapanj smatram najljepšim rajem na zemlji, nikakvi Havaji ili Karibi…. Ova priroda, ovaj samostan, ovi cvrčci, ovi ljudi i naša vjera: najveće su blago u životu – to sam shvatio ovdje na Krapnju.
E N D
Krapanj 2008. Mladi - dojmovi
Krapanj smatram najljepšim rajem na zemlji, nikakvi Havaji ili Karibi…
Ova priroda, ovaj samostan, ovi cvrčci, ovi ljudi i naša vjera: najveće su blago u životu – to sam shvatio ovdje na Krapnju.
Pronašla sam ovdje mir, mir za kojim sam žudjela već toliko godina.
Odmah me se dojmio ambijent, tišina – osjeća se djelić raja u kojem svaki od nas dolazi Isusu da ga hvali i slavi.
Kad su počele teme, tj. predavanja, bila sam zbunjena, jer to nije bilo slično ničemu onome što sam do sada bila naučena (vjeronauk i sl.) jer sam tu slušala svjedočenja i mnoge stvari o kojima do sada uopće nisam razmišljala. Bio je to šok koji će, nadam se, ostaviti duboke tragove u mom srcu i sigurno će mi neke stvari pomoći u svakodnevnom životu.
Osobito me se dojmilo predavanje mladog bračnog para. Oni su mi dali odgovore na neka pitanja koja su me oduvijek mučila, a nigdje nisam mogla dobiti prave odgovore.
Oduševio me žar predavača, teme zanimljive i potrebne u svakidašnjici. Teme su bile zanimljive, vjerujem pomno birane s obzirom na naše probleme.
Dojmila me se iskrenost u radu u grupama između sudionika i animatora. Najviše je na mene utjecao rad po grupama: slušajući mlade svoje generacije spoznao sam koliki još napredak mogu ostvariti u svojoj duhovnosti.
Kada počne euharistija, mene obuzme milina. Jako se radujem svetim misama, nisu kao ostale, ovdje sudjelujem, čuje se moja riječ. Moja se duša otvara Bogu. Najveći osjećaj zajedništva s Bogom i drugima događa se baš tada.
Dojmile su me se i propovijedi zbog kojih ću pokušati promijeniti svoj život. Sigurna sam da će mi takve mise i propovijedi svakodnevno falit. Propovijedi su bile natopljene Duhom svetim. Naučila sam da iz propovijedi možemo naučiti kako kvalitetno živjeti.
Posebno me se dojmilo SLAVLJENJE na misama. Tako je nestala ona ukočenost prisutna kroz godinu.
Najviše me se dojmila jutarnja molitva u kojoj su pokreti govorili umjesto riječi.
Najljepše stvari kroz koje sam osjetila uz djelovanje Duha jesu one koje su zahtijevale da prihvatimo druge, stvari koje smo radili zajedno. Od toga bih posebno izdvojila kontemplacijski ples, prostraciju i druženje.
Ostale molitve otvarale su još dublje spoznaje u meni. Spoznala sam više samu sebe, i što sve moram reći i učiniti ljudima oko sebe s kojima živim.
Ove godine najviše me se dojmila kontemplacija. Sama ja i Bog u tišini, u toj tišini sam mu sve rekla što me muči, probleme i zahvale. I nakon toga sam se osjećala nekako bolje, ljepše i čišće u duši. Prije nisam vjerovao u ovakvu vrst molitve, ali sada vjerujem.
Nikad nisam čula za kontemplaciju, a ovdje sam naučila da je to jedan od najljepših načina komuniciranja s Bogom i u tih pola sata sam se osjećala posebno.
Dobro je što smo drugu polovicu sata kod kontemplacije zapisivali misli koje su dolazile u prvoj polovici.
Uputili ste nas jedne na druge i ova je godina bila posebna po tome; pomogli smo jedni drugima kroz privatne razgovore i Bog je progovarao kroz nas Trenutak najveće slobode – nakon ispovijedi.
Ovdje sam se ponovo pomirila s Bogom u sakramentu sv. ispovijedi i pronašla put do njegova srca.
Druženje i osobni razgovori: jedan od tih razgovora pomogao mi je da se polako počnem mijenjati
Intimni razgovori s vršnjacima su mi puno pomogli i našla sam kroz njih Isusove odgovore.
Usklađen prostor područja molitve i sportskih terena. Ekipa je odlična: nitko se nije previše isticao, gurao na prvo mjesto..
Čini mi se da je sve lijepo organizirano, ali ne i fiksirano pa se sadržaj može lijepo prilagoditi našem stanju i situaciji. To mi se jako sviđa.
Ovo su mi jedni od najljepših dana u životu (nisu to sad puste priče).
Osobito me se dojmilo društvo koje na poseban način slavi Isusa.
Divno je vidjeti mlade iz cijele lijepe naše da kao jedno dišu, mole, rade, naviještaju Isusovu riječ.
Mislim da nas ljubav prema Bogu i bližnjemu ovdje sve zbližava. Lijepo je iskustvo kad se čovjek ne srami sebe pred drugima, kad možemo biti iskreni jer nas prihvaćaju takve kakvi jesmo.
Kroz euharistiju, križni put, meditaciju i razgovore s mladima Bog mi je govorio, otkrivao tajne i dubine u srcu, liječio rane i utopio me u sebe svojom ljubavlju. Sviđalo mi se i to što smo po grupama pisali postaje križnog puta i na taj način dublje razmotrili svaku pojedinu postaju.
Najviše mi se svidjelo klanjanje. Bilo je to za smirenje duše i tada sam osjetila pravi put. Kod klanjanja se moglo osjetiti da Isus prolazi između nas i dotiče svakoga. Na takvom klanjanju nisam bio nikad u životu. Klanjanje je bilo ono nešto što je napravilo malu prekretnicu u mom životu.
Toliko radosti, mira, ljubaznosti, dobrote, i glazbe sam pronašla i obogatila svoje srce.
Došao sam ugušen i bez očekivanja, vraćam se pun života. Hvala!
Uistinu sam sretna što sam upoznala ove divne ljude i učvrstila svoju vjeru.
Ove godine osjetila sam Isusa u svemu. Bio je cijelo vrijeme s nama, u svakoj osobi, zračio je tolikom ljubavlju, a mislim da je zato zaslužna molitva onih koji su molili za nas.
Naučio sam ljude ne suditi, nego ih prikazivati Bogu jer svi su ljubljeni i željeni od Boga.