HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (20 12 -201 3 )

1. HRVOJE TURKOVIĆTEORIJA MONTAŽE (2012-2013) 15. Identifikacija prizora i točka promatranja 5. III. 2013.

2. PRIZOR I TOČKA PROMATRANJA – RAZMJERNA NEOVISNOST • Tema dosadašnjih predavanja bili su – uvjetiprepoznavanja prizora preko montažnog prijelaza, tj. po čemu prepoznajemo: • da je nakon rezaambijent isti ili različit, • da su likovi isti ili različiti, • da je zbivanje isto ili različito • odnosno, daje ukupni prizor – isti ili različit • Proučavali smo to uglavnom se ne obazirući na to s kojih se točki promatranja prati(ili prekida pratiti) prizor preko montažnog prijelaza • Razlog je tome bio što se prizor mora moći prepoznavati kao isti pod različitim vizurama - bilo u životu, ili od kadra do kadra, preko montažnih prijelaza • Ta pojam prizora – kako smo to na početku predavanja odredili – jest određen kao dio svijeta koji je dostupan razgledavanju – razgledavanju s različitih točki promatranja, i s prebacivanjem promatranja s jednog dijela prizora na drugi • Prizor je istodobno “okvir” smještaja točke promatranja (točka promatranja se nalazi “u njemu”) kao što je i djelomična “meta” promatranja (s točke promatranja promatra se određen dio prizora – ono što se dovede u vidno polje) • Podrazumijeva se da je prepoznavanje prizora i prizornih sastavnica razmjerno neovisno od točki promatranja • I u životu i u filmu mi i moramo i možemo prepoznavati likove, ambijente, stvari, zbivanja s različitih i pomičnih vizura

3. “FILMSKA SLOBODA” ZAUZIMANJA TOČKE PROMATRANJA U ODNOSU NA PRIZOR • Kako točka promatranja u kadru nije vezana uz tjelesno ograničenje gledatelja, to film načelno može prema prizorima i njegovim sastavnicamagledatelju pružiti bilo koju optički moguću vizuru, točku promatranja • Film nam može omogućiti optičku poziciju koja nam u predočenom prizoru ili uopće u životu i nije očno-tjelesno dostupna (pr. pozicija zida u Sjever-sjeverozapad, ch. 19; “leteća vizura” u Sin City, ch. 2) • Ljudsko-tjelesno neograničena pokretljivost točke promatranja odmah se, po izumu filma, shvatilo kao glavna atrakciju i atrakcijski temelj filma Zašto je to moguće u filmu? • Zato jer je optička pozicija koju nam nudi film perspektivno zadana, ponuđena filmskom slikom i nije uvjetovana našom stvarnim tjelesnim položajem (onim u kinu). • Točka promatranja koju nudi slika je ‘otkvačena’ (disocirana) od tjelesne ukotvljenosti točke promatranja gledatelja filma • Bez obzira gdje se nalaze u kinu i kako se miču - gledatelji gledaju prizor u kadru sa one točke promatranja koja je zadana slikom prizora • Stvar je samo tehničko-optičkih mogućnosti snimanja kakve će se sve vizure moći zauzeti i ponuditi kinogledatelju

4. ZNAČI LI TO DA SU SVE TOČKE PROMATRANJA RAVNOPRAVNE, JEDNAKOVRIJEDNE? Ne znači! • Iako prizor i njegove sastavnice moramo – na montažnom prijelazu – prepoznavati s različitih točki promatranja, s različitih vizura • nisu sve vizure jednako povoljne za prepoznavanje prizora - ambijenata, likova i zbivanja • niti su jednako vrijedne sa stajališta uspostave određenog željenog promatračkog, doživljajnog odnosa Drugim riječima: • Nad izborom točki promatranja postoje neka funkcionalna ograničenja • U narednih nekoliko predavanja pozabavit ćemo se s nekim tipičnim ograničenjima ili funkcionalnim uvjetima izbora točki promatranja – unutar kadra, ali i po montažnom prijelazu

5. TIPIČNE FUNKCIJE IZBORA TOČKE PROMATRANJA • 1. različite točke promatranja pružaju različite raspoznavalačke(obavijesne) pogodnosti u odnosu na prizor i tematizirane prizorne sastojke – raspoznavanje nije jednako lako niti jednako informativno s različitih točki promatranja • 2. različite točke promatranja ukazuju na različit prizorni položaj promatrača prizora (gledatelja) te podrazumijevaju i različit sudionički odnos gledatelja prema prizorima • 3. različite točke promatranja različito raspoređuju našu pažnju prema prizornim pojavama • 4. izbor točke promatranja utječe i na artikulaciju našeg dugoročnijeg interesa u odnosu na prizore i u odnosu na ukupno filmsko izlaganje • PRIMJER: Sjever-sjeverozapad, A. Hitchcock, 1948.

6. POLAZNO (DEFAULTNO) PROMATRAČKO NAČELO • TEMELJNO INTUITIVNO NAČELO KOJE RAVNA IZBOROM TOČKE PROMATRANJA (by default): • načelo najpogodnije točke promatranja • Prema tom načelu – ako su okolnosti standardne - podrazumijeva se izbor one točke promatranja: • (1) s koje najbolje – najbrže i najtočnije - raspoznajemo ukupan prizor, odnosno ono u prizoru što nam je u središtu pažnje • (2) s koje možemo dobiti najviše relevantnih informacija o onome što nam je korisno za kontekstualno (izlagački, dramaturški) prikladno razumijevanje prizora

7. STANDARDIZACIJA IZBORA TOČKI PROMATRANJA • Svaki od ovih funkcionalnih ograničenja (odnosno: svrha) izbora točke promatranja pridonosi standardizaciji točki promatranja– tj. ustaljivanju onog smještaja točke promatranja s kojeg se najbolje ispunjavaju navedene funkcije, ili barem ona funkcija koja je (ili bi trebala biti) u danom trenutkuprivilegirana • Tri temeljna kriterija standardizacije: • Opće-psihološki standard – kanonska vizura • Opće-snalazilački standard – normalna vizura • Prigodno-kontekstualni standard – akcijska vizura • Sva se ta tri kriterija načelno temelje na uobičajenom repertoaru tjelesno-tipičnog zauzimanju promatračkog položaja – oslanja se na tjelesno dostupan repertoar promatračkih položaja

8. 1. KANONSKA VIZURA • Kako smo prije utvrdili: • iako je prepoznatljivost prizora i prizornih sastojaka neovisna od izbora točki promatranja, to nije posve tako (‘razmjerno’ je neovisna) • Prizori i likovi s nekih se točki promatranja lakše prepoznaju nego s drugih • Primjerice: s leđa je teže prepoznati poznatog čovjeka nego s lica; • PRIMJER: Ozloglašena, Hitchcock (scena tuluma i potiljka C.Granta) • lakše ćemo prepoznati čovjeka ako ga gledamo ravno u njegovoj visini, nego ako ga gledamo s krajnjeg gornjeg ili krajnjeg donjeg rakursa • Tzv. kanonska vizuraza prepoznavanje: • ona s koje najlakše, najbrže prepoznajemo prizor, odnosno trenutno najvažniju prizornu pojavu • S koje pribiremo najviše važnih informacija za razumijevanje prizora, predmeta • ‘Kanonski raspon’ vizura – raspon točki promatranja s kojih dostatno lako prepoznajemo dani prizor ili sastojak prizora

9. Kanonska vizura na različite predmete

10. Vrijeme potrebno za identifikaciju konja u različitim vizurama

11. NEKANONSKA ORIJENTACIJA • naopačke

13. KANONSKA ORIJENTACIJA • uspravno

15. 2. KULTURNO I SNALAZILAČKI STANDARDNO PROMATRANJE – NORMALNA VIZURA • U čovjekovu snalaženju životnim situacijama, postoji biološki (evolucijski) naslijeđen i uvjetovan standard najboljeg promatračkog položaja • Čovjek se oduvijek temeljno kreće po tlu, u uspravnom položaju • promatra svijet najčešće s uspravnog položaja, s visine glave gdje su mu oči - iz te se vizure najbolje spoznajno snalazi u prizoru • Tipično opažajno zahvaća svijet u tzv. srednjem mjerilu: dobro se opažajno snalazi u okolnim prizorima iprizorni sastojcima) – ne hvata stvari koje su presitne (mikrosvijet), niti se u njima dobro snalazi, niti one koje su pregoleme (cijelu planetu, svemirske razmjere), niti se u njima ne snalazi dobro • Iz toga se izvodiopći vizurni standard, koji je i kulturno konvencionaliziran – tzv. normalna vizura (visina očiju čovjeka koji stoji na tlu) • Standardna je: • Ravna vizura na osobu koja stoji na tlu prizora • Blagi gornji rakurs na osobu koja sjedi, a jači gornji rakurs na predmet na podu • Blagi donji rakurs na čovjeka na nekoj uzvisini, a jaki donji rakurs na stvari koje se nalaze puno više od čovjekove visine

16. 3. PRIGODNO-KONTEKSTUALNI STANDARD • a) Prigodnim interesom uvjetovan standard: Ovisno o tome što je od interesa u danome trenutku - bira se točka promatranja s koje se to najbolje vidi • b) Kontekstualno uvjetovan standard – akcijska razina – točka promatranja raspoređuje se po onoj razini na kojoj se odigrava akcija, na kojoj su smješteni ključni akteri • Takav se izbor drži kontekstualno motiviran • Razgovorni standard (razgovorni odnos): standardno je višeg sugovornika promatrati s blago donjeg rakursa a nižeg sugovornika s blago gornjeg rakursa (po razini razgovornog odnosa) (Sjever-sjeverozapad, raniji primjer,ch. 19; Bulevar sumraka, ch 15 unatrag) • Promatrački standard: lice koje promatra i predmet koji lice promatra daje se one razine koja povezuje pogled i promatrano. • PRIMJERI u Sjever-sjeverozapad (ch 36; 14)

17. STILIZIRANE TOČKE PROMATRANJA • Izbor točke promatranja ne ravna se uvijek načelom najpovoljnije točke promatranja – ima i smislenih otklona od toga načela. • Svaki uočljiviji (planiran, izabran) otklon od neke od standardnih vizura (njezino ‘narušavanje’) drži se stiliziranim, odnosno vizurnom stilizacijom Tipične stilizacije: • Nekanonske vizure (krajnji otkloni od kanonske vizure) – one s kojih otežano prepoznajemo tematizirani prizor ili sastojak prizora • Jaki donji i gornji rakursi • Izokrenuti i jako kosi kadrovi • Jako nemiran (drndav) kadar (recimo – potresene panorame, brišuće panorame…) • ‘Abnormalne’, neobične vizure (otkloni od normalne vizure) • Horizontalan, ravan, pogled na predmet na podu; ravan pogled na vrh nebodera; donji ili gornji rakurs na osobu normalne veličine; jaki mikrokadar ili široki rakurs na veliko životno područje (pogled na zemljinu kuglu… • Otkloni od kontekstualno motivirane vizure • Npr. umjesto da se razgovor snima s razgovorne razine – snima se s donjih ili gornjih rakursa

18. Tema nastavka predavanja: • problem izbora točke promatranja i promatračke orijentacije • Naime, u svakome kadru i po svakome montažnom prijelazu ne samo da moramo ustanoviti koji to prizorili dio prizora gledamou kojem trenutku, NEGO I: • (a) odakle ga gledamo u danome trenutku, iz koje točke promatranja, iz kojeg motrišta, i • (b) u kakvoj su uzajamnoj vezi promjene točke promatranja preko montažnog prijelaza • Problem rampe