PRAVO ZAŠTITE MORSKOG OKOLIŠA Prof. dr. sc. Petra Amižić Jelovčić

1. PRAVOZAŠTITE MORSKOG OKOLIŠAProf. dr. sc. Petra Amižić Jelovčić

2. “We don’t inherit the earth from our ancestors, we borrow it from our children.” Old Native American Saying

3. OPĆENITO O OKOLIŠU • Okoliš je prirodno okruženje organizama i njihovih zajednica uključivo i čovjeka, koje omogućuje njihovo postojanje i njihov daljnji razvoj; zrak, voda, tlo, zemljina kamena kora, energija te materijalna dobra i kulturna baština kao dio okruženja koje je stvorio čovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja (čl.4., toč.30. Zakona o zaštiti okoliša, N.N., br. 80/13) • Sastoji se od 2 sustava: primarnog (prirodni elementi-zrak, voda, zemljište, biljke, životinje) i sekundarnog (stvoren ljudskom djelatnošću) • Konflikti između primarnog i sekundarnog sustava • Važeći zakoni o zaštiti okoliša temelje se na antropocentričnom sustavu vrijednosti

4. Suvremeno poimanje okoliša • 1970. godina – početak dekade okoliša • Pravna znanost i većina zakonodavstava pojmom okoliša najčešće označava prirodni okoliš • Suvremeni pristup zaštite okoliša pokušava postići: • Zaštitu pojedinih ekosustava i očuvanje biološke raznolikosti prirodnih zajednica • Zaštitu i racionalno korištenje prirodnih izvora i postizanje njihove ekološke stabilnosti • Zaštitu od štetnih utjecaja, očuvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika

5. 4 vrste zaštite okoliša: • Medijalna (usmjerena na sredstva okoliša) • Kauzalna (usmjerena na sprječavanje opasnosti ) • Vitalna (usmjerena prema neposrednoj zaštiti životinja i biljaka) • Integrirana (obuhvaća cjelokupno područje ekozaštite)

6. Teorije o zaštiti okoliša • ANTROPOCENTRIČNA; temelji se na skrbi za prirodne životne odnose; zaštita je namijenjena životu i zdravlju ljudi, općem blagostanju i gospodarskim interesima čovječanstva • EKOCENTRIČNA; prirodu shvaća kao vrijednost za sebe, a njezinu zaštitu kao “pravo same prirode”; priroda ima svoje vlastito stanje neovisno o njenim funkcijama za čovjeka • RESURSNO-EKONOMSKA; razmatra zaštitu prirodnih izvora (osobito neobnovljivih) s aspekta gospodarske koristi, uvažavajući pritom i potrebe budućih generacija

7. Pravo okoliša (Ekološko pravo) • U pravnoj literaturi i pozitivnom pravu RH ne postoji definicija prava okoliša • Ne može se svrstati niti u jednu tradicionalnu granu prava • 90-ih se javlja spoznaja o potrebi oblikovanja prava okoliša kao nove grane prava

8. NAČELA PRAVA OKOLIŠA • 4 osnovna načela: • Preventivnosti (odnosi se na postupke koji pridonose sprječavanju novih šteta; u Zakonu o zaštiti okoliša dopunjeno je načelom očuvanja vrijednosti prirodnih izvora i biološke raznolikosti i načelom zamjene ilinadomještanja drugim zahvatom) • Uzročnosti (svatko tko onečišćuje ili ugrožava okoliš mora snositi troškove onečišćenja ili nadoknaditi štetu; hrvatski zakonodavac ga naziva načelo onečišćivač plaća); u hrvatskom pravu usvojena je objektivna odgovornost za onečišćenja okoliša

9. Kooperacije (propisuje zajedničko djelovanje svih zainteresiranih za ovu problematiku; u RH izraženo je kroz 2 zasebna načela- načelo cjelovitosti i načelo javnosti i sudjelovanja) • Opće naknade ili zajedničkih tereta (određeni troškovi financiraju se iz proračuna, odnosno iz poreznog sustava); mjere države mogu biti neposredne (investicije) ili posredne (financijska pomoć, krediti, kreditne garancije, porezne olakšice, oslobađanje od poreza...)

10. IZVORI PRAVA OKOLIŠA U PRAVNOM PORETKU RH • Ustav Republike Hrvatske; zakonske i druge norme moraju biti usklađene s ustavom, odnosno s njegovim izvorišnim osnovama • Ustavnopravnim normama zaštite okoliša smatramo ukupnost svih normi koje su specifično usmjerene na tu materiju • Prevladavaju antropocentrične odredbe

11. Čl. 1. Ustava određuje RH kao jedinstvenu i nedjeljivu demokratsku i socijalnu državu • Čl.3. propisuje da su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda......očuvanje prirode i čovjekova okoliša......najviše vrednote ustavnog poretka RH i temelj za tumačenje Ustava • Čl.69. propisuje pravo na zdrav život, osiguranje uvjeta na zdrav okoliš i obvezu svakoga da osobitu skrb posvećuje zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša (odredbe nisu neposredno primjenjive već predstavljaju političku proklamaciju i izvanpravnu obvezu)

12. Čl. 52. pruža osobitu zaštitu stvarima i dobrima od osobitog ekološkog značenja koji su od interesa za RH • Čl.50., st.2. ograničava poduzetničeke slobode i vlasnička prava radi zaštite prirode i ljudskog okoliša • Deklaracija o zaštiti okoliša u RH; donio ju je Sabor 05. lipnja 1992.g.; sadrži čvrsto opredjeljenje RH da u cijelosti osigura uravnotežen ekološki i gospodarski razvoj u cilju trajnog očuvanja nacionalne baštine za sadašnje i buduće generacije i provedbe ustavnog prava hrv. državljanina na zdrav život dostojnog standarda u očuvanom okolišu

13. Zakon o zaštiti okoliša • Prvi opći ekološki zakon u RH donesen 1994., izmijenjen 2007. (N.N., br. 110/07); zadnje izmjene 2013. god. (N.N., br. 80/13) • Uređuje načela zaštite okoliša i održivog razvitka, zaštitu sastavnica okoliša i zaštitu okoliša od utjecaja opterećenja, subjekte zaštite okoliša, dokumente održivog razvitka i zaštite okoliša, instrumente zaštite okoliša, praćenje stanja u okolišu, informacijski sustav, osiguranje pristupa informacijama o okolišu, sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša, osiguranje prava na pristup pravosuđu, odgovornost za štetu...(čl.1.)

14. Zakonom se u pravni poredak RH prenosi niz direktiva EU te utvrđuje pravni okvir za provedbu niza akata EU (čl.2.) • Zaštitom okoliša osigurava se cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti, racionalno korištenje prirodnih dobara i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog života i temelj održivog razvitka (čl.3.) • Održivi razvitak je gospodarski i socijalni razvitak društva koji u zadovoljavanju potreba današnjeg naraštaja uvažava iste mogućnosti zadovoljavanja potreba idućih naraštaja, te omogućuje dugoročno očuvanje kakvoće okoliša, biološke raznolikosti i krajobraza

15. Onečišćivač je svaka fizička i pravna osoba, koja posrednim ili neposrednim djelovanjem ili propuštanjem djelovanja uzrokuje onečišćenje okoliša • Onečišćenje okoliša je promjena stanja okoliša koja je posljedica nedozvoljene emisije i/ili drugog štetnog djelovanja, ili izostanka potrebnog djelovanja, ili utjecaja zahvata koji može promijeniti kavoću okoliša

16. Emisija je ispuštanje ili istjecanje tvari u tekućem, plinovitom ili čvrstom stanju, i/ili ispuštanje energije (toplina, zračenje, buka, vibracije, svjetlost) te ispuštanje organizama, iz pojedinog izvora u okoliš, nastalo kao rezultat čovjekovih djelatnosti, kao i mikrobiološko onečišćenje okoliša • Prijeteća opasnost od štete je dovoljna vjerojatnost da se u bliskoj budućnosti može dogoditi šteta na okolišu

17. Štetna tvar je tvar štetna za ljudsko zdravlje ili okoliš, s dokazanim akutnim i kroničnim toksičnim učincima, vrlo nadražujuća, kancerogena, mutagena, nagrizajuća, zapaljiva i eksplozivna tvar, ili tvar koja u određenoj dozi i/ili koncentraciji ima takva svojstva • Zaštita okoliša je skup odgovarajućih aktivnosti i mjera kojima je cilj sprječavanje opasnosti za okoliš, sprječavanje nastanka šteta i/ili onečišćenja okoliša, smanjivanje i/ili otklanjanje šteta nanaesenih okolišu te povrat okoliša u stanje prije nastanka štete

18. Ciljevi zaštite okoliša • Zaštita života i zdravlja ljudi; zaštita biljnog i životinjskog svijeta, biološke i krajobrazne raznolikosti te očuvanje ekološke stabilnosti; zaštita i poboljšanje kakvoće pojedinih sastavnica okoliša; zaštita ozonskog omotača i ublažavanje klimatskih promjena; sprječavanje velikih nesreća koje uključuju opasne tvari; sprječavanje i smanjenje onečišćenja okoliša; racionalno korištenje energije i poticanje uporabe obnovljivih izvora energije; uklanjanje posljedica onečišćenja okoliša; napuštanje i nadomještanje uporabe opasnih i štetnih tvari, održivo korištenje prirodnih dobara...(čl.7.)

19. Načela zaštite okoliša • Ciljevi se postižu primjenom načela zaštite okoliša i instrumenata zaštite okoliša • NAČELO ODRŽIVOG RAZVITKA; prilikom donošenja strategija, planova, programa i propisa Sabor, Vlada, županije, gradovi i općine moraju poticati održivi razvitak • NAČELO PREDOSTROŽNOSTI;pri korištenju okoliša treba štedljivo koristiti sastavnice okoliša i njima upravljati vodeći računa o mogućnostima ponovnog korištenja prirodnih i materijalnih dobara, te vodeći računa o sprječavanju onečišćenja okoliša, mogućem nastanku šteta po okoliš i izbjegavanju stvaranja otpada, u najvećoj mogućoj mjeri

20. NAČELO OČUVANJA VRIJEDNOSTI PRIRODNIH DOBARA, BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI I KRAJOBRAZA; prirodna dobra i krajobrazne vrijednosti treba nastojati očuvati na razini obujma i kakvoće koji ne ugrožavaju zdravlje i život čovjeka i nisu štetni za biljni i životinjski svijet • NAČELO ZAMJENE I/ILI NADOMJEŠTAJA; djelovanje, odnosno planirani zahvat koji bi mogao imati štetni utjecaj na okoliš potrebno je zamijeniti djelovanjem, odnosno zahvatom koji predstavlja znatno manji rizik za okoliš; tvarima koje se mogu ponovno upotrijebiti, ili koje su biološki razgradive, treba dati prednost pri upotrebi, pa i u slučaju većih troškova

21. NAČELO OTKLANJANJA I SANACIJE ŠTETE U OKOLIŠU NA IZVORU NASTANKA; ako je šteta u okolišu nastala kao rezultat djelovanja ili propuštanja propisanog obveznog djelovanja operatera odnosno kao rezultat obavljanja djelatnosti fizičke ili pravne osobe, oni su dužni otkloniti odnosno sanirati štetu u okolišu prvenstveno na izvoru nastanka • NAČELO CJELOVITOG PRISTUPA; svrha mu je sprječavanje i/ili svođenje rizika za okoliš na najmanju moguću mjeru rizika za okoliš u cjelini

22. NAČELO SURADNJE; održivi razvitak postiže se suradnjom i zajedničkim djelovanjem Sabora, Vlade, županija, gradova i općina • NAČELO ONEČIŠĆIVAČ PLAĆA; troškovi obuhvaćaju troškove nastale u svezi s onečišćenjem okoliša uključujući i troškove procjene štete, procjene nužnih mjera i troškove otklanjanja štete u okolišu

23. NAČELO PRISTUPA INFORMACIJAMA I SUDJELOVANJA JAVNOSTI; javnost ima pravo pristupa informacijama o okolišu kojima raspolaže tijelo javne vlasti i osobe koje tijelo javne vlasti nadzire te osobe koje informacije čuvaju za tijelo javne vlasti; javnost ima pravo sudjelovati u postupcima utvrđivanja polazišta, izrade i donošenja strategija, planova i programa, te izrade i donošenja propisa i općih akata u vezi s zaštitom okoliša • NAČELO POTICANJA; Vlada, županije, gradovi i općine trebaju poticati djelatnosti i aktivnosti u svezi sa zaštitom okoliša koje sprječavaju ili smanjuju onečišćenje okoliša, kao i zahvate u okoliš koji smanjuju uporabu tvari, sirovina i energije, te manje onečišćuju okoliš ili ga iskorištavaju u dopuštenim granicama

24. NAČELO PRAVA NA PRISTUP PRAVOSUĐU; svaka osoba koja smatra da je njezin zahtjev za informacijom u pitanjima zaštite okoliša zanemaren, neosnovano odbijen, bilo djelomično ili u cijelosti, ili ako na njega nije odgovoreno na odgovarajući način, ima pravo na zaštitu svojih prava pred sudom sukladno posebnom propisu o pravu na pristu informacijama

25. SUBJEKTI ZAŠTITE OKOLIŠA • SABOR, Vlada, ministarstva, županije, gradovi, općine, Agencija za zaštitu okoliša, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, pravne osobe s javnim ovlastima, osobe ovlaštene za stručne poslove zaštite okoliša, pravne i fizičke osobe odgovorne za onečišćenje okoliša, građani, udruge i organizacije

26. U cilju postizanja koordiniranog i usuglašenog gospodarskog razvitka vezano za područje zaštite okoliša i osiguranja uvjeta za održivi razvitak, te radi kontinuiteta osiguranja stručne i znanstvene osnove za uređenje pojedinih pitanja u području zaštite okoliša i održivog razvitka Vlada RH osniva Savjet za održivi razvitak i zaštitu okoliša • Savjet daje mišljenja na prijedloge dokumenata iz područja zaštite okoliša i održivog razvitka koje donosi Vlada, odnosno Hrvatski sabor, daje mišljena na prijedloge i ocjene o usklađenosti rješavanja pitanja zaštite okoliša i gospodarskog razvitka, daje mišljenja na prijedloge i ocjene o usklađenosti rješavanja pitanja vezanih za zaštitu klime i ozonskog sloja te obavlja i druge zadaće koje mu povjeri Vlada ili Ministarstvo u skladu s ovim Zakonom (čl.37.)

27. Dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša • Strategija održivog razvitka RH (njome se utvrđuju smjernice dugoročnog djelovanja definiranjem ciljeva i utvrđivanjem mjera za njihovo ostvarenje, uvažavajući postojeće stanje i preuzete međunarodne obveze) • Plan zaštite okoliša RH (određuje prioritetne ciljeve zaštite okoliša u Državi; Plan mora biti usuglašen sa Strategijom)

28. Program zaštite okoliša (njime se, u skladu s područnim (regionalnim), odnosno lokalnim posebnostima i obilježjima područja za koje se Program donosi, pobliže razrađuju mjere iz Plana koje se odnose na to područje) • Izvješće o stanju okoliša (sadržava osobito: pregled ostvarivanja ciljeva Strategije i Plana, podatke o stanju okoliša u području sastavnica okoliša, opterećenja na okoliš, integriranih tema okoliša te druge podatke od značaja za zaštitu okoliša)

29. Okolišna dozvola • Prije puštanja u rad postrojenja, uključujući probni rad, za rad postojećih postrojenja, te prije značajne promjene u radu postrojenja namijenjenog obavljanju djelatnosti kojom se mogu prouzročiti industrijske emisije, uključujući postrojenja za izgaranje, postrojenja za spaljivanje otpada, te postrojenja za suspaljivanje otpada, operater je dužan ishoditi okolišnu dozvolu • O zahtjevu za ishođenje okolišne dozvole za postrojenje rješava nadležno Ministarstvo

30. ODGOVORNOST ZA ŠTETU U OKOLIŠU • Odgovorna osoba je operater; pravna ili fizička osoba koja u skladu s posebnim propisom obavlja ili nadzire gospodarsku djelatnost na temelju dozvole, drugog odobrenja, upisa u registar ili u drugu javnu evidenciju, uključujući upravljanje radom ili nadzor postrojenja, postrojenja za izgaranje, postrojenja za spaljivanje ili postrojenja za suspaljivanje otpada u cijelosti ili dijelu postrojenja, ili na koju je prenesena ovlast donošenja ekonomskih odluka o tehničkom funkcioniranju postrojenja

31. Operater koji obavlja opasnu djelatnost odgovara na temelju objektivne odgovornosti za štetu u okolišu i prijeteću opasnost od štete • Opasna djelatnost je djelatnost koja predstavlja rizik za okoliš i za ljudsko zdravlje • Operater odgovara na temelju dokazane krivnje ako u obavljanju djelatnosti koja se ne smatra opasnom ne otkloni opasnost i ne spriječi nanošenje šteta zaštićenim vrstama

32. Izuzeća • Operater se može osloboditi od odgovornosti za štetu u okolišu, odnosno za štetu nanesenu zaštićenim vrstama ako dokaže da je šteta nastala; • kao posljedica prirodne pojave nepredvidivog i neizbježnog obilježja, koja se nije mogla niti spriječiti niti otkloniti; • kao posljedica ratnog stanja ili drugog oružanog neprijateljstva, • djelovanjem 3. osobe iako su poduzete primjerene mjere sigurnosti • iz pridržavanja obvezne naredbe ili upute koja je potekla od javne vlasti, izuzev naredbe ili upute dane nakon emisije ili iznenadnog događaja prouzročenog vlastitom djelatnošću tvrtke

33. Naknada troškova • Naknada koju pruži operater mora biti približna ekonomskoj i ekološkoj vrijednosti uništenog dobra • Operater je sukladno postavljenom zahtjevu za naknadu troškova i sanacije štete obvezan nadoknaditi: – troškove procjene štete, – troškove utvrđivanja mjera za sanaciju okoliša u postupku izrade i odobravanjasanacijskog programa, – troškove povrata okoliša u stanje prije nastanka štete ako je takav povrat moguć, odnosno troškove sanacije posljedica štete u okolišu, troškove kompenzacijskih mjera,

34. – troškove provedbe mjera otklanjanja prijeteće opasnosti od šteta, – troškove provedbe mjera za sprječavanje ili ublažavanje štete u okolišu, – troškove nadzora provedbe mjera, – sve druge nepredviđene troškove nastale uslijed provedbe mjera otklanjanja štete

35. Poduzimanje mjera i obavještavanje • Operater koji je, djelovanjem ili propustom djelovanja u obavljanju djelatnosti, pruzročila prijeteću opasnost od štete odnosno onečišćenje okoliša, obvezan je bez odlaganja poduzeti mjere sprječavanja odnosno mjere otklanjanja • Ako uslijed obavljanja djelatnosti nastane šteta u okolišu odnosno ugroze se zaštićene vrste operater je obvezan bez odlaganja obavijestiti središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i spašavanje; poduzeti sve mjere za trenutačni nadzor, ograničavanje, otklanjanje uzročnika štete te poduzeti nužne mjere otklanjanja štete u okolišu odnosno zaštićenim vrstama

36. Osiguranje sredstava za naknadu štete • Operater tvrtke obvezan je osiguranjem kod osiguravatelja ili na drugi primjeren način osigurati raspoloživa sredstva za naknadu možebitne štete nanesene okolišu odnosno za otklanjanje prijeteće opasnosti od štete • ako nije moguće utvrditi onečišćivača, sredstva za otklanjanje posljedica onečišćenja osiguravaju se iz proračuna jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave i iz državnog proračuna

37. MEĐUNARODNI ASPEKTI ZAŠTITE OKOLIŠA • 1972. g. U Stockholmu održana je UN Konferencija o čovjekovom okolišu – Deklaracija o čovjekovom okolišu i Akcijski program • Program UN za okoliš • Industrijski razvoj izazvao tzv. 2. generaciju problema vezanih za okoliš • Koncept održivog razvoja

38. 1992. godine u Rio de Janeiru održana je konferecija UN o okolišu i razvoju radi promicanja koncepta održivog ravoja na globalnoj razini – Deklaracija o okolišu i razvoju, Agenda 21 i Načela o gospodarenju, očuvanju i održivom razvoju šuma • Održivi razvoj je onaj koji zadovoljava potrebe sadašnjih, a da istodobno ne onemogućuje buduće generacije da zadovolje svoje potrebe • Neobnovljive resurse bi trebalo izuzeti od iskorištavanja, a s obnovljivim resursima bi trebalo postupati tako da ih se sustavno

39. Osnovna načela zaštite i očuvanja okoliša • Načelo prevencije, opreza i načelo “onečišćivač plaća”zajednička su i nacionalnom i međunarodnom pravu okoliša • Načelo prevencije; država se obvezuje na procjenu utjecaja djelatnosti na okoliš i na stalno promatranje i praćenje stupnja onečišćenja

40. Načelo opreza; uvedeno 80-ih godina 20. st. – strože od načela prevencije jer podrazumijeva poduzimanje mjera za sprječavanje ili nadzor mogućih štetnih posljedica već u slučaju sumnje da takve posljedice mogu nastupiti • Načelo zajedničke ali diferencirane odgovornostidržava; doneseno je Deklaracijom u Riu – udio razvijenih zemalja i zemalja u razvoju u degradaciji okoliša odrazit će se i na obveze svake od tih država

41. Međunarodni ugovori posvećeni zaštiti i očuvanju okoliša • Zaštita atmosfere; obuhvaća 3 glavna područja – ozonski omotač, zrak i klimu - Konvencija o zaštiti ozonskog omotača (1985., izmjene 1992., 1005., 1997. i 1999.) ; Montrealski protokol o tvarima koje oštećujuozonski omotač (1987.); Konvencija o prekograničnom onečišćenju zrakana velikimudaljenostima (1979.) ; Okvirna konvencija UN o promjeni klime (1992., Protokol 2007. Kyoto)

42. Zaštita morskog okoliša ; Međunarodna konvencija o sprječavanjuonečišćenja mora naftom (1954.); Konvencija o otvorenom moru (1958); Konvencija o sprječavanju onečišćenja mora potapanjem otpadaka i sličnih tvari sbrodova i zrakoplova (1972., izmjenjena 1996.); Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja s brodova (1973., Protokol 1978.) • Najznačajniji globalni dokument je Konvencija UN o pravu mora (1982.); u čl.192. utvrđuje osnovnu dužnost država da štite morski okoliš; dužnost država da poduzmu sve potrebne mjere da spriječe, smanje i nadziru onečišćenje morskog okoliša iz svih izvora (čl.194.)

43. Zaštita međunarodnih vodenih tokova; Konvencija o suradnji na zaštiti iodrživoj uporabi rijeke Dunav (1994.), Konvencija o zaštitii uporabiprekograničnih vodotoka i međunarodnihjezera (1992.); Konvencija o upotrebi vodenih tokova za druge svrhe osim plovidbe • Zaštita biološke raznolikosti; Konvencija o biološkoj raznolikosti (1992., Protokol 2000.) – potvrđuje načelo suverenosti država nad njihovim prirodnim izvorima i njihovo suvereno pravo na iskorištavanje istih

44. Prekogranični promet opasnog otpada; Konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovom odlaganju (1989., Protokol o odgovornosti i naknadi štete prouzročene prekograničnim prometom opasnog otpada i njegovim odlaganjem, 1999) – priznaje pravo svake države da zabrani ulazak i odlaganje opasnog otpada na svom teritoriju; prethodni pristanak traži se od države u kojoj se treba izvršiti odlaganje i od tzv. tranzitne države

45. PRAVO OKOLIŠA U EU • Uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja • 1973. usvojen 1. Program djelovanja na području zaštite i očuvanja okoliša • 1987. Jedinstvenim europskim aktom određena je pravna osnova nadležnosti Zajednice na području zaštite okoliša

46. Zaštita okoliša zasniva se na 4 načela: načelu opreza, prevencije, suzbijanja štete okolišu na samom izvoru i načelu onečišćivač plaća • Ciljevi djelovanja: očuvanje, zaštita i poboljšanje kakvoće okoliša, zaštita ljudskog zdravlja, racionalna uporaba prirodnih izvora i promicanje, na međunarodnoj razini, mjera usmjerenih na rješavanje regionalnih i globalnih problema okoliša • Direktive sa izravnim učinkom • Međunarodni ugovori (potpuni i nepotpuni mješoviti ugovori)

47. PRAVO ZAŠTITE MORSKOG OKOLIŠA • Skup pravnih normi u materijalnopravnom smislu koje se odnose na prevenciju, smanjivanje, nadziranje štetnih utjecaja na morski okoliš, kao i saniranje posljedica nastalog onečišćenja • IMO; Odbor za zaštitu morskog okoliša • Podjela propisa posvećenih zaštiti okoliša: • prema IZVORIMA • prema NARAVI • prema ISHODIŠTIMA ONEČIŠĆENJA • prema NAMJENI

48. Onečišćenje morskog okoliša označava čovjekovo izravno ili neizravno unošenje u morski okoliš, uključujući estuarije, tvari ili energije koje uzrokuju ili mogu prouzročiti pogubne posljedice kao što su štete živim bogatstvima i životu u moru, ugrožavaju ljudsko zdravlje, ometaju pomorske djelatnosti uključujući ribolov i druge zakonite upotrebe mora, pogoršavaju upotrebnu kakvoću morske vode i smanjuje privlačnost obalnog i morskog ambijeta (čl. 2. Konvencije o sprječavanju onečišćenja morskog okoliša i obalnih područja Sredozemlja, 1995.)

49. 1967. god. Torrey Canyon – liberijskitanker, krivnjom zapovjednika nasukao se na jugoistočnoj obali V Britanije i uzrokovao izlijevanje 120 000 tona sirove nafte u more; onečišćenje oko 100 km obale V.Britanije i 80 km francuske obale; procijenjena šteta iznosila je 3 milijuna funti; u to vrijeme sustav zaštite morskog okoliša nije postojao

50. 1978. god. Amoco Cadiz – liberijski supertanker nosivosti 230 000 BRT u noći 16. i 17. ožujka te godine nasukao se na greben i prepolovio nedaleko od francuske obale (Bretanja), pa se cjelokupni teret sirove nafte izlio u more uvelike onečistivši englesku i francusku obalu.