1 / 12

HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (20 12 -201 3 )

HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (20 12 -201 3 ). 7 . Ambijentalni zvuk 27 . XI. 20 12. ZVUK KAO IDENTIFIKATOR AMBIJENTA I AMBIJENTALNE SITUACIJE. Primjer: prepoznavanje ambijenta i prizorne situacije samo prema zvuku ( Fargo– ch. 7; ch. 12; 13)

mahsa
Download Presentation

HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (20 12 -201 3 )

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. HRVOJE TURKOVIĆTEORIJA MONTAŽE (2012-2013) 7. Ambijentalni zvuk 27. XI. 2012.

  2. ZVUK KAO IDENTIFIKATOR AMBIJENTA I AMBIJENTALNE SITUACIJE • Primjer: prepoznavanje ambijenta i prizorne situacije samo prema zvuku (Fargo– ch. 7; ch. 12; 13) Samo po zvuku može se, uglavnom, razlikovati: • Tip ambijenta: • eksterijer od interijera • vrsta ambijenta (ulica, periferni krajolik, učionica ili kakva javna prostorija s ljudima… • veličina ambijenta (mali ili veliki) – osobito interijera • blizina izvora zvuka ili udaljenost (promatračko-slušalački položaj u ambijentu) • Pojam točke slušanja – mjesto u ambijentu s kojeg slušamo prizorne zvukove (vezan tipično uz točku promatranja, zvučna dimenzija promatračke smještenosti, ali može biti i odvojen, disociran, od točke gledanja)

  3. ZVUČNA (TEMPORALNA) OBILJEŽJA AMBIJENTA • Neke ambijente karakterizira i određen raspon tipičnih zvukova • Gradski ambijent – šum prometa; seoski – glasanje životinja, zvuk zvona, morski – šum mora… (Amelie – ch. 4...) • Mnoge ambijente u različitom razdoblju karakteriziraju različiti tipični zvukovi – različita “zvučna slika” (ukupna kombinacija svih zvukova) • u različito doba dana (različita u rano jutro, različita u ‘jeku’ dana (vrhuncima prometa u gradu, npr.), različita noću • u različitom godišnjem dobu (lišće ne šušti u svim godišnjim dobima, niti je u svima jednaka tišina kakva je u krajoliku pod snijegom… • pod različitim metereološkim prilikama (pod kišom; pod vjetrom; pod bljuzgom; pod vjetrom…) (Amelie, - ch. 4...) • U interijeru – različit raspon zvučnosti (tišina i izdiferencirani zvukovi / ukupan žagor i brojni šumovi “bučnog” interijera) (Amelie, ch. 4, ch. 5...) • No ambijentalni zvuk je jedan od najjačih indikatora prigodnog prepoznavanja istovjetnosti ambijenta • Utvrđivanja jesmo li još uvijek kontinuirano promatrački prisutni u ambijentu ili više nismo, nego se nalazimo u posve drugom vremenu promatranja. • Nagla promjena ambijentalnog zvuka jakaje indikacija promjene ambijenta, ili razdoblja promatranja (ch. 5...) • Konstantnost ambijentalnog zvuka jaka indikacija da smo još uvijek u istom ambijentu i u istom vremenu njegova promatranja

  4. GLOBALNE VRSTE ZVUKOVA • šumovi(eng. noise, soundeffects) • Zvukovi koji ne proizlaze iz djelatne, razrađene artikulacije, nego bivaju proizvedeni zvukotvornim zbivanjem • Tipično vrlo dobro razlikujemo artikulacijske zvukove (koje je neko svrhovito modulirao – glasanje, govor, glazba) – od neartikulacijskih zvukova - šumova • glasanje/ govor (eng. voice, dialogue, narration, voice over) • Artikulirano, prvenstveno komunikacijsko, glasanje životinja i ljudi • glazba (eng.music) • Suvisle i izrazito pravilne zvukovne strukture umjetno proizvedene (artikulirane osobitim instrumentima, ili prilagodbama) tipično bez prigodne komunikacijske svrhe

  5. DVA TIPA ZVUKA RAZLIČITA STATUSA • PRIMJER: Amelie, J.-P. Jeunet (ch. 5; ch. 6.) • prizorni zvukovi(eng. diegetic sounds) • oni koji imaju izvor u promatranu prizoru • neprizorni zvukovi(eng. nondiegetic sounds) • oni koji nemaju izvor u promatranu prizoru, ne pripadaju mu • shvaćaju se kao ‘umjetno nadodani’ • Status zvuka može se mijenjati od kadra do kadra (prizorni može postat neprizorni, a neprizorni – prizorni) – tzv. prevlačenjem zvuka s kadra jednog prizora na novu scenu, tj. na posve novi, zvučno drugačiji prizor

  6. RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE PRIZORNOG ZVUKA – IDENTITET ZVUKA, SINKRONOST • 1. Zvuk doživljavamo kao osobinu pojave koja ga proizvodi (Amelie, ch.4) • zvuk dio identiteta pojave – pojavu-zbivanje uz vizualno identificiranje raspoznajemo i pomoću zvuka • zvukotvorne promjene – ono promjene (zbivanja, kretanja, postupaka...) koje u prizoru koje proizvode čujni zvuk • 2. Prizorni zvuk je sinkronsa zvukotvornim promjenama u prizoru – uzrokovan njima • Npr, podudaranje izgovora sa zvukom izgovora (engl. lip-sync); podudaranje udarca cipelom o pod sa zvukom koraka, bljeska s praskom... • asinkronost- nepodudaranje čujnih zvukovnih promjenama sa zvuku odgovarajućim zvukotvornim promjenama u vidnom polju(npr. Zvuk kasni ili rani u odnosu na svoj izvor

  7. RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE PRIZORNOG ZVUKA - PERSPEKTIVNOST • zvučna perspektiva; eng. sound perspective, acoustic perspective) – indikacija udaljenosti izvora zvuka od slušatelja (mikrofona) • Jačina, glasnoća, zvukaovisi o udaljenosti izvora zvuka od točke promatranja • Javlja se pomiješan s drugim zvukovima – u sklopu ukupne zvučneslike(ambijentalnizvuk) • Bliži i jači zvuk maskira(pokriva, odstranjuje) dalji zvuk, odnosno druge zvukove • Odvojeno snimanje glavnog zvuka od snimanja bučne pozadine (“žamorenje”, “žamoranti”) • Što je izvor zvuka udaljeniji u zatvorenom (dijelom ili posve) prostoru to je više refleksnihzvukova(rezonanci) što prate izravnizvukizvora • Refleksnizvuk – valovi što se odbijaju od okolnih površina i koji kasne za izravnim zvukom, a razlikuju se i po zvučnim svojstvima • Što je veći zatvoreni prostor koji okružuje izvor zvuka to je više refleksnih zvukova, to ima više onih jače odloženih

  8. POVIJESNI PROBLEMI SA ZVUČNOM PERSPEKTIVOM I AMBIJENTALNIM ZVUKOM • Nije se odmah shvaćalo doživljajnju vrijednost zvučne perspektive i perceptivne neravnopravnosti zvukova • Percepcijsku neravnopravnost glavnog zvuka (onog koji nam treba biti u središtu pažnje, od popratnih i pozadinskih zvukova) • Pjevajmo na kiši – prizor zvučnog snimanja (ch. 19 - unatrag) • “studijski zvuk” – zvuk velikog i pretežito praznog interijere (zvuk studijskog prostora, dvorane, hale prisutan i u malim interijerima, u bližim planovima, i u eksterijernim prizorima. • Ubojica M – prizor na ulici (ch. 3) • Dama koja nestaje – prizor na kolodvoru (ch 5) • Neuzimanje u obzir “ambijentalne tišine” – dojam “praznog zvučanja” dijaloga u ambijentu (kod nasinkroniziranog dijaloga). Namjerne stilizacije zvuka: Prošle godine u Marienbadu (1:14)

  9. VRSTE PRIZORNIH ZVUKOVA • A) glavni, prvoplani prizorni zvukovi: • 1)dijalog - eng. dialogue • 2)glavni šumovi – šumovi glavnog zbivanja - hod glavnog junaka, udarac pri tučnjavi glavnih junaka, pucanj iz pištolja... – eng. sound effects • 3) prizorna glazba u središtu pažnje likova – eng. source music • B) pozadinski prizorni zvukovi: • 4) ambijentalni šumovi – izdvojeni šumovi što karakteriziraju ambijent – žagorenje ljudi, zvukovi trube, automobila, zvona crkve... – eng. background noise; special effects • 5) ambijentalna glazba– glazba koja ima izvor u prizoru i obilježava ga – eng. source music, ambient music, local music • 6) ambijentalna tišina(engl. presence)– stopljeni zvukovi ukupnog ambijenta – ispod praga razlikovnja – tzv. bijeli šum) – također karakteriziraju ambijent i onda kad nema ambijentalnih šumova, a ‘podlažu’ – ambijentiraju - svaki prizorni zvuk

  10. IZVANPRIZORNI ZVUKOVI • Izvanprizorni zvukovi– zvukovi koji nemaju izvor u prizoru, registriraju se kao ‘dodani’(engl. off) • 1. popratni govor – naracija, komentar • eng. voice over • 2.popratna glazba • eng. non-diegetic music • 3.izvanprizorni šumovi

  11. RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE IZVANPRIZORNOG ZVUKA - NEPERSPEKTIVNOST • ujednačene je zvučnosti (jačine, čujnosti) preko montažnih prijelaza (iste jačine) – ne ovisi o promjenama točke promatranja od kadra do kadra, pa ni o promjenama scene • ako mu se mijenja jačina i čujnost (kad se npr. glazba ‘podvuče’ pod dijalog) onda je on i nadalje ujednačene (tiše) zvučnosti, i nadalje neovisan o mijenjanju točke promatranja ili prizora • ‘čistog je zvučanja’ • ništa ga ne maskira • tipično ga ne prate rezonance • (ili su one stalne, neovisne o prizoru i promjenama točke promatranja)

  12. DOPUNSKA LITERATURA: Paulus, Irena, 2011, Teorija filmske glazbe – kroz teoriju filmskog zvuka (poglavlje “3. Podjela filmskog zvuka”), Zagreb: Hrvatski filmski savez Turković, Hrvoje, 1996, “Zvuk na filmu – sistematizacija pojmovlja”, Hrvatski filmski ljetopis, 5/1996. (http://bib.irb.hr/datoteka/240836.ZVUKFILM.DOC) Turković, Hrvoje, 2007. “Kompenzacijska teorija funkcije filmske glazbe”, Književna smotra, 39/2007, 143 (1), (http://bib.irb.hr/datoteka/297492.TURKOVIC_Kompenzacijska_teorija_popratne_filmske_glazbe.doc) Turković, Hrvoje, 2007, „Mit neprimjetnosti filmske glazbe“, Hrvatski filmski ljetopis, 50/2007, Zagreb: Hrvatski filmski savez, str. 3-15 (http://bib.irb.hr/datoteka/301909.TURKOVIC_Mit_neprimjetnosti.doc)

More Related