130 likes | 272 Views
HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (20 12 -201 3 ). 7 . Ambijentalni zvuk 27 . XI. 20 12. ZVUK KAO IDENTIFIKATOR AMBIJENTA I AMBIJENTALNE SITUACIJE. Primjer: prepoznavanje ambijenta i prizorne situacije samo prema zvuku ( Fargo– ch. 7; ch. 12; 13)
E N D
HRVOJE TURKOVIĆTEORIJA MONTAŽE (2012-2013) 7. Ambijentalni zvuk 27. XI. 2012.
ZVUK KAO IDENTIFIKATOR AMBIJENTA I AMBIJENTALNE SITUACIJE • Primjer: prepoznavanje ambijenta i prizorne situacije samo prema zvuku (Fargo– ch. 7; ch. 12; 13) Samo po zvuku može se, uglavnom, razlikovati: • Tip ambijenta: • eksterijer od interijera • vrsta ambijenta (ulica, periferni krajolik, učionica ili kakva javna prostorija s ljudima… • veličina ambijenta (mali ili veliki) – osobito interijera • blizina izvora zvuka ili udaljenost (promatračko-slušalački položaj u ambijentu) • Pojam točke slušanja – mjesto u ambijentu s kojeg slušamo prizorne zvukove (vezan tipično uz točku promatranja, zvučna dimenzija promatračke smještenosti, ali može biti i odvojen, disociran, od točke gledanja)
ZVUČNA (TEMPORALNA) OBILJEŽJA AMBIJENTA • Neke ambijente karakterizira i određen raspon tipičnih zvukova • Gradski ambijent – šum prometa; seoski – glasanje životinja, zvuk zvona, morski – šum mora… (Amelie – ch. 4...) • Mnoge ambijente u različitom razdoblju karakteriziraju različiti tipični zvukovi – različita “zvučna slika” (ukupna kombinacija svih zvukova) • u različito doba dana (različita u rano jutro, različita u ‘jeku’ dana (vrhuncima prometa u gradu, npr.), različita noću • u različitom godišnjem dobu (lišće ne šušti u svim godišnjim dobima, niti je u svima jednaka tišina kakva je u krajoliku pod snijegom… • pod različitim metereološkim prilikama (pod kišom; pod vjetrom; pod bljuzgom; pod vjetrom…) (Amelie, - ch. 4...) • U interijeru – različit raspon zvučnosti (tišina i izdiferencirani zvukovi / ukupan žagor i brojni šumovi “bučnog” interijera) (Amelie, ch. 4, ch. 5...) • No ambijentalni zvuk je jedan od najjačih indikatora prigodnog prepoznavanja istovjetnosti ambijenta • Utvrđivanja jesmo li još uvijek kontinuirano promatrački prisutni u ambijentu ili više nismo, nego se nalazimo u posve drugom vremenu promatranja. • Nagla promjena ambijentalnog zvuka jakaje indikacija promjene ambijenta, ili razdoblja promatranja (ch. 5...) • Konstantnost ambijentalnog zvuka jaka indikacija da smo još uvijek u istom ambijentu i u istom vremenu njegova promatranja
GLOBALNE VRSTE ZVUKOVA • šumovi(eng. noise, soundeffects) • Zvukovi koji ne proizlaze iz djelatne, razrađene artikulacije, nego bivaju proizvedeni zvukotvornim zbivanjem • Tipično vrlo dobro razlikujemo artikulacijske zvukove (koje je neko svrhovito modulirao – glasanje, govor, glazba) – od neartikulacijskih zvukova - šumova • glasanje/ govor (eng. voice, dialogue, narration, voice over) • Artikulirano, prvenstveno komunikacijsko, glasanje životinja i ljudi • glazba (eng.music) • Suvisle i izrazito pravilne zvukovne strukture umjetno proizvedene (artikulirane osobitim instrumentima, ili prilagodbama) tipično bez prigodne komunikacijske svrhe
DVA TIPA ZVUKA RAZLIČITA STATUSA • PRIMJER: Amelie, J.-P. Jeunet (ch. 5; ch. 6.) • prizorni zvukovi(eng. diegetic sounds) • oni koji imaju izvor u promatranu prizoru • neprizorni zvukovi(eng. nondiegetic sounds) • oni koji nemaju izvor u promatranu prizoru, ne pripadaju mu • shvaćaju se kao ‘umjetno nadodani’ • Status zvuka može se mijenjati od kadra do kadra (prizorni može postat neprizorni, a neprizorni – prizorni) – tzv. prevlačenjem zvuka s kadra jednog prizora na novu scenu, tj. na posve novi, zvučno drugačiji prizor
RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE PRIZORNOG ZVUKA – IDENTITET ZVUKA, SINKRONOST • 1. Zvuk doživljavamo kao osobinu pojave koja ga proizvodi (Amelie, ch.4) • zvuk dio identiteta pojave – pojavu-zbivanje uz vizualno identificiranje raspoznajemo i pomoću zvuka • zvukotvorne promjene – ono promjene (zbivanja, kretanja, postupaka...) koje u prizoru koje proizvode čujni zvuk • 2. Prizorni zvuk je sinkronsa zvukotvornim promjenama u prizoru – uzrokovan njima • Npr, podudaranje izgovora sa zvukom izgovora (engl. lip-sync); podudaranje udarca cipelom o pod sa zvukom koraka, bljeska s praskom... • asinkronost- nepodudaranje čujnih zvukovnih promjenama sa zvuku odgovarajućim zvukotvornim promjenama u vidnom polju(npr. Zvuk kasni ili rani u odnosu na svoj izvor
RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE PRIZORNOG ZVUKA - PERSPEKTIVNOST • zvučna perspektiva; eng. sound perspective, acoustic perspective) – indikacija udaljenosti izvora zvuka od slušatelja (mikrofona) • Jačina, glasnoća, zvukaovisi o udaljenosti izvora zvuka od točke promatranja • Javlja se pomiješan s drugim zvukovima – u sklopu ukupne zvučneslike(ambijentalnizvuk) • Bliži i jači zvuk maskira(pokriva, odstranjuje) dalji zvuk, odnosno druge zvukove • Odvojeno snimanje glavnog zvuka od snimanja bučne pozadine (“žamorenje”, “žamoranti”) • Što je izvor zvuka udaljeniji u zatvorenom (dijelom ili posve) prostoru to je više refleksnihzvukova(rezonanci) što prate izravnizvukizvora • Refleksnizvuk – valovi što se odbijaju od okolnih površina i koji kasne za izravnim zvukom, a razlikuju se i po zvučnim svojstvima • Što je veći zatvoreni prostor koji okružuje izvor zvuka to je više refleksnih zvukova, to ima više onih jače odloženih
POVIJESNI PROBLEMI SA ZVUČNOM PERSPEKTIVOM I AMBIJENTALNIM ZVUKOM • Nije se odmah shvaćalo doživljajnju vrijednost zvučne perspektive i perceptivne neravnopravnosti zvukova • Percepcijsku neravnopravnost glavnog zvuka (onog koji nam treba biti u središtu pažnje, od popratnih i pozadinskih zvukova) • Pjevajmo na kiši – prizor zvučnog snimanja (ch. 19 - unatrag) • “studijski zvuk” – zvuk velikog i pretežito praznog interijere (zvuk studijskog prostora, dvorane, hale prisutan i u malim interijerima, u bližim planovima, i u eksterijernim prizorima. • Ubojica M – prizor na ulici (ch. 3) • Dama koja nestaje – prizor na kolodvoru (ch 5) • Neuzimanje u obzir “ambijentalne tišine” – dojam “praznog zvučanja” dijaloga u ambijentu (kod nasinkroniziranog dijaloga). Namjerne stilizacije zvuka: Prošle godine u Marienbadu (1:14)
VRSTE PRIZORNIH ZVUKOVA • A) glavni, prvoplani prizorni zvukovi: • 1)dijalog - eng. dialogue • 2)glavni šumovi – šumovi glavnog zbivanja - hod glavnog junaka, udarac pri tučnjavi glavnih junaka, pucanj iz pištolja... – eng. sound effects • 3) prizorna glazba u središtu pažnje likova – eng. source music • B) pozadinski prizorni zvukovi: • 4) ambijentalni šumovi – izdvojeni šumovi što karakteriziraju ambijent – žagorenje ljudi, zvukovi trube, automobila, zvona crkve... – eng. background noise; special effects • 5) ambijentalna glazba– glazba koja ima izvor u prizoru i obilježava ga – eng. source music, ambient music, local music • 6) ambijentalna tišina(engl. presence)– stopljeni zvukovi ukupnog ambijenta – ispod praga razlikovnja – tzv. bijeli šum) – također karakteriziraju ambijent i onda kad nema ambijentalnih šumova, a ‘podlažu’ – ambijentiraju - svaki prizorni zvuk
IZVANPRIZORNI ZVUKOVI • Izvanprizorni zvukovi– zvukovi koji nemaju izvor u prizoru, registriraju se kao ‘dodani’(engl. off) • 1. popratni govor – naracija, komentar • eng. voice over • 2.popratna glazba • eng. non-diegetic music • 3.izvanprizorni šumovi
RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE IZVANPRIZORNOG ZVUKA - NEPERSPEKTIVNOST • ujednačene je zvučnosti (jačine, čujnosti) preko montažnih prijelaza (iste jačine) – ne ovisi o promjenama točke promatranja od kadra do kadra, pa ni o promjenama scene • ako mu se mijenja jačina i čujnost (kad se npr. glazba ‘podvuče’ pod dijalog) onda je on i nadalje ujednačene (tiše) zvučnosti, i nadalje neovisan o mijenjanju točke promatranja ili prizora • ‘čistog je zvučanja’ • ništa ga ne maskira • tipično ga ne prate rezonance • (ili su one stalne, neovisne o prizoru i promjenama točke promatranja)
DOPUNSKA LITERATURA: Paulus, Irena, 2011, Teorija filmske glazbe – kroz teoriju filmskog zvuka (poglavlje “3. Podjela filmskog zvuka”), Zagreb: Hrvatski filmski savez Turković, Hrvoje, 1996, “Zvuk na filmu – sistematizacija pojmovlja”, Hrvatski filmski ljetopis, 5/1996. (http://bib.irb.hr/datoteka/240836.ZVUKFILM.DOC) Turković, Hrvoje, 2007. “Kompenzacijska teorija funkcije filmske glazbe”, Književna smotra, 39/2007, 143 (1), (http://bib.irb.hr/datoteka/297492.TURKOVIC_Kompenzacijska_teorija_popratne_filmske_glazbe.doc) Turković, Hrvoje, 2007, „Mit neprimjetnosti filmske glazbe“, Hrvatski filmski ljetopis, 50/2007, Zagreb: Hrvatski filmski savez, str. 3-15 (http://bib.irb.hr/datoteka/301909.TURKOVIC_Mit_neprimjetnosti.doc)