SUVREMENI ČOVJEK PRED PITANJEM BOGA

1. SUVREMENI ČOVJEK PRED PITANJEM BOGA 1. Izazov nevjere

2. Ispovijest vjere Hrvata katolika Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrješno Srce Presvete Bogorodice Marije. Amen.

3. “Zašto me siliš, Gospodine, da idem kroz pustinju? Mučim se u trnju. Treba mi samo jedan znak od tebe, da se pustinja promijeni, da suhi pijesak, da horizont, da veliki, tihi vjetar ne bude više ništa strano ni slučajno, nego široko carstvo kroz koje spoznajem tebe.” A. de St. Exupery

4. POLAZIŠTE Kod današnjih ljudi primjećuju se teškoće u odnosu na iskustvo i spoznaju Boga. Pokazuju se na različite načine: u praktičnom ateizmu, religioznoj ravnodušnosti, u funkcionalnoj religioznosti koja kreira religiju po vlastitoj mjeri te u novoj religioznosti.

5. Koje oblike ateističkog sekularizma prepoznaješ na slikama?

6. Krajnji nedostatak vjere u smislenost života, koji se završava u drogi, alkoholu i ostalim oblicima uživanja...= HEDONIZAM Odsutnost svake nade u bolju budućnost. Ljudski život je praznina. UZROCI RELIGIOZNE RAVNODUŠNOSTI Slika Boga koji “zadovoljava ljudske potrebe” i koji je “nadomjestak ljudske nemoći” – korisnost Boga. UTILITARIZAM = korisno je ono što donosi ugodu, a isključuje neugodu, jer je ugoda bitni simptom čovjekove sreće. “Imati” je vrijednije nego “biti”. = KONZUMERIZAM/ Sve je relativno: ne postoje načela koja su apsolutna. = RELATIVIZAM

7. Koje je značenje Boga u životima ljudi iz tvog okruženja? Koje su najčešće poteškoće s vjerom u Boga kod suvremenog čovjeka? PITANJA: Što misliš o relativizmu? (apsolutna sloboda bez odgovornosti): ne postoje apsolutna načela: dobro, istina, vrednota i sl. Koji su najčešći uzroci religioznog indiferentizma/ ravnodušnosti?

8. Ruski književnik Ljermontov je kroz portretiranje Pečorina portretirao sudbinu odrastanja mladog naraštaja. Pečorin je bio neobičan i nadaren čovjek koji je zbog teških društvenih okolnosti ostao odbačen od društva. Bio je neshvaćen čovjek koji je propao upravo zato što ga je mučio dvostruki moral u svijetu. 'Svi su na mom licu vidjeli znake ružnih osobina, kojih nije bilo u mene, ali su pretpostavljali da ih imam, pa su se pojavile. Bio sam skroman – potvorili su me da sam lukav, pa sam se povukao u sebe. Snažno sam osjećao dobro i zlo; nitko me nije mazio, svi su me vrijeđali, pa sam postao zlopamtilo... Bio sam spreman zavoljeti cijeli svijet, ali me nitko nije shvatio, pa sam naučio mrziti. Moja siva mladost protekla je u borbi sa samim sobom i sa svijetom; plašeći se podsmjeha, sakrivao sam svoje najljepše osjećaje na dnu srca - i ondje su i umrli. Govorio sam istinu - nisu mi vjerovali pa sam ih počeo varati... Postao sam moralni bogalj!'. (Ljermontov Mihail Jurjević u romanu Junak našeg doba)

9. SRŽ NEVJERE “Nevjera (...)ona je u biti praznina. Ne vjerovati znači ne povjeravati se, ne ulaziti u svijet objavljen i darovan, u vijest predanu i otkrivenu. Nevjera ništa ne govori o punini i izričaju duše, o punini srca, o susretu, o povjerenju i predanju. U nevjeri duša ostaje bezglasna, bez odjeka, bez novog svijeta. Ništa se ne čuje, ni poziv, ni odaziv, ni razgovor, ni dogovor. U nevjeri je srušena čovjekova iskonska želja da (...) bude s Nekim većim od sebe.” (M. Škvorc, Vjera i nevjera)

10. NAJČEŠĆI MOTIVI NEVJERE (M. ŠKVORC): • strah pred Uzvišenim i Svetim (Sveto je nešto izvanredno, strašno i privlačno u isti mah). Pred Svetim čovjeka obuzimaju i strah i radost. Danas je od tog straha naglašenije uvjerenje da je Bog prijetnja čovjekovoj veličini i slobodi. • neki Sveto i vjeru smatraju magijom, a na taj način vjera predstavlja suprotnost znanosti, misterij se opire umu. A sklad između tog dvoje treba znati objasniti. • ateizmu pogoduje i desakralizacija svijeta i života: napredak znanosti i tehnike; osobna pitanja (Ako mi Bog ne dolazi u život, ako se ne zanima za moje probleme, što će mi). Čovjek želi autonomno motriti svemir i život i sudbinu. • nedostatak religioznog iskustva – zaboravlja se da je vjera prije svega razumno prijanjanje uz osobnog Boga. • neprihvaćanje tri stvarnosti svake prave vjere: misterije, apsolutne istine i dogme – čovjek pred misterijem, kad-tad, osjeća sveti strah. • radost – radost kao da se protivi Bogu ili se Bog protivi njima. (nauk o grijehu i odgovornosti,...) • problem Zla i Providnosti – Bog je nemilosrdan, nije dobar; kušnje života. • čovjekova želja za apsolutnom slobodom – kritika ideje i stvarnosti Boga Oca koji je zakon, strogi sudac, biće koje ne daje dovoljno slobode. Uklanja se molitva, poslušnost, gase se žrtve i poniznost.

11. Znanstveni ateizamOznačen je bezgraničnim povjerenjem u napredak znanosti, filozofske refleksije, znanosti o čovjeku posebno sociologije i tehnologije. Ukratko, znanstveni ateizam pun je neslomljivog povjerenja u Razum. Odatle proizlazi isto tako neslomljiva vjera u efikasnost, pa i svemoć, odgoja koji će u budućnosti oblikovati neki tip potpuno izgrađenog čovjeka na znanosti i koji živi od te znanosti. Moderna znanost ostavlja Boga, jer ga nije moguće empirijski analizirati i utvrditi. • 2) Humanistički ateizamSastoji se u dosljednoj i radikalnoj primjeni aksioma: Homo homini Deus. Budući da Bog nije ništa drugo nego projekcija čovjekovih snova i sposobnosti (Feuerbach), došlo je vrijeme da taj Bog opet integrira svoj «locus naturalis», a to je ljudsko srce. Odatle proizlazi osjećaj slobode i ponosa koji vrlo brzo dovodi do ludosti akcije (aktivizam), do nadimanja onoga JA, do osjećaja grozničave hiperodgovornosti (čovjek je sposoban, dakle i odgovoran za sve). Sve to može dovesti samo do nekoga «egzistencijalnog umora» kojemu je uzrok Sizifov posao da mora izgraditi svijet svojim vlastitim mukama i potpuno sam. Jasno je da za taj humanizam Božja smrt ne predstavlja nikakav problem: Bog je jednostavno suvišan. SUVREMENI OBLICI ATEIZMA

12. 3) Ateizam reakcijeOn je proizvod neke vrste kolektivnog sjećanja koje je zapamtilo lom između crkve i moderne civilizacije posebno tijekom 19. i 20. stoljeća. Taj se ateizam pothranjuje povijesnim sjećanjima, a tiču se Crkve kao institucije. To je antiklerikalizam naroda koji uvijek traje, naroda koji pati od uspomene na prastare nepravde i bijedu. Najvažniji razlog toga ateizma reakcije možda se nalazi u egzistencijalnoj zapuštenosti i osami u kojoj je Crkva ostavila proleterske mase 19. stoljeća. 4) Praktični ateizamPostoji u svako vrijeme, iako je u nekim epohama bio ublažen pa i ograničen društvenim pritiscima. Uvijek je bilo i uskrsnuća poganstva. To je praktični ateizam potrošačkog društva. On se nalazi pred užitkom «panem et circenses» (“Kruha i igara”) pa kako da se brine za nauk i moral koji upozorava na opasnosti tako divnog svijeta? To je kult svega, ali odmah, i neposredni zaborav kad je potrebno proći kroz neku patnju. Najopasniji i najneiskorijenjiviji ateizam jest baš ovaj praktični, ona «duhovna tupost» koja postoji u sva vremena i koju je i sam Isus napadao: «Teško vama, bogataši», i jao onima koji guše poziv i poruku «zbog briga života». On naprotiv dolazi iz «duhovne praznine», koja sve više u naše vrijeme postaje jedina alternativa vjeri.

13. ATEISTIČKA INTERPRETACIJA RELIGIJE – KRŠĆANSKA OBJAVA • klasici kritike religije: L. Fuerbach, K. Marx, F. Nietsche, S. Freud • traže: oslobođenje čovjeka od religije, od vjere u Boga, i tako omogućiti da čovjek postane Bog • religija je proizvod čovjekovih potreba i želja • “Religija je uzdah potlačenog stvora, osjećaj okrutnog svijeta, ...ona je opijum za narod...” (K. Marx) • “Religija je tada bila opsesivna neuroza čovječanstva...” (S. Freud) Koja je bitna razlika između poimanja Boga u ateizmu i u kršćanskoj objavi?

14. MISLI O BOGU I ČOVJEKU “Ako nema Boga, sve je dopušteno.” (Dostojevski) “Ako nema Boga, nema niti čovjeka.” (N. Berdjajev) “Tko poriče Boga, sličan je onomu koji poriče sunce; nema smisla, ono i dalje sja.” (J. Langbehn)

15. PONAVLJANJE Nadopuni rečenice: