580 likes | 849 Views
DOPING. Potraga za sredstvima koja donose rezultat traje od prve olimpijade do današnjih dana.
E N D
Potraga za sredstvima koja donose rezultat traje od prve olimpijade do današnjih dana. Najveći bum se dogodio 1956. godine kada je dr. John Ziegler na Olimpijadi u Moskvi otkrio da Rusi kod priprema sportaša koriste testosteron pa je odmah po povratku u SAD načinio sintetsku varijantu preparata pod nazivom DIANABOL. Nakon toga nastaje era anabolika ili anaboličnih stereoida koja je potpuno okrenula vrhunski sport. Korištenje muških spolnih hormona (androgena) omogućilo je povećanje snage što je za discipline snage i brzine od presudnog značenja.
Napredak performansi (fizičke snage) došao je kod muškaraca, ali još više kod žena. Pripadnice DDR-a i NR Kine srušile su više rekorda nego sve ostale zemlje zajedno. Ulažu se golema sredstva i angažirani su brojni stručnjaci da otkriju nova sredstva koja će poboljšati performanse sportaša, a neće se moći otkriti u krvi i mokraći, ali istovremeno se razvija tehnika detekcije. Igra mačke i miša tako se nastavlja.
Ako bolje pogledate u sadržaj etiketa preparata koji koriste body builderi, onda ćete vidjeti da je efedrin prisutan bilo u čistom obliku ili kao Ma-huang tj. kineski čaj (koji također sadrži efedrin). Efedrin je snažno stimulativno sredstvo zabranjeno od strane IOC-a 1972 godine "zbog iznenadnih (nepredvidivih) promjena u radu srca, tlaka i raspoloženja". Vjerovanje da povećava snagu i izdržljivost (ergogeno djelovanje) nije potkrijepljeno uvjerljivim argumentima. Stavljanjem na listu zabranjenih tvari tek je podgrijalo vjerovanje da se u njemu ipak krije "potencijal". Ono što nije dopušteno legalno, prelazi u ilegalu pa je tako bilo i s efedrinom. Efedrin - moćni stimulans
Kako djeluje: Efedrin je alkaloid s efektom stimuliranja simpatikusa uz karakteristično pokretanje adrenalinskog učinka, zbog čega se u medicini koristi protiv astme, bronhitisa i kongestije nazalnih prohoda (naglo otvara dišne puteve). Budući da snažno stimulira alfa i beta receptore, nikada se ne zna kako će korisnik reagirati. Stimulacija nije kao kod kave (blaga euforija) već s jakim uzbuđenjima koja nemaju vidljivog uzroka. Takva tjeskoba vrlo je nepoželjna u vrijeme natjecanja i traje ovisno o dozi 30-40 minuta. Ako se namjerno ili nenamjerno kombiniraju kofein i efedrin, situacija se pogoršava i za tili čas korisnik može biti u kolapsu zbog pada tlaka.
Glede ergogenih učinaka efedrina obavljen je cijeli niz vrlo ozbiljnih istraživanja; osobito je zanimljivo istraživanje iz 1997. godine koje uz korištenje doze od 24 mg nije moglo utvrditi bitniji utjecaj na snagu i izdržljivost sportaša. Godinu dana kasnije ista istraživačka grupa upotrijebila je 24 mg efedrina u kombinaciji s 130 mg teofilina iz čaja i dobila neznatno poboljšanje samo po jednom parametru. Na temelju iskustva američkog plivača Rick Demonta koji je bio astmatičar i koristio je efedrin kao ljekoviti spray, Američka Akademija za Alergiju donijela je posebnu rezoluciju po kojoj su mogli proći kroz anti-doping kontrolu. Inače, efedrin je utvrđen u mokraći Diega Maradone, atletičara McMartina i Silken Laumana.
Na Olimpijadi u Seulu 1988. godine bio je problem s natjecateljima koji su koristili ginseng za jačanje, a poznato je da ginseng sadrži pseudoefedrin u malim količinama. Oprema je bila toliko osjetljiva da je utvrdila 8,4 milijunita dijela ove tvari! Budući da pseudoefedrin nije bitno utjecao na performance športaša, komisija je "progledala" kroz prste! Prema uzoru na kofein, bilo je pokušaja da se efedrin ugura u napitke za rehidraciju i oporavak; tako je primjerice tvrtka Next Nutrition izbacila na tržište napitak Ultimate Orange kojem je bio dodan ekstrakt kineskog čaja Mahuang. "Majstori" marketinga tvrtke su na etiketi stavili opasku "nemojte uzimati ako idete na testiranje" što istovremeno znaći da svi ostali mogu koristiti taj "bum-bum" bez problema.
Efedrin se koristi kao dodatak i u formulacijama za mršavljenje. Vjerovanje da "topi" masno tkivo proširilo se upravo od body buildera. Doziranje i sporedni učinci: Sredstvo je toliko snažno da su i male doze problematične (10-20 mg) pogotovo ako se dulje uzimaju. Valja naglasiti da reakcije ovise o osjetljivosti pojedinca; nervoza, razdražljivost, drhtanje, bezrazložni strah (tjeskoba), nesanica i glavobolja su blagi sporedni učinci, pa ako se takvi učinci primjete, s velikom sigurnosti se može posumnjati na efedrin. Kod većih doza javljaju se lupanje srca, porast tlaka, gušenje i hipoglikemija.
Prije svega evo definicije; "anabolik" znači "koji gradi (mišićno) tkivo" za razliku od posve suprotnog pojma "katabolik" ili "onaj koji ga razgrađuje". Budući da spolni hormoni "grade" tijelo kod mladića u razvoju pojam anabolici podrazumjeva upravo razne varijante tih hormona. Svi su anabolici bazirani na testosteronu. Naravno, svi su zabranjeni i spadaju u doping!
Sredstvo je među američkim športašima postalo modni hit, a budući je lansirano kao "bezazleno" koristili su ga u velikim dozama. Doktor Ziegler ubrzo je shvatio da je načinio "monstruma" i zbog toga je gorko žalio cijelog svog života! Pod utjecajem promotora (gurua) razvio se business u kojem su jureći za lijepim izgledom i primamljivim olimpijskim medaljama, stradali mnogi mladi ljudi. Istina, oni su rasli i razvijali se brže, ali su računi dolazili za nekoliko godina u obliku masne krvi (hiperlipidemije), srčanih udara, tumora jetre i prostate, steriliteta, "eksplozivnog" raspoloženja i drugih zdravstvenih problema neuobičajenih za dob od 30 godina. Zlo se trebalo dogoditi da bi se otkrilo koliko je!
Igra mačke i mišaPritisak na stručnu javnost bio je toliki da, su i najveći skeptici počeli "otkrivati"spektakularni utjecaj anabolika na pojačavanje snage. Čak su i neke studije s placebo kontrolom bile u funkciji promocije ovih hormona pa je tako u jednoj rečeno da su "dizači utega nakon injekcije testosterona kroz 10 tjedana povećali mišićnu masu za 6,5 kg". Zanimljivo da su nakon muškaraca cilj postale i žene u sportu od kojih se očekivalo jedno od olimpijskih odličja! Testosteron kod žena brže djeluje pa dobivaju snagu koju ni u ludilu ne bi imale po vlastitoj zalihi hormona. Tako su plivačice DDR-a poharale medalje između 1970-1980.
Na opće zaprepaštenje Kineskinje su u plivanju i trčanju izbile u prvi plan između 1992-1994 godine što se može pripisati djelovanju muških spolnih hormona. Za posljedice nitko nije pitao. Na doping kontroli 1993. i 1994. godine od brojnih članica kineske ekipe kod 7 je utvrđena pozitivna reakcija na dihidrotestosteron. Nije dakle štos kada se muškarca nafila muškim hormonima, nego je štos kada sitne ženskice (od kojih nitko ništa ne očekuje) nafilaju muškim spolnim hormonima! Budući da uvijek iza vrhunskog sporta stoji politika, negdje tamo u uredima visokih birokrata pala je direktiva da se donesu medalje! Godine 1996. došlo je novo čudo suvremene tehnologije - testosteron flaster, koji se nalijepi na kožu.
Stručnjaci su otkrili da je takav testosteron djelotvoran, ali se ne može detektirati! Samo za kratko je trajao trijumf proizvođača jer je uveden novi maseni spektrometar 1996. godine koji je toliko osjetljiv da može registrirati testosteron u tragovima. Igra mačke i miša se nastavlja i danas! Hormoni su dakle velika skupina preparata (formula) kojima je zajedničko da pokušavaju usmjeravati (dirigirati) biokemijske procese organizma u poželjnom pravcu. Međutim, jedno je željeni pravac, a drugo su kasne zdravstvene posljedice o kojima nitko tog trenutka ne razmišlja!
Najveći korisnici su svakako body builderi, dizači utega i starije (imućne) osobe, a najveći proizvođači i korisnici - Amerikanci! Ima onih koji se isključivo koriste od strane športaša kao i onih drugih koji se koriste od strane ostalih potrošača (primjerice melatonin). Postoji velika razlika između gledanja na hormone u nas i kod Amerikanaca; tamo su hormoni suplementi koji se mogu dobiti bez recepta u svakoj prodavaonici zdrave hrane a u nas su to lijekovi koji mogu koristiti samo pod nadzorom liječnika.
Brza izgradnja mišićnog na račun masnog tkiva i povećanje "muške" snage glavni je motiv za korištenje hormona i njihovih kombinacija kod body buildera, dok je usporavanje starenja, bolje spavanje i lakše savladavanje "jet lag-a" motiv za ostale korisnike. Treba reći da je uporaba hormona zabranjena na velikim natjecanjima kao što su Olimpijada i Svjetsko prvenstvo jer se nalaze na listama doping sredstava.
Nadalje, moramo reći da su hormoni noževi s dvije oštrice i da je veliki broj inaće odličnih sportaša koji su stradali jer nisu znali što su to hormoni! Cijena takvog neznanja je ogromna; stereoidi su promotori raka osobito jetre i bubrega. Do sada su statističari zabilježili 14 smrtnih slučajeva kod elitnih američkih športaša. Broj onih koji su ostali sterilni ne zna se pouzdano, ali se s velikom sigurnošću pretpostavlja! Anabolični streoidi kod žena - body buildera, donose pregršt iznenađenja od dlačica po licu, dubljeg glasa pa do akna i ćelavosti. Svi oni koji su eksperimentirali na sebi dobili su visoki račun u kasnijim godinama!
Premda kod nas u Hrvatskoj hormonski preparati nisu u slobodnoj prodaji jer ne spadaju u suplemente već u lijekove, ovakav preparat može se u svijetu lako nabaviti bez recepta pa i preko interneta. Najveći potrošači su svakako mladi body builderi koji su u fazi "Izgradnje" mišićne mase i koji vrlo malo znaju što su hormoni. To je tipični hormonski preparat iz kore nadbubrega koji se u krvi i tkivu transformira u muški spolni hormon - testosteron. Naravno, danas se dobiva sintetski i nalazi se u prometu pod različitim trgovačkim markama
Kako djeluje? Zapravo, vrlo malo se zna što se zbiva u organizmu nakon konzumiranja kapsula DHEA! Potpuna konfuzija nastaje kada se tome doda da drukčije djeluje kod muškaraca, potom kod žena prije menopauze i kod žena poslije menopauze. Zna se kako djeluje muški spolni hormon; primjerice, ako se kod problema erekcije daje 50 mg dnevno kroz 6 mjeseci, značajno će popraviti situaciju. Ima dosta istraživanja koja pokazuju da DHEA reducira masno tkivo bez redukcije tjelesne težine što je izuzetno važno za vrhunske sportaše. Vjeruje se (ali nema dokaza) da DHEA utječe na razinu šečera u krvi, a preko tog mehanizma na ciklus potrošnje ugljikohidrata.
Nesumnjivo je dokazano da DHEA djeluje na obrambenu funkciju organizma! Pokus je izvršen na skupini starijih ljudi za koje je utvrđeno da imaju nisku razinu ovog hormona u krvi. Nakon što su dobivali 50 mg DHEA kroz 20 tjedana, utvrđen je bitan porast imune funkcije. Taj podatak je kasnije potvrđen u pokusu s dvostrukom slijepom probom na ženama u postmenopauzi. Spuštajući razinu kolesterola u krvi muškaraca, izgleda da DHEA smanjuje rizik od bolesti srca. Tome treba dodati sposobnost da čini krv rijeđom, što je preduvjet za izbjegavanje srčanog udara.
Postoje mišljenja pa i neki radovi kako se radi o hormonu protiv starenja, ali za sada nikakvih dokaza u prilog tome nema. Sve se svodi na "dobro osjećanje" kod stanovitog broja ljudi iz pokusa. Budući da ove tvari nema u hrani, ne postoji ni deficit klasičnog tipa kao kod vitamina ili minerala. Pa ipak, prema godinama starosti koncentracija ovog hormona slabi da bi iza 60 godine došla na svega 5-15% količine iz zrelog doba.
Oblik, doziranje i sporedni učinci: DHEA se plasira na tržište kao tablete, kapsule, tekućina i tzv. lingvalete (tabletice za stavljanje ispod jezika). Pitanje doziranja DHEA-e je najkontraverznije i zapravo postoji široka paleta mišljenja. Za muškarce 10-30 mg i za žene 5-15 mg dnevno bila bi neka srednja doza kod jasno indiciranih slučajeva. Obzirom da ima problema u apsorpciji DHEA-e drugi smatraju da je orjentacijska doza 50 mg dnevno. U svakom slučaju dobro je konzultirati liječnika športske medicine!
Treba otvoreno reći da nitko ne zna kakvi su dugoročni učinci DHEA jer to naprosto nitko nije ispitao. Od sporednih učinaka valja spomenuti pojavu akni kod 50-200 mg/dnevno, zatim pojavu dlačica na licu, tvrdoću dojki, dobivanje na tjelesnoj težini, promjenu raspoloženja, glavobolje, uljastu kožu, i poremećaj menstruacije. Mega doze DHEA izazivale su rak kod pokusnih životinja, a vjeruje se da postoji veza s rakom prostate kod muškaraca i dojki kod žena.
ANDRO (Androstenadion) Svakako jedan od najviše korištenih anabolika čija je uporaba osobito raširena kod srednješkolske i studentske mladeži u SAD. Ima ga u svim oblicima, ali bitna prekretnica je nastupila kada je lansiran inhalacijski oblik koji se lako prenosi i neopaženo uzima neposredno prije natjecanja - udisanjem.
Ljudski hormon rasta dobiven rekombinacijom gena najnoviji je u paleti sredstava velikog učinka koji se nalazi u slobodnom prometu ukljujučujući i prodaju preko interneta. Po učincima na poboljšanju snage nije se kod sportaša baš proslavio ali po raznim sporednim učincima vrlo je sličan testosteronu. Svrha davanja HGH je podsticanje rasta mišićne mase na račun masnog tkiva! Zvuči previše jednostavno da bi bilo stvarno! Ne treba zaboraviti da se radi o hormonu.
Kako djeluje: Djelovanje injekcije hormona rasta kod djece zaostale rastom ili u nekim drugim medicinskim slučajevima, nije isto što i stimulacija rasta mišićne mase u odnosu na masno tkivo kod sportaša. Zašto? Dijete raste u cijelosti tj. samo se ubrzava njegov razvoj. Kod sportaša se očekuje ciljano djelovanje kojeg nema jer hormon rasta i ovdje djeluje u cjelosti pa naravno, ima učinaka koje sportaš nije planirao.
Pokus obavljen na 14 mladih body buildera koji su 12 tjedana svakodnevno primali hormon rasta (uz trening) pokazao je rezultate suprotne očekivanjima. Naime, od sinteze proteina i snage - nažalost ništa, osim porasta tjelesne tekućine! Čvrsto vjerovanje da hormon rasta može "podmladiti", formula na koju je toliko privatnih ordinacija i beauty centara širom svijeta zaigralo , također je razočaralo; veliko i dobro kontrolirano istraživanje na osobama u dobi od 75 godina, nije polučilo ni porast mišićne mase ni porast tjelesne snage ni poboljšanje turgora kože.
Nakon tretmana injekcijama i tableticama, uvedena je nova metoda aplikacije - oralni spray! "Izgledajte i osjećajte se mlađi" - marketinški slogan za hormon rasta, ostao je izgleda samo pusta želja proizvođača. Ostaje temeljno pravilo; nemojte uzimati hormon rasta koji je dobiven genetskim inženjeringom, već stimulirajte produkciju vlastitog hormona rasta! Ne samo da je jeftinije već je i zdravije!
Doziranje i sporedni učinci: Najbolji način za stimuliranje produkcije vlastitog hormona rasta je konzumiranje aminokiselina ornitina,arginina, glicina i triptofana. Budući da je HGH isključivo medicinski problem, dozu ovdje nećemo dati, ali ćemo reći da muškarac u dobi 25-45 godina u normalnim prilikama u svojoj hipofizi drži 10 mg HGH.
Da nije bilo Olimpijade 1992. godine i da tada anti-doping kontrolom kod 2 atletičara nije utvrđen ovaj beta 2 agonist sličan anaboličnim stereoidima, ne bismo za njega znali. Sada znamo da se u toj skupini nalaze još terbutalin, albuterol i salmeterol. Naravno, svi su na crnim listama što znači da su zabranjeni!
Kako djeluju: Na pokusnim životinjama djeluje dvojako; izazivaju porast mišićne mase i reduciraju masno tkivo. Zapravo, preparati dovode do selektivne hipertrofije mišića. Potvrdila su to istraživanja kanadskih istraživača na štakorima. U 2 skupine pokusnih životinja koje su dobivale clenbuterol a bile su podvrgnute jakom "treningu" došlo je do povećavanja mišićne mase za 17,3%. Naravno, štakori nisu ljudi i dobiveni rezultati ne mogu se "preslikati" na športaše. Suprotno očekivanjima, clenbuterol dovodi do pada izdržljivosti pa je vrijeme "trčanja" pokusnih životinja na pokretnoj stazi skraćeno. Premda pokusi na ljudima službeno nisu izvršeni, brojni pojedinci su eksperimentirali s tom supstancijom. Ali zato ima nekoliko studija s albuterolom od kojih su 2 otvorile mogućnost nekih ergogenih učinaka.
Za konačni zaključak trebalo bi zapravo izvršiti cijeli niz dodatnih istraživanja. Postoji i inhalacijska forma albuterola koja do sada nije dala nikakvih ergogenih učinaka. Pa ipak, sportaši misle drukčije pa izgleda da je epdemija "astme" koja je izbila kod američkih elitnih športaša siguran znak da se ova forma potajno koristi (navodno pomaže kod astme). Postoji pritisak da se ova supstancija skine s crne liste. Ako netko pronese glas da je nešto dobro, treba deseterostruka snaga da se to opovrgne (budući da nema nikakvih dokaza).
Doziranje i sporedni učinci: U pokusima sa salbutamolom neki su dobrovoljci uzimali 4 puta po 4 mg dnevno kroz 6 tjedana i to bez vidljivih rezultata. Podrhtavanje mišića i srčana aritmija bili su stalni pratioci tog režima. Pretpostavlja se da preparati imaju sporedne učinke koji još nisu sagledani do kraja. Zbog mogućnosti raznih iznenađenja ne preporučuje se koristiti bez liječničke kontrole.
Ne tako davno tj. 1977. godine dr. Miyake i suradnici otkrili su iz mokraće ljudi eritropoietin, tvar s hormonskim djelovanjem koja je ukratko nazvana EPO. Taj hormon ima važnu funkciju u organizmu tj. da stimulira produkciju crvenih krvnih zrnaca (blood growth hormone), dakle da povećava površinu za oksigenaciju mišića tijela. Nakon što je tvar dobivena u čistom stanju određena je njena struktura tj aminokiselinski sastav. Ali tek kada je načinjena rekombinacija gena, humani EPO mogao je biti pripremljen za komercijalnu upotrebu, a to se dogodilo kasne 1986. godine.
Treba podsjetiti da je klasični postupak zamjene krvi u sportaša (blood doping strategies) bio kompleksan, skup i opasan (zbog mogućnosti infekcije) i da se ipak provodio kod rijetkih sportskih talenata od kojih su se očekivali vrhunski rezultati. U pravilu procedura je trajala 5-6 tjedana. Pojavom EPO-a svi problemi su izbjegnuti, a učinci su isti ili čak bolji!
Kako djeluje: Treba znati da su crvena krvna zrnca limitirana u kapacitetu brzog prijenosa dragocjenog kisika do vitalnih organa tijela, a posebno mišića (1 gram hemoglobina nosi 1,34 ml kisika). Ali, ako uspijete povećati broj crvenih krvnih zrnaca u krvnom optoku, onda ste povećali taj kapacitet! Upravo zbog toga, vrhunski sportaši su slani na tzv. visinske pripreme gdje se prirodnim putem taj proces stimulirao. Nakon što se sportašu da injekcija EPO-a njegov hematokrit može narasti za 53% a to znaći da se sposobnost nošenja povećava za dodatnih 3,5 ml kisika/100 ml krvi. Kada se radi o stotinkama sekundi vremena za što bolji rezultat, to mnogo znači!
Povećavanjem broja crvenih krvnih zrnaca, povećava se dakle, donos kisika, a kada mišići dobiju više kisika, oni bolje rade što znaći da im se povećava radna sposobnost! Mast iz mišića može se konvertirati u energiju samo uz nazočnost kisika! Ako se kod toga uzme u obzir činjenica da su crvena krvna zrnca solidan "pufer" u krvi tj. da mogu neutralizirati mliječnu kiselinu, sve je rečeno; više crvene krvi, manje mliječne kiseline! Nemojmo zaboraviti da upravo mliječna kiselina blokira rad mišića.
Doziranje i sporedni učinci: Davanje EPO-a sportašima nije potpuno bezopasno! Naime, kada se koristi EPO da bi se povećale performanse jasno je da se organizam "siluje" da odradi nešto što inače ne čini. Ako se koristi doza od 897 jedinica/kg tjelesne težine tjedno, hemoglobin naraste s 82 g/litru na 121 g/litru to je veliki napor! Ako se takav tretman kombinira s testosteronom, učinak je značajno povećan tj. veći nego što je zbroj ovih pojedinačnih preparata. I tada nastaje akutna opasnost zbog povećanja viskoziteta krvi koja se dodatno komplicira redovnom dehidracijom natjecatelja (rizik od srčanog udara, plućne embolije). Premda nema sigurnih dokaza, pretpostavlja se da je smrt 18 svjetski poznatih biciklista iz Belgije i Nizozemske nastala upravo na takav način tj. da je bila indirektno uzrokovana davanjem EPO-a.
Kortikosteroidi u sportu Trening i intenzivni (ponavljani) napor izazivaju upale mišića i tetivnih ovojnica, a ove izazivaju vrlo bolna stanja - tiha patnja za većinu vrhunskih sportaša. Kako takvu situaciju izbjeći, a bolna stanja svesti na najmanju moguću mjeru? Mnogi liječnici posežu za glukokortikoidima, dakle hormonima koji mogu dramatično poboljšati situaciju. Ali, budući da se radi o hormonima, takva "terapija" ima svoju cijenu u obliku nepoželjnih posljedica.
Uobičajeno se koriste prednison i kortizon - stereoidi koji nemaju nikakve veze s anaboličnim stereoidima! Oni imaju sposobnost blokirati proces imuno reakcije organizma koja dovodi do upale i tako ublažiti i olakšati simptome, a nerijetko i potpuno prekinuti imuno reakciju. No ne bi trebalo zaboraviti da kortikostereoidi ne liječe upalna stanja, već samo privremeno ublažavaju problem i skraćuju vrijeme oporavka. I još nešto; davanje injekcija kortikostereoida dolazi u obzir samo u krajnjoj nuždi (ne više od 3-4 puta godišnje) jer u protivnom može doći do nepoželjnih posljedica (povišeni tlak, porast tjelesne mase, dijabetes, katarakta, osteoporoza, pada imuniteta itd.) Nuspojave su češće kod tableta nego kod injekcija. Nažalost, nekoliko injekcija godišnje na osjetljivoj lokaciji, može dovesti do rupture tetiva!
POBJEDITI POD SVAKU CIJENU! Premda je krajnja svrha natjecanja - pobjeda, postavlja se pitanje granica i sredstava koja se mogu na putu do tog cilja koristiti. Povijest pokazuje da čovjek ne zna ni granice, a ne bira ni sredstva kako bi konačno popeo do vrha. Upravo zbog toga je povijest velikih natjecanja u vrhunskom sportu zapravo povijest skandala, a doping se uvijek nalazi u centru pozornosti. Tako je bilo od prve Oimpijade u Grčkoj, pa do Sydneya i zimske Olimpijade u Salt Lake City-u. Psihologija čovjeka ostaje ista samo se mjenjaju sredstva!
Nekad u davno vrijeme stare Grčke su se koristile smjese dobivene od raznih gljiva i sjemena, srca i testisa ubijenih životinja kako bi se postigli što bolji rezultati, a danas caruju stereoidi, hormon rasta u obliku nazalnog spreja, EPO i desetine drugih doping sredstava. Kako i ne bi kada danas postoje kalkulacije stručnjaka koje jasno pokazuju da zlatna medalja za sportaša vrijedi oko 500.000$. To je svakako vrijedno rizika zdravlja s jedne i ugleda tima s druge strane. U vrijeme kada se u Rusiji živjelo bijedno, Sergej Bubka poznati skakač i rekorder s motkom, živio je kao lord. Svaki atletski miting on je oborio svjetski rekord za prosječno 1 cm. Zašto? Zato što je to značilo nekoliko desetaka tisuća dolara! Da je to napravio samo jednom, bio bi slavan, ali bez novaca.
Sve za prvo mjesto! Prvi zapisani slučaj dopinga zbio se kod biciklista Lintona 1886. godine, a kasnije će se pokazati da se upravo u toj disciplini nedopuštena sredstva najviše koriste. U periodu od 1930. pa do 1940. standardna sredstva dopinga su bili stimulativna sredstva - amfetamini, a prvi anabolični stereoid (vodena otopina testosterona) je injektirana krajem 1940. godine.