1 / 31

Demografska obilježja

Demografska obilježja. naseljenost od pretpovijesnih vremena - arheološki ostaci (špilja krapinskog pračovjeka iz paleolitika, Vučedol iz neolitika...) predrimsko razdoblje - ilirsko-keltska plemena (Histri, Liburni, Japodi, Delmati...)

karleigh-wilkinson
Download Presentation

Demografska obilježja

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. Demografska obilježja • naseljenost od pretpovijesnih vremena - arheološki ostaci (špilja krapinskog pračovjeka iz paleolitika, Vučedol iz neolitika...) • predrimsko razdoblje - ilirsko-keltska plemena (Histri, Liburni, Japodi, Delmati...) • grčke i rimske kolonije na Jadranu i rimski gradovi u unutrašnjosti • u srednjem vijeku doselili Hrvati • nakon toga osmanlijska osvajanja (do 17. st.) i njihovo povlačenje (od 18. stoljeća) te svjetski i drugi ratovi  nacionalna struktura stanovništva

  2. redoviti popisi stanovništva od 1857. – 2,1 milijun stanovnika (38,6 st/km2) • na fluktuacije stanovništva utjecali ratovi (50.000 + 295.000 + 22.000), epidemije(kolera od 1850.-1892. – 150.000 umrlih, gripa 1918.-19. – 40.000 umrlih; ukupno epidemije 230.000), gospodarske krize i drugičimbenici • emigracija i njezine popratne pojave (smanjenje prirodnog priraštaja, starenje stanovništva i dr.) usporila porast broja stanovnika  u 150 godina jedva se udvostručio • iseljavanje je najjače iz brdsko-planinskog (Lika, Gorski kotar) i otočnog prostora, ali je pogodilo i većinu ostalih krajeva

  3. projekcija: 2011. – 4,3 mil., 2021. – 4,0 mil., 2031. – 3,7 mil. (Nejašmić, Mišetić)

  4. -iseljavanje najranije započelo u Dalmaciji (1860-ih), ali intenzivnije tek nakon 1880. -1880.-1914. u prekomorske zemlje iz Hrvatske iselilo 420.000 osoba + 120.000 do drugog svj. rata -1914.-48. iselilo još 520.000 -glavna emigracijska područja: priobalje i otoci, Gorski kotar, Lika, Žumberak, karlovačko Pokuplje i Kordun -ukupno iselilo 1,06 mil. st. -doselilo 460.000 st. ukupni migracijski saldo: - 600.000

  5. 1961.-91. na “rad u inozemstvo” otišlo 450.000 ljudi, vratilo se oko 150.000  trajno iselilo 300.000 (200.000 u Europu, 100.000 preko mora) 1948.-1991. u druge republike bivše SFRJ iselilo 350.000, ali u Hrvatsku iz njih doselilo 531.800; pozitivna migracijska bilanca 181.800 stanovnika 1991.-2001. iselilo 510.000 ljudi (270.000 Srba), doselilo 230.000 ukupni migracijski saldo 1948.-2001.: - 594.000

  6. Bilanca vanjske migracije 1880.-2001. Iselilo 2.420.000 Doselilo 1.226.000 Bilanca - 1.194.000 (prosječno godišnje -9868) -iseljavalo većinom mlađe stanovništvo  emigracija je imala indirektne posljedice i na smanjenje prirodnog priraštaja

  7. početkom 1990-ih godina oko 3,3 milijuna Hrvata u svijetu (?): • u republikama bivše Jugoslavije oko 1 milijun (BiH 761.000, Vojvodina 110.000, Slovenija 56.000, Srbija 51.000 itd.) • u SAD oko 1,2 milijuna • u Australiji 260.000 • u Njemačkoj 290.000 itd. (prema Nacionalnom programu demografskog razvitka, 1997)

  8. različita naseljenost pojedinih krajeva - snažna unutrašnja preseljavanja - izrazita polarizacija (seoska naselja-gradska naselja, brdsko-planinska područja - nizinsko-ravničarska područja) • 85% naseljenosti do 200 m nadmorske visine • Središnja Hrvatska (> 100 st/km2) - Gorska Hrvatska (<10 st/km2)

  9. Demografski razvoj • posttranzicijsko razdoblje - stope mortaliteta i nataliteta toliko su se smanjile da se prirodni priraštaj približio nuli (u zadnjih 15-ak godina prirodni pad stanovništva) • “kvaziposttranzicija”

  10. prema nacionalnom sastavu 1991.: 78% Hrvata, 12% Srba, 2% "Jugoslavena" i 8% ostalih (Talijani, Mađari, Česi, Slovaci i dr.) 2001.: 89,6% Hrvata, 4,5% Srba, 5,9% ostalih ili neizjašnjenih 2011.: 90,42% Hrvata, 4,36% Srba, 0,73% Bošnjaka... • doseljavanje etničkih skupina u posljednjih nekoliko stoljeća • u doba turskih osvajanja doseljavanje vlaškog i srpskog stanovništva • nakon povlačenja Turaka naseljavanje Čeha, Mađara, Nijemaca, Slovaka i drugih radi unaprijeđenja poljoprivredne i uvođenja novih djelatnosti (ribnjačarstvo, industrija i dr.) • jača doseljavanja nehrvatskog stanovništva (Bošnjaci, Srbi...) u doba industrijalizacije, nakon drugog svjetskog rata (prvenstveno u industrijska središta)

  11. Gospodarska obilježja • na razvoj gospodarstva utjecali različiti faktori (prirodno-geografski, društveno-geografski, prometni, povijesni, politički) • nekoliko etapa razvoja hrvatskog gospodarstva: • obrtničko-manufakturno razdoblje • manufakturno-industrijsko ili željezničko • razdoblje između dva svjetska rata • realsocijalističko razdoblje (zreli industrijski period) • razdoblje tržišnoga gospodarstva (postind. period)

  12. Obrtničko-manufakturno razdoblje • do 1870-ih • prijelaz iz obrtničko-cehovske proizvodnje prema stvaranju većih manufakturnih radionica (u nekoliko većih gradova: ZG, VŽ, OS, PO, KA, RI, PU, ST)

  13. Manufakturno-industrijsko ili željezničko • 1870.-1918. • prodor inovacija, razvoj željeznice • razvoj na periferiji, bez vlastitog kapitala • interes stranog kapitala je brzo stjecanje profita – iskorištavanje šuma, rudnog bogatstva i jeftine radne snage  radno-intenzivna industrija • neobrazovani kadrovi, nezaštićeno nacionalno tržište

  14. Razdoblje između dva svjetska rata • jača industrijalizacija većih gradova (ZG je najvažnije ind. središte stare Jugoslavije) • odlijevanje dijela dohotka unutar jugosl. teritorija (iz zapadnih, razvijenijih, prema nerazvijenijima; nastavlja se u u sljedećem rzdoblju)

  15. Realsocijalističko razdoblje (zreli industrijski period) • 1945.-1990. • velike strukturne promjene; prelazak iz tržišnog na plansko gospodarstvo • snažan porast industrije i rudarstva • radno-intenzivna industrija + kapitalno orijentirana industrija (Elka, Rade Končar, TPK...) • strani krediti, izvoz radne snage • pad proizvodnje i životnog standarda; opća kriza

  16. Razdoblje tržišnoga gospodarstva (postindustrijski period) • pretvorba i “privatizacija” • uvođenje tržišne privrede, opadanje značenja industrije • jačanje privatne inicijative; mala i srednje velika poduzeća • deindustrijalizacija, ali bez reindustrijalizacije (slabi razvoj nove industrije); malo velikih tvrtki (Pliva, Podravka)

  17. Prostorni razmještaj industrije • 1. industrijske četvrti • 2. planske industrijske zone (+ tzv. obalska industrija) • 3. gospodarske (poslovne) zone – polivalentne, oko autocestovnih čvorišta

  18. stanje gospodarstva tipično za zemlje u tranziciji: privatizacija, velika nezaposlenost (preko 370.000), slabe gospodarske reforme  industrijska proizvodnja manja nego 1990. g.

  19. Neki statistički pokazatelji • vrijednost BDP-a per capita: 10.205 eura (2011.) • 2011.: izvoz 9,6 mlrd. eura, uvoz 16,3 mlrd. eura  deficit 6,7 mlrd. eura, pokrivenost uvoza izvozom 58,9% • najveći izvoz: Italija (15,8%), BiH (12,2%), Njemačka (10,1%), Slovenija (8,3%), Austrija (5,7%), Srbija (3,9%), Francuska, SAD, Mađarska, Luksemburg, Rusija... • najveći uvoz: Italija (16,4%), Njemačka (12,6%), Rusija (7,3%), Kina (7,1%), Slovenija (6,2%), Austrija (4,5%), Azerbajdžan (3,4%), BiH, Mađarska, Francuska, SAD, Poljska...

  20. broj zaposlenih: 1.411.000 (2011.) • struktura zaposlenih po sektorima (Statistički ljetopis, 2012.): • I: 15,4% • II: 24,7% • III: 59,9%

  21. Dominantni socijalno-prostorni procesi • intenzivna socioekonomska preobrazba od sredine20. stoljeća (1948.: 63,4% poljoprivrednog i 25% gradskog stanovništva; 1991.: 9,1% poljoprivrednog i 54,3% gradskog stanovništva, 2011.: 5,4% poljoprivrednog) – ipak, Hrvatska spada među slabije razvijene i urbanizirane države Europe • od 50-ih godina intenzivno preseljavanje selo-grad pod utjecajem industrijalizacije  prostorni prerazmještaj stanovništva • od 70-ih godina, jačaju dnevne migracije na rad  ruralni prostor se urbanizira – najizraženije u okolici velikih gradova i centara rada

  22. od 1960-ih proces decentralizacije industrije (najjači od 1960-64., posebno u okolici ZG) 3 oblika: • preseljavanje industrijskih poduzeća iz grada u okolicu (relokacija) • osnivanje novih pogona u okolici od strane već postojećih poduzeća u gradu • preuzimanje postojećih manjih pogona u okolici od strane organizacijski i proizvodno snažnijih poduzeća u gradu Primjer: Hrvatsko zagorje: 1988. od ukupno 99 ind. pogona, 29 je bilo decentralizirano iz ZG (29,3% s 25,4% zaposlenih); najviše metalna, elektro, tekstilna i drvna ind.

  23. Turizam • veliko značenje turizma (tradicija dulja od 100 godina) • faktori razvoja turizma: • povoljna prirodno-geografska obilježja • bogato kulturno-povijesno nasljeđe • dobre prometne veze s emitivnim turističkim zemljama • prva važnija turistička središta razvila se na sjevernom primorju – najprije Opatija, zatim Crikvenica (u južnom dijelu Dubrovnik) • nakon 2. svjetskog rata razdoblje masovnog turizma (veliko značenje jadranske magistrale izgrađene 1964. godine)

  24. najvažnije hrvatske turističke regije: zapadna Istra, Makarsko primorje, Dubrovačko primorje, otoci Lošinj, Hvar i dr. • turizam i u kontinentalnom dijelu Hrvatske • gradovi s kulturno-povijesnim sadržajima, toplice s lječilišno-kupališnom ponudom • nacionalni parkovi, strogi rezervati, parkovi prirode...

  25. maksimalan turistički promet u SFRJ: 1987 - 10,5 milijuna, 1988 – 10,4 milijuna turista • u prvoj polovici 90-ih godina, turistički promet vrlo slab zbog ratnih zbivanja (2-3 milijuna), tek krajem desetljeća oporavak (1998 – 5,5 milijuna) • 2004: 9,4 milijuna turista, 47,8 mil. noćenja, 2011: 11,5 mil. turista (86,7% stranih), 60,4 mil. noćenja (90,7% stranih) • turizam je jedna od najvažnijih gospodarskih djelatnosti jer od njega indirektno žive i mnogi koji se bave drugim djelatnostima (prijevoz, trgovina, proizvodnja hrane i dr.)

  26. Teritorijalno oblikovanje

  27. Funkcionalna i politička organizacija danas • osim Zagreba, u funkcionalnoj organizaciji veliko značenje imaju makroregionalni i regionalni centri • makroregionalni: Zagreb, Split, Rijeka, Osijek 4 velike nodalno-funkcionalne regije, tj. makroregije (Zagrebačka, Splitska, Riječka, Osječka) • svaka ima svoj urbani i prometni sustav nužan u funcionalnoj organizaciji regije

  28. s osamostaljenjem: novi politički sustav i političko-teritorijalna organizacija • 21 županija (s Gradom Zagrebom), 429 općina i 127 upravnih gradova • centri političko-teritorijalnih jedinica birani su u pravilu prema veličini i značenju u urbanom sistemu

More Related